Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-5/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB:26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-261/2023-20 od 25. studenog 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-261/2023-20 od 25. studenog 2024.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.627,20 eura/ 87.605,13 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 06. studenoga 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 831,81 eura sa zateznim kamatama od 25. studenoga 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi je naveo da je njegov osiguranik CI smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se je dogodila 10. prosinca 1987. kod mjesta Brodski Stupnik, a za tu prometnu nesreću je pravomoćno osuđen ŠI presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ks-903/92 koji je vozio vozilo koje je bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj je udovici CI, ČI, priznao pravo na obiteljsku mirovinu te joj je u razdoblju od 1. rujna 2020. do 30. rujna 2022. isplaćeno ukupno 11.627,20 eura. Tužitelj smatra da mu isplatom obiteljske mirovine ČI nastaje šteta koju mu je dužan naknaditi tuženik kod kojeg je bilo osigurano vozilo kojim je šteta počinjena te stoga na temelju članka 161. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO) tužbenim zahtjevom traži da se tuženiku naloži da mu naknadi gore navedenu nastalu štetu.
6.1. Tuženik je osporio bi se u ovom sporu primjenjivale odredbe ZOMO tvrdeći da treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju i koji je u stavku 1. propisivao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, u stavku 2. je propisivao da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a u stavku 3. je propisivao da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
6.2. Prvostupanjski sud je kao materijalno pravo primijenio citiranu odredbu članka 27. ZOOP te je zaključio da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje da tužitelju naknadi štetu postojala samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena zbog povrede na radu. Radi utvrđivanja da li postoji ta razlika prvostupanjski sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem te je utvrđeno da navedena razlika ne postoji pa je slijedom tog utvrđenja pobijanom presudom odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.
7. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i obrazlažući svoj stav da je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu trebalo donijeti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju u utuženom razdoblju nastajala šteta isplatama pojedinih iznosa obiteljske mirovine.
7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka, primjerice odlukama poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., izrazio pravno shvaćanje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a prema kojem se na odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja da tužitelju naknadi štetu primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, dakle ZOOP.
7.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio na temelju članka 27. ZOOP i nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja kojima on ukazuje da je u ovom predmetu kao materijalno pravo trebalo primijeniti navedene odredbe ZOMO-a.
7.3. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev te je zbog iznijetih razloga tužiteljeva žalba na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Koprivnica, 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
