REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj Pr-73/2023-28
U I M E R E P U B L I K E H RVATS K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Kneževiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravnom odjelu u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2026. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, na ročištu određenom radi objave odluke, 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju, SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.673,34 EUR, s osnova manje isplaćenih naknada mjesečnih troškova prijevoza, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:
- na iznos od 70,34 eura od 16.5.2017.,
- na iznos od 47,54 eura od 16.6.2017.,
- na iznos od 45,72 eura od 16.7.2017.,
- na iznos od 33,50 eura od 16.8.2017.,
- na iznos od 57,55 eura od 16.9.2017.,
- na iznos od 74,97 eura od 16.10.2017.,
- na iznos od 62,74 eura od 16.11.2017.,
- na iznos od 62,38 eura od 16.12.2017.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.1.2018.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.2.2018.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.3.2018.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.4.2018.,
- na iznos od 80,03 eura od 16.5.2018.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.6.2018.,
- na iznos od 35,14 eura od 16.7.2018.,
- na iznos od 38,37 eura od 16.8.2018.,
- na iznos od 25,58 eura od 16.9.2018.,
- na iznos od 63,31 eura od 16.10.2018.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.11.2018.,
- na iznos od 64,91 eura od 16.12.2018.,
- na iznos od 90,74 eura od 16.1.2019.,
- na iznos od 79,15 eura od 16.2.2019.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.3.2019.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.4.2019.,
- na iznos od 30,53 eura od 16.5.2019.,
- na iznos od 74,96 eura od 16.6.2019.,
- na iznos od 81,11 eura od 16.7.2019.,
- na iznos od 19,50 eura od 16.8.2019.,
- na iznos od 54,95 eura od 16.9.2019.,
- na iznos od 36,85 eura od 16.10.2019.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.11.2019.,
- na iznos od 152,70 eura od 16.1.2020.,
- na iznos od 74,96 eura od 16.2.2020.,
- na iznos od 84,88 eura od 16.3.2020.,
- na iznos od 77,16 eura od 16.4.2020.,
- na iznos od 106,29 eura od 16.5.2020.,
- na iznos od 99,52 eura od 16.6.2020.,
- na iznos od 145,20 eura od 16.7.2020.,
- na iznos od 79,92 eura od 16.8.2020.,
- na iznos od 14,07 eura od 16.9.2020.,
- na iznos od 42,35 eura od 16.10.2020.,
- na iznos od 70,34 eura od 16.11.2020.,
- na iznos od 94,57 eura od 16.12.2020.,
- na iznos od 132,00 eura od 16.1.2021.,
- na iznos od 131,53 eura od 16.2.2021.,
- na iznos od 127,15 eura od 16.3.2021.,
- na iznos od 112,47 eura od 16.4.2021.,
- na iznos od 111,87 eura od 16.5.2021.,
- na iznos od 111,87 eura od 16.6.2021.,
-na iznos od 41,56 eura od 16.10.2021.
po stopi koja se od 16. svibnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2024. pa sve do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
i
r ije š i o je
I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 54,68 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju, SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.464,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba Ministarstva obrane RH, raspoređena u 93. Zrakoplovnu bazu u Zemuniku Donjem, radi čega je imao pravo na naknadu troškova prijevoza za redoviti dolazak i odlazak na posao i s posla, koje mu je pravo tuženica, kao poslodavac i priznala u svojoj odluci klasa: 121-05/14-01/3, URBROJ: 3522-0502-14-847 od 11. travnja 2014. počevši od dana 1. veljače 2014. Kako tužitelj stalno živi i prebiva u [adresa], prema istoj Odluci i Pravilniku o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza, a obzirom da nema organizirani prijevoz, tužitelju da je valjalo isplaćivati naknadu u visini cijene najpovoljnije mjesečne karte prijevoznika Liburnija d.o.o. iz Zadra, na relaciji [adresa]. Tužitelju da je poslodavac zaista i isplaćivao istu naknadu, ali samo dijelu i to u iznosu od 730,00 kn svaki mjesec, ovisno od toga koliko bi konkretni mjesec tužitelj zaista i radio. Takav manji iznos, da mu je isplaćivan sve do dana 28. rujna 2021., kada mu je novom odlukom poslodavca klasa: 121-05/21- 01/1291, URBROJ: 3522-053-21-2 od 22. studenoga 2021., utvrđeno pravo na naknadu po prijeđenom kilometru na relaciji Pakoštane Zemunik Donji (63,68x0,75 kn), nakon čega mu je naknada putnog troška isplaćivana po navedenom obračunu. Nadalje da mu je za razdoblje od 1. veljače 2014. pa do zaključno 28. rujna 2021. tuženica isplaćivala samo naknadu jedne putne karte, i to one na relaciji [adresa], u visini od najviše 730,00 kn mjesečno, ovisno o ukupnom broju radnih sati provedenih na poslu, dok mu nije isplaćivala naknadu i druge mjesečne putne karte, na relaciji Zadar-Zemunik Donji, jer između [adresa] i [adresa] nema izravne međumjesne linije, a koja iznosi još 530,00 kn mjesečno. Slijedom iznesenog da je tuženica bila obvezna isplaćivati tuženiku najviši iznos od 1260,00 kn mjesečno, ovisno o broju radnih dana i sati provedenih na poslu u konkretnom mjesecu. Tužitelj da se tuženici prije podnošenja tužbe u skladu s člankom 186.a ZPP-a pismeno obrtao tuženici s prijedlogom radi mirnog rješenja spora, kojeg je tuženica primila dana 28. travnja 2022, međutim da je tuženica takvu ponudu i prijedlog tužitelja izrijekom odbila. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i osuditi tuženika na snašanje troškova postupka, sve uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Tužbeni zahtjev je tužitelj konačno postavio podneskom zaprimljenim 2. veljače 2026.
2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Nadalje tuženica ističe i prigovor zastare. Navodi da su uvjeti i postupak ostvarivanja prava djelatnih vojnih osoba na prijevoz za redoviti dolazak i odlazak na posao i s posla, te pravno na naknadu troškova prijevoza uređeni Pravilnikom o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza ("NN" broj 131/131) u Oružanim snagama RH, a koji predstavljaju lex specialis u odnosu na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu. Pravo tužitelja za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza da predstavlja upravnu stvar o kojoj u upravnom postupku odlučuje nadležno tijelo, dok se postupak za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza na posao i s posao pokretao po zahtjevu stranke na za to propisanom obrascu koji čini sastavni dio Pravilnika, nakon čega ovlaštena osoba o pravu na novčanu naknadu troškova prijevoza donosila odliku koja je pristavljala upravni akt. Protiv navedene odluke u slučaju nezadovoljstava da je imao pravo na pravni lijek, a nakon toga pokrenuti upravni postupak, što tužitelj nije učinio. Tuženik ne osporava odluku kojom je tužitelju priznato pravo na prijevoz, ali da temeljem takve odluke kao pravomoćnog upravnog akta, nema pravo na potraživanje koje traži tužbom, stoga predlaže odbiti tužitelja.
3. U postupku je sud izvršio uvid i pročitao odluku Ministarstva obrane, Oružanih snaga, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem od 11. travnja 2014. (lis spisa 6, 176), odluku Ministarstva obrane, Glavnog stožera OS RH, Središnjice za upravljanje osobljem od 22. studenoga 2021. (lis spisa 7), cjenik radničkih mjesečnih pokaznih karata Liburnije d.o.o. (list spisa 8), zahtjev za mirno rješenje spora i očitovanje tuženika (list spisa 9-12), dopis Ministarstva Obrane, OS RH, HRZ, 93. KRILO od 3. lipnja 2022. (list spisa 51-53), evidencija radnog vremena za tužitelja za razdoblje od siječnja 2014. do zaključno listopada 2021. (list spisa 54- 147), karton primanja za tužitelja (list spisa 148), rekapitulaciju po primanjima za razdoblje od siječnja 2014. do zaključno rujna 2017. (list spisa 149-150), karticu djelatnika za period od siječnja 2014. do zaključno rujan 2017. (list spisa 151-164), karton primanja za period od listopada 2017. do zaključno listopada 2021. (list spisa 165), putni trošak za tužitelja od listopada 2017. do zaključno listopada 2021. (list spisa 166-173), rekapitulacija po primanjima za razdoblje od siječnja 2014. do zaključno rujna 2017. (list spisa 174-175), potvrda Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništva HRZ i PZO. 93. Zrakoplovne baze od 26. studenoga 2013. (list spisa 177-179) izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem ( list spisa 209-222).
Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Prigovor zastare nije osnovan jer sukladno članku 139. Zakona o radu Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., u daljnjem tekstu: ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a utuženo razdoblje odnosi se na (najranije) travanj 2017. godine (16. svibnja 2017. kao datum dospjelosti). Kako je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen preporučeno poštom 22. travnja 2022., jasno je kako zastarni rok nije protekao.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Prema čl. 90. st. 2. ZR-a poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Ovaj članak odgovara čl. 82. Zakona o radu ( Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR/09), koji je u jednom dijelu utuženog razdoblja bio na snazi.
7. Prema čl. 135. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ( Narodne novine broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, u daljnjem tekstu: ZOSUOSRH) djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim tim zakonom i propisima donesenim na temelju tog zakona. Prema čl. 147. ZOSUOSRH-a djelatna vojna osoba ima pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za redoviti dolazak i odlazak na posao i s posla.
8. Prema čl. 2. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza ( Narodne novine broj 131/13, u daljnjem tekstu: Pravilnik) djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na mjesni i međumjesni prijevoz za redoviti dolazak i odlazak na posao i s posla na sljedeće načine:
– prijevozom za osobne potrebe kapacitetima Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Oružane snage)
– posebnim linijskim prijevozom kapacitetima ugovornih prijevoznika
– prijevozom ugovornih prijevoznika prema redovnom voznom redu ili redu plovidbe.
Prema čl. 10. navedenog pravilnika ako na putu ili na dijelu puta od mjesta stanovanja do mjesta službe ne postoji mjesni i međumjesni javni prijevoz, naknada troškova prijevoza isplaćuje se u visini cijene mjesečne karte za poslodavca najjeftinijeg javnog prijevoza za istu udaljenost putovanja ili naknada u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru ako je to povoljnije za poslodavca.
Prema čl. 12. st.2. Pravilnika Djelatnoj vojnoj osobi koja pravo na naknadu troškova prijevoza ostvaruje u visini cijene mjesečne karte za poslodavca najjeftinijeg javnog prijevoza, u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, naknada troškova prijevoza obračunava se na način da se iznos cijene mjesečne karte podijeli s brojem radnih dana u mjesecu i dobiveni iznos pomnoži s brojem dolazaka na posao.
9. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u Zemuniku Donjem i da je ostvarivao pravo na trošak puta (prijevoza). Među strankama je sporno je li tuženik pravilno obračunao i isplatio tužitelju taj trošak.
10. Sud je zaključka kako je tužbeni zahtjev osnovan s obzirom na relaciju koju tužitelj prelazi za dolazak na posao i odlazak s posla te s obzirom na iznos koji mu je za navedene troškove isplaćen u utuženom razdoblju. Iz nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je uzimajući u obzir cijenu mjesečnih radničkih pokaznih karata na autobusnim linijama [adresa], tužitelju u razdoblju (od veljače 2014. do rujna 2021. godine) trebalo biti isplaćeno 12.806,73 EUR / 96.492,32 kn naknade troška prijevoza na posao i s posla. Budući je tužitelju u navedenom razdoblju isplaćeno 6.509,93 EUR / 49.049,10 kn naknade troška prijevoza, razlika za isplatu po tom izračunu vještaka iznosi 6.296,80 EUR / 47.443,22 kn. Međutim kada se u obzir uzme samo utuženo razdoblje dakle (od travnja 2017. do kolovoza 2021. godine), razlika po tom izračunu vještaka iznosi 3.673,34 EUR. Uzimajući u obzir stvarnu udaljenost u kilometrima između mjesta stanovanja- [adresa] i mjesta rada tužitelja- Zemunik Donji, tužitelju je u razdoblju (od veljače 2014. do rujan 2021. godine) trebalo biti isplaćeno 10.132,13 EUR / 76.340,54 kn naknade troška prijevoza na posao i s posla. Budući je tužitelju u navedenom razdoblju isplaćeno 6.509,93 EUR / 49.049,10 kn naknade troška prijevoza, razlika za isplatu po tom izračunu vještaka iznosi 3.622,20 EUR / 27.291.44 kn. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještakinja od trgovačkog društva Liburnija d.o.o. Zadar pribavila potvrdu o cijenama radničke pokazne karte za relaciju [adresa] i [adresa], a koji cjenik vrijedi od 01. travnja 2012. Vještakinja je uzela u obzir parametre ukupnog mjesečnog iznosa naknade prijevoza, dnevni iznos naknade prijevoza za određeni mjesec, broj mjesečnih dolazaka tužitelja na posao, ukupnu naknadu prijevoza za mjesec i isplaćenu naknadu putnih troškova tužitelju od strane tuženika.
