REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-3841/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja IN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku RN, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, Obala kneza Branimira 17, 21000 Split, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se prema tuženiku GRADU SPLITU, OIB: 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, da je tužitelj IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. u. [broj ZK uloška], u tlocrtnoj površini od 43 m2, i to baš onog materijalno i fizički odvojenog dijela te nekretnine koji je u skici stvarnog stanja ovlaštenog inženjera geodezije VN [adresa], listopad 2021. godine, označen smeđom bojom i omeđen točkama A- B-C-A, a koja skica stavrnog stanja je sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnog dijela nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

II Dužan je tuženik trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. u. [broj ZK uloška], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio pobliže označen i preciziran u točci I. izreke presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemlje s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

III Tužitelj se ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojih će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. u. [broj ZK uloška], opisana u točkama I. - II. izreke presude, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na svoje ime i za cijelo, uz istodobno brisanje srazmjernog dijela upisanog prava vlasništva s imena tuženika, a bez bilo kakvog njegovog daljnjeg sudjelovanja ili pristanka što je tuženik dužan trpjeti. IV Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 26. 10. 2021. godine tužba tužitelja protiv tuženika radi isplate.

U tužbi se navodi da kao vlasnik čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „pašnjak“ upisane u z. u. [broj ZK uloška] upisan je pravni prednik tuženika Odlomak Općine Stobreč, za cijelo. Navedena uknjižba ne odgovara stvarnom stanju. Naime, tuženik nije stvarni vlasnik za cijelo nekretnine koja ima zemljišnoknjižnu oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a katastarsku oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stvarni vlasnik točno određenog dijela predmetne nekretnine je tužitelj, i to onog označenog točkama ABC, površine 43 m2, u Skici stvarnog stanja, koju je izradio VN, dipl. ing. geod. u listopadu 2021. godine.

Naime, taj točno određeni dio predmetne nekretnine počeo je koristiti pradjed tužitelja ZN i to od 1920. godine, kad je na susjednoj čestici zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagradio obiteljsku kuću. Kako u obiteljskoj kući nije bilo prostora za držanje životinja, ljetine, kao i drugih dobara, to je pradjed tužitelja predmetni dio nekretnine uredio na način da je napravio zidove kojim je učvrstio zemlju da se ne bi odronjavala, te uredio prostor za čuvanje životinja i ljetine. Kad se obitelj prestala baviti se poljoprivredom prostor su uredili za parkiranje vozila. ZN nakon njegove smrti nasljedila je njegova supruga ŠN udova ZN, a nju je naslijedila kći INŽ, baka tužitelja. Njeni nasljednici su DN, SN i AN, otac tužitelja. Naime, dogovorom među članovima obitelji AN taj prostor je pripao ocu tužitelja AN, koji ga je koristio za parkiranje vozila 40 godina, da bi ga prije 10 godina prepustio tužitelju, koji je na navedenoj nekretnini napravio nadstrešnicu.

Kako je u zemljišnim knjigama obiteljska kuća obitelji ŠN odnosno naknadno AN bila upisana kao Odlomak Općine Stobreč to su otac tužitelja te njegov stric i tetka bili primorani podnijeti tužbu protiv Grada Splita radi utvrđenja da je obiteljska kuća u njihovom vlasništvu. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pst – 473/13 od 16. siječnja 2014. godine utvrđeno je da su oni suvlasnici iste.

Prema stajalištu sudske prakse ukoliko je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela nekretnine tada ista ne može biti suvlasnik određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine jer je suvlasništvo pravo vlasništva više osobe na nepodijeljenoj stvari.

Iz gore navedenih tužbenih navoda proizlazi da su prednici tužitelja, a time i tužitelj, pošteni, zakoniti i istiniti posjednici predmetnog dijela nekretnine već više od 100 godina. Stoga su pravni prednici tužitelja stekli vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a. Naime, temeljem pravnog pravila iz paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakonit način stjecanja. Sukladno Načelnom mišljenju o dosjelosti od 04.04.1960. temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, nužna pretpostavka za dosjelost je uvijek bio savjestan posjed, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Savjesnost se pretpostavlja. Također se napominje da je sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. (NN 73/91) bilo moguće na nekretnini koja je kasnije potpala pod režim društvenog vlasništva, stjecati pravo vlasništva dosjelošću, i to do 06.04.1941. a prema pravilima OGZ-a.

Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dana 1. siječnja 1997. godine člankom 388. Pravnim prednicima tužitelja, pa tako i tužitelju je priznato pravo vlasništva.

Naime, tom odredbom Zakona propisano je da:

- stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama;

- stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka

- rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka

- u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

Prema tome, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici su temeljem Zakona stekli pravo vlasništva, jer su preko 40 godina bili u samostalnom nesmetanom posjedu predmetnog dijela nekretnine. Točno je da je naknadno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta navedena odredba Zakona. Međutim, presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu 37685/10 Radomilja i dr. protiv Hrvatske od 28.06.2016. godine za priznanje prava vlasništva bitno je da li mu je vlasništvo nad predmetnom nekretninom preneseno prema Zakona u vrijeme kada je članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine, u obliku u kojem je izvorno sročen, još uvijek bio na snazi.

Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici, bio u bona fide posjedu predmetnog dijela zemljišta još od 1920. godine, što znači dulje od 40 godina, čini se da su oni stoga već 1950. godine ispunili zakonske uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću.

Stoga se može zaključiti da su oni temeljem izvorne verzije članka 388. stavak. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ex lege postali vlasnici predmetnog zemljišta 01.01.1997. godine, tj. kada je ovaj Zakon stupio na snagu.

Prema tome, radi se o imovini zaštićenoj člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa su sve naknadne izmjene Zakona učinjene na štetu tužitelja, iz kojih je jedino država ostvarila svoje vlastite koristi. Kako država nema pravo ostvariti koristi od vlastite greške, to bi nepriznavanjem prava tužitelju odnosno njegovim pravnim prednicima bila povrijeđena njihova ljudska prava.

Stoga je očito njihov tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Obzirom da su pravni prednici tužitelja ispunili sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću propisane Zakonom, to tužitelj podnosi ovu tužbu mjesno nadležnom sudu, zahtijevajući od suda da usvoji tužbeni zahtjev i donese slijedeću

P R E S U D U

I Utvrđuje se prema tuženiku GRADU SPLITU, OIB: 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, da je tužitelj IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. u. [broj ZK uloška], u tlocrtnoj površini od 43 m2, i to baš onog materijalno i fizički odvojenog dijela te nekretnine koji je u skici stvarnog stanja ovlaštenog inženjera geodezije VN [adresa], listopad 2021. godine, označen smeđom bojom i omeđen točkama A- B-C-A, a koja skica stavrnog stanja je sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnog dijela nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

II Dužan je tuženik trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. u. [broj ZK uloška], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio pobliže označen i preciziran u točci I. izreke presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemlje s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

III Tužitelj se ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojih će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. u. [broj ZK uloška], opisana u točkama I. - II. izreke presude, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na svoje ime i za cijelo, uz istodobno brisanje srazmjernog dijela upisanog prava vlasništva s imena tuženika, a bez bilo kakvog njegovog daljnjeg sudjelovanja ili pristanka što je tuženik dužan trpjeti.

IV Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu te se protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovan. Ističe prigovor apsolutne sudske nenadležnosti te prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na označenu nekretninu jer tuženik nije pravni slijednik upisanog vlasnika odlomka općine [adresa] već je to Republika Hrvatska.

U dokaznom postupku sud je proveo dokaz pregledom zk izvatka zu 1713 KO [katastarska općina] od 13.10.2021., skice stvarnog stanja od listopada 2021., rješenja o nasljeđivanju O-1884/03 od 11.11.2004., ostavštine od 22.03.1958., proglašenje O- 188/58-3 iz 1958., spisa ovog suda PST-473/13, presude ovog suda broj PST-473/13 od 16.01.2014., fotodokumentaciju, proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta, saslušao tužitelja, te svjedoke TN, UN i FN.

Punomoćnik tužitelja popisao je parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je institutom dosjelosti i nasljeđivanjem postao vlasnik dijela predmetnog zemljišta.

Ocjena je ovog suda da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan.

Naime, pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 13. 10. 2021.g. sud je utvrdio da je kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica]- pašnjak upisan Odlomak Općine Stobreč.

Očevidom na licu mjesta održanom dana 14. 11. 2025.g. uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Sanje Sablić, dipl. ing geodezije tužitelj je pokazao predmetnu nekretninu te je konstatirano da se radi o manjoj čest. zemlje površine četrdesetak metara kvadratnih, nepravilna oblika, koja se nalazi odmah uz lokalni javni put u [adresa], kod broja [adresa].

Sudski vještak identificirao je predmetnu nekretninu i prikazao u svom nalazu i mišljenju od 25. 11. 2025.godine.

Općinski odlomci predstavljaju zemljišne zajednice koje su prestale postojati stupanjem na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom, koji je zakon stupio na snagu danom objavljivanja u Narodnim Novinama od 19. travnja 1947.g. („Narodne novine“ broj: 36/47).

Iz čl. 1. Zakona o zemljišnim zajednicama proizlazi da imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina proglašava se općenarodnom imovinom a kasnije prelazi, također ex lege, temeljem odredbe čl. 362. st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15, 94/17 dalje: ZV) u društveno vlasništvo na način da se ono odnosi ne samo na nekretnine na kojima je upisano društveno vlasništvo bez naznake prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja već i na sve nekretnine koje su temeljem zakona prešle u društveno vlasništvo i za koje se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu.

Kod toga upis u korist Odlomka Općine [adresa] predstavlja upravo nekretninu bivših zemljišnih i njima sličnih zajednica, pa se i na takav upis primjenjuje Zakon o zemljišnim zajednicama.

Općenarodna imovina ex lege postala je društveno vlasništvo, i na temelju članka 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 34/91) kojim je određeno da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska, stupanjem na snagu tog Zakona ex lege je postalo vlasništvo Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog u smislu čl. 362. st. 3 ZVDSP u svezi s čl. 1. Zakona o zemljišnim zajednicama, nekretnine koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo zemljišnih zajednica, ex lege su postale općenarodna imovina, a kasnije društveno vlasništvo i na kraju vlasništvo Republike Hrvatske (tako VSRH Rev-31/16 od 10. veljače 2016.g. i Rev-2395/11 od 08. siječnja 2014.).

Zbog navedenog sud smatra da je glede predmetne čest. zem. [katastarska čestica] "pašnjak", k. o [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška] pasivno legitimirana Republika Hrvatska, a ne tuženik Grad Split, radi čega je sud prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika Grada Splita, kao osnovan, pa je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje prava vlasništva u odnosu na utuženu nekretninu naspram tuženika Grada Splita valjalo odbiti zbog promašene pasivne legitimacije.

S obzirom da je sud utvrdio da tuženik Grad Split nije pasivno legitimiran u ovom postupku, te da uslijed toga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, to po ocjeni ovog suda nije bilo potrebe raspravljati ostale prigovore, kao ni tvrdnje tužitelja da su oni postali vlasnici utužene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem instituta dosjelosti i nasljeđivanjem.

Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

Odluka o trošku je izostala s obzirom da tuženik, koji je u cijelosti uspio u ovom sporu, nije popisao trošak.

U Splitu, 13. svibnja 2026.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. IN, [adresa] zastupanog po punomoćniku RN

2. GRAD SPLIT, Obala kneza Branimira 17, [adresa] Split