Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: Povrv-204/2020-72
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, na prijedlog više sudske savjetnice Anamarije Kovačić Milković, u pravnoj stvari tužitelja KONZUM plus d.o.o., [adresa], OIB: 62226620908, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu VUKINA & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Prilaz Đure Deželića 30, protiv tuženika MARDEŠIĆ d.o.o., Sali, Sali II 1, OIB: 72348133096, kojeg zastupa punomoćnica Ana Holjar, odvjetnica u Rijeci, Korzo 4, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 9. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Frana Vukine, odvjetnika u Zagrebu i zamjenika punomoćnice tuženika Jure Strgačića, odvjetnika u Zadru te nakon objave presude 13. svibnja 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku MARDEŠIĆ d.o.o., Sali, Sali II 1, OIB: 72348133096, isplatiti tužitelju KONZUM plus d.o.o., [adresa], OIB: 62226620908, iznos od 36.764,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 962,24 EUR od 10. prosinca 2016.,
- na iznos od 962,24 EUR od 30. travnja 2017.,
- na iznos od 10,78 EUR od 11. veljače 2017.,
- na iznos od 24.209,60 EUR od 10. travnja 2017.,
- na iznos od 235,80 EUR od 27. travnja 2017.,
- na iznos od 1.775,17 EUR od 29. svibnja 2017.,
- na iznos od 3.410,64 EUR od 27. lipnja 2017.,
- na iznos od 5.198,06 EUR od 14. lipnja 2017.
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.351,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana."
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 5,97 EUR sa zateznom kamatom."
i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 461,27 EUR na ime predvidivog ovršnog troška sa zateznim kamatama.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.726,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 4.062,50 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja (VELPRO -CENTAR plus d.o.o.) 15. studenog 2019. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Veri Marčini iz Zadra prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 277.002,37 kn / 36.764,53 EUR sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik istoga dana donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5010/2019.
2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti navodeći da ističe prigovor promašene aktivne legitimacije budući da je tužitelj trgovačko društvo koje je osnovano tek dana 12. lipnja 2018., slijedom čega da je pozivanje tužitelja kako bi mu tuženik bio dužan platiti određene usluge po računima u vremenskom razdoblju od veljače 2016. do travnja 2018. u cijelosti bespredmetno i neosnovano. Budući da tužitelj ničim nije dokazao pravni osnov da bi tražbina društva VELPRO - CENTAR d.o.o. prešla na njega to da je jasno kako je prijedlog za ovrhu od 26. studenog 2019. u cijelosti neosnovan. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj potražuje od njega iznos od 277.002,37 kn samo na temelju ispisa otvorenih stavki na dan 28. listopada 2019., a u kojim da ne stoji ikakva specifikacija, odnosno na što bi se uopće ispisi otvorenih stavaka odnosili. Tužitelj da osim otvorenih stavki nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost da bi tuženik bio dužan iz bilo koje osnove naknaditi tužitelju bilo kakvu tražbinu. Tuženik navodi da je javni bilježnik trebao odbaciti podneseni prijedlog za ovrhu kao nepotpun jer da istome kao dokaz na okolnosti osnovanosti navodne tražbine tužitelja isključivo prileže otvorene stavke tužitelja. Tuženik osporava da bi jednostrano sačinjena dokumentacija tužitelja – otvorene stavke predstavljale valjane i zakonite vjerodostojne isprave na temelju kojih se može pokrenuti ovršni postupak i izdati rješenje o ovrsi, sve budući da takva knjigovodstvena dokumentacija predstavlja jednostrane isprave izdane od strane tužitelja.
3. Javni bilježnik je predmet proslijedio ovom sudu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-505/2019-2 od 13. siječnja 2020. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga .
4. Očitujući se na prigovorne navode tuženika tužitelj u nastavku postupka ističe da je na strani VELPRO - CENTRA plus d.o.o. (tužitelja) došlo do statusne promjene na način da je to društvo pripojeno društvu KONZUM plus d.o.o., [adresa], OIB: 62226620908, na temelju ugovora o pripajanju od 10. prosinca 2019. i odluke skupštine pripojenog društva i skupštine društva preuzimatelja od 10. prosinca 2019. o odobrenju ugovora o pripajanju. Pripajanje da je upisano u sudski registar društva preuzimatelja na temelju rješenja o upisu pripajanja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-19/42098 od 2. siječnja 2020. slijedom čega da društvo KONZUM plus d.o.o. nastavlja predmetni postupak kao univerzalni sljednik VELPRO - CENTRA plus d.o.o. Suprotno osporavanju tuženika, da je prijedlog za ovrhu uredno sastavljen i podnesen javnom bilježniku sukladno odredbama Ovršnog zakona. Ispis otvorenih stavki da predstavlja valjanu vjerodostojnu ispravu koja, u skladu s člankom 31. Ovršnog zakona, u sebi sadrži naznačene vjerovnika i dužnika te predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Pozivanje tuženika na članak 32. Ovršnog zakona da je promašeno s obzirom na to da je i u vjerodostojnoj ispravi i u rješenju o ovrsi kao ovrhovoditelj naveden upravo tužitelj (odnosno njegov prednik prije pripajanja). Drugim riječima, da se ne radi o situaciji u kojoj se ovrha određuje u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik. Osim toga, da je ovrha u konkretnom slučaju određena na temelju vjerodostojne, a ne ovršne isprave. U skladu s navedenim tužitelj ističe kako tvrdnja tuženika da bi člankom 39. Ovršnog zakona bilo predviđeno da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu mora dostaviti i sve isprave kojima dokazuje osnovanost svoje tražbine je prvenstveno netočna jer da takva obveza nije propisana u članku 39. Ovršnog zakona, a osim svega da je to protivno samoj prirodi ovršnog postupka u kojem se ne provodi dokazivanje i utvrđivanje osnovanosti tražbine već prisilna naplata. Iz navoda prigovora da proizlazi kako među strankama nije sporno da je tuženik imao dugovanje u utuženom iznosu prema društvu VELPRO - CENTAR d.o.o., već da tuženik osporava aktivnu legitimaciju tvrdeći da tužitelj ničim nije dokazao da je utužena tražbina na njega prenesena. Tužitelj ističe kako je prijenos tražbine s društva VELPRO - CENTAR d.o.o. na društvo VELPRO - CENTAR plus d.o.o. proveden u okviru postupka izvanredne uprave i to na temelju Nagodbe sklopljene s vjerovnicima društva AGROKOR d.d. i njegovih ovisnih i povezanih društava. Predmetna Nagodba da je javno objavljena pa da je tuženiku morala biti poznata. Dodatno, tuženik da je i sam sudjelovao u tom postupku kao vjerovnik, što da je vidljivo iz zapisnika o ročištu za glasovanje pa da je u svakom slučaju morao biti upoznat s Nagodbom i njezinim sadržajem, uključujući i prijenosom potraživanja na prednika tužitelja. Točkom V. izreke rješenja o potvrdi Nagodbe da je predviđeno da Nagodba ima pravni učinak od dana donošenja rješenja o potvrdi Nagodbe prema svim vjerovnicima pa i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku kao i prema vjerovnicima koji su sudjelovali u postupku, a njihove osporene tražbine se naknadno utvrde. Ista odredba da je predviđena i člankom 43. st. 18. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine" broj: 32/17, dalje u tekstu: ZPIU). Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017 od 10. travnja 2017. da je otvoren postupak izvanredne uprave nad dužnikom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], OIB: 05937759187 i njegovim ovisnim i povezanim društvima (dalje u tekstu: Postupak izvanredne uprave), među kojim ovisnim i povezanim društvima da je i VELPRO - CENTAR d.o.o. U Postupku izvanredne uprave, na ročištu za glasovanje o nagodbi održanom dana 4. srpnja 2018., da je prihvaćena od strane vjerovnika nagodba, a koja nagodba da je objavljena na mrežnim stranicama e-oglasne ploče Trgovačkog suda u Zagrebu dana 20. lipnja 2018. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2018 od 6. srpnja 2018. da je potvrđena Nagodba prihvaćena od strane vjerovnika u Postupku izvanredne uprave. Donošenjem Rješenja o potvrdi nagodbe, da Nagodba sukladno članku 43. stavak 18. Zakona o postupku izvanredne uprave proizvodi pravne učinke. Dana 1. travnja 2019. da je započeo proces implementacije Nagodbe odnosno da je došlo do prijenosa gospodarske poslovne cjeline s društva VELPRO - CENTAR d.o.o. na novo društvo VELPRO - CENTAR plus d.o.o. Prema odredbi 22.1.1. Nagodbe, imovina društva VELPRO-CENTAR d.o.o., uključujući tražbine tog društva, da je prenesena na društvo registrirano u [adresa], Aisle 37 d.o.o. upisano u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, pod MBS: [matični broj subjekta]; OIB: 81169150175, a što da je sukladno odredbi članka 43. stavak. 5. alineja 1 ZPIU. S tim u svezi, tražbina društva VELPRO-CENTAR d.o.o. koja je predmet ovog postupka da je prenesena na trgovačko društvo Aisle 37 d.o.o. Dana 24. prosinca 2018. da je izvršen, među ostalim, upis promjene tvrtke društva Aisle 37 d.o.o. i sjedišta, tako da isti sada glasi VELPRO-CENTAR plus d.o.o. sa sjedištem u [adresa], upisano u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, pod MBS: [matični broj subjekta]; OIB: 81169150175. Iz svega navedenog, da proizlazi da je tražbina društva VELPRO- CENTAR d.o.o., ovdje tužitelja prešla na društvo VELPRO-CENTAR plus d.o.o.
5. Tuženik nastavno ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije na strani označenog tužitelja za vođenjem ovog postupka jer isti nije dokazao da je utužena tražbina prešla na njega, kao i kod navoda kako dostavljene otvorene stavke ne predstavljaju dokaz na okolnosti osnovanosti utužene tražbine tužitelja. Pobijanom rješenju o ovrsi da nije priložena nikakva druga dokumentacija temeljem koje bi tužitelj valjano dokazao osnovanost utužene tražbine – ugovor, narudžbenica, ponuda i prihvat ponude ili slično, sve sukladno pravilu o teretu dokazivanja. Tuženik nadalje pojašnjava da je dana 5. lipnja 2017. u postupku izvanredne uprave nad AGROKOR koncern izvršio prijavu svoje tražbine u iznosu od 875.288,71 kn temeljem odredaba Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, sve sukladno rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu , poslovni broj St-1138/2017 od 10. travnja 2017., a kojim se rješenjem otvara postupak izvanredne uprave nad dužnikom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo Zagreb (Grad Zagreb), Trg Dražena Petrovića br. 3, OIB: 05937759187 te nad dužnikovim povezanim ovisnim društvima pa tako i nad trgovačkim društvom KONZUM d.d. koje društvo tada drži 100 % (sto posto) poslovnih udjela u trgovačkom društvu VELPRO - CENTAR d.o.o., slijedom čega da se u navedenom trenutku nesporno radilo o povezanim društvima. Predmetna tražbina tuženika koju isti ima prema društvu KONZUM d.d. da nikada nije namirena, iako da je bilo pokušaja međusobnih pregovora u svezi namirenja tražbine, odnosno njenog djelomičnog namirenja (prestanka) kroz predložene poslove međusobne kompenzacije i asignacije, a što da se ima promatrati kroz odnos potraživanja koje je tuženik imao prema tadašnjem društvu KONZUM d.d. (prijavljena tražbina) – sada tužitelj, ali ujedno kroz odnos dugovanja koje je tuženik imao prema društvu VELPRO - CENTAR d.o.o. kao jednako dijelom AGROKOR koncerna u smislu povezanih društava prema Zakonu o trgovačkim društvima. Tuženik da je bio spreman zaključiti nagodbu ili drugu odgovarajuću vrstu sporazuma na način da se potraživanje društva VELPRO - CENTAR d.o.o. – sada KONZUM plus d.o.o. prebije s potraživanjem koje MARDEŠIĆ d.o.o. ima prema društvu KONZUM d.o.o. – sada jednako KONZUM plus d.o.o., odnosno da se tzv. „stara tražbina“ (sada iznosa od 791.932,21 kn nakon što je KONZUM d.d. izvršio dvije uplate u odnosu na raniji iznos prijavljene tražbine), izvršenim prijebojem tražbina umanji za ovdje utuženi iznos od 291.583,62 kn. Slijedom navedenoga, da je nesporno kako utužena tražbina zapravo predstavlja tražbinu koja je trebala biti kompenzirana sa tražbinom koju tužitelj duguje tuženiku, a do koje kompenzacije da nije došlo isključivo krivnjom tužitelja. Budući da tužitelj nije pristao na predmetni prijeboj, to da tuženik u ovosudnom postupku ističe materijalno pravni prigovor prijeboja za ovdje utuženu tražbinu. Sukladno Kartici kupca po računima za društvo KONZUM plus d.o.o. na dan 29. ožujka 2021. tužitelj da duguje tuženiku ukupan iznos od 1.321.722,93 kn. Budući da je tužitelj dužan tuženiku iznos od 1.321.722,93 kn, a da u ovosudnom postupku tužitelj od tuženika potražuje iznos od 277.002,37 kn, to da tuženik ističe materijalno pravni prigovor prijeboja za iznos od 277.002,37 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
6. U nastavku postupka tužitelj ističe da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan i pojašnjava da je tuženik bio u poslovnom odnosu s društvom VELPRO - CENTAR d.o.o., OIB: 46660800468, u okviru kojeg da je nastalo utuženo potraživanje. Nakon nastanka utuženog potraživanja, a u sklopu postupka izvanredne uprave koji se vodio nad društvom VELPRO - CENTAR d.o.o. (kao ovisnim društvom društvu AGROKOR d.d.), sva potraživanja društva VELPRO - CENTAR d.o.o. da su prenesena na novoosnovano društvo VELPRO - CENTAR plus d.o.o., OIB: 81169150175. Potom da je društvo VELPRO - CENTAR plus d.o.o. (koje je ujedno i podnijelo prijedlog za ovrhu u ovom postupku, a na temelju činjenice da je Nagodbom steklo tražbinu VELPRO - CENTRA d.o.o. prema tuženiku) pripojeno društvu KONZUM plus d.o.o., OIB: 62226620908 koji se slijedom navedenog u ovom postupku pojavljuje kao tužitelj. Da postojanje navedenog dugovanja među strankama nije sporno, jasno da proizlazi iz točke V podneska tuženika od 31. ožujka 2021. u kojem tuženik navodi kako je bio „spreman zaključiti sporazum kojim bi se potraživanje društva VELPRO - CENTAR d.o.o., sada KONZUM plus d.o.o. prebilo s potraživanjem koje MARDEŠIĆ d.o.o. ima prema društvu KONZUM d.o.o. – sada jednako KONZUM plus d.o.o., odnosno da se tzv. „stara tražbina“ izvršenim prijebojem umanji za ovdje utuženi iznos od 291.583,62 kn.“ Iz navedenog da jasno proizlazi da tuženik predlaže prijeboj tražbine koju je prijavio u postupak izvanredne uprave s potraživanjem tužitelja koje je utuženo u ovom postupku. S obzirom na to, da je razvidno da postojanje tražbine tužitelja u ovom predmetu nije sporno, jer da je sporno tada ne bi bilo mjesta prijeboju koji predlaže tuženik. Da postojanje tražbine tužitelja nije sporno, da je vidljivo i iz Odgovora na odvjetničku opomenu pred utuženje od 10. siječnja 2019. u kojoj tuženik navodi kako je spreman „zaključiti nagodbu ili drugu odgovarajuću vrstu sporazuma na način da se potraživanje Vaše stranke (op.a. VELPRO-CENTAR d.o.o.) u iznosu od 291.583,62 kn prebije …“ Prijeboj na koji se tuženik u ovom postupku poziva da nije dopušten s obzirom na to da u konkretnom slučaju nedostaje osnovni element prijeboja, a to je uzajamnost. Naime, tuženik da sam navodi kako u prijeboj namjerava staviti tražbinu društva KONZUM plus d.o.o., OIB: 62226620908 prema tuženiku (ovdje utuženu tražbinu), s tražbinom koju tuženik ima prema društvu KONZUM d.d., OIB: 29955634590 i koju je prijavio u postupak izvanredne uprave. KONZUM plus d.o.o. OIB: 62226620908 i KONZUM d.d. OIB: 29955634590 da nisu iste pravne osobe, a to da je vidljivo iz cjelokupnog spisa, prvenstveno iz činjenice da ta dva društva imaju različite OIB brojeve, a i iz preostale dokumentacije u spisu. Tuženik da u prijeboj pokušava staviti tražbinu koju ima prema osobi različitoj od tužitelja, a koju da je ujedno prijavio u postupak izvanredne uprave, uslijed čega da je po istom ostvarivao pravo glasa, primao uplate i raspodjelu novih instrumenata te s kojim iznosom da je sudjelovao u glasovanju i sklapanju Nagodbe. Na takvo postupanje tuženik da nije ovlašten.
7. Kako o trenutku donošenja rješenja o ovrsi nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi te da je platn i nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen u odnosu na VELPRO - CENTAR d.o.o. kao ovrhovoditelja, a nakon toga je došlo do pripajanja tog društva ovdje tužitelju KONZUM plus d.o.o., to su postojale smetnje za daljnji tijek postupka pa je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-204/2020-27 od 15. lipnja 2022. ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i po pravomoćnosti tog rješenja nastavljeno je s raspravljanjem o glavnoj stvari.
8. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu te je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Leonu Bataljaku kojeg je tijekom postupka i saslušao utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
9. Sukladno odredbi članka 10. ZPP-a sud nije izvodio druge dokaze ocijenivši da su sporne činjenice dovoljno utvrđene za donošenje meritorne odluke. Sud tako nije izveo dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka BR. Kako izvođenje tih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, a dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, sud je te dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne.
10. Tužbeni zahtjev je osnovan.
11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 227.022,37 kn / 36.764,53 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa tuženika trgovačkom društvu VELPRO - CENTAR d.o.o., a koja tražbina je prema navodima tužitelja prešla na tužitelja sukladno Nagodbi koja je sklopljena između trgovačkog društva AGROKOR d.d., njegovih povezanih i ovisnih društava te njihovih vjerovnika.
12. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje 227.022,37 kn / 36.764,53 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao ni to da se predmetno potraživanje odnosi na račune koje tuženik nije podmirio trgovačkom društvu VELPRO - CENTAR d.o.o.
13. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj smatra kako je isti aktivno legitimiran od tuženika potraživati plaćanje tih računa sukladno Nagodbi koja je sklopljena između trgovačkog društva AGROKOR d.d., njegovih ovisnih i povezanih društava (među kojima je i VELPRO - CENTAR d.o.o.) i njihovih vjerovnika, a koja nagodba je potvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/17 od 4. srpnja 2018.
14. Kao sporno među strankama u ovom postupku trebalo je utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te u vezi s tim je li od tuženika ovlašten zahtijevati plaćanje utuženog iznosa, kao i je li utuženo potraživanje prestalo prijebojem.
15. Osim toga, kao sporno trebalo je utvrditi predstavlja li izvod iz poslovnih knjiga vjerodostojnu ispravu, a sve s obzirom na to da je tuženik osporavao da takvi izvodi predstavljaju vjerodostojnu ispravu.
16. Najprije, u odnosu na navode tuženika kojima je isticao kako prijedlog za ovrhu treba odbiti jer ispis iz otvorenih stavki ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, istom je za odgovoriti da izvod otvorenih stavki predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ). Stoga, takvi navodi tuženika nisu osnovani.
17. Osim toga, tužitelj je do zaključenja prethodnog postupka u spis dostavio račune na kojima temelji potraživanje koje je predmet ovog postupka.
18. Naime, sukladno odredbi članka 9. stavak 3. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj: 78/15, 134/15, 120/16 i 116/18, dalje u tekstu: ZR) vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava, elektronički zapis ili zapis knjigovodstvene pisane isprave ili elektroničkog zapisa na nositelju mikrografske obrade čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene te ako sadržava sve elemente iz članka 8. stavka 3. tog Zakona.
19. Odredbom članka 8. stavak 3. ZR-a propisano je da knjigovodstvena isprava mora sadržavati sljedeće:
1. naziv i broj knjigovodstvene isprave ili jedinstvenu identifikacijsku oznaku knjigovodstvene isprave
2. opis sadržaja poslovnog događaja i identifikaciju sudionika poslovnog događaja
3. novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa
4. datum poslovnog događaja ako nije isti kao datum izdavanja
5. datum izdavanja knjigovodstvene isprave
6. potpis osobe odgovorne za sastavljanje knjigovodstvene isprave, osim u slučaju iz članka 9. stavaka 2. i 5. tog Zakona.
20. Stoga, kako je tužitelj u spis dostavio preslike računa koji sadržavaju sve propisane podatke (članak 8. stavak 3. ZR-a), suprotno shvaćanju tuženika, takvi računi predstavljaju vjerodostojan dokument, a osporavanje istih od strane tuženika se ocjenjuje kao paušalno.
21. Nakon toga, trebalo je utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
22. Među strankama nije bilo sporno da je 10. travnja 2017. nad društvom AGROKOR, koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo Zagreb te njegovim ovisnim i povezanim društvima (među kojima je i VELPRO - CENTAR d.o.o.) otvoren postupak izvanredne uprave rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017-13.
23. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017 od 15. siječnja 2018. utvrđene su i osporene prijavljene tražbine u postupku izvanredne uprave.
24. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017-2823 od 6. srpnja 2018. potvrđena je nagodba koja je prihvaćena od strane vjerovnika u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. i njegovim povezanim i ovisnim društvima, dok je zaključkom od 1. ožujka 2019. prihvaćen suglasni prijedlog izvanrednog povjerenika i privremenog vjerovničkog vijeća od 28. veljače 2019. te je određeno da datum početka provedbe nagodbe, restrukturiranja i provedbenih radnji predviđenih nagodbom bude 1. travnja 2019.
25. Prema odredbi 22.1.1. Nagodbe, imovina društva VELPRO - CENTAR d.o.o., OIB: 46660800468, uključujući i tražbine, prenesena je na društvo AISLE 37 d.o.o., OIB: 81169150175, a 28. prosinca 2018. izvršen je upis promjene tvrtke društva AISLE 37 d.o.o. u VELPRO - CENTAR plus d.o.o., OIB: 81169150175.
26. Uvidom u sudski registar za društvo VELPRO - CENTAR plus d.o.o. utvrđeno je kako je isto 2. siječnja 2020. prestalo postojati pripajanjem društvu KONZUM plus d.o.o., OIB: 62226620908.
