Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-617/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Virovitice, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, Maksimirska 25, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P- 119/2026-2 od 19. veljače 2026., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-119/2026-2 od 19. veljače 2026.:
- potvrđuje u točkama I., II. i III. izreke presude,
- potvrđuje u točki IV. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR sa zateznim kamatama,
- preinačuje u točki IV. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama na način da se taj dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 EUR (slovima: tristo dvanaest eura i pedeset centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030242- 69800005477/2005 sklopljenog dana 8. lipnja 2005. godine između tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, i SLAVONSKE BANKE d.d., kao pravnog prednika tužene ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.455,77 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava
na iznos od 4,82 EUR počam od dana 5.9.2005 pa do isplate
na iznos od 0,04 EUR počam od dana 1.10.2005 pa do isplate
na iznos od 2,74 EUR počam od dana 5.10.2005 pa do isplate
na iznos od 0,04 EUR počam od dana 1.11.2005 pa do isplate
na iznos od 2,50 EUR počam od dana 4.11.2005 pa do isplate
na iznos od 0,05 EUR počam od dana 1.12.2005 pa do isplate
na iznos od 2,74 EUR počam od dana 5.12.2005 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počam od dana 1.1.2006 pa do isplate
na iznos od 1,10 EUR počam od dana 5.1.2006 pa do isplate
na iznos od 8,81 EUR počam od dana 1.11.2008 pa do isplate
na iznos od 10,89 EUR počam od dana 1.1.2009 pa do isplate
na iznos od 13,51 EUR počam od dana 1.2.2009 pa do isplate
na iznos od 15,35 EUR počam od dana 1.3.2009 pa do isplate
na iznos od 12,33 EUR počam od dana 1.4.2009 pa do isplate
na iznos od 11,62 EUR počam od dana 1.5.2009 pa do isplate
na iznos od 6,66 EUR počam od dana 1.6.2009 pa do isplate
na iznos od 0,32 EUR počam od dana 5.6.2009 pa do isplate
na iznos od 3,87 EUR počam od dana 6.7.2009 pa do isplate
na iznos od 0,04 EUR počam od dana 1.8.2009 pa do isplate
na iznos od 5,38 EUR počam od dana 4.8.2009 pa do isplate
na iznos od 0,11 EUR počam od dana 1.9.2009 pa do isplate
na iznos od 6,95 EUR počam od dana 4.9.2009 pa do isplate
na iznos od 0,08 EUR počam od dana 1.10.2009 pa do isplate
na iznos od 4,18 EUR počam od dana 5.10.2009 pa do isplate
na iznos od 0,09 EUR počam od dana 1.11.2009 pa do isplate
na iznos od 4,08 EUR počam od dana 5.11.2009 pa do isplate
na iznos od 0,26 EUR počam od dana 1.12.2009 pa do isplate
na iznos od 6,76 EUR počam od dana 4.12.2009 pa do isplate
na iznos od 0,40 EUR počam od dana 1.1.2010 pa do isplate
na iznos od 10,63 EUR počam od dana 5.1.2010 pa do isplate
na iznos od 0,33 EUR počam od dana 1.2.2010 pa do isplate
na iznos od 15,08 EUR počam od dana 5.2.2010 pa do isplate
na iznos od 14,04 EUR počam od dana 5.3.2010 pa do isplate
na iznos od 19,96 EUR počam od dana 6.4.2010 pa do isplate
na iznos od 19,62 EUR počam od dana 5.5.2010 pa do isplate
na iznos od 23,57 EUR počam od dana 4.6.2010 pa do isplate
na iznos od 37,59 EUR počam od dana 5.7.2010 pa do isplate
na iznos od 30,55 EUR počam od dana 4.8.2010 pa do isplate
na iznos od 45,98 EUR počam od dana 6.9.2010 pa do isplate
