Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P Ob-12/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sucu toga suda Vesni Jug– Blažin, u pravnoj stvari tužiteljice CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u OD Golubić i Šikić j.t.d., u Čakovecu, protiv tuženika UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Emanuelu Garankiću, odvjetniku u OD Garankić i Partneri d.o.o., u Poreču, radi bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave 8. travnja 2026. održane u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja i tuženika i tuženika osobno, te 13. svibnja 2026. donesene i objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UĐ da tužiteljici CĐ isplati iznos od 11.000,00 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku za razdoblje od 28. travnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UĐ da tužiteljici CĐ naknadi parnični trošak u iznosu od 1.109,69 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplata po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda 9. siječnja 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili dana 27. listopada 2023. u Čakovcu bračni ugovor sukladno članku 40. Obiteljskog zakona kojim se temeljem čl. 2. ugovora tuženik obvezao isplatiti tužiteljici iznos od 15.000,00 eura do dana 27. travnja 2024. nakon čega će tuž iteljica dozvoliti tuženiku uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini te mu o tome izdati tabularnu izjavu za upis prava vlasništva u korist tuženika, nakon čega će tuženik ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini na svoje ime I vlasništvo, bez bilo kakvog odobrenja tužiteljice te se tuženik prihvaća uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini, a u čl. 3. ugovora tužiteljica je potvrdila da je prije sklapanja ugovora primila od tuženika iznos od 4.000,00 eura na ime dijela isplate ugovorene u čl. 2. ugovora.

Tuženik do danas nije tužiteljici isplatio preostali ugovoreni iznos od 11.000,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženi osporava tužbu i tužbeni zahtjev i navodi da tužiteljica nije ničim dokazala postojanje obveze tuženika na isplatu, 11.000,00 eura i da je on već isplatio 4.000,00 eura.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u bračni ugovor (str. 4-6 spisa), saslušao je svjedoke IĐ i TĐ te tuženika u svrhu dokazivanja, a nije saslušao tužiteljicu koja nije pristupila na ročište 8. travnja 2026. iako je za nju bila dostava poziva uredna sukladno čl. 268. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 i 80/22).

4. Druge dokaze sud nije provodio jer ih prije svega stranke nisu predlagale, a sud smatra da na temelju provedenih dokaza može donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

5. Sud za donošenje odluke u ovom predmetu primjenjuje u pogledu bračne stečevine stranaka odredbe Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23) koji u čl. 40. st. 1. propisuje da bračnim ugovorom mogu se urediti imovinsko -pravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini.

Prema čl. 38. Obiteljskog zakona na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju stvarno-pravni i obvezno-pravni odnosi ako Obiteljskim zakonom nije drugačije određeno.

6. Dakle, predmet ovog spora je isplata iznosa od 11.000,00 eura temeljem bračnog Ugovora koji je sklopljen između CĐ ovdje tužiteljice i VĐ ovdje tuženika dana 27. listopada 2023. i koji je ovjeren kod javnog bilježnika Petra Kvakana u Čakovcu pod brojem: Ov-2352/2023, odnosno koji je potvrdio da je privatnu ispravu bračni ugovor od 27. listopada 2023. ispitao i utvrdio da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju, javnobilježničkog akta.

7. Uvidom u navedeni bračni ugovor sud je utvrdio da su CĐ i UĐ suglasno utvrdili da je njihov brak sklopljen 26. lipnja 1999. i da je njihova bračna zajednica prestala 30. kolovoza 2023.

Ugovorne strane su suglasno utvrdile da njihovu bračnu stečevinu čine nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i motorno vozilo, i da se UĐ obvezuje isplatiti CĐ 15.000,00 eura do 27. travnja 2024. na ime sporazuma postignutog u navedenom ugovoru po kojem UĐ postaje u cijelosti vlasnik nekretnina, a ujedno je i konstatirano da je CĐ primila 4.000,00 eura na ime djela isplate ugovorene u navedenom bračnom ugovoru.

8. Sud je saslušao svjedoke i tuženika u svrhu dokazivanja.

9. Svjedok LĐ, u svojem iskazu navodi da je on sin ovdje tužiteljice i tuženika s time da sa ocem živi u istoj nekretnini, ali on živi na gornjem katu, a on dolje, dok se s majkom tek povremeno čujem, zadnji puta su se čuli prije otprilike 6 mjeseci. Poznato mu je da su njegovi roditelji sklopili bračni ugovor, i da temeljem tog ugovora otac treba isplatiti majku sa određenim novčanim iznosom, vezanim uz kuću tj. nekretninu, međutim ne zna da li je otac isplatio majku sukladno tom bračnom ugovoru, jedino zna da je majka uzela određeni novčani iznos iz jedne kutije u kojem je bio njihov zajednički novac no ne znam da li je to bilo prije sklapanja bračnog ugovora ili poslije sklapanja bračnog ugovora, niti o kojem novčanom iznosu bi se radilo. Dakle kad ga se ponovno pita da li se može izjasniti da li je otac temeljem bračnog ugovora isplatio novce, sada odgovara da nije, odnosno ne može znati, jer to je između njih, ali zna da je majka uplaćivala određene novčane iznose na račun neke osobe koju je upoznala putem interneta, a u to vrijeme je bila nezaposlena, a novac je uzela od kuće i sa računa no ponavlja da ne zna da li je to bilo prije ili poslije sklapanja bračnog ugovora.

10. Svjedok TĐ, u svojem iskazu navodi da je ona kćerka stranaka, sa ocem je u jako dobrim odnosima, dok se sa majkom od prošlog ljeta ni je čula, ona je njoj napisala jednu poruku na koju je ona njoj odgovorila na ružan način i nakon toga se više nisu čule. Poznato joj je da su njezini roditelji sklopili bračni ugovor vezano za isplatu iz kuće, koliko je njoj poznato, otac temeljem tog ugovora treba isplatiti majku iznosom od 12.000,00 eura, ne zna točno da li je i koliko isplatio, mada zna da je isplatio određeni iznos, ali točno koji i kada nije joj poznato, još joj je poznato da su temeljem tog ugovora dobili pola kuće, a ona je dobila sve ostalo.

11. Tuženi UĐ, u svojem iskazu navodi da je bio sa CĐ u braku od 1999. do 2023. i u braku je rođeno 3 djece, danas saslušani svjedoci LĐ i TĐ te sin C r. **.**.2015. Oni su se službeno razveli u kolovozu 2023., a bračni ugovor su potpisali 27.10.2023. te on ne osporava da je potpis na tom ugovoru njegov, te je točno kao što je navedeno pod točkom III. ugovora da je on dao CĐ prije potpisivanja tog Ugovora 4.000,00 eura. Također ne osporava da on nije CĐ poslije tog iznosa od 4.000,00 eura platio na ruke ili na račun temeljem tog bračnog ugovora neki novčani iznos, ali je ona prije potpisivanja tog ugovora uzela određene novce. Konkretno uzela je u 4. mjesecu 2023. sa računa od sina IĐ iznos od 5.000,00 eura, rekla je da je taj novac za kuhinju od njezine majke i taj novac nije nikada vratila. Nakon toga uzela je u kući u jednoj kutiji otprilike 3.000,00 eura i to je bilo u kolovozu 2023., i to je bilo prije razvoda braka, taj novac je uzela i otišla sa sinom C u [adresa] i taj novac isto nikada nije vratila. Sudske postupke radi vraćanja tih novaca on nije nikada pokrenuo, jer je ona prijetila da nećemo nikada vidjeti mlt. U koji je sa njom živio. On ima puno troškova vezano uz spor koji ima sa CĐ i njihovim zajedničkim djetetom mlt. C koji živi sa njim, ali nema još vezano uz to konačne sudske odluke već samo privremena mjera i njemu je plaćanje bilo kakvog novčanog iznosa CĐ neprihvatljivo, jer on ima velike troškove vezano uz uzdržavanje djece i druge sudske postupke. Htio bih reći da je tužiteljica trošila novce na neke glumce i plaćala im putem interneta, a to je sve psihički djelovalo na kćer koja nije završila iz tog razloga srednju školu, odnosno 4. razred.

12. Dakle, tužiteljica i tuženi kao bračni drugovi sklopili su sukladno čl. 40. OBZ- a, bračni ugovor koji je sklopljen u pismenom obliku i ovjeren od javnog bilježnika iz kojeg proizlazi da su isti tim bračnim ugovorom koji ima datum 27. listopada 2023. uredili svoje imovinsko-pravne odnose vezano uz bračnu stečevinu iz kojeg proizlazi da je UĐ dužan isplatiti CĐ, iznos od 15.000,00 eura na njezin tekući račun u banci do 27. travnja 2024., i da je ona neposredno prije potpisivanja bračnog ugovora primila iznos od 4.000,00 eura na ime djela isplate od 15.000,00 eura. Nesporno je da iznos od 11.000,00 eura nije isplaćen do 27. travnja 2024., nije isplaćen niti do zaključenja glavne rasprave 8. travnja 2026., a razlozi koje navodi tuženi u svojem odgovoru na tužbu nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovom pravnom sporu, jer tužiteljica kao što je već više puta istaknuto ima bračni ugovor temeljem kojeg potražuje isplatu i koju nesporno nije primila od strane tuženika.

Zbog iznijetog sud je odlučio kao pod točkom I. izreke.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 i 80/22), a koji se supsidijarno primjenjuje temeljem čl. 366. Obiteljskog zakona pa je tužiteljici u skladu s VPS priznat trošak sudske pristojbe na tužbu 78,23 eura, na presudu 156,46 eura, sastav tužbe 200,00 eura, sastav podneska od 13.10.2025. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 20.1.2026. 50%, jer se raspravljalo o procesnim pitanjima 100,00 eura, zastupanje na ročištu 8.4.2026., 200,00 eura, PDV 25% 175,00 eura, a što je ukupno 1.109,69 eura i u skladu je sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i bilo nužno potrebno za uspješno vođenje ovog postupka.

U Varaždinu 13. svibnja 2026.

S U D A C

Vesna Jug–Blažin, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. punom. tužiteljice Krešimiru Golubiću, odvjetniku u OD Golubić i Šikić j.t.d., u Čakovecu

2. punom. tuženika Emanuelu Garankiću, odvjetniku u OD Garankić i Partneri d.o.o., u Poreču