27. Dakle, iz navedenog proizlazi da su tražbine ranijeg trgovačkog društva VELPRO
- CENTAR d.o.o. prešle upravo na tužitelja. Stoga, suprotno shvaćanju tuženika, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
28. Nakon što su otklonjeni naprijed navedeni prigovori trebalo je utvrditi je li tužitelj tijekom postupka dokazao da je tuženik dužan platiti utužene račune trgovačkom društvu KONZUM plus d.o.o., a koji računi se temelje na ugovoru o kupoprodaji koji je zaključen između trgovačkog društva VELPRO - CENTAR d.o.o. kao prodavatelja i tuženika kao kupca, a koja tražbina je sukladno ranije spomenutoj Nagodbi prešla s trgovačkog društva VELPRO - CENTAR d.o.o. na ovdje tužitelja KONZUM plus d.o.o.
29. Tuženik je tužbenom zahtjevu prigovorio tvrdnjom da i on ima istovrsnu i dospjelu tražbinu prema tužitelju te da je tužiteljeva tražbina prestala u cijelosti zbog tuženikove tražbine i jednostrane izjave o prijeboju (građanskopravna kompenzacija). Tuženik dakle ne osporava potraživanje tužitelja ali tvrdi da je njegova tražbina prestala prijebojem na način da je tuženik izjavio prijeboj svoje tražbine koju isti ima prema društvu KONZUM d.d. Budući da je tužitelj dužan tuženiku iznos od 1.321.722,93 kn, a u ovom postupku isti od tuženika potražuje iznos od 277.002,37 kn, to tuženik ističe prigovor prijeboja za iznos od 277.002,37 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
30. Člankom 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.
31. Člankom 196. ZOO-a je propisano da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju (st. 1.) Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (st. 2.).
32. Iz navedene odredbe članka 195. i 196. ZOO-a vidljivo je da su pretpostavke za nastanak prijeboja (građansko pravnog prijeboja), uzajamnost, istorodnost (istovrsnost), utuživost, izjava o prijeboju i podobnost tražbine za prijeboj.
33. Potraživanja moraju biti uzajamna, odnosno mora postojati dvostranoobvezni pravni odnos, temeljem kojeg su strane istovremeno međusobni vjerovnici i dužnici. Tražbine su istorodne ako glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće. Daljnji uvjet za prijeboj je u tome da su pravno postojeća, uzajamna i istovrsna potraživanja istovremeno i dospjela, odnosno da su rokovi za dobrovoljno ispunjenje postojećih obveza već nastupili i kod potraživanja i protupotraživanja pošto se radi o dvostrukom ispunjenju međusobno postojećih obveza. Dospjelim se smatra ono potraživanje čije ispunjenje vjerovnik već može zahtijevati od dužnika. Zaključno, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za prijeboj, nego tek izjavom o prijeboju te glede podobnost tražbine za prijeboj, u određenim slučajevima prijeboj je isključen iako su ostvarene pretpostavke za prijeboj (npr. čl. 200. ZOO-a).
34. Kada tuženik ne osporava činjenicu da je utužena tražbina postojala, već ističe prigovor građanskopravnog prijeboja tvrdeći da je predmetna tražbina prestala prijebojem na njemu je teret dokaza da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke prijeboja i da je davanjem izjave o prijeboju prijeboj nastao.
35. Tuženik kao dokaz o postojanju svoje tražbine prema tužitelju u iznosu od 1.321.722, 93 kn dostavlja Karticu kupca po računima od dana 29. ožujka 2021. (l.s. 64-76) iz koje proizlazi da je potraživanje tuženika u ukupnom iznosu od 767.963,43 kn nastalo i dospjelo u razdoblju od 10. studenog 2016. do 8. veljače 2017., dakle prije otvaranja postupka izvanredne uprave (i koje je prijavljeno u postupku izvanredne uprave), a da je potraživanje tuženika u preostalom iznosu od 553.759,50 kn nastalo i dospjelo u razdoblju od 22. svibnja 2018. do 18. veljače 2021., dakle nakon otvaranja postupka izvanredne uprave. Iz navedenog jasno proizlazi da tuženik u prijeboj pokušava staviti tražbinu tužitelja KONZUM plus d.o.o. prema tuženiku MARDEŠIĆ d.o.o. (ovdje utuženu tražbinu u iznosu od 227.022,37 kn / 36.764,53 EUR) s tražbinom koju tuženik MARDEŠIĆ d.o.o. ima prema društvu KONZUM d.d. (u iznosu od 791.932,21 kn / 105.107,47 EUR – tzv. "stara tražbina") i koju je prijavio u postupak izvanredne uprave.
36. Prema odredbi 22.1.1.2. Nagodbe, imovina društva KONZUM d.d., OIB: 29955634590 prenosi se na AISLE 1 d.o.o., OIB: 62226620908, a prema odredbi 22.1.1. 35. Nagodbe, imovina društva VELPRO - CENTAR d.o.o., OIB: 46660800468 prenosi se na AISLE 37 d.o.o., OIB: 81169150175. Stoga, navodna tražbina tuženika prema trgovačkom društvu KONZUM d.d. nije prenijeta na tužitelja te tuženik ne može imati nikakvu tražbinu prema tužitelju pa slijedom toga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izvršenje prijeboja budući da tužitelj uopće ne može biti sudionikom takvog prijeboja. Prijeboj na koji se tuženik poziva nije dopušten s obzirom na to da u konkretnom slučaju nedostaje osnovni element prijeboja, a to je uzajamnost. Stoga je sud navedeni prigovor prijeboja ocijenio neosnovanim.