na iznos od 47,49 EUR počam od dana 5.10.2010 pa do isplate
na iznos od 38,87 EUR počam od dana 5.11.2010 pa do isplate
na iznos od 55,33 EUR počam od dana 6.12.2010 pa do isplate
na iznos od 27,56 EUR počam od dana 13.12.2010 pa do isplate
na iznos od 66,28 EUR počam od dana 5.1.2011 pa do isplate
na iznos od 59,90 EUR počam od dana 4.2.2011 pa do isplate
na iznos od 62,59 EUR počam od dana 4.3.2011 pa do isplate
na iznos od 54,53 EUR počam od dana 5.4.2011 pa do isplate
na iznos od 61,11 EUR počam od dana 5.5.2011 pa do isplate
na iznos od 77,92 EUR počam od dana 6.6.2011 pa do isplate
na iznos od 72,52 EUR počam od dana 5.7.2011 pa do isplate
na iznos od 101,28 EUR počam od dana 4.8.2011 pa do isplate
na iznos od 99,51 EUR počam od dana 5.9.2011 pa do isplate
na iznos od 61,38 EUR počam od dana 16.9.2011 pa do isplate
na iznos od 95,34 EUR počam od dana 5.10.2011 pa do isplate
na iznos od 5,63 EUR počam od dana 6.10.2011 pa do isplate
na iznos od 0,03 EUR počam od dana 1.11.2011 pa do isplate
na iznos od 87,86 EUR počam od dana 4.11.2011 pa do isplate
na iznos od 7,73 EUR počam od dana 1.12.2011 pa do isplate
na iznos od 74,10 EUR počam od dana 5.12.2011 pa do isplate
na iznos od 88,54 EUR počam od dana 5.1.2012 pa do isplate
na iznos od 8,48 EUR počam od dana 1.2.2012 pa do isplate
na iznos od 86,65 EUR počam od dana 6.2.2012 pa do isplate
na iznos od 94,24 EUR počam od dana 5.3.2012 pa do isplate
na iznos od 6,73 EUR počam od dana 1.4.2012 pa do isplate
na iznos od 84,44 EUR počam od dana 5.4.2012 pa do isplate
na iznos od 92,16 EUR počam od dana 4.5.2012 pa do isplate
na iznos od 7,51 EUR počam od dana 1.6.2012 pa do isplate
na iznos od 87,56 EUR počam od dana 5.6.2012 pa do isplate
na iznos od 13,98 EUR počam od dana 1.7.2012 pa do isplate
na iznos od 77,97 EUR počam od dana 6.7.2012 pa do isplate
na iznos od 92,69 EUR počam od dana 3.8.2012 pa do isplate
na iznos od 7,05 EUR počam od dana 1.9.2012 pa do isplate
na iznos od 83,56 EUR počam od dana 5.9.2012 pa do isplate
na iznos od 86,67 EUR počam od dana 5.10.2012 pa do isplate
na iznos od 8,68 EUR počam od dana 1.11.2012 pa do isplate
na iznos od 82,88 EUR počam od dana 6.11.2012 pa do isplate
na iznos od 89,69 EUR počam od dana 7.12.2012 pa do isplate
na iznos od 7,98 EUR počam od dana 1.1.2013 pa do isplate
na iznos od 85,53 EUR počam od dana 8.1.2013 pa do isplate
na iznos od 86,22 EUR počam od dana 7.2.2013 pa do isplate
na iznos od 8,70 EUR počam od dana 1.3.2013 pa do isplate
na iznos od 78,32 EUR počam od dana 8.3.2013 pa do isplate
na iznos od 93,20 EUR počam od dana 5.4.2013 pa do isplate
na iznos od 6,82 EUR počam od dana 1.5.2013 pa do isplate
na iznos od 82,77 EUR počam od dana 6.5.2013 pa do isplate
na iznos od 82,95 EUR počam od dana 5.6.2013 pa do isplate
na iznos od 8,47 EUR počam od dana 1.7.2013 pa do isplate
na iznos od 72,12 EUR počam od dana 5.7.2013 pa do isplate
na iznos od 81,24 EUR počam od dana 6.8.2013 pa do isplate
na iznos od 9,52 EUR počam od dana 1.9.2013 pa do isplate
na iznos od 76,44 EUR počam od dana 5.9.2013 pa do isplate
na iznos od 2,00 EUR počam od dana 1.10.2013 pa do isplate
na iznos od 88,39 EUR počam od dana 4.10.2013 pa do isplate
na iznos od 9,34 EUR počam od dana 1.11.2013 pa do isplate
na iznos od 79,16 EUR počam od dana 8.11.2013 pa do isplate
na iznos od 1,75 EUR počam od dana 1.12.2013 pa do isplate
na iznos od 82,93 EUR počam od dana 6.12.2013 pa do isplate
na iznos od 94,07 EUR počam od dana 8.1.2014 pa do isplate
na iznos od 1,58 EUR počam od dana 1.2.2014 pa do isplate
na iznos od 90,01 EUR počam od dana 7.2.2014 pa do isplate
na iznos od 10,50 EUR počam od dana 1.3.2014 pa do isplate
na iznos od 82,48 EUR počam od dana 7.3.2014 pa do isplate
na iznos od 90,97 EUR počam od dana 7.4.2014 pa do isplate
na iznos od 8,71 EUR počam od dana 1.5.2014 pa do isplate
na iznos od 81,81 EUR počam od dana 7.5.2014 pa do isplate
na iznos od 88,32 EUR počam od dana 6.6.2014 pa do isplate
na iznos od 9,37 EUR počam od dana 1.7.2014 pa do isplate
na iznos od 80,77 EUR počam od dana 7.7.2014 pa do isplate
na iznos od 93,02 EUR počam od dana 7.8.2014 pa do isplate
na iznos od 0,25 EUR počam od dana 1.9.2014 pa do isplate
na iznos od 94,97 EUR počam od dana 10.9.2014 pa do isplate
na iznos od 93,81 EUR počam od dana 7.10.2014 pa do isplate
na iznos od 97,13 EUR počam od dana 11.11.2014 pa do isplate
na iznos od 97,32 EUR počam od dana 10.12.2014 pa do isplate
na iznos od 97,58 EUR počam od dana 9.1.2015 pa do isplate
na iznos od 595,76 EUR počam od dana 15.1.2015 pa do isplate
na iznos od 3,97 EUR počam od dana 29.1.2015 pa do isplate,
sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana. III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužene prema tužitelju istaknuto na ime plaćenih anuiteta po nižem tečaju u iznosu od 399,69 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
IV. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 EUR, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i Slavonska banka d.d. kao kreditor, a čiji pravni sljednik je tuženik, 8. lipnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu br. 5140030242- 69800005477/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (dalje: Ugovor o kreditu) za iznos od 42.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita,
- da je Ugovorom o kreditu povrat kredita vezan uz srednji tečaj banke za CHF na dan dospijeća pojedinih rata,
- da je tužitelj, otplaćujući mjesečne rate kredita prema srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja pojedinih rata, platio više nego što bi platio da su se visine rata obračunavale prema srednjem tečaju banke za CHF.
6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te na članak 502.c ZPP-a da su sporni dijelovi Ugovora o kreditu koji se odnose na povrat kredita po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća pojedinih rata otplate kredita ništetni sukladno članku 81. stavak 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP) i članku 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO).
6.2. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit, zbog porasta tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj platio 5.455,77 eura više nego što bi platio prema početno ugovorenim uvjetima predmetnog Ugovora o kreditu.
6.3. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud je pobijanom presudom utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, naložio je tuženiku da tužitelju plati iznos od 5.455,77 eura, povodom tuženikovog prigovora radi prebijanja je utvrdio da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju na ime plaćenih rata po nižem tečaju za CHF od početno ugovorenog i naložio je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura sa zateznim kamatama.
7. Tuženik se žali osporavajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na povrat kredita prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća pojedinih rata ništetne.
7.1. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su utužene banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedi le kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su banke postupile suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. ZZP-a. Nisu osnovane tuženikove žalbene tvrdnje da se odluke u gore navedenim postupcima ne mogu odnositi na ovaj predmet iz razloga što je Ugovor o kreditu tužitelj sklopio sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila stranka parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu jer je 2009. godine pripojena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Prije pokretanja spora radi kolektivne zaštite potrošača koji je pokrenut 4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/12 došlo je do pripajanja Slavonske banke d.d. tuženikovu predniku Hypo Alpe-Adria Bank d.d. koji jest bio tuženik u navedenom kolektivnom sporu kao što bi to bila i S lavonska banka d.d. da je kao pravni subjekt postojala u vrijeme pokretanja tog kolektivnog spora. Ugovorni odnosi u kojima je sudjelovala tadašnja Hypo Alpe-Adria Bank d.d., što uključuje i ugovore o kreditu Slavonske banke d.d., čiji je pravni slijednik bila Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i u čije pravne odnose je ta banka stupila kao pravni slijednik u trenutku pripajanja Slavonske banke d.d., razmatrani su u navedenom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu kroz test poštenja i to kako ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tako i ugovorne odredbe o kamatnim stopama. Hypo Alpe-Adria Bank d.d. je kao univerzalni pravni sukcesor stupila u sva prava i obveze Slavonske banke d.d. jer je pripajanjem na temelju zakona došlo do univerzalne sukcesije koja osim prijenosa prava i obveza ujedno dovodi do procesnopravnog sljedništva. Stoga je trgovačko društvo Hypo Alpe-Adria Bank d.d. stupilo u sve pravne odnose nekadašnje Slavonske banke d.d., kao ugovorna strana, te je to razlog zašto S lavonska banka d.d. nije obuhvaćena presudama u postupku kolektivne zaštite, pa kada se u izreci presude u navedenom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu govori o ugovorima Hypo Alpe- Adria Banke d.d., isto podrazumijeva sve ugovore koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., u kojima je pravni sljednik Slavonske banke d.d., Hypo Alpe-Adria Bank d.d., sudjelovao kao kreditor, a tuženik je slijednik Hypo Alpe- Adria Banke d.d.
7.2. Nadalje, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, pa se je tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, a sud je bio dužan te odluke uzeti u obzir. Ovdje treba reći da je u gore navedenim postupcima vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mjerodavan bio samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Slijedom navedenoga, tuženik je u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu imao mogućnost dokazivati da su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama Ugovora o kreditu, no prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik to nije dokazao. Tuženik se žali navodeći u žalbi da prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze predložene od strane tuženika i u obrazloženju prvostupanjske presude nije dao valjane razloge za odbijanje predloženih dokaza, a što je bio dužan učiniti. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u odgovoru na tužbu na okolnost davanja tužitelju odgovarajućih obavijesti o spornim ugovornim odredbama predložio saslušanje svjedokinje JZ i javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni Ugovor o kreditu, ali je naknadno odustao od tih dokaznih prijedloga. Tužitelj je također predložio izvođenje dokaza čitanjem pismene izjave FZĐ, a koji dokaz je prvostupanjski sud izveo. Stoga se tuženik neosnovano žali da nisu izvedeni dokazi koje je on predložio i prvostupanjski sud je na temelju tužiteljevog iskaza pravilno utvrdio da tužitelju nisu dane nikakve obavijesti o rizicima vezanim za ugovaranje valutne klauzule u CHF.
7.3. Tuženik se nadalje žali protiv dijela prvostupanjske presude kojim je utvrđeno da ne postoji njegovo potraživanje prema tužitelju na ime plaćenih anuiteta po nižem tečaju u iznosu od 399,69 eura sa zateznim kamatama. Radi se o tuženikovom zahtjevu za uračunavanjem negativnih razