Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Psp-38/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Senki Kirša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], M. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Danijelu Juriću, odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika:1. Grad Opatija, [adresa], OIB: 99455464348, zastupan po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku iz Rijeke i 2. Komunalac d.o.o. Jurdani, Jurdani 50 b, OIB: 30295003016, zastupan po punomoćnici UH, dipl. pravnici, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 21. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika 1. tuženika, u odsutnosti 2. tuženika temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je 2.tuženik po prethodnom nalogu 1.tuženika, dana 11.travnja 2022.g. u jutarnjim satima samovlasno smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu puta i na njemu montirane željezne ograde, koji se nalaze na dijelu z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je u katastru označena kao k. č. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada kč. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i to na način da su bez ranijeg dopuštenja tužitelja, radnici 2.tuženika ušli u posjed tužitelja te demontirali željeznu ogradu – portun, ukrcali ga u kombi vozilo u vlasništvu 2. tuženika te odvezli na nepoznatu lokaciju.

II. Nalaže se tuženima da uspostave prijašnje posjedovno stanje i to na način da na ranijoj poziciji montiraju identičnu željeznu ogradu – portun, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženima se zabranjuje svako buduće takvo ili slično smetanje i uznemiravanje tužitelja u posjedu, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u visini od 1.062,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. svibnja 2022. ustao tužbom protiv tuženika radi smetanja posjeda. U tužbi navodi da je posljednji mirni posjednik puta i na njemu montirane željezne ograde, koji se nalaze na dijelu k. č. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji po novoj izmjeri odgovaraju oznaci k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetni put služi već više od 30 godina samo kao kolni prilaz kući tužitelja koja se nalazi na adresi [adresa] i sagrađena je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno po novoj izmjeri k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Put u posjedu tužitelja je od javne površine - pristupnog puta kojim se služi okolni susjedi, ograđen željeznom ogradom - portunom, a od susjednih nekretnina betonskim zidovima. Dana 11.travnja 2022.g. u jutarnjim satima radnici 2. tuženika, a sve po ranijem nalogu 1.tuženika su bez ranijeg dopuštenja tužitelja, demontirali željeznu ogradu – portun naveden ad.I, ukrcali ga u kombi vozilo u vlasništvu 2.tuženika te odvezli na nepoznatu lokaciju. Na taj način tuženi su samovlasno smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu puta i željezne ograde te na taj način onemogućili privatnost u korištenju navedenog puta, tvrdeći da tužitelj nema pravo ponovno montirati željeznu ogradu na istoj lokaciji, jer se navodno radi o nerazvrstanoj cesti, koja kao takva nikad nije funkcionirala, niti odgovara o definiciji nerazvrstane ceste iz čl. 98 Zakona o cestama. Utvrđuje se da je 2.tuženik po prethodnom nalogu 1.tuženika, dana 11.travnja 2022.g. u jutarnjim satima samovlasno smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu puta i na njemu montirane željezne ograde, koji se nalaze na dijelu k. č. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji po novoj izmjeri odgovaraju oznaci k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da su bez ranijeg dopuštenja tužitelja, radnici 2.tužitelja ušli u posjed tuženika te demontirali željeznu ogradu – portun, ukrcali ga u kombi vozilo u vlasništvu 2.tuženika te odvezli na nepoznatu lokaciju. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva kojim će se utvrditi da je drugotuženik po prethodnom nalogu prvotuženika dana 11. travnja 2022. u jutarnjim satima samovlasno smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu puta i na njemu montirane željezne ograde, koji se nalaze na dijelu k. č. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji po novoj izmjeri odgovaraju oznaci k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da su bez ranijeg dopuštenja tužitelja, radnici drugotuženik ušli u posjed tužitelja te demontirali željeznu ogradu – portun, ukrcali ga u kombi vozilo u vlasništvu drugotuženika te odvezli na nepoznatu lokaciju, uz nalaganje tuženima da uspostave prijašnje posjedovno stanje i to na način da na ranijoj poziciji montiraju identičnu željeznu ogradu – portun, i da im se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu pobija sve navode tužitelja kao netočne i pravno neosnovane. Predmet tužbe jest navodno smetanje posjeda čestice k. č. br. [katastarska čestica] i dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koje odgovaraju novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj navodi kako je na navedenoj čestici montirao željeznu ogradu koju su tuženici demontirali i na taj način smetali tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu i onemogućili privatnost u korištenju navedenog puta. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Svi su navodi tužitelja netočni i pravno neosnovani, što će prvotuženik u nastavku i dokazati. Ponajprije, u postupku nove izmjere, sporni je dio prvotno predstavljao novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica] na koju česticu je prvotuženik izjavio prigovor kojim je zatražio da se ista spoji sa preostalim dijelom ceste na dijelu k. č. br. [katastarska čestica]. Nakon izlaska na teren dana 15. prosinca 2021. godine, izdvojen je dio ceste na k. č. br. [katastarska čestica] i spojen je sa k. č. br. [katastarska čestica] u jedinstvenu k. č. br. [katastarska čestica]. Sama čestica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], spada pod komunalnu infrastrukturu Grada Opatije kojom upravlja i koju vodi Grad Opatija. Točnije, predmetna čestica predstavlja nerazvrstanu cestu iz čl. 59. st. 1. t. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN br. 68/18, 110/18, 32/20, dalje u tekstu: ZKG) te je za istu izdana i Potvrda Grada Opatije, KLASA: 363-01/22- 01/4, UR. BROJ: 2170-12-06/01-22-22 od dana 17. svibnja 2022. godine. Dakle, za predmetnu nekretninu Grad Opatija izdao je Potvrdu da ista predstavlja komunalnu infrastrukturu budući da je evidentirana u evidenciji komunalne infrastrukture koju Grad vodi na svom području. Navedeno iz razloga što ZKG odredbom članka 132. propisuje kako: „Komunalna infrastruktura iz članka 59. stavka 1. ovoga Zakona izgrađena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje evidentira se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, potvrde jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi, a koje pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave odnosno javni isporučitelj koji upravlja komunalnom infrastrukturom i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista u zemljišnu knjigu. Prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi izrađen u skladu s pregledanim i potvrđenim geodetskim elaboratom izvedenog stanja komunalne infrastrukture i potvrdu jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar. Stavkom 2. istog članka propisano je kako „Potvrda jedinice lokalne samouprave iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati katastarske i zemljišnoknjižne oznake zemljišta na kojem se nalazi i tvrdnju da se radi o komunalnoj infrastrukturi.“, dok je stavkom 3. navedenog članka propisano kako se „Komunalna infrastruktura iz stavka 1. ovoga članka evidentira u katastru i upisuje u zemljišne knjige kao neotuđivo vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.“ Slijedom navedenog, a na temelju navedenih odredbi, u postupku nove izmjere, evidentira se sva komunalna infrastruktura do stupanja na snagu ZKG-a i upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Opatije, sve temeljem geodetskog elaborata nove izmjere, koji je u izradi, i Potvrde Grada da se predmetna čestica vodi u Evidenciji komunalne infrastrukture Grada Opatije. Nadalje, vezano uz postavljenu ogradu od strane tužitelja, komunalni redar Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša Grada Opatije je očevidom na terenu utvrdio i fotodokumentirao kako je na navedenoj nerazvrstanoj cesti nepoznata osoba bez potrebnog odobrenja postavila metalna vrata onemogućujući na taj način nesmetan prolaz vozila. Također, tužitelj nije dozvoljavao pristup službenici prvotuženika da prilikom postupka izmjere, tj. obnove zemljišne knjige, pokaže međe predmetnih čestica, a sve zbog neovlaštenog postavljanja metalnih vrata. Odredbom čl. 35. st. 1. alineje 5. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] („Službene novine Primorsko-goranske županije br. 13/09, 5/15 i 12/18) propisano je kako na javnoj površini, bez odobrenja nadležnog odjela Gradske uprave nije dozvoljeno postavljati predmete, naprave ili strojeve. Sukladno čl. 38. st. 1. alineji 7. iste Odluke propisano je kako je na javnoj površini zabranjeno odlagati ili postavljati bilo kakve predmete kojima se ometa redovito korištenje javne površine, odnosno nesmetan prolaz pješaka i vozila. Obzirom da je tužitelj neovlaštenim stavljanjem metalnih vrata nedvojbeno onemogućio redovito korištenje javne površine, naloženo je uklanjanje istih. Sporna čestica za koju tužitelj navodi kako mu je posjed iste smetan i onemogućena njegova privatnost u korištenju, predstavlja nerazvrstanu cestu koja zbog svog pravnog statusa (javnog dobra u općoj uporabi) ne može biti predmetom posjedovanja, a samim time tužitelj niti ne može imati pravo na posjedovnu zaštitu. Drugim riječima, budući da predmetna čestica po svojoj pravnoj prirodi predstavlja javno dobro u općoj uporabi, na istu se primjenjuju pravna pravila koja važe za opća dobra (čl.435. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP). Na takvim dobrima ne može postojati pravo vlasništva pojedinca (čl. 3. st. 2. ZVDSP-a), pa tako ista ni ne mogu biti predmet posjedovanja u smislu ZVDS-a, odnosno, ne mogu uživati pravo na posjedovnu zaštitu. Također, Zakonom o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, dalje u tekstu: ZC), odredbom članka 101. st. 1. propisano je kako je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Samim time, o navodu tužitelja kako je uklanjanjem ograde narušena privatnost istoga u korištenju, bespredmetno je i apsurdno uopće raspravljati. Sudska je praksa zauzela jedinstven pravni stav da nije moguće počiniti čin smetanja posjeda na javnoj površini. Slijedom navedenog prilaže se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku, posl. br. Gž -609/2019 od dana 14. kolovoza 2019. godine u kojoj je sud utvrdio, citirano: „U konkretnom slučaju, tuženik je uklanjanjem tužiteljevog štekata poduzeo određenu radnju na javnoj površini, a sudska praksa je, slijedom gore navedenog, zauzela jedinstven stav da se na javnoj površini ne može pružiti posjedovna zaštita, zbog posebnog pravnog statusa predmetne nekretnine. Tužba za smetanje posjeda je po svojoj pravnoj prirodi kondemnatorna tužba, a u slučajevima gdje je smetanje posjeda počinjeno na javnoj površini koja je izvan režima privatnog vlasništva, pa samim time i isključivog posjedovanja pojedinaca, nije moguće naložiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja niti zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće. “Nadalje, prilaže se i odluka Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gžsp-71/2012 od dana 02. kolovoza 2012. godine, kao i prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo, posl. br. Psp-53/2017 od dana 26. veljače 2018. godine te drugostupanjsko rješenje koje je potvrdilo prvostupanjsko, a to je rješenje Županijskog suda u Dubrovniku, posl. br. Gž-573/2018 od dana 05. prosinca 2018. godine. Sve navedene odluke sudova dokazuju postojanje jedinstvenog pravnog stava da, ukoliko je neka nekretnina javno dobro, ne može se na istoj steći posjed, slijedom čega je isključeno i smetanje posjeda, a samim time i posjedovna zaštita na takvoj nekretnini. Konačno, sukladno čl. 21. st. 3. ZVDSP-a smetani imao pravo na zaštitu posjeda samo u roku od 30 dana otkad je saznao za čin smetanja i počinitelja. Obzirom da tužitelj navodi kako je dana 11. travnja 2022. godine uklonjena predmetna ograda, od Naslovnog tijela se traži podatak o datumu podnošenja predmetne tužbe, budući da sam datum nije naveden na tužbi. Predlaže se odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da prvotuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka, a podredno, ukoliko Naslov ipak ustanovi postojanje mogućnosti smetanja posjeda, da tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3.Drugotuženik u odgovoru na tužbu ističe prvenstveno prigovor promašene pasivne legitimacije. Ne spori da je postupajući sukladno zakonskoj regulativi, a po nalogu stručnih službi prvotuženika odnosno Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša uklonio fizičku prepreku na nekretnini koja je u zakonitom posjedu prvotuženika. Navodi da je iz javno dostupne zemljišnoknjižne dokumentacije razvidno da je prvotuženik isključivi titular prava upravljanja i održavanja prijepora, te raspolaganja istim budući je riječ o nerazvrstanoj cesti odnosno komunalnoj infrastrukturi kojom upravlja i koju održava upravo prvotuženik. Tužitelj da prvenstveno treba dokazati postojanje prava kojeg ovim postupkom želi zaštititi odnosno učiniti nespornim izvorno ili derivativno stjecanje posjeda. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da kao lex specialis utvrđuje pretpostavke postojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja, koja u ovom slučaju nije dokazana odnosno nije potkrijepljena odgovarajućim aktima. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška drugotuženiku.

4. Proveden je dokazni postupak uvidom u izvod iz katastarskog plana (list 4 i 5, 40, 84 spisa), u fotografije lica mjesta (list 6 do 10 spisa), u rješenje Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša klasa: UP/I-363-04/22-01/9 od 23. ožujka 2022. (list 18 i 19 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernika radi identifikacije nekretnine koji je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 108 do 117 spisa),izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 82, 85 spisa), u izvod iz posjedovnog lista (list 83 spisa), u službenu zabilješku Policijske postaje Opatija od 11. travnja 2022. (list 89 i 90 spisa), saslušani su svjedoci HH (list 101 spisa), JH (list 102 spisa), PH (list 102 i 103 spisa), BH (list 103 spisa), MH (list 135 spisa) i DH (list 135 spisa).

5. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je donio rješenje pod posl.br. Psp -37/2022- 30 od 19. siječnja 2024. kojim je prihvatio tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu, a neznatnim dijelom je odbio tužbeni zahtjev. Protiv rješenja žalbu je izjavio prvotuženik. Po žalbi je rješenje donio Županijski sud u Vukovaru pod posl.br. Gž - 202/2024-2 dana 11. lipnja 2025., žalba je uvažena i ukinuto je rješenje u pobijanim točkama I., II., III. i IV. u odnosu na oba tuženika i predmet je vraćen na ponovni postupak. Odbačena je žalba u odnosu na pobijanu točku V. izreke rješenja kao nedopuštena, odnosno u odnosu na odluku u dijelu gdje je odbijen tužbeni zahtjev. Prema uputi iz ukidne odluke proizlazi da je ostalo nejasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da predmet spora nije nerazvrstana cesta, o čemu je 1. tuženik u spis dostavio Potvrdu izdanu 17. svibnja 2022., koja je izdana, istina, od 1. tuženika, ali i 1. tuženika kao tijela jedinice lokalne samouprave. U tom kontekstu prvostupanjski sud je propustio cijeniti i izjave svjedoka HH, koji navodi kako je predmetni put tu preko 40 godina, kao i svjedoka PH koja jasno navodi kako ima saznanja da se u konkretnom predmetu radi o nerazvrstanoj cesti kao i da Grad Opatija vodi evidencije od 1997. Prvostupanjski sud da u odluci navodi kako nije nedvojbeno utvrdio radi li se o nerazvrstanoj cesti, odnosno o javnom dobru u općoj uporabi, te je isto potrebno raspraviti u svjetlu naprijed rečenog, kao i navedenih zakonskih odredbi i dopuniti činjenično stanje, a zatim pravilno primijeniti materijalno pravo kako bi se raspravila odlučna okolnost o kojoj ovisi status sporne nekretnine kao javnog dobra u općoj uporabi.

6. Na ročištu održanom nakon ukidne odluke stranke nisu predlagale provođenje novih dokaza. Ustrajali su kod svojih navoda tužitelj i 1. tuženi. Tužitelj se poziva na odredbe čl.2 st.1 toč.6, čl. 98 st.1 i 131 Zakona o cestama, te smatra da temeljem istih odredbi se može na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u ovom postupku utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22- ZPP) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Člankom 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14-pročišćeni tekst 81/15-dalje ZV) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Tužba za zaštitu prava zbog smetanja posjeda po svojoj pravnoj prirodi predstavlja kondemnatornu tužbu kojom se naređuje onome koji je posjed smetao uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, te zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće. U postupku radi smetanja posjeda predmet utvrđivanja jest isključivo utvrđivanje činjenica ima li tužitelj pravo na zaštitu svog posjeda putem suda i u vezi sa tim utvrđenje posljednjeg stanja posjeda i čina smetanja tog posjeda, sve sa konačnim ciljem da se donese odluka kojom će se narediti uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja.

10. Čin smetanja je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda. Posjed nije nešto trenutačno, nastaje činom stjecanja, a traje sve dok ne nastupi okolnost koja ga prekida i okončava. Posjed stvari je faktična vlast na stvari odnosno faktično stanje zaštićeno pravom.

11.Tužitelj u ovom postupku tvrdi da je posljednji mirni posjednik puta i na njemu montirane željezne ograde koji se nalaze na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio po novoj izmjeri odgovara oznaci k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te smatra da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu puta na način što su 11. travnja 2022. demontirali željeznu ogradu-portun.

12. Prvotuženik prvenstveno smatra da tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu jer je predmetna čestica u novoj izmjeri dobila oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i spada pod komunalnu infrastrukturu kojom upravlja prvotuženik. Kako ista predstavlja nerazvrstanu cestu ista da ima status javnog dobra u općoj uporabi, pa ne može biti predmetom posjedovanja.

13. Drugotuženik također smatra da se radi o komunalnoj infrastrukturi prvotužitelja, a ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je isti postupao po nalogu stručnih službi prvotužitelja.

14. Uviđajem na licu mjesta, a koje stanje je razvidno na fotografijama priloženim uz tužbu i na fotografijama sadržanim u nalazu vještaka, sud je prošao cestom koja predstavlja pristupni put do kuće tužitelja i utvrđeno je da isti u naravi predstavlja kolni pristup koji vodi samo do kuće tužitelja odnosno do njegovog dvorišta.

15. Uvidom u službenu zabilješku Policijske postaje Opatija utvrđeno je da je dana 11. travnja 2022. intervenciju policije na navedenoj adresi zatražio komunalni redar Grada Opatije koji je dojavio da nepoznate osobe ne dozvoljavaju da djelatnici drugotuženika skinu metalni portun koji se nalazi na javnoj površini. Na licu mjesta zatečen je komunalni redar VH, djelatnici drugotuženika ŽH, NH i OH, tužitelj LH i svjedok HH koji su nakon intervencije izjavili da će dozvoliti da se izvrši rješenje Grada Opatija o uklanjanju metalne ograde.

16. Iz nalaza vještaka, koji u ovom postupku nije osporen i kojeg ovaj sud prihvaća kao stručnog i temeljitog, utvrđeno je da se za predmetnu katastarsku općinu vodi različita evidencija brojčanih oznaka nekretnine u katastru i zemljišnoj knjizi. Prema podacima dijela katastarskog operata radi se o k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok takav podatak u zemljišnoj knjizi ne postoji i nekretnina je označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također je utvrđeno da je u tijeku izlaganje podataka nove katastarske izmjere k. o. [katastarska općina] ,ali su predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još uvijek važeće. Vještak je također naveo da je zatražio podatke o katastarskoj čestici nove katastarske izmjere k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no da ista prema podacima nove katastarske izmjere ne postoji, poništena je i spojena u novu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koju je uložen prigovor i ista nije riješena. Sukladno nalazu vještaka, a izrađenom prema pokazivanju tužitelja, izmjeri na licu mjesta i osobnim zapažanjem vještaka, utvrđeno je da se put prema kući tužitelja i mjesto gdje se nalazila montirana željezna ograda nalazi na jugoistočnom dijelu k. č. [katastarska čestica] i sjeveroistočnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Željezna ograda bila je postavljena na željeznoj vodilici, a u trenutku uviđaja na mjestu gdje je bila postavljena željezna ograda postoje tri željezna stupa dimenzija 8 x 8 cm.

17. U ovom je postupku saslušano šest svjedoka, a ovaj sud njihove iskaze cijeni iskrenim i istinitim.

18. Svjedoci HH, brat tužitelja, JH, šogorica tužitelja i DH, nećakinja tužitelja, žive na istoj adresi kao i tužitelj, što sve upućuje na to da mogu biti zainteresirani za ishod ovog postupka. Međutim, njihovi iskazi nisu kontradiktorni, suglasni su drugim provedenim dokazima, a jedini mogu i imati saznanja o korištenju puta i postavljanju portuna. U bitnome je iz iskaza svjedoka HH saslušanog 25. studenog 2022. utvrđeno da put do njihove kuće postoji 40 godina, a pred 30 godina je postavljen portun. Njegovi roditelji da su izgradili kuću na terenu koji su kupili 1963., u obiteljskoj kući su dva stana, u jednom živi tužitelj, a u drugom svjedok HH.

19. Svjedok MH djelatnik je drugotuženika, ima saznanja da je portun uklonjen od strane djelatnika drugotuženika, a po nalogu prvotuženika, a na licu mjesta nije bio.

20. Svjedokinje PH i BH djelatnice su prvotuženika. FH o samo predmetu spora nema relevantnih saznanja, a PH svojim iskazom potvrđuje ono što je razvidno i iz priložene dokumentacije. Prihvatljivo je da je ona iščitala i to da se predmetni pristupni put nalazi u evidenciji Grada Opatije kao cesta, čini joj se od 1997., time više što se i radi o nekretnini u vlasništvu prvotuženika, no radi se o evidenciji prvotužitelja, a činjenica da se zaista radi o nerazvrstanoj cesti u ovom postupku nije utvrđena, niti je dostavljena takva evidencija iz 1997. U međuvremenu je stupila na snagu nova zemljišna knjiga te je upisana k. č. [katastarska čestica] kao Lipovica, put, ulica, kao javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu Grada Opatije, postoji zabilježba, prigovora u ispravnom postupku. Da li će predmetna nekretnina po okončanju postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno rješavanja prigovora biti upisana kao javno dobro u općoj uporabi, u ovom postupku nije odlučno jer je nedvojbeno da takav upis niti u trenutku smetanja, niti još uvijek ne egzistira kao pravovaljan, a niti je na licu mjesta bilo moguće tu činjenicu utvrditi jer se radi o pristupnom putu samo do kuće tužitelja i o portunu (željezna ograda) koji je onemogućavao pristup svim drugim osobama i vozilima očito tijekom 30 godina i koji je nedvojbeno bio u posjedu tužitelja.

20.1. Inače, treba reći da su točni navodi prvotuženika glede statusa nerazvrstanih cesta. Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, ne može se otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava. Dakle, na nerazvrstanoj cesti ne može se stjecati pravo vlasništva koje pravo prema odredbi članka 30. stavak 2. ZV-a obuhvaća i pravo posjedovanja, pa se na toj nekretnini ne može stjecati niti posjed, zbog čega nema mjesta niti pružanju posjedovne zaštite u smislu odredbe članka 22. stavak 1. ZV-a. Međutim, kako u ovom postupku nije utvrđeno da se radi o javnom dobru, to navedeno ograničenje u konkretnom slučaju nije primjenjivo, uz napomenu da samo pitanje vlasništva u parnici radi smetanja posjeda nije odlučno.

21. Napominje se i da je ovaj parnični postupak počeo 10. svibnja 2022., a Potvrda 1. tuženika Grada Opatije, koja se odnosi na prijepor je izdana 17. svibnja 2022., nakon pokretanja postupka, dakle nije postojala ni u trenutku ukljanjanja željeznih vrati.

21.1.

Nadalje,

Zakon

o

cestama

( Narodne

novine

br. 84/2011 , 18/2013 , 22/2013 , 54/2013 , 148/2013 , 92/2014 , 110/2019 , 144/2021 , 11 4/2022 , 114/2022 , 4/2023 , 133/2023 , 156/2025 ) u čl. 2 st. 1 toč. 6 propisuje da su »nerazvrstane ceste« ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, zatim čl. 98 u st.1 propisuje da nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, čl. 131 između ostalih stavaka, u st. 7 propisuje da nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Iz svih ovih definicija se ne može zaključiti na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, u pogledu svrhe korištenja prijepora, a koji je korišten samo od tužitelja i članova njegove šire obitelji za prilaz u obiteljsku kuću, da bi isti bio raspoloživ za promet vozilima svakome, te da bi predstavljao nerazvrstanu cestu i javno dobro.

22. Što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije koji je izjavljen od strane drugotuženika, isti se ne nalazi osnovanim. Kako je za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda aktivno legitimiran svaki posjednik, neposredni i posredni, te samoposjednik kao i suposjednik stvari, tako je u parnicama radi smetanja posjeda pasivno legitimirana osoba koja je smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši. To može biti osoba koja se do tada nalazila izvan strukture posjedovanja, ali i osoba koja je imala samo ulogu punomoćnika u posjedovanju. Kako je nedvojbeno, pa i nesporno da je drugotuženik sudjelovao i pomagao kod čina koji je u ovom postupku opisan kao čin smetanja, to je isti pasivno legitimiran u ovoj parnici.

23. Da bi tužitelj mogao tražiti zaštitu svog posjeda potrebno je da se radi o samovlasnom smetanju posjeda, a to je svako neovlašteno uznemiravanje posjednika u posjedovanju ili oduzimanje posjeda bez njegove volje. U konkretnom slučaju posjed tužitelju nije oduzet, ali je nedvojbeno da je uklanjanjem portuna uznemiren u svom posjedovanju, te se u opisanom činu nalaze elementi smetanja. Iako je do počinjenja smetanja došlo prilikom provedbe rješenja prvotuženika donesenog u upravnom postupku, također je utvrđeno da tužitelj nije bio stranka tog postupka, pa nije niti mogao svoja prava štititi eventualnim ulaganjem pravnih lijekova.

24. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP - a jer zbog dijela zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio (prvoj donesenoj odluci u prvostupanjskom postupku) nije nastao bilo kakav trošak. Odluka se odnosi na trošak zastupanja tužitelja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak ukupno 4 radnje, u visini od 200 bodova (Tbr.7.2.), za zastupanje na ročištu 21.4.2026.u visini od 50 bodova (Tbr 7.2.) što iznosi 500,00 €, uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr.42.) što iznosi 125,00 €, ukupno 625,00 €, sve uvećano za trošak sudskih pristojbi na tužbu 13,27 €, na odluku 26,54 € i trošak vještačenja 398,17 €.

U Opatiji 13. svibnja 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. 1.tuženika

Pun. 2.tuženika