REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84
Poštanski pretinac 310
Pr-2387/2017-83
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RNU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Švecu i Hanibalu Hunjeku, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec i Hanibal Hunjek iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, i umješača na strani tuženika Republika Hrvatska; OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 15. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR „SESTRE MILOSRDNICE“ (OIB 84924656517), Zagreb, Vinogradska cesta 29, isplatiti tužiteljici RNU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime razlika plaća u razdoblju od listopada 2012. do listopada 2018., ukupni iznos od 32.247,71 Eur (242.970,37 Kn), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke (u nastavku teksta: HNB), koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/2015), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od :
548,34 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2012 godine do isplate; 583,46 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2012 godine do isplate; 178,23 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2013 godine do isplate; 221,21 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2013 godine do isplate; 225,40 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2013 godine do isplate; 177,07 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2013 godine do isplate; 359,60 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2013 godine do isplate; 444,60 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2013 godine do isplate; 457,15 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2013 godine do isplate; 610,92 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2013 godine do isplate; 644,13 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2013 godine do isplate; 277,98 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2013 godine do isplate; 323,28 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2013 godine do isplate; 277,97 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2013 godine do isplate; 511,34 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2014 godine do isplate; 307,82 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2014 godine do isplate; 188,01 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2014 godine do isplate; 177,40 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2014 godine do isplate; 352,64 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2014 godine do isplate; 351,26 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2014 godine do isplate; 324,53 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2014 godine do isplate; 511,94 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2014 godine do isplate; 531,10 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2014 godine do isplate; 394,30 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2014 godine do isplate; 167,27 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2014 godine do isplate; 311,37 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2014 godine do isplate; 408,18 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2015 godine do isplate; 519,74 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2015 godine do isplate; 427,15 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2015 godine do isplate; 371,13 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2015 godine do isplate; 405,65 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2015 godine do isplate; 427,81 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2015 godine do isplate; 683,01 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2015 godine do isplate; 945,35 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2015 godine do isplate; 297,61 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2015 godine do isplate; 366,86 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2015 godine do isplate; 363,47 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2015 godine do isplate; 358,16 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2015 godine do isplate; 526,66 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2016 godine do isplate; 358,16 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2016 godine do isplate; 358,16 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2016 godine do isplate; 340,50 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2016 godine do isplate; 400,58 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2016 godine do isplate; 470,89 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2016 godine do isplate; 792,28 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2016 godine do isplate; 858,93 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2016 godine do isplate; 513,68 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2016 godine do isplate; 348,16 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2016 godine do isplate; 357,33 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2016 godine do isplate; 495,68 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2016 godine do isplate; 467,87 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2017 godine do isplate; 682,88 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2017 godine do isplate; 712,03 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2017 godine do isplate; 591,93 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2017 godine do isplate; 267,33 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2017 godine do isplate; 601,90 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2017 godine do isplate; 708,55 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2017 godine do isplate; 568,11 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2017 godine do isplate; 121,20 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2017 godine do isplate; 373,42 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2017 godine do isplate; 363,81 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2017 godine do isplate; 405,29 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2017 godine do isplate; 638,36 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2018 godine do isplate; 362,24 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2018 godine do isplate; 391,57 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2018 godine do isplate; 645,44 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2018 godine do isplate; 655,42 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2018 godine do isplate; 569,87 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2018 godine do isplate; 843,83 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2018 godine do isplate; 664,85 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2018 godine do isplate; 363,89 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2018 godine do isplate; 242,82 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2018 godine do isplate; 270,45 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2018 godine do isplate; prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: HNB), koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (NN 78/2015), za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi od 01. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, prema prethodno označenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana"
II/ „Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU „SESTRE MILOSRDNICE“ (OIB 84924656517), Zagreb, Vinogradska cesta 29, da tužiteljici ČNU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime razlike neisplaćenih dijelova plaće za razdoblje od listopada 2012. do 31. listopada 2018. isplati ukupni bruto iznos od 7.333,35 Eur (slovima: sedam tisuća tri stotine trideset tri eura i trideset pet eurocenti), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate:
230,81 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2012 godine do isplate; 164,87 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2012 godine do isplate; 103,64 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2013 godine do isplate; 126,16 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2013 godine do isplate; 108,82 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2013 godine do isplate; 100,28 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2013 godine do isplate; 126,20 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2013 godine do isplate; 135,30 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2013 godine do isplate; 37,90 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2013 godine do isplate; 23,62 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2013 godine do isplate; 184,23 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2013 godine do isplate; 201,77 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2013 godine do isplate; 68,24 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2014 godine do isplate; 9,80 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2014 godine do isplate; 4,67 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2014 godine do isplate; 6,27 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2014 godine do isplate; 1,57 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2014 godine do isplate; 86,25 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2014 godine do isplate; 20,83 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2014 godine do isplate; 78,84 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2014 godine do isplate; 106,25 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2015 godine do isplate; 152,30 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2015 godine do isplate; 580,34 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2015 godine do isplate; 97,09 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2015 godine do isplate; 120,07 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2015 godine do isplate; 113,06 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2015 godine do isplate; 143,02 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2015 godine do isplate; 135,88 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2015 godine do isplate; 82,71 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2015 godine do isplate; 118,44 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2015 godine do isplate; 82,12 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2015 godine do isplate; 86,02 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2015 godine do isplate; 95,16 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2016 godine do isplate; 86,02 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2016 godine do isplate; 86,02 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2016 godine do isplate; 78,55 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2016 godine do isplate; 90,00 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2016 godine do isplate; 93,69 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2016 godine do isplate; 118,25 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2016 godine do isplate; 139,14 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2016 godine do isplate; 99,25 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2016 godine do isplate; 82,49 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2016 godine do isplate; 86,42 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2016 godine do isplate; 82,49 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2016 godine do isplate; 93,92 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2017 godine do isplate; 75,13 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2017 godine do isplate; 161,25 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2017 godine do isplate; 46,28 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2017 godine do isplate; 107,54 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2017 godine do isplate; 103,17 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2017 godine do isplate; 133,41 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2017 godine do isplate; 82,47 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2017 godine do isplate; 90,31 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2017 godine do isplate; 86,22 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2017 godine do isplate; 87,94 Eur sa kamatom tekućom od 10.12.2017 godine do isplate; 139,26 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2018 godine do isplate; 84,12 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2018 godine do isplate; 96,73 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2018 godine do isplate; 117,04 Eur sa kamatom tekućom od 10.04.2018 godine do isplate; 253,02 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2018 godine do isplate; 117,95 Eur sa kamatom tekućom od 10.06.2018 godine do isplate; 170,01 Eur sa kamatom tekućom od 10.07.2018 godine do isplate; 170,31 Eur sa kamatom tekućom od 10.08.2018 godine do isplate; 84,49 Eur sa kamatom tekućom od 10.09.2018 godine do isplate; 97,17 Eur sa kamatom tekućom od 10.10.2018 godine do isplate; 84,49 Eur sa kamatom tekućom od 10.11.2018 godine do isplate , prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: HNB), koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (NN 78/2015), za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za d rugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi od 01. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.
III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zaposlenica tuženika na radnom mjestu dr. medicine – spec. anesteziologije, reanimacije i intenzivnog liječenja sa znanstvenim stupnjem dr.sc. i obavlja poslove u Klinici za tumore. U obavljanju svog rada tužiteljica je u razdoblju od 1.11.2012. do dana podnošenja tužbe, u okviru redovnog radnog vremena od 40 sati tjedno odradila veliki broj sati noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, rada u smjenama - turnusima i prekovremenog rada koji joj tuženik nije platio sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima te Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) Struktura plaće zdravstvenih djelatnika propisana je odredbom čl 47 KU prema kojoj plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st.1.), osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (st.2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada dodaci i uvećanja plaća. Uvećanja osnovne plaće zdravstvenih djelatnika propisana su u odredbi čl.. 51. KU - za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40 %, za rad nedjeljom 35 %, za rad subotom 25%, za rad u smjeni ili turnusu 10 %, za rad u dane blagdana, neradnih dana i na Uskrs 150 % time da se prethodno nabrojani dodaci međusobno ne isključuju . Sukladno odredbi čl. 59 KU zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12 % od osnovne plaće koji se kontinuirano obračunava kao fiksni iznos za svaki mjesec pa tako i za onaj mjesec u kojemu tužiteljica koristi godišnji odmor
1.1. Tuženik pogrešno obračunava tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada iz propisan člankom 59 kolektivnog ugovora za vrijeme trajanja godišnjeg odmora na način da taj dodatak alikvotno umanjuje za broj sati godišnjeg odmora umjesto da ga kontinuirano obračunava kao fiksni iznos za mjesec u kojemu je tužiteljica koristila godišnji odmor. Takav obračun je u suprotnosti sa člankom 76 . Zakona o radu sukladno kojemu radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu . Tuženik ne obračunava tužiteljici mjesečni iznos osnovne plaće sukladno odlukama o plaći od 26.11.2012 i 31.8. 2015., koje su sačinjene sukladno odredbama KU. Strukturu osnovne plaće prema KU čine osnovica, koeficijent, minuli rad, dodatak na posebne uvjete rada te dodatak za znanstveni stupanj. Odlukom o plaći od 31.8.2015. tuženik je dodatno uvećao osnovnu plaću tužiteljice za dodatak doktora medicine . Tako definirana visina osnovne plaće tužiteljice predstavlja osnovicu za obračun efektivnog rata stvarnog rada u smjenama. Kako je osnovna plaća tužiteljice u isplatnim listama definirana u manjem iznosu od onoga koji je propisan internim aktima tuženika i KU, sukladno navedenom je i cijena sata smjenskog rada umanjena na štetu tužiteljice.
1.2. Tuženik pogrešno obračunava tužiteljici broj odrađenih prekovremenih sati je sukladno članku 61 Zakona o radu puno radno vrijeme 40 sati tjedno, a sukladno članku 65. Zakona o radu prekovremeni rad predstavlja rad preko 40 sati tjedno. Umjesto da tuženik obračunava broj prekovremenih sati na tjednoj osnovi, tuženik broj prekovremenih sati obračunava na mjesečnoj osnovi tako da prebija više odrađenih prekovremenih sati u jednom tjednu sa manje od 40 odrađenih sati u drugom tjednu, što je suprotno odredbi članka 96. stavak 1. Zakona o radu a na štetu tužiteljice.
1.3. Tuženik pogrešno obračunava tužiteljici odrađene prekovremene sate , jer cijenu redovnog sata uvećava za 50 %, ne uzimajući pri tome u obzir odredbe članka 51KU kojim je određeno da uvećanje plaće iz stavka 1. podstavka 5. utvrđuje se za efektivno odrađene sate, odnosno ta cijena sata smjenskog rada nije jednaka cijeni redovnog sata rada, već se ista uvećava sukladno kriterijima o vremenu izvršenja rada koji su istom propisani. Tuženik za vrijeme dežurstva od 20 4:00 ne obračunava tužiteljici rad u smjeni-turnusu, uvećan za sate prekovremenog rada, noću, te na dane odmora (subota, nedjelja), u neradne dane, blagdane i na Uskrs, kao niti liječnički dodatak od 12 posto, sukladno članku 59KU, tako da tužiteljica potražuje naknadu za određeno dežurstvo na način da joj se navedeni dodaci kumuliraju , jer se isti međusobno ne isključuju
1.4. Tuženik pogrešno obračunava tužiteljici rad blagdanima i neradnim danima (kada je blagdan u tjednu od ponedjeljka do petka), tuženik određene ratne sate tijekom istih obračunava kao redovan rad uvećan za 150 posto , a iste bi trebao obračunavati kao prekovremeni rad, poštujući uvećanja osnovne plaće sukladno članku 51KU i to prema vremenu izvršenja rada, sve uvećano za 150 posto. Također kada tužiteljica radi na dane blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka, tuženik je ne isplaćuje i pripadajuću naknadu za blagdan, već samo određene radne sate za vrijeme blagdana, a koji ne isključuju primitak naknade za blagdan, obzirom da blagdani, iako su neradni dani, ulaze u mjesečni fond radnih sati (čl.18.sst.1.toč.3. ZR). Tužiteljica pored redovnog rada u trajanju od osam sati, 3-5 puta mjesečno obavlja poslove dežurstva koje traju 24 sata . Nakon odrađenog dežurstva tužiteljici pripada 1 slobodni dan , a tuženik kao slobodan dan često evidentira neradnu subotu ili nedjelju, tako da tužiteljica potražuje naknadu plaće za subotu i nedjelju, nakon odrađenog dežurstva, koji dani su neradni, a tužiteljicu obračunati kao slobodni dan i nakon dežurstva.
1.5. Tužiteljica u tužbi potražuje od tuženika isplatu razlika nastalih pogrešno utvrđenom visinom osnovne plaće, a posljedično tome i dodataka na plaću, u tužbi potražuje iznos od 210.000 kuna sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
1.6. Podneskom od 31.3.2026. potražuje isplatu razlika plaća u razdoblju od listopada 2012. do listopada 2018.g. u ukupnom iznosu od 32.247,71 euro (s umanjenja vrijednosti osnovnog sata 21.096,12 euro, s manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora 2.897,56 euro, s osnova neobračunatog iznosa dodataka na sate godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad 8.254,02 euro),a ukoliko sud isti ne prihvati, postavlja podredni tužbeni zahtjev na isplatu iznos od 7.333,35 euro (s osnova prekovremenog rada i manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja 453,10 euro te s osnova neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, odgovornosti za život i zdravlje te znanstveni stupanj 6.880,25 euro), s kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i postupku predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da naknadu plaće za prekovremene rad tužiteljice obračuna na način kako je to regulirano odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN143/13) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN141/12). Prema odredbi članka 47 KU plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan sam 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodatke na plaću između ostalog, čine i dodatak na posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ali nije navedeno da isti dodaci čine osnovnu plaću i da se u nju mogu ubrojiti, nego se na nju dodaju.
2.1. Prema odredbi članka 57. st 2. KU radniku pripada dodatak kojom se uvećava osnovna plaća s posebnih uvjeta rada. Propisano je da se dodatak izračunava kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koja radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje i u istom iznosu. Temeljem članka 59 KU radniku kao doktoru medicine pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća radnika u iznosu od 12 % zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, izračunava se kao uvećanje osnovne plaće za 12% i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje u isto iznosu. Prema odredbi članka 51 KU za prekovremeni rad radnik ostvaruje dodatak na plaću u iznosu od 50 % od osnovne plaće. Prema zaključku broj 48 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća i obračunava se sukladno članku 51. st 2.podst 4 KU, odnosno uvećava se za 50 posto na osnovnu plaću radnika, bez primjene položajnog dodatka. Stoga smatra da dodaci na plaću tužiteljice nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti dodaci vezani uz osnovnu plaću, te su kao takvi fiksno ugovoreni kao dodatak na osnovnu plaću. Prekovremeni rad radnika računa se na način da se samo osnovna plaća radnika , bez dodataka, podijeli s mjesečnim fondom sati te se dobiva vrijednost sati rada osnovne plaće za taj mjesec i onda se uvećava za 50% te množi s brojem prekovremenog rada radnika.
2.2. Osporava navod da bi tuženik pogrešno obračunavao dodatak na posebne uvjete rada za vrijeme trajanja godišnjeg odmora. Sukladno Zaključku broj 63 Zajedničkog povjerenstva, za vrijeme trajanja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne bruto plaće koja je radniku isplaćena u posljednja 3 mjeseca. Osporava navod da bi pogrešno obračunavao tužiteljici broj prekovremenih sati. Prema odredbi članka 30 KU, u slučaju preraspodjele radnog vremena i rasporeda radnog vremena u smjenama, turnusu i dežurstvu, radno vrijeme svodi se na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca. Dakle prekovremeni rad se računa od mjesečnog fonda sati. Prema Zaključku broj 34 Zajedničkog povjerenstva svakom radniku bez obzira na oblik rada (redovni, smjena, turnus, dežurstvo), svi prekovremeni sati koje je ostvario iznad redovitog mjesečnog fonda radnih sati moraju se obračunati i platiti kao prekovremeni rad na mjesečnoj razini.
2.3. Prema odredbi članka 51 uvećanja plaće izst.1.podst.5. utvrđuje se za efektivno odrađene sate i to u drugoj smjeni odnosno od 14 do 22 sata na osnovnu plaću . Prema zaključku broj 153. mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Ako je radnik radio na blagdan to ne znači da je radio i prekovremeno, već samo da je ostvario veći fond sati. Tuženik nadalje ističe da slobodni dan ne ulazi u redoviti mjesečni fond sati jer se radi o danu odmora, kao što je dan tjednog odmora na koji radnik ne radi i ne prima za taj dan plaću. Prema zaključku broj 367 Zajedničkog povjerenstva slobodni dan se ne evidentira i ne obračunava, što znači i ne plaća. Blagdan koji pada na radni dan, a radnik je bio slobodan evidentira se prema odredbi članka 8 st.1.toč.6. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i plaća kroz naknadu plaće , ali se ne ubraja u redovnu mjesečnu satnicu. Stoga slobodan dan ne može predstavljati prekovremeni rad, a kolektivnim ugovorom jasno je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat duže od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat duže od mjesečnog fonda radnih sati pa stoga tužiteljica nema pravo na naknadu plaće za slobodan dan. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Umješač na strani tuženika pridružio se navodima tuženika u ovom postupku.
4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u isplatne liste, evidencije o radnom vremenu, ugovor o radu s dodacima, odluke o rasporedu na radno mjesto, odluke o plaći, Pravilnik o početku, završetku i rasporedu radnog vremena, odluke o utvrđivanju potreba za radom, izračun tuženika , Zaključke povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, ostalu dokumentaciju u spisu te saslušao tužiteljicu kao stranku u postupku. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem 11.10.2019., 16.12.2019.., 30.11.2020. i 7.10.2025. te usmeno očitovanje vještaka na ročištu 11.3.2021.g.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/2025 dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je podredni tužbeni zahtjev osnovan.
6. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kao liječnik sa znanstvenim stupnjem dr.sc. , da ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te za znanstven i stupanj.
6.1. Prethodni postupak u ovom predmetu je zaključen dana 13. veljače 2018.g. Sporno je bilo da li je tužiteljici pravilno obračunati dodatak za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, broj odrađenih prekovremenih sati (jer tužiteljica smatra da prekovremeni rad predstavlja rad preko 40 sati tjedno, neovisno o mjesečnoj osnovi), da li je pogrešno obračunat rad blagdanima i neradnim danima (kada je blagdan u tjednu od ponedjeljka do petka) te posljedično tome naknada plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora)
7. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 dalje: KU), odnosno čl.45 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN29/18 dalje KU18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.
Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU (čl.49.st.1. KU18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU (čl.55.st.1. KU18) na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (do 2018.g. 16%, a od 2018.g. za 25%).
Prema odredbi čl. 59. Kolektivnog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, odnosno od 01.10.215.g. 12%.
Odredbom čl. 60. st. 2. KU propisano je da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom, blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni dan.
Prema odredbi čl. 54.st.2. TKU, odnosno čl. 53.st2. TKU/17 osnovna plaća se uvećava za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio pravno shvaćanje Su- IV-56719-18 od 19. prosinca 2019.g. prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, stoga i ovaj sud smatra da svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada.
8.1. Dakle, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću i trebaju se obračunavati tužitelju za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvario prethodnog mjeseca.
9. Vezano uz radno vrijeme valja istaknuti slijedeće: Radno vrijeme regulirano je čl. 30. KU (čl. 28. KU/18) a koji u st. 1. propisuje da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, u st. 2. da tjedno radno vrijeme raspoređeno je na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka, u st.3. da je za organizaciju rada u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja odgovoran je poslodavac, a koji je u smislu čl. 4. dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni puni mjesečni fond radnih sati. St. 6. istog čl. određeno je da za posebne poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drukčiji raspored dnevnog, odnosno tjednog radnog vremena poslodavac može odrediti drukčiji dnevni ili tjedni raspored, a u skladu s pravilnikom o radnom vremenu u zdravstvenim ustanovama koji donosi ministar nadležan za zdravlje, u okviru petodnevnoga radnog tjedna, a u st.7. da u slučaju preraspodjele radnog vremena i rasporeda radnog vremena u smjenama, turnusu i dežurstvu, radno vrijeme svodi se na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca.
10. Prema odredbi čl. 51. st. 9. KU (49. st. 9. KU/18) prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. St. 10. istog članka određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Nastavno je st. 11. čl. 51. KU (49 KU/18) određeno da je poslodavac je dužan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev, umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. U konačnici st. 12. istog članka je određeno da se dodaci iz stavka 1. i 8. ovoga članka međusobno ne isključuju.
11. Nadalje, u smislu čl. 18. st. 1. KU (čl. 15 KU/18) KU, temeljem kojeg se u konačnici utvrđuje kako pravo tako i visina tužiteljeva potraživanja (budući da opće odredbe ZR propisuju samo načelno pravo no ne i način utvrđivanja takvog prava i njegovu visinu), ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU, a koja tumačenja su u smislu st. 6. istog članka obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.
12. Dakle, u slučaju postajanja tumačenja Zajedničkog povjerenstva, sud je dužan primijeniti tumačenja, s obzirom da je takvo tumačenje obvezno za stranke i za iste predstavlja izvor prava.