37. Kako se u konkretnom slučaju odlučne činjenice nisu mogle utvrditi na temelju isprava u spisu sud je odredio izvesti i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem koje je povjerio NR dipl. oec. čiji zadatak je bio utvrditi jesu li stranke predmetno potraživanje tužitelja po računima broj 1804/25073/4 od 8. veljače 2017., 5859/25073/4 od 29. ožujka 2017., 8031/25073/4 od 6. travnja 2017., 7412/25073/4 od 14. travnja 2017., 3779/25073/4 od 28. veljače 2017., 2571/25073/3 od 10. listopada 2016., 1638/1057/2 od 11. siječnja 2017. i 19080/1057/2 od 27. ožujka 2017. evidentirale u svojim poslovnim knjigama, ako jesu - temeljem čega, jesu li te tražbine u međuvremenu podmirene i kada, a ukoliko nisu, kolika je visina tog potraživanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te koliko je iznosila visina tog potraživanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na dan 30. ožujka 2021.; kao i jesu li stranke u trenutku davanja izjave o prijeboju 30. ožujka 2021. imale u poslovnim knjigama evidentirano dospjelo potraživanje tuženika MARDEŠIĆ d.o.o. prema tužitelju KONZUM plus d.o.o., temeljem čega i je li ono naknadno podmireno od strane tužitelja, ako jest kada, a ako nije, kolika je visina tog potraživanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te koliko je iznosila visina tog potraživanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na dan 30. ožujka 2021.
38. Vještak u svom Nalazu i mišljenju navodi da je su tužitelj i tuženik evidentirali sporne račune u svojim poslovnim knjigama, ali s određenim razlikama, a evidentirani su temeljem samih računa s obzirom da su u opisu knjiženja i referenci navedeni detalji računa. Izdavatelj svih spornih računa da je Velpro-centar d.o.o.. Većina tražbina da nije podmirena, međutim za dva računa da nije moguće sa sigurnošću potvrditi jesu li podmireni zbog razlike u knjiženjima tužitelja i tuženika. Sam tuženik da knjiži veći iznos nepodmirenog, nego sam tužitelj. Na svaki neplaćeni iznos računa sukladno knjiženju tužitelja da je obračunata zakonska zatezna kamata od datuma dospijeća plaćanja računa do dana izrade vještačenja. Ukupno dugovanje, odnosno glavni dug da iznosi 277.002,37 HRK/36.764,53 EUR, a obračunata zatezna kamata do 10. prosinca 2025. da iznosi 218.692,20 HRK/29.025,44 EUR, iz čega da proizlazi da sveukupno dugovanje tuženika prema tužitelju na temelju osam navedenih računa iz zadatka iznosi 495.694,57 HRK/65.789,98 EUR. Izuzetak obračuna zatezne kamate da je period od 6 mjeseci za vrijeme pandemije uzrokovane COVID-om. Na svaki neplaćeni iznos računa sukladno knjiženju tužitelja da je obračunata zakonska zatezna kamata od datuma dospijeća plaćanja računa do 30. ožujka 2021. godine. Ukupno dugovanje, odnosno glavni dug da iznosi 277.002,37 HRK/36.764,53 EUR, a obračunata zatezna kamata do 30. ožujka 2021. da iznosi 88.829,73 HRK/11.789,73 EUR, iz čega da proizlazi da sveukupno dugovanje tuženika prema tužitelju na temelju osam navedenih računa iz zadatka iznosi 365.832,10 HRK/48.554,26 EUR. Prema tvrdnji tužitelja potraživanje tuženika da se odnosi na Konzum plus d.o.o., a ne na Velpro-centar d.o.o.. Izjava o prijeboju sačinjena u obliku posebne isprave da ne postoji, već je ona sadržana u podnesku tuženika od 30. ožujka 2021. godine. Također, obje stranke da su imale na dan 30. ožujka 2021. u svojim poslovnim knjigama evidentirano nepodmireno dugovanje tužitelja prema tuženiku, doduše u različitim iznosima, ali nesporno da je dug postojao. Temelj knjiženja jesu računi, ali da oni nisu dio spisa. Stranke sve ove godine da međusobno posluju, što znači da se tekuća dugovanja podmiruju, ali da nastaju i nova. Međutim, da je primjetno podmirivanje dugovanja koja nastaju od kraja 2022. pa dalje, a ona dugovanja prije tog razdoblja sukladno knjiženju tuženika da ostaju nepodmirena. Na svaki neplaćeni iznos računa sukladno knjiženju tuženika da je obračunata zakonska zatezna kamata od datuma dospijeća plaćanja računa do dana izrade vještačenja. Ukupno dugovanje, odnosno glavni dug da iznosi 881.240,46 HRK/116.960,71 EUR, a obračunata zatezna kamata do 10. prosinca 2025. da iznosi 608.894,87 HRK/80.814,24 EUR, iz čega da proizlazi da sveukupno dugovanje tužitelja prema tuženiku na temelju svih navedenih računa iz tablice da iznosi 1.490.135,33 HRK/197.774,95 EUR. Izuzetak obračuna zatezne kamate da je period od 6 mjeseci za vrijeme pandemije uzrokovane COVID-om. Na svaki neplaćeni iznos računa sukladno knjiženju tuženika da je obračunata zakonska zatezna kamata od datuma dospijeća plaćanja računa do 30. ožujka 2021. godine. Ukupno dugovanje, odnosno glavni dug da iznosi 779.582,42 HRK/103.468,37 EUR, a obračunata zatezna kamata do 30. ožujka 2021. da iznosi 232.328,47 HRK/30.835,29 EUR, iz čega da proizlazi da sveukupno dugovanje tužitelja prema tuženiku na temelju navedenih računa iz tablice iznosi 1.011.910,89 HRK/134.303,65 EUR.
39. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka ističući da je protivno zadatku opisanom pod b) u izračun uzeo u obzir sve iznose navodnih tražbina tuženika MARDEŠIĆ d.o.o. ne samo prema tužitelju kao pravnom sljedniku društva VELPRO - CENTAR d.o.o., već i sve iznose navodnih tražbina tuženika MARDEŠIĆ d.o.o. prema društvu KONZUM d.d., kako je to knjižio tuženik, a koje društvo nije pravni prednik tužitelja, ima različit OIB od tužitelja te nema nikakve veze s predmetom spora. Budući da je tuženik pogrešno knjižio tražbine tuženika prema društvu KONZUM d.d. kao da su tražbine tuženika prema tužitelju KONZUM plus d.o.o., a da je potom vještak u svom izračunu neselektivno zbrajao tražbine prema oba društva kao da predstavljaju tražbine tuženika prema tužitelju, vještak je došao do pogrešnog izračuna. Vještak na stranici 9. Nalaza i mišljenja zaključuje kako su obje stranke u svojim poslovnim knjigama evidentirale nepodmireno dugovanje tužitelja prema tuženiku, „doduše u različitim iznosima, ali nesporno da je dug postojao“. Radi se naime o razlici između iznosa od 1.321.722,93 HRK / 175.422,78 EUR prema knjiženju tuženika na dan 29. ožujka 2021. godine, u odnosu na iznos od 505.365,00 HRK / 67.073,46 EUR prema knjiženju tužitelja na dan 25. ožujka 2021. godine. Razlika dvaju navedenih iznosa jest 816.357,93 HRK / 108.349,32 EUR te je u bitnome posljedica činjenice da je tuženik u svojim poslovnim knjigama kao tražbinu prema tužitelju pogrešno evidentirao i tražbinu koja je u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. prema društvu KONZUM d.d. utvrđena u ukupnom iznosu od 779.676,00 HRK / 103.480,79 EUR, premda KONZUM d.d. nije pravni prednik tužitelja niti je riječ o obvezi tužitelja. Slijedom navedenog, vještak je pogrešno zbrajao tražbine tuženika prema dva odvojena trgovačka društva kao da oba predstavljaju dug tužitelja, zbog čega je i izračun pogrešan.
40. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem je utvrđena visina potraživanja tužitelja prema tuženiku u odnosu na visinu glavnog duga u iznosu od 36.764,53 EUR, a samim time i u odnosu na obračun zakonskih zateznih kamata. Rješenjem suda, poslovni broj: Povrv-204/2020-40, od 28. srpnja 2025. godine, sudskom vještaku da je naloženo utvrditi i odgovoriti temeljem čega je evidentirano potraživanje tužitelja, što sudski vještak u nalazu nije učinio. Naime, nesporno je kako je tužitelj u svojim poslovnim knjigama knjižio utuženo potraživanje temeljem računa koje je izdala pravna osoba različita od pravne osobe tužitelja, a niti je prvotni vjerovnik koji je izdao račune koji su predmetom ovdje utuženog potraživanja pravni prednik ovdje tužitelja. Tijekom trajanja ovog postupka, a očigledno to nije učinjeno niti tijekom vještačenja, tužitelj nije dostavio valjanu pravnu i knjigovodstvenu dokumentaciju iz koje bi proizlazio osnov temeljem kojega je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao ovdje utuženo potraživanje treće osobe. Prije svega, tuženik ističe da je u nalazu na str. 2. sudski vještak naveo da je tužitelj društvo KONZUM plus d.o.o., a ovrhovoditelj (odnosno, navodni prednik tužitelja) društvo VELPRO - CENTAR d.o.o. Međutim, predmetni prijedlog za ovrhu nije podnijelo društvo VELPRO - CENTAR d.o.o., OIB: 46660800468, već VELPRO - CENTAR plus, OIB: 81169150175, što je jasno vidljivo iz prijedloga za ovrhu koji prileži ovome sudskom spisu. Upravo je društvo VELPRO - CENTAR d.o.o. izdalo tuženiku u ovome postupku (ranije u prijedlogu za ovrhu) obuhvaćene sve sporne račune, jer utužene račune nije izdalo društvo VELPRO
- CENTAR plus d.o.o., niti KONZUM plus d.o.o. Da je tome tako proizlazi iz utuženih računa koje je tuženik dostavio vještaku i koji prilože nalazu i sudskom spisu. Navedeno da proizlazi i iz dostavljenih „Kartica dobavljača po računima“ tuženika, gdje je jasno navedeno da je dobavljač društvo VELPRO - CENTAR d.o.o. koje upravo po utuženim računima potražuje od tuženika određene iznose. U predmetnom dijelu nalaza sudski vještak da ne radi razliku između navedenih pravnih osoba, međutim, potrebno je jasno razlučiti i izričito naglasiti kako je društvo VELPRO - CENTAR d.o.o. izdalo predmetne utužene račune. Budući da se u nalazu pogrešno navodi osoba ovrhovoditelja (ovrhovoditelj je VELPRO - CENTAR plus d.o.o., a ne VELPRO- CENTAR d.o.o.) te da iz nalaza ne proizlazi temelj potraživanja tužitelja na osnovi kojega je tužitelj u svojim poslovnim knjigama knjižio potraživanje koje potječe od društva VELPRO - CENTAR d.o.o., nalaz se u tom dijelu ne može smatrati potpunim.
41. U svom iskazu na glavnoj raspravi održanoj 9. travnja 2026. vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja te podnesaka od 1. ožujka 2026. Pojasnio je da je prilikom izrade vještva imao dostupne samo kartice knjiženja, ali ne i račune. U odnosu na prigovor da je u svom izračunu neselektivno zbrajao tražbine prema društvima KONZUM d.d. i KONZUM plus d.o.o. budući da je tuženik pogrešno knjižio tražbine prema društvu KONZUM d.d. kao da su tražbine tuženika prema tužitelju KONZUM plus d.o.o. vještak je naveo da je tuženik dostavio knjiženja u kojima jasno stoji da se potraživanje odnosi na tužitelja pa da su iz tog razloga tražbine zbrajane.
42. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći da je isto sačinjeno od strane stručne osobe, objektivno i sukladno pravilima struke. Vještak je u cijelosti udovoljio nalogu suda i otklonio prigovore tužitelja i tuženika.
43. Prema tome, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda da je su trgovačko društvo VELPRO - CENTAR d.o.o. i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji vezano za robu koja je navedena u naprijed citiranim računima, da je VELPRO - CENTAR d.o.o. ispunio obvezu iz ugovora o kupoprodaji i tuženiku predao u vlasništvo robu koja je pobliže navedena u računima pa je tužitelj na kojeg je tražbina iz tih računa prenesena ovlašten, sukladno odredbi članka 376. stavak 1. ZOO -a, od tuženika zahtijevati plaćanje kupoprodajne cijene koja je navedena u tim računima.
44. Stoga, kako tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (članak 221.a ZPP -a) nije dokazao (niti je predložio izvođenje dokaza na te okolnosti) da je tužitelju (ni trgovačkom društvu VELPRO - CENTAR d.o.o.) platio isporučenu robu koja je navedena u računima koji su taksativno navedeni pod točkom I. ove presude, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje iznosa od 36.764,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.
45. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja temelji se na odredbi članka 438. stavak 1. ZOO-a iz koje proizlazi obveza kupca da prodavatelju plati cijenu za isporučenu robu u vrijeme i na mjesto utvrđeno u ugovoru (računu).
46. Prema tome, kako iz računa koje je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je tuženik preuzeo robu od strane trgovačkog društva VELPRO - CENTAR d.o.o., nedvojbeno je utvrđeno da je VELPRO - CENTAR d.o.o. kao prodavatelj ispunio svoju ugovornu obvezu predaje stvari kupcu (ovdje tuženiku). Stoga, kako je VELPRO - CENTAR d.o.o. ispunio svoju obvezu koja se sastojala u isporuci robe koja je pobliže navedena u predmetnim računima to je na temelju odredbe članka 376. i 438. ZOO-a tuženik kao kupac predmetne robe dužan platiti trgovačkom društvu KONZUM plus d.o.o. (društvu na koje je predmetna tražbina prenesena) kupovnu cijenu robe. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je ranije trgovačkom društvu VELPRO - CENTAR d.o.o. (niti sada društvu KONZUM plus d.o.o.) platio cijenu za isporučenu robu u utuženom iznosu od 36.764,53 EUR i ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji, valjalo je tuženika obvezati na plaćanje utuženog iznosa.
47. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina kamatne stope određena je sukladno odredbi članku 29. stavak 2. ZOO-a.
48. U odnosu na iznos od 3.475,00 kn / 461,27 EUR na ime predvidivog ovršnog troška sa zateznim kamatama ističe se da je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu pa je sud sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučio kao u toč. I. izreke rješenja.
49. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 13.700,02 kn / 1.818,41 EUR, od čega iznos od 10.225,02 kn / 1.357,26 EUR kao nastali trošak te iznos od 3.475,00 kn /461,27 EUR kao predvidivi trošak, tužitelju je priznat trošak nagrade javnog bilježnika u iznosu od 3.900,02 kn / 517,68 EUR prema čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (“Narodne novine“ broj: 8/11 i 114/12) sa PDV- om od 25%, kao i javnobilježnički trošak dostave u iznosu od 30,00 kn / 3,98 EUR sukladno čl. 4. i 5. Pravilnika prema kojim odredbama javni bilježnik neposredno od ovrhovoditelja naplaćuje pripadajuću mu nagradu i naknadu troškova, a ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti od javnog bilježnika postupanje po njegovom prijedlogu sve dok ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove te čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (“Narodne novine“ broj: 115/12 i 120/15) prema kojoj javni bilježnik ima pravo na naknadu troškova dostave pismena; pa je za tužitelja očigledno navedeni trošak i nastao. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa), a prema Tbr. 11. t. 1. u sv. Tbr. 42. Tarife i trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 6.250,00 kn / 829,62 EUR. Dakle, ukupno je tužitelju na ime ovršnog troška priznat iznos od 10.180,02 kn /1.351,29 EUR i odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.
50. Tužitelju nije priznat zatraženi PDV na trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 7,50 kn / 0,99 EUR jer se na materijalni trošak ne obračunava PDV kao ni materijalni trošak tužitelja kojeg uvećano za PDV potražuje u iznosu od 37,50 kn / 4,97 EUR budući nije dokazao da mu je i nastao u tako zatraženom iznosu ; odnosno ukupno 45,00 kn / 5,97 EUR te je tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (toč. II. izreke presude).
51. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 155. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak sastava četiri obrazložena podneska i to od 4. svibnja 2020., 8. travnja 2021., 22. travnja 2022. i 17. listopada 2023. u visini od po 500 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava ostalih podnesaka i to od 11. prosinca 2023., 19. kolovoza 2025., 22, prosinca 2025., 2. siječnja 2026. i 20. ožujka 2026. u visini od po 25 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife , trošak zastupanja na ročištima održanim dana 3. svibnja 2022., 15. lipnja 2022., 17. listopada 2023. i 9. travnja 2026. u visini od po 500 bodova, sukladno Tbr. 9. t.1. Tarife. Vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR što uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 10.312,50 EUR, na koji iznos valja nadodati trošak na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 414,10 EUR, sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno iznosi 10.726,60 EUR (toč. II. izreke rješenja).
52. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom dijelu , a iznad dosuđenog iznosa i to u visini od 4.062,50 EUR, a koji se odnosi na više zatraženi sastav podnesaka od 11. prosinca 2023., 19. kolovoza 2025., 22, prosinca 2025., 2. siječnja 2026. i 20. ožujka 2026. (toč. III. izreke rješenja).
53. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženiku platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a). Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama članka 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose.
54. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP- a.
U Zadru 13. svibnja 2026.
Viša sudska savjetnica
Sutkinja
Anamarija Kovačić Milković
Ana Markač
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Rok za žalbu je 15 dana.
Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćnici,
- tuženiku po punomoćnici,
- u spis.