11. Nije sporno da tužitelj ne može koristiti organizirani prijevoz tuženika, a kako i proizlazi iz potvrde MORH-a od 26. studenog 2013. (list spisa 177-179). U istoj potvrdi je navedeno kako je najjeftinija vrsta javnog prijevoza (prema cijeni mjesečne karte) na toj relaciji autobus Liburnija d.o.o. 730,00 kn. Međutim, sukladno dokumentaciji koju je u spis priložio tuženik te izračunu vještakinje, proizlazi da je tužitelju u razdoblju (od veljače 2014. do rujna 2021. godine) trebalo biti isplaćeno 12.806,73 EUR / 96.492,32 kn naknade troška prijevoza na posao i s posla. Budući je tužitelju u navedenom razdoblju isplaćeno 6.509,93 EUR / 49.049,10 kn naknade troška prijevoza, razlika za isplatu po tom izračunu vještaka iznosi 6.296,80 EUR / 47.443,22 kn. Međutim kada se u obzir uzme samo utuženo razdoblje dakle (od travnja 2017. do kolovoza 2021. godine), razlika po tom izračunu vještaka iznosi 3.673,34 EUR, s obzirom da tuženik nije isplaćivao visinu pokazne karte za relaciju od [adresa] do Zadra i od Zadra do Zemunika Donjeg već je isplaćivao iznos od 730,00 kuna mjesečno ( prema cjeniku karata za prigradski prijevoz Zadar, cijene mjesečnog radničkog pokaza trgovačkog društva Liburnija d.o.o. Zadar, list spisa 221).
12. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je tužbeni zahtjev uredio prema izračunu 1. vještakinje, a koji je sud prihvatio jer je taj izračun rađen uzimajući u obzir cijenu mjesečnih radničkih pokaznih karata što je u skladu s odredbama ZR-a, ZOSUOSRH-a, Pravilnika i Odluke Ministarstva obrane, Oružanih snaga, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem od 11. travnja 2014. (lis spisa 6, 176), Potvrde MORH-a od 26. studenog 2013. (list spisa 177-179). Stranke nisu predlagale provesti nikakvo dodatno vještačenje po bilo kojem vještaku, nisu predlagale dati vještaku (Kačanić ili nekom drugom vještaku) bilo kakav dodatan nalog, zatražiti od vještaka očitovanje na prigovor, pa ni sud nije mogao izvoditi te dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Vještakinja je svoj nalaz iznijela usmeno pred sudom na glavnoj raspravi održanoj 1. travnja 2026. Izračun 2. vještakinje nije prihvaćen s obzirom da se isti temelji na udaljenosti u kilometrima između mjesta stanovanja i mjesta rada tužitelja što nije u skladu s Odlukom MORH-a, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem, od 11. travnja 2014. kojom odlukom je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na relaciji [adresa] i obratno u visini cijene najpovoljnije mjesečne karte prijevoznika Liburnija d.o.o. Zadar.
13. Nakon što je stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Božena Kačanić dostavila nalaz i mišljenje od 31. prosinca 2025. (list spisa 209-222), tužitelj je u podnesku od 2. veljače 2026. uredio tužbeni zahtjev na način da istim od tužene potražuje isplatu iznosa od ukupno 3.673,34 EUR, mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže specificirano u podnesku tužitelja (list spisa 277-229). Kako je ranije tužbom tužitelj od tužene tražio isplatu iznosa od 3.728,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, to tužitelj podneskom od 2. veljače 2026. djelomično povlači tužbu za iznos od 54,68 EUR. Obzirom se tužena tom djelomičnom povlačenju tužbe nije protivila, sud je sukladno odredbi čl. 193. ZPP točkom I. izreke ovog rješenja utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena.
14. O kamatama je odlučeno temeljem čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.)
15. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama, a budući tužitelj u sporu nije uspio samo u zanemarivom dijelu, i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora vrijednost od 100 bodova ( Tbr. 7. toč. 8.), sastav tužbe 100 bodova ( Tbr. 7. ), te za zastupanja na ročištima od 16. srpnja 2024. i 1. travnja 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), podnesak zaprimljen 07. listopada 2023.. 5. srpnja 2024., 4. svibnja 2025. i 2. veljače 2026. vrijednost od 100 bodova ( Tbr. 8.1.) što uz PDV od 25% i trošak vještačenja od 464,53 EUR, ukupno iznosi 2.464,53 EUR.
16. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 13. svibnja 2026. godine
Sudski savjetnik
Sudac
Matej Zurak
Marko Baraka
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku,
2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.