12.1. Obzirom na takvu odredbu KU uvidom u Zaključak br. 34. st. 6. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 5. veljače 2014. (svi zaključci javno dostupni na stranicama Ministarstva zdravstva RH: u-zdravstvu/kolektivni-ugovor- 1266/zaključci-povjerenstva/2168) utvrđeno je da je istim utvrđeno da svakom radniku, bez obzira na oblik rada (redovni, smjena, turnus, dežurstvo) svi prekovremeni sati koje je ostvario iznad redovitog mjesečnog fonda radnih sati moraju se obračunati i platiti kao prekovremeni rad na mjesečnoj razini. Iz navedenog se zaključuje da se obračun prekovremenog rada tužitelja obračunava temeljem mjesečnog fonda sati (redovne mjesečne satnice) te svaki rad iznad tako utvrđenog rada se ima smatrati prekovremenim. Sud ovdje dodaje da je i na 10. sjednici Zajedničkog povjerenstva donesen zaključak br. 48. sa istim sadržajem definicije načina obračuna i načina plaćanja prekovremenog rada. Dakle, obračun prekovremenog rada ima se izvršiti na mjesečnoj razini.
13. Među strankama je sporno pitanje što točno ulazi u redovni mjesečni fond sati te je tako tužitelj smatrao da u redovni mjesečni fond sati ne ulaze blagdani i praznici (a koji su kao takvi određeni čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11, 110/19 dalje Zakon o blagdanima) a koji padaju od ponedjeljka do petka, dok tuženik ističe da takvi dani ulaze u redovnu mjesečnu radnu satnicu, sukladno Zaključku br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU.
14. Zakonom o blagdanima propisano je u čl. 1. je da su blagdani u Republici Hrvatskoj: 1. siječnja - Nova godina; 6. siječnja - Bogojavljanje ili Sveta tri kralja; Uskrs i Uskrsni ponedjeljak - drugi dan Uskrsa; Tijelovo; 1. svibnja - Praznik rada; 22. lipnja - Dan antifašističke borbe; 25. lipnja - Dan državnosti (do 01.01.2020); 5. kolovoza - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja; 15. kolovoza - Velika Gospa; 8. listopada - Dan neovisnosti (do 01.01.2020); 1. studenog - Svi sveti; 25. prosinca - Božić; 26. prosinca - prvi dan po Božiću, R Stjepan.; odnosno od 01. siječnja 2020. 30. svibnja Dan Državnosti, a 18. studenog Dan sjećanja na žrtve domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. U dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi se. Prema čl. 3. Zakona o blagdanima, građani Republike Hrvatske koji Božić slave na dan 7. siječnja u taj dan, islamske vjeroispovijedi u dane Ramazanskog bajrama i Kurban bajrama, te židovske vjeroispovijedi u dane Roš Hašane i Jon Kipura imaju pravo ne raditi, a čl. 5. da zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.
15. Tužitelj je tijekom postupka smatrao i da upravo čl. 51.st.10. KU propisuje da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, te da je Zakonom o blagdanima propisano koji su točno dani neradni dani te zaključuje da upravo u predmetnom slučaju redovnu radnu satnicu obuhvaćaju samo radni dani od ponedjeljka do petka bez subota, nedjelja te praznika i blagdana koji su kao takvi određeni posebnim zakonom.
16. U smislu KU ali i općih odredaba ZR, radno vrijeme poslodavac može organizirati na razne načine, kao osmosatno radno vrijeme od ponedjeljka do petka (kako je to određeno čl. 30. st. 2. KU odnosno 28. KU/18) ali i radno vrijeme može biti organizirano i na drugačiji način (smjenama, dežurstvima i slično, kako to određuje čl. 71. Zakona o radu NN 93/14, 127/17 dalje ZR i čl. 30. st. 3. KU. odnosno čl. 28. KU/18). I sam ZR propisuje da se puno radno vrijeme od 40 sati tjedno primjenjuje ukoliko isto nije drugačije propisano zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu. Dakle, puno radno vrijeme kao i sam raspored radnog vremena utvrđuju se u konkretnom slučaju upravo odredbama KU.
17. Nadalje, čl. 30. KU (čl. 28. KU/18) st. 6. određeno je da za poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drukčiji raspored dnevnog odnosno tjedno radnog vremena poslodavac može odrediti drukčiji dnevni ili tjedni raspored, a u skladu s pravilnikom o radnom vremenu u zdravstvenim ustanovama koji donosi ministar nadležan za zdravlje u okviru petodnevnog radnog tjedna, a st. 7. istog propisuje da u slučaju preraspodjele radnog vremena i rasporeda radnog vremena u smjenama, turnusu i dežurstvu, radno vrijeme se svodi na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca.
18. U smislu čl. 4. st 1. Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe (NN 4/14 dalje Pravilnik o rasporedu radnog vremena) raspored radnog vremena od 40 sati tjedno, odnosno odgovarajućeg ukupnog mjesečnog fonda sati u zdravstvenim ustanovama mora biti utvrđen tako da osigurava dostupnost zdravstvene zašti te osiguranim osobama Zavoda tijekom svih dana u tjednu. Dakle, u zdravstvenim ustanovama rad se mora organizirati na način da je zdravstvena zaštita dostupna osiguranicima tijekom svih dana u tjednu.
19. Što točno predstavlja redovni mjesečni fond radnih sati (puno radno vrijeme) propisuje i sam ZR a koji u čl. 61. st. 2. upravo upućuje na odredbe KU u tom pogledu (pravilnike o radu, ugovore o radu i dr. specijalne propise ovisno o kojoj djelatnosti se radi) pa time i isključuje jedinstvenu primjenu takvog mjerila na sve gospodarske djelatnosti, odnosno javne ili državne službe. Ono što je ZR propisano (ukoliko istog ne isključuje specijalan zakon ovisno o kojoj se djelatnosti radi) je maksimalno trajan je tjednog radnog vremena (40 sati tjedno, dakle ne i radni dani pomnoženi sa 8 sati dnevno), a koje opet može biti korigirano u svezi čl. 67. ZR (ukoliko eventualno dolazi do preraspodijele) a koje je propisano da 40 sati tjedno (dok bi sve preko toga predstavljano prekovremeni rad).
20. Ovaj sud smatra da se u smislu čl. 52. KU sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Odredbu istog sadržaja sadrži čl. 50. KU/18.
20.1. Po mišljenju ovog suda navedena odredba je jasno određena u svezi redovne mjesečne satnice i definira isto i to da redovna mjesečna satnica obuhvaća i sate rada odrađene na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima. Činjenica da li će, a u skladu s organizacijom i rasporedom radnog vremena, određeni djelatnik javne službe (konkretno zdravstveni djelatnik tuženika) u određenom mjesecu, a obzirom na svoje radno mjesto i oblik rada i radnog vremena, biti obvezan raditi na blagdan a koji pada u redovnu mjesečnu satnicu (a koja se bazira na 40-satnom radnom tjednu bez subota i nedjelja) ili ne, ne čini takav rad nejednakim niti postupanje tuženika nejednako a obzirom na obvezu organizacije rada na način da je zdravstvena zaštita dostupna svim danima i tjednu, dok s druge strane sama činjenica da djelatnik koji nije obvezan raditi na blagdan ostvaruje pravo na naknadu plaće za taj dan koji nije odradio je pravo koje proistječe za samog djelatnika iz Zakona o blagdanima.
20.2. U takvom slučaju za takav dan za koji taj djelatnik ostvaruje naknadu plaće (dan kada nije radio na neradni dan u skladu s Zakonom o blagdanima) vodi se posebna evidencija a u skladu s čl. 8. st. 1. toč. 6. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 37/11, 97/15) odnosno Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17), a koji potonji i jasno pravi razliku za takvo vrijeme određujući ga kao vrijeme nenazočnosti radnika na radu (čl. 8. st. 1. toč. 9).
21. U konkretnom slučaju, a obzirom na odredbu čl. 19. st.6. KU (čl. 16. st. 6. KU/18), stranke i sud obvezuju i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU (pa tako i Revr-501/05 od 3. svibnja 2005., Revr-443/07 od 3. srpnja 2007. i Revr-446/07 od 5. rujna 2007.) Uvidom u Zaključak br. 148. s 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje Zajedničko povjerenstvo) održane 1. srpnja 2015. godine kada je zaključno da sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Nadalje se zaključuje da u skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Nadalje je u istom zaključku navedeno da poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom te da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. U citiranom zaključku navedeno je i praktičan primjer za mjesec listopad 2015. godine kada je jedan praznik (08.10.) padao u radni dan te se navodi da mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.) i da svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Dakle, citiranim zaključkom Zajedničko povjerenstvo točno određuje način određivanja mjesečnog fonda radnih sati, a preko kojeg sav rad predstavlja prekovremeni rad (točno primjerice je određeno za mjesec listopad što predstavlja mjesečni fond radnih sati za taj mjesec).
22. Kako u smislu čl. 19. st. 6. KU (a koji je donesen za vrijeme važenja KU iz 2013.) su istim zaključkom, kao izvorom prava, stranke vezane, pa tako i sud i to od dana donošenja samog KU, jasno je da potraživanje tužitelja počevši od 1. prosinca 2013. (a od primjene KU/13) treba prosuđivati upravo u svezi tog zaključka a slijedom njega i utvrditi mjesečni fond radnih sati (redovnih) u skladu s tim zaključkom (kao izvorom prava koji je povoljniji za tužitelja).
23. Međutim, Zaključak br. 153. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015.g. godine određuje: ¨Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelaze mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnog dana utvrđenih zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150 % prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na Uskrs, ako pada u radni dan imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage zaključci broj 21, 48 i 148."
24. Iz navedenog zaključka (a koji u konačnici proizlazi iz odredaba čl. 51. i 52. KU/13 odnosno 49. i 50. KU/18) proizlazi da upravo sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, dok s druge strane ukoliko prekovremeni sat predstavlja svaki sat rada preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, jasno je da istovremeno isti sati rada ne mogu predstavljati redovni mjesečni fond sati i prekovremene sate. Dakle, 21. prosinca 2015. Zajednička komisija donosi drugo tumačenje, a kojim stavlja van snage tumačenje iste komisije iz zaključka 148. te sada zaključuje da redovan mjesečni fond sati se obračunava temeljem umnoška radnih dana sa 8 sati dnevno (bez subota i nedjelja, dakle ne ističući ovog puta i blagdane) te sve preko toga predstavlja prekovremeni rad. Sve i da navedena formulacija ostavlja stanovitu dilemu oko toga koji je faktor koji se množi s 8 sati dnevno, a kako bi se dobio redovan mjesečni fond radnih sati (obzirom na različita tumačenja što predstavlja radne dane u smislu odredaba KU), ovaj sud ističe da je i Zajednička komisija otklonila takvu dilemu ističući da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Dakle, od 21. prosinca 2015.g. redovnu radnu satnicu valjalo je utvrditi s citiranim Zaključkom b. 153. (40-satno radno vrijeme bez subota i nedjelja).
25. Kako je ovaj sud vezan, a temeljem čl. 19. KU (odnosno 16. KU/18), danim tumačenjima kao izvorom prava, jasno je da od 21. prosinca 2015. redovnu radnu satnicu valjalo utvrditi u skladu s citiranim zaključkom 153. (40-satno tjedno radno vrijeme bez subota i nedjelja).
26. Na 30. sjednici Zajedničkog povjerenstva od 12. travnja 2017. donesen je Zaključak broj 169. a obzirom na postavljeno pitanja baš u svezi primjene Zaključka 153., te se Zaključkom 169. zaključuje da Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke KU od dana stupanja na snagu KU, a izmijenjeni zaključci imaju pravnu snagu i učinke KU od dana donošenja izmjena.
27. S obzirom na Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, tužitelj neosnovano potražuje da se redovna radna satnica tužitelja umanji za neradne dane u skladu s Zakonom o blagdanima, budući da isti dani, a u skladu s odredbom čl. 52. i zaključkom br. 153. Zajedničkog povjerenstva ulaze u redovan fond radnih sati.
28. Tužitelj je na ročištu 7.11.2018.g. tražio da se vještačenje provede "na okolnost izračuna osnovne plaće tužiteljice sukladno odlukama o plaći tuženika na način da se utvrdi osnovna plaća, te uvećanja osnovne plaće za posebne uvjete rada temeljem čl. 57 KU, nadalje, izračunati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravl je ljudi u postotku od osnovne plaće, uvećane za dodatak za posebne uvjete rada. Nadalje, izračunati cijenu sata rada za svaku vrstu rada posebno po mjesecima: a.) da se prekovremeni sati rada obračunavaju na tjednoj razini (svaki sat rada iznad 40 sati tjedno, odnosno ukoliko postoji odluka o preraspodjeli radnog vremena, svaki sat rada iznad 48 sati tjedno), b.) da se prekovremeni sati rada obračunaju na način da se uzme u obzir kada su stvarno odrađeni (ponedjeljak, subota, nedjelja, blagdan i ili noćna smjena idr.) na način da se cijena sata rada izračuna u točci 3. uvećava za 50%, prilikom obračuna stvarno odrađenih radnih sati vještak treba koristiti evidenciju radnog vremena tzv. šihtericu. Nadalje, izračunati razliku plaće koju bi tuženik trebao platiti tužitelju da je naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunavao temeljem prosjeka plaća u prethodna tri mjeseca izračunatih na način kako je to određeno točkom 3. zadataka vještačenja. nadalje izračunati razliku plaće koju bi tuženik trebao platiti tužitelju da dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, dana bolovanja, slobodnih dana, dana blagdana, te plaćenog dopusta nije alikvotno umanjivao".
29. Vještak Petra Blašković u svom nalazu i mišljenju od 11.10.2019. navodi da pod pretpostavkom da je osnovna plaća osnovica uvećana za koeficijent složenosti radnog mjesta uvećan za dodatke za minuli rad, posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj, a koji se svi navode odlukama o plaći, visina potraživanja tužiteljice zbog primijenjene umanjenje vrijednosti osnovnog sata iznosi 158.035.54 kn. Manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 21.831,68 kn, a neobračunati iznos dodataka na sate godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 62.190 kn, ukupno 242.057,22 kn.
30. Tužitelj je podneskom od 28.11.2019.g. prihvatio navedeni nalaz i mišljenje (osim u dijelu iskazane razlike plaće u negativnom iznosu za mjesec kolovoz 2017.) te potraživao od tuženika iznos od 159.861,74 kn na ime umanjenja vrijednosti osnovnog sata rada, , 21.831,l68 kn na ime manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, , 62.190,00 kn na ime neobračunatog iznosa dodataka na sate godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno ukupno 243.883.,42 kune.
30.1. Na navedeni nalaz tuženik je stavio primjedbe, kojima se i umješač pridružio (ističući da je odredbama čl. 57.Ku13 i čl 55. KU18 propisano da će se radniku osnovna plaća uvećati za dodatak za posebne uvjete rada, a ne plaća). Tuženik je tražio dopunu vještačenja na okolnosti da li utvrđivanja da li su dodaci za otežane uvjete rada dodatak za odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, te dodatak za staž u zdravstvu plaćeni tužiteljici za sve odrađene sate redovnog i prekovremenog rada, a ako nisu da se sačini obračun vrijednosti tih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada u kojemu nisu plaćeni ti dodaci, te da utvrdi pravilan iznos naknade plaća za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a imajući u vidu prave iznose tužiteljičinih plaća bez umanjenja po prethodno utvrđenim razlikama.
31. Vještak je 16.12.2019.g. sastavio pisano očitovanje na podneske stranaka, smatrajući da je sukladno zadatku izvršila tražene izračune te navela da ukoliko sud uvaži stav tužitelja da razlika plaće za mjesec 8/2017 ne može biti u negativnom iznosu, pod pretpostavkom da je osnovna plaća osnovica uvećana za koeficijent složenosti radnog mjesta uvećano za dodatke za minuli rad, posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj, a koji se svi navode u odlukama o plaći, visina potraživanja tužiteljice zbog primijenjenu umanjene vrijednosti osnovnog sata iznosi 158.948,69 kn te je ukupno potraživanje tužiteljice stoga veće za913,15 kn i iznosi 242.l70,37 kn. Na navedenu dopunu od 16.12.2019.g. tuženik je stavio prigovore jer se osnovna plaća uvećala s dodacima na plaću tako da su dodaci multiplicirani, a ne kumulirani.
32. Potom je na ročištu 4.11.2020.g. određeno pozvati vještaka da izvrši inačicu nalaza i mišljenja na način obračuna cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni radni dan od ponedjeljka do petka. Potom utvrditi dodatke na plaću i to dodatak za otežane uvjete rada i doda tak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti na način da se isti obračunaju za svaki sat prekovremenog rada u utuženom razdoblju. Utvrditi razliku između onog što je plaćeno i onog što je trebalo biti plaćeno za svaki pojedini mjesec. Uzimajući u obzir tako obračunate dodatke na plaću utvrditi visinu manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koju bi tužitelj ostvario u utuženom razdoblju.
33. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 30.11.2020.g. navodi da za razdoblje od 1.10.2012. do 31.10.2018.g. pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 2.315,44 kn. Posljedično na prethodno utvrđenje, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknada za privremenu nesposobnost za rad iznosi 4.735,54kn. Ukupno potraživanje tužitelja po osnovi prekovremenog rada s tim u vezi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknada za privremenu nesposobnost za rad iznosi 7.050,98, iskazano u tabeli 2. Potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 19.552,64 kn. Potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 9.148,75 kn. Potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za znanstveni stupanj iznosi 12.438,72 kn. Manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatka za znanstveni stupanj na sve odrađene sate tužitelja iznosi 10.699,16 kn. Ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada odgovornost za život i zdravlje, znanstveni stupanj iznosi 51.839,27 kn, iskazano u tabeli 3. Slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužitelja iznosi 58.890,25 kn.
33.1. Tužitelj je na ročištu 14. prosinca 2021.g. predložio da se pozove vještakinja na usmeno očitovanje, dok tuženik na nalaz i mišljenje od 30.11.2021.g. nije imao prigovore, osim u dijelu koji se odnosi na blagdane, u smislu odluke VSRH Rev 281/21 i Rev 590/21.
34. Vještakinja Petra Blašković detaljno se očitovala na ročištu 11.3.2022.g. gdje je navedeno slijedeće, cit: " Vezano za prigovor tuženika iznesen na glavnoj raspravi od 14.12.2021. godine u kojem traži da se uzme u obzir, i odluka Rev-281/21 i Rev-590/21, a koje se odnose na primjenu Zaključka 153. od 21. prosinca 2015. godine. Navodi da bi u tom slučaju visina potraživanja tužiteljice iz nalaza, i mišljenja od 30.11.2020. godine iznosila ukupno 55.253,13 kn s time, da bi visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada rada iznosila 1.106,92 kn posljedično na prethodno manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg, i bolovanja 2.306,94 kn što zajedno daje 3.413,86 kn. Ta potraživanja iskazana su u mjesečnim iznosima u Tabeli 2 navedenog nalaza, i odnose se na razdoblje zaključno s plaćom za 07. mjesec 2015. godine. Ostala potraživanja po osnovi otežanih uvjeta rada, dodatka za odgovornost za život, i zdravlje ljudi, i dodatka za znanstveni stupanj, te s tima povezanim potraživanjem po osnovi godišnjeg odmora, i bolovanja ostaju neizmijenjena u ukupnom iznosu od 51.839,27 kn, te su iskazana u Tabeli 3 predmetnog nalaza.
Na poseban upit pun. tužiteljice prema raspravnom zapisniku od 04.11.2020. godine financijskom vještaku je dan zadatak vještačenja, da li je vještakinji zadatkom vještačenja naloženo, da za izračun razlike neisplaćenih dijelova plaće tužiteljice koristi samo odredbe Kolektivnog ugovora, vještak odgovara da nije.
Na poseban upit pun. tužiteljice kako to, da u nalazu, i mišljenju kao pravni okvir, i temelj za izradu vještakinja u svim kombinacijama navodi samo odredbe Kolektivnog ugovora, i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike, i namještenike, vještakinja odgovara zato što se to činilo najmjerodavnije, istaknuvši najbitnije odredbe Kolektivnog ugovora koje se odnose na predmet spora.
Na poseban upit pun. tužiteljice je su li prema mišljenju obje inačice od 16.12.2019., i 30.11.2020. matematički ispravno sačinjene? odgovara: "Smatram, da jesu.".
Na poseban upit pun. tužiteljice obzirom na prethodne odgovore, da li smatra, da se u konkretnom slučaju radi samo o razlici primijenjene metodologije u izračunu ugovorene plaće? Odgovara, da je metodologija primijenjena pri obračunu osnovnog sata različita između prvog, i drugog nalaza.
Na poseban upit pun. tužiteljice u odnosu na nalaz, i mišljenje od 11.10.2019. godine, da li su dodaci na plaću u istom multiplicirani? Odgovara, da dva puta nije obračunavala jedan, te isti dodatak.
Na poseban upit pun. tužiteljice zašto u izradi nalaza, i mišljenja od 30.11.2020. godine nije koristila cjelokupnu dokumentaciju u spisu, a posebno Ugovor o radu tužiteljice, i pravomoćne odluke o plaći kojima je tuženik odredio strukturu plaće tužiteljice, odgovara, da su u jednom, i drugom nalazu korištena rješenja o plaći, i ostala dokumentacija koja prileži spisu međutim upravo je među strankama sporno tumačenje tih rješenja, a u što vještak nije mjerodavan ulaziti stoga su, i sačinjena dva izračuna. Na poseban upit pun. tužiteljice da li je plaća tužiteljice prilikom stupanja u njezin radni odnos kod tuženika ugovorena Kolektivnim ugovorom, ili Ugovorom o radu? Odgovara, da misli, da je to pravno pitanje u što ne bi ulazila.
Na poseban upit pun. tužiteljice, da li se Ugovorom o radu od 07.10.2011. određuje zajamčena plaća tužiteljice koja se detaljno određuje odlukom o plaćama tužiteljice koje je na osnovu tog ugovora donijela tuženica? Odgovara, da.
Na poseban upit pun. tužiteljice da li je odlukama o plaći određena struktura plaće tužiteljice? Odgovara, da.
Na poseban upit pun. tužiteljice što se tiče nalaza 30.11.2020. godine zašto u tom nalazi nije koristila uvećanja osnovne plaće za znanstveni stupanj tužiteljice koji je razvidan iz Ugovora o radu, rješenja o plaći, očitovanja vještakinje na strani 2 tog nalaza, a nije razvidan iz priloženih tablica za izračun visine potraživanja? Odgovara, da je dodatak za znanstveni stupanj izračunala u Tabeli 3 kolone "c" nalaza ,i mišljenja 30.11.2020. godine. Iznosi 12.438,72 kn.
Na poseban upit pun. tužiteljice, da li je znanstveni stupanj sukladno čl. 54 st. 2 Temeljnog kolektivnog ugovora vještakinja obračunala na način, da je osnovnu plaću uvećala za 15% koliko on ondje iznosi, ili je znanstveni stupanj obračunavala na osnovnu plaću radnika propisanu Kolektivnim ugovorom? Odgovara, da je dodatak za znanstveni stupanj obračunala na način, da je 15% obračunala na osnovni sat, a koji se dobiva tako, da je osnovna plaća podijeljena s mjesečnim fondom sati u pojedinom mjesecu. Na poseban upit pun. tužiteljice obzirom na prethodni odgovor vještakinja se pita, da li je za izračun dodataka na plaću prethodno uvećala osnovnu plaću za znanstveni stupanj, ili nije? Odgovara, da pri izračunu dodataka za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, i slično, osnovni sat, ili osnovnu plaću nije prethodno uvećala za dodatak za znanstveni stupanj.
Na poseban upit pun. tužiteljice nalazom od 30.11.2020. godine usporedbom plaće za 01.2018., i 04.2018. vidljivo je, da u travnju 2018. , kada je tužiteljica bila na bolovanju, njezin fond radnih sati vještakinja je umanjila za 80 sati, a na preostale sate (88 sati), joj je isplaćeno 25% uvećanje za posebne uvjete rada u iznosu od 1.835,47 kn,a za taj iznos nije bilo propisano, da se umanjuje za dane bolovanja kao što je tužiteljica to utužila svojom tužbom. Usporedbom isplatne liste odnosno obračunske isprave plaće za siječanj 2018. kad je tužiteljica cijelo vrijeme bila prisutna na poslu isplaćeno joj je 3.504,07 kn s naslova dodataka za posebne uvjete rada, zašto je vještakinja alikvotno umanjivala plaću tužiteljice u vremenu kad ista nije bila na poslu s tog naslova? Vještak navodi, da nije umanjivala plaću tužiteljice vezano za bolovanje već je izračun izradila sukladno zadatku, a zadatak je bio, za svaki sat prekovremenog rada, a ne i za sate bolovanja. Međutim treba reći, da se bolovanje, naknada za bolovanje isplaćuje u visini od 85% plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije no što je započelo bolovanje, a te plaće koje se uračunavaju u prosjek već sadrže navedene dodatke. Na poseban upit pun. tužiteljice isti princip alikvotnog umanjenja vještakinja je koristila onda kad je koristila vezano za korištenje godišnjeg odmora što se vidi iz primjera srpnja 2018. godine kad je također dodatak za osobne uvjete rada, i korištenje godišnjeg odmora alikvotno umanjeno iz kojih razloga? Navodi, da je zadatak bio izračunati, i tužene dodatke na sate prekovremenog rada, a budući, da tužiteljica nije radila dok je bila na godišnjem odmoru, pa tako ti sati nisu bili, niti prekovremeni sati, te na iste nije obračunala utužene dodatke.
Na poseban upit pun. tužiteljice, da li iz prethodnog odgovora proizlazi, da tužiteljica za vrijeme bolovanja, i vrijeme godišnjeg odmora ne bi bila liječnik, i ne bi imala pravo na dodatak za zaposlenje na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada? Navodi, da se radi o pravnom pitanju, a ukoliko je potrebno može izračunati utužene dodatke, i na sate bolovanja, i sate godišnjeg odmora.
Na poseban upit pun. tužiteljice zašto je vještakinja u izradi nalaza, i mišljenja od 30.11.2020. godine koristila metodologiju izračuna propisanu Dodatkom III Kolektivnog ugovora iz 2020. godine koji je stupio na snagu 01. travnja 2020. godine, a vještač ila je utuženo razdoblje od 2012. do 2018. godine? Vještak odgovara, da se ovdje ne radi o primjeni Dodatka III Kolektivnog ugovora već je izračun sačinila na način kako su se dodaci obračunavali u praksi, a to je na način da se zbrajaju, a ne množe. Na poseban upit pun. tužiteljice obzirom na prethodni odgovor koju formulu vještakinja primjenjuje za izračun dodataka iz "prakse", obzirom, da u konkretnom slučaju tužbenim zahtjevom je određeno na koji način se traži izračun plaće i dodataka, a koji isključuje takozvanu "praksu"? Odgovara, da su u drugom nalazu od 30.11.2020., dodaci obračunati na osnovni sat koji je dobiven tako da je osnovna plaća koju je činio koeficijent složenosti poslova tužiteljice i osnovice uvećan za minuli rad podijeljen s mjesečnim fondom sati.
Na poseban upit pun. tužiteljice iz prethodnog odgovora vještakinje proizlazi, da u osnovicu nije uključivala znanstveni stupanj što joj je izričito Temeljnim kolektivnim ugovorom propisano čl. 54. st. 2. za uvećanje od 15%, pa kako je onda moguće, da je dobila ispravne iznose dodataka na plaću? Odgovara, da se radi o pravnom pitanju. Na poseban upit pun. tužiteljice u oba nalaza, i mišljenja vještakinja za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. uopće nije vodila računa o povećanju osnovice s iznosa od 5.108,84 kn na 5.414,37 kn prilikom izračuna dodataka na plaću zašto razliku nije primijenila prilikom izračuna dodataka? Odgovara, da to nije utuženo, niti je bilo naloženo da se primjenjuju drugačije osnovice od onih kakve se iskazuju na obračunskim listama.
Na poseban upit pun. tužiteljice da li je vještakinji poznato, da su u prethodno navedenom razdoblju osnovice primijenjen na gore naveden način? Vještakinja odgovara, da joj je poznato, da se vodi više sporova po pitanju uvećanja osnovice. Na poseban upit pun. tužiteljice kako je obračunavala rad tužiteljice nedjeljom u obje inačice nalaza kako u onom od 16.12.2019. tako i 30.11.2020. i koja je uvećanja na rad nedjeljom primjenjivala? Što se tiče nalaza od 30.11.2020. navodi da u istom nije obračunavat dodatak za rad nedjeljom, jer to nije bio zadatak. U odnosu na nalaz i mišljenje od 11.10.2019. navodi, da je koeficijente za rad nedjeljom iskazivala u Tabeli 2, pa je tako primijenjeno uvećanje od 1,35 za rad nedjeljom, za rad nedjeljom u drugoj smjeni 1,45, a za rad nedjeljom noću 1,75.
Na poseban upit pun. tužiteljice da li je vještakinji poznata odredba čl. 9 Zakona o potvrđivanju Ugovora između Svete stolice i RH o pravnim pitanjima, kojim je propisano, da je nedjelja neradni dan? Vještak odgovara, da poznato.
Na poseban upit pun. tužiteljice u odnosu na prethodni odgovor zašto u konkretnom slučaju nije obračunavala rad tužiteljice nedjeljom kao rad neradnim danom sukladno uvećanjima iz čl. 51. u svezi st. 8. i st. 12. Kolektivnog ugovora posebno uvažavajući odredbu st. 12., da se dodaci međusobno ne isključuju? Navodi, da iste nije na taj način obračunavala, jer nije bilo naloženo.
Na poseban upit pun. tužiteljice, da li je dodatke propisane čl. 51. Kolektivnog ugovora u nalazu i mišljenju od 30.11.2020. godine primjenjivala sukladno pravomoćnim odlukama o plaći tužiteljice, za koje tvrdi, da je koristila u izradi svojeg nalaza, i mišljenja? odgovara, da ih je primjenjivala na način kako su oni bili primjenjivani u praksi obračuna plaće tužiteljici.
Na poseban upit pun. tužiteljice u odnosu na prethodni odgovor kako vještakinja tumači činjenicu, da ne primjenjuje pravomoćne odluke o plaći tužiteljice već istima pretpostavlja tzv. "praksu", i kakva bi to praksa bila? Vještak odgovara, da je tumačenje odluka pravno pitanje, i upravo je zato izračun sačinjen u dvije opisane."
35. Ovakvim očitovanjem vještak je detaljno odgovorio na primjedbe stranaka, prvenstveno tužitelja, glede primjene propisa i izračuna. Primjedba tužitelja na usmeno očitovanje od 11.3.2021.g. prvenstveno odnosila se je i da je na cijelo vještačenje vještakinja primijenila Zaključak 153., iako je Zaključak 148. trebala primijeniti na sve izračune sačinjene do 21. prosinca 2015.g., a tek nakon toga je bila dužna primijeniti Zaključak 153 te da vještakinja nije ispravno primijenila Zaključke 153. i 148.
35.1. Na ročištu od 26.6.2025.g. stranke su suglasno predložile da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi prilikom obračuna razlike plaće po osnovi prekovremenog rada ukupan fond sati u koji se prekovremenim radom utvrđuju sati rada iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a koji se određuje na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno kao umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s osam sati, primjenjujući od 21.12.2015. Zaključak br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, a do 20.12.2015. da primjeni Zaključak br. 148 na način da ukupan fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu s osam sati te nakon toga utvrdi eventualnu razliku po osnovi neplaćenog prekovremenog rada s time da prekovremeni rad utvrdi svaki sat rada iznad mjesečnog redovnog fonda radnih sati te da se je vještak dužan očitovati je li tužiteljici uredno isplaćen rad nedjeljom u utuženom razdoblju, a ukoliko nije iskazati razliku.
36. Vještak je u dopuni financijskog vještačenja od 7.10.2025. izradio varijantu da ukoliko sud zauzme stav da se ima primijeniti Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. godine, visina potraživanja tužitelja sveukupno bi iznosila 7.333,35 EUR (Tabela 4. stupac '10'), a sastoji se od sljedećeg:
-potraživanje po osnovi prekovremenog rada iznosi 146,92 EUR,
- posljedično na prethodno utvrđenje, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade za privremenu nesposobnost za rad iznosi 306,18 EUR,
- Stoga ukupno potraživanje tužitelja po osnovi prekovremenog rada i s tim u vezi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 453,10 EUR (Tabela 4. stupac '4').
- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 2.595,10 EUR,
- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 1.214,25 EUR,
- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za znanstveni stupanj iznosi 1.650,89 EUR,
- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate tužitelja iznosi 1.420,01 EUR.
- Stoga ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje, znanstveni stupanj, iznosi 6.880,25 EUR (Tabela 4. stupac '9').
Nadalje, napominje se kako je tuženik evidentirao i obračunavao dodatak za rad tužitelja nedjeljom kad je primjenjivo te je primijenio propisano uvećanje iz Kolektivnog ugovora.
37. Tuženik nije imao primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja od 7.10.2025., dok je tužitelj ponovno imao primjedbi metodologiji obračuna osnovne plaće i svih dodataka na plaću te matematičkom izračunu. Pravni temelj potraživanja sud je utvrdio u gornjim točkama presude (toč. 7-27). Vezano uz korištenje pogrešne osnovice, sud ističe da temeljem odredbe čl. 2. ZPP-a sud odlučuje o granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, da je tužba podnijeta 15.12.2017.g., pripremno ročište je zaključeno 13.2.2018.g. te tužitelj u dotadašnjim navodima nije uopće spominjao da bi bila primijenjena pogrešna osnovica u razdoblju od 15. prosinca 2015.g. do 31. siječnja 2017.g. i plaća isplaćivana suprotno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006.g., Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009.g., Izmjenama i dopunama dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.g., Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, odnosno da joj plaća nije isplaćena prema osnovici za obračun plaća 5.415,37 kuna. Tužitelj takav navod prvobitno spominje u postupku tek 11.3.2022.g., nakon što je već nastupila zastara takvog potraživanja te je tuženik sadržajno odbio raspravljati o tom navodu, istaknuvši da tužitelj navod o osnovici 5.415,37 nije ranije iznio.
38. Sud je smatrao i da je na ročištu održanom 211.3.2021.g. vještak detaljno odgovorio na primjedbe tuženika i u tom smislu nije utvrdio proturječnosti i nedostatke u mišljenju, osim u dijelu nakon što se ustalila sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na utvrđenje fonda radnih sati, tako da se prilikom obračuna razlike plaće po osnovi prekovremenog rada ukupan fond sati u koji se prekovremenim radom utvrđuju sati rada iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a koji se određuje na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno kao umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s osam sati, primjenjujući od 21.12.2015. Zaključak br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, a do 20.12.2015. da se treba primijeniti Zaključak br. 148 na način da ukupan fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu s osam sati. Stoga je sud smatrao da nije potrebno niti svrsishodno ponovno pozivanje vještaka na ročište, jer je riječ bila samo o tome da se Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU ne primjenjuje za cijelo utuženo razdoblje, već od 21.12.20215.g., a da se do 20.12.2015. primjenjuje Zaključak br. 148.
39. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 7.10.2025.g. jer je isto sastavljeno i obračunato na način na koji se obračunavalo u svim istovrsnim predmetima pred ovim sudom, a koji su prihvatili i viši sudovi, uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Stoga je sud prihvatio podredni zahtjev iz podneska tužitelja od 31.3.2026. i dosudio tužiteljici iznos od 7.333.,35 eura, s zateznim kamatama preciznije navedenim u izreci, na svaki pojedinačni iznos.
40. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st 4. ZPP-a te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Pri tome sud je imao u vidu uspjeh u postupku, kako u visini, tako i u osnovu postavljenih zahtjeva tijekom postupka. Tako je tužitelj uspio u omjeru od 22% zahtjeva koji se odnosi na visinu, u osnovu postavljenih zahtjeva je podjednak uspjeh, a i stranke su u podjednakom omjeru snosile i troškove vještačenja. Stoga je sud odlučio primijeniti odredbu čl. 154.st.4.ZPP-a.
41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. svibnja 2026.
SUDAC:
Kristina Trtanj Vukoja
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u smislu odredbe čl. 4.st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14,67/18). Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od osam dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku (NN 25/13, 70/19).
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
- umješaču po OGDO Zagreb
