REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Pr-1788/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa], Ive [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 31. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića33 (OIB: 26187994862) isplatiti tužitelju ŠJ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.140,00 € sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.000,00 euro od 1. siječnja 2025.g. do isplate, a na iznos od 140,00 euro tekućom od 13. svibnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva i to preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke 3.140,00 euro do zatraženog iznosa 3.850,00 euro, te sa zahtjevom za isplatom pripadajućih zakonskih zateznih kamatama koje teku od dana 13.12.2024. kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.050,00 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2026. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.050,00 euro, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 20.3.2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, u šumariji [adresa], prilikom obaranja stabala hrasta, kada je tužitelj prilikom obaranja stabala pao. Podnio je odštetni zahtjev 22.11.2024.g., na koji tuženik nije odgovorio.

1.1. U tužbi potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 3.400 eura (po kriterijima za pretrpljene bolove 1.200 eura, za pretrpljeni strah 1.000 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000 euro i za tuđu pomoć 200 eura).

1.3. Podneskom od 24.10.2025.g. potražuje za pretrpljene bolove 1.760 euro, za pretrpljeni strah 1.450 euro, za duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti 500 euro, za tuđu pomoć (28h x 5 euro) 140 euro, ukupno 3.850 euro.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako nije sporno da je dana 20.03.2024. godine tužitelj zadobio ozljedu na radu kod osiguranika tuženika –Hrvatske šume d.o.o. Nije sporna pasivna legitimacija, jer je na dan štetnog događaja poslodavac tužitelja imao sa tuženikom zaključeno osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima temeljem police br. [broj police]. Nadalje, nije sporna osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornost poslodavca tužitelja za nastanak predmetne ozljede po principu objektivne odgovornosti.

2.1. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da je kod tužitelja došlo do neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje te sa njom povezane imovinske štete koje bi opravdavalo dosudu naknade štete u visini tužbenog zahtjeva. Tužitelj je zadobio lakšu tjelesnu ozljedu u vidu uganuća lijevog gležnja, koje liječenje je prema medicinskoj dokumentaciji još u tijeku. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem. uz usmeno očitovanje vještaka na ročištu te saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/2025 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Sporna je visina zahtjeva.

6. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. U svojem mišljenju vještak navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio su posljedica narečenog štetnog događaja. Liječen je konzervativno. Ozlijeđeni se je držao uputa liječnika. Stanje je postalo stabilno ovakvo kako je nakon 5 mjeseci od ozljede, no moguće će trebati dodatnog liječenja kako bi se stanje održalo ovakvim. Za sada nije izvjesno hoće li ići na operaciju, tako da se liječenje može držati završenim. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja: ozljeda (isto na poslu) mjesec dana prije ove predmetne nije ostavila trajnih posljedica, jer je nastavio raditi bez većih tegoba. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede je zaostalo 2% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog ograničenja pokretljivosti l.gležnja u manjem stupnju, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 28 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 10 dana, te manjeg intenziteta još oko 60 dana. Tuđa pomoć i njega: tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 28 dana (nošenje ortoze). Naruženja nema.

7. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka pa je i sud smatrao da u istom nema proturječnosti niti nedostataka, niti se pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja pa je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručno sastavljeno.

8. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah te za smanjenje životne aktivnosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

9. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja, dužina trajanja liječenja te sve okolnosti slučaja (pregledi, pretrage itd. i slično), ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila ukupno 3.140,00 euro (po kriterijima pretrpljeni bolovi 1.700 euro, pretrpljeni strah 800 euro, smanjenje životne aktivnosti 500 euro, tuđa pomoć koja je pružana besplatno i po mišljenju suda temeljem čl. 1095. ZOO-a iznosi 140 euro (za 28 sati po 5 euro sat, kao uobičajen u sudskoj praksi). Stoga je tužitelju dosuđen navedeni iznos od 3.140 euro, dok je s preostalim dijelom zahtjeva do utuženog iznosa 3.850 euro tužitelj odbijen.

10. Kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od 2.540 euro na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete, tužiteljici je trebalo dosuditi daljnji iznos od 1.356 euro. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati daljnji iznos od 1.356 euro.

11. Odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

12. Tužitelj je zatražio tijek zateznih kamata od dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je riječ o isplati temeljem police osiguranja od odgovornosti, a ne temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj nije naznačio temeljem čega bi tuženik bio u zakašnjenju već s danom podnošenja tužbe, niti je dostavio bilo kakve dokaze na tu okolnost pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio navedeni dio zahtjeva. Naime, odredbom čl. 919. st. 1 Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koje ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, te st. 2. kojim je propisano da ako je za utvrđene postojanja osiguravateljeve obveze ili njezinog iznosa potrebno stanovito vrijeme taj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njegov iznos. Iz stanja spisa proizlazi da vještak u svojem nalazu navodi da je stanje stabilizirano, odnosno liječenje završeno oko pet mjeseci nakon ozljeđivanja. Kako nema dokaza da bi tužitelj između podnošenja odštetnog zahtjeva do podnošenja tužbe dostavljao tuženiku dodatnu medicinsku dokumentaciju, to je sud smatrao da je istu tuženik zaprimio tek primitkom tužbe. Kako je tužba tuženiku dostavljena 17.12.2024., to znači da je 14 dana proteklo 31.12.2024. te su kamate dosuđene od 1.1.2025.

13. Kako je sukladno odredbi čl. 919. st. 1. ZOO takva obveza tuženika dospjela tek protekom 14 dana od kada je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi, to je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi do 31.12.2024.g. Stoga je i odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zateznih kamata iznos od dana podnošenja tužbe, kao neosnovan, već su iste dosuđene od 1.1.2025. Za iznos od 140 euro zatezne kamate dosuđene su od presuđenja.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22,155/2023

- dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; NN 138/2023 - dalje: OT), u cijelosti, jer je uspio sa 82% uspjeha u postupku, odnosno s odbijenim dijelom zahtjeva nisu nastali posebni troškovi. Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastav podnesaka od 19.3.2025. i i 24.10.2025. svako po 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristup roč. 19.3.2025. 100 euro (tbr, 9/2 OT), pristup roč. 31.3.2025. 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 600 euro, na koji iznos pripada PDV 150 euro i trošak financijskog vještačenja 300 euro, ukupno 1.050 euro.

14.1. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e -spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. svibnja 2026. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku

Dna:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku