Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob 13/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić, te Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. mlt. UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa]., zastupane po punomoćniku Saši Jelušiću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika NA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Borjani Jovanović Bengin odvjetnici iz Rijeke, uz sudjelovanje mlt. UA, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici ZA, pravnici zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi spora o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djeteta, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob 291/2025 od 22. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika NA, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob 291/2025 od 22. prosinca 2025., u točki III. izreke.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke određeno je da će mlt. UA stanovati s majkom, na adresi u [adresa]., točkom II. izreke određeni su osobni odnosi oca NA i mlt. UA, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mlt. UA daje iznos od po 600,00 eur mjesečno počam od 4. srpnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 30. u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke LA, a za slučaj zakašnjenja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te da je razliku dosuđenih, a neisplaćenih obroka dospjelih do donošenja presude u iznosu od 1.238,00 eur dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te tekuće obroke uzdržavanja, kako budu dospijevali, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu, počev od dospjelosti svakog pojedinog obroka uzdržavanja do isplate na iznose pobliže navedene u toj točki izreke.

Točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica za uzdržavanje u preostalom dijelu za iznos od 100,00 eur mjesečno u razdoblju od 4. srpnja 2025. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, te je točkom V. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2.Protiv citirane presude, točke III. izreke žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP -a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a. budući da presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki III. izreke .

7.Naime, iz rezultata dokaznog postupka u bitnome proizlazi:

-da je izvanbračna zajednica stranaka prestala 14. studenog 2024.,

-da je tuženik osuđen za nasilje u obitelji presudom Prekršajnog suda u Rijeci poslovni broj Pp 1754/2025 od 2. svibnja 2025. na kaznu zatvora u trajanju od 9 dana, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja izvanbračnoj supruzi na udaljenosti manjoj od 100 m, te zabrana uznemiravanja ili uhođenja u trajanju od 6 mjeseci,

-da je rješenjem suda prvog stupnja od 16. rujna 2025. određena privremena mjera, pored ostalog da tuženik doprinosi za uzdržavanje mlt. UA mjesečni iznos od 425,00 eur počam od 1. listopada 2025. pa nadalje,

-da tuženik za uzdržavanje mlt. djeteta redovno doprinosi od podnošenja tužbe (15. rujna 2025.) iznos od po 224,00 eur, od 1. listopada 2025. iznos od po 425,00 eur mjesečno, da je tuženik od podnošenja tužbe do 1. listopada 2025., doprinosio i na način da je 1. tužiteljici slao pelene, vlažne maramice i dohranu za mlt. UA u vrijednosti od po 80,00 eur,

-da je iz iskaza 1. tužiteljice razvidno da mlt. UA ide u privatni vrtić, za što mjesečno da treba izdvojiti po 330,00 eur jer je bilo proteklo vrijeme za prijave za gradski vrtić, da će iduće godine ići u gradski vrtić, da je poslije boravka u jaslicama često bila bolesna, tako da je 1. tužiteljica za kupnju sirupa za grlo, za temperaturu, kapi za nos, probiotika, vitamina za imunitet u listopadu 2025. potrošila 200,00 eur, za odijevanje odnosno garderobu za zimu i proljeće da je izdvojila iznos od 200 ,00 eur, za dohranu da troši oko 80,00 eur mjesečno, za higijenu (pelene, vlažne maramice, kreme) iznos od oko 150,00 eur mjesečno,

-da su primanja 1. tužiteljice oko 1.100,00 eur mjesečno, osim toga da nema drugih primanja, da sa mlt. djetetom živi u iznajmljenom stanu, koji najam da plaća 500,00 eur, te uz to još i režije koje mjesečno da iznose oko 200,00 eur, da nema nekretnine u svom vlasništvu, niti ušteđevine, kao ni druge maloljetne djece odnosno obveze uzdržavanja,

-da tuženik radi u švicarskoj firmi, na brodu kao upravitelj stroja, svaki drugi mjesec, da plaća iznosi 2.616,00 eur mjesečno s pripadajućim putnim troškovima, istu da prima i kada je kod kuće, da osim toga nema drugih primanja, živi u obiteljskoj kući u vlasništvu majke i sestre, podmiruje režijske troškove koji iznose oko 150,00 eur mjesečno, nabavlja drva za ogrijev što za cijelu iznosi 1.000,00 eur, da je bio suvlasnik te kuće u 1/3 dijela, no da je svoj suvlasnički dio darovao majci u studenom 2024. budući da je kuća kupljena novčanim sredstvima majke i kreditom kojeg je podigla njegova sestra, da ima kredit u mjesečnom iznosu od po 600,00 eur do 2028. Nema dodatnih prihoda, nema nekretnine u svom vlasništvu, nema ušteđevine, druge maloljetne djece ni obveze uzdržavanja,

-da je iz Ugovora o radu tuženika s Aneksom i obračuna plaće vidljivo da su primanja istog u utuženom razdoblju bila između 2.740,00 do 2.800,00 eur mjesečno.

8.1.Rukovodeći se prethodno navedenim, sud prvog stupnja odlučujući o visini doprinosa za uzdržavanje mlt. UA, utvrđuje da mjesečne potrebe iste iznose ukupno najmanje 600,00 eur, da je tuženik imao u pravno relevantnom razdoblju mogućnost ostvarivanja i dodatne zarade.

Slijedom toga, uzimajući potrebe mlt. UA (koja je u vrijeme donošenja presude imala godinu dana), životne prilike majke, kao i oca mlt. djeteta, te se rukovodeći Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. UA mjesečni iznos od 600,00 eur. Pri tome sud vodi računa kako o potrebama mlt. djeteta, činjenici da dijete treba pratiti standard roditelja s kojim ne stanuje, da je tuženik osoba sposobna za rad s iznad prosječnim primanjima za Republiku Hrvatsku, te konačno da ranije navedeni iznos neće ugroziti egzistenciju tuženika ni na koji način. Pored toga, sud cijeni i brigu i trud koji 1. tužiteljica ulaže u podizanje djeteta.

8.2.Stoga odluku o uzdržavanju sud prvog stupnja donosi pozivom na čl. 288. st.1., 306., 307., 309., 310., 311., 313., 314. i 317. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015 i dr., dalje: ObZ-a), te Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/2025, dalje: Odluke).

Kako nije sporno da je tuženik novčano doprinosio za uzdržavanje mlt. UA u razdoblju od 4. srpnja 2025. iznosom od 224,00 eur mjesečno, a od 1. listopada 2025. iznosom od 425,00 eur mjesečno, kao i to da je u razdoblju od 1. listopada 2025. 1. tužiteljici slao pelene, vlažne maramice i dohranu za mlt. UA u vrijednosti od 80,00 eur mjesečno, to je sud prvog stupnja obvezu uzdržavanja tuženika za razdoblje od podnošenja tužbe (1. listopada 2025.) do donošenja presude (22. prosinca 2025.) umanjio za sve prethodno navedene iznose.

No, vezano za prednje, ocjena je prvostupanjskog suda da troškovi kupnje odjeće za dijete koja je kod tuženika ne mogu umanjiti njegovu obvezu uzdržavanja, budući da je majka ipak morala kupiti odjeću. Isto tako. prema ocjeni suda, činjenica da tuženik ima kreditnu obvezu, ne predstavlja opravdan razlog za umanjenje njegove obveze uzdržavanja koja je prioritetne naravi.

Iz tih razloga, je zaključak suda da je tuženik u obvezi platiti razliku između od sada plaćenih obroka uzdržavanja i dosuđenih obroka uzdržavanja u ukupnom iznosu od 1.238,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama, sukladno čl. 289. st.2. ObZ -a, sa pripadajućim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO -a), dok odluku o trošku temelji na čl. 366. ObZ-a.

9.U odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ukazuje na to da 1. tužiteljica radi, dakle da raspolaže redovnim mjesečnim primanjima, dostatnim za podmirenje vlastitih životnih troškova, da to protivno tumačenju tuženika ni na koji način ne dovodi u dvojbu utvrđenje prvostupanjskog suda o visini doprinosa za uzdržavanje mlt. djeteta.

Ovdje ponajprije treba naglasiti, da prednje navedena činjenica, prema prosudbi ovog suda nije od presudnog značenja na samu obvezu tuženika kao oca mlt. djeteta s kojim isto ne živi, da doprinosi za njegovo uzdržavanje obzirom na pozitivne propise, odnosno zakonsku regulativu, pri čemu se prvenstveno misli na važeće odredbe ObZ - a, na koje se i sud prvog stupnja pozvao u svojoj odluci. Nadalje, što se tiče visine doprinosa uzdržavanja koju je odredio prvostupanjski sud, valja reći da iako je pri tome sud pravilno uvažio i materijalne prilike 1. tužiteljice, da kad se radi o uzdržavanju djeteta, da su tada ipak prioritetne s jedne strane potrebe djeteta za koje se uzdržavanje treba odrediti, a s druge strane materijalne prilike obveznika uzdržavanja, dakle ovdje tuženika.

Slijedom toga, suprotno ocjeni tuženika, ispravno je po stajalištu ovog suda, postupio sud prvog stupnja kada je temeljem razloga iznesenih u obrazloženju pobijane odluke (a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud), utvrdio visinu doprinosa za uzdržavanje mlt. UA, uzimajući pri tome sve pravno relevantne okolnosti mjerodavnim odredbama ObZ-a.

10.Na žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ističe da je prvostupanjski sud svoj zaključak o mjesečnim potrebama mlt. UA donio isključivo temeljem iskaza 1. tužiteljice, koji međutim da nisu potkrijepljeni niti jednim računom, niti bilo kojim drugim dokazom, treba odgovoriti da je to točno.

Međutim, neovisno o tome, za istaknuti je ponajprije da nakon što je 1. tužiteljica dala svoj iskaz na okolnost svojih materijalnih prilika (visine primanja, redovnih mjesečnih troškova, te troškova koje je ima vezano za uzdržavanje mlt. UA), da tuženik koji je bio prisutan na tom ročištu, ni na koji način nije osporio vjerodostojnost tih navoda 1. tužiteljice. Pored toga, ukazuje se tuženiku na čl. 307., 310., te 313. ObZ-a, iz kojih odredaba je nedvojbeno razvidno da kad se radi o uzdržavanju maloljetnog djeteta, da je fokus na mogućnostima roditelja koji je obveznik uzdržavanja, a ne onog s kojim to maloljetno dijete živi.

Stoga, obzirom na prednje izneseno, time što je prvostupanjski sud poklonio vjeru navodima 1. tužiteljice u odnosu na ranije navedene okolnosti, a koji navodi nisu od strane tuženika dovedeni u sumnju, nije ni na koji način od utjecaja na pravilnost odluke o uzdržavanju sadržane u točki III. izreke.

11.1.Nije u pravu tuženik, ni kada smatra da sud nije uzeo u obzir primjeren i objektivan iznos uzdržavanja, pa da stoga ne postoji osnov da se bez opravdanog razloga dosuđuje iznos koji je viši od propisanog.

Ovdje se skreće pažnja tuženiku na čl. 307. st.3. ObZ -a, sukladno kojem se pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzimaju u obzir njeno imovinsko stanje, sva njena primanja, ali isto tako i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe, kao i druge zakonske obveze uzdržavanja. Prema čl. 311. ObZ-a, ukupne materijalne prilike djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Prema čl. 313. st.4. istog Zakona, kada sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st.2. ovog članka, uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

Cijeneći sadržaj prednje citiranih odredaba, nameće se prema uvjerenju ovog suda zaključak da dakle osim konkretnih trenutnih primanja obveznika uzdržavanja, svakako treba uzeti u obzir i mogućnost povećane zarade, odnosno ostvarivanja dodatne zarade, kao i to da se kod određivanja visine mjesečnog iznosa uzdržavanja, svakako treba paziti da materijalne prilike djeteta prate standard obveznika uzdržavanja.

11.2.U kontekstu prethodno iznesenog, kao i svih ranijih utvrđenja, pravilno je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud sagledao sve pravno relevantne okolnosti o kojima ovisi mjesečni iznos uzdržavanja, te sukladno zaključio da je obzirom na mjesečna primanja tuženika kao obveznika uzdržavanja, njegove potrebe, redovne mjesečne troškove, u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. UA i više od zakonskog minimuma za dijete te dobi, bez ikakve opasnosti da bi istodobno zbog ove obveze njegova egzistencija u bilo kojem trenutku bila dovedena u pitanje.

12.Konačno, vezano za žalbene tvrdnje tuženika kojima pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja odlučnih za utvrđenje visine doprinosa uzdržavanja, ističući da je u rujnu 2025. dva puta platio za uzdržavanje mlt. UA i to 1. rujna 2025. iznos od 224,00 eur, te 18. rujna 2025. iznos od 201,00 eur, kao i to da je za mlt. UA slao higijenske potrepštine u vrijednosti od 120,00 eur mjesečno, da je kupio i kolica u vrijednosti od 250,00 eur, te auto sjedalicu u vrijednosti od 220,00 eur, a što da sud nije spomenuo u obrazloženju pobijane presude, valja istaknuti prvenstveno da sva navedena davanja od strane tuženika nisu pomenuta niti jednom tijekom prvostupanjskog postupka (ni u odgovoru na tužbu, ni na jednoj od održanih rasprava), nego tek u historijatu žalbe po prvi puta.

Nastavno tome, ove žalbene tvrdnje prema uvjerenju ovog suda, predstavljaju nove činjenice u smislu čl. 352. st.1. ZPP-a, o čijoj vjerodostojnosti je isključeno raspravljanje u žalbenoj fazi postupka.

13.Zbog iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika, te potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki III. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

14.Presuda suda prvog stupnja u točkama I., II., IV. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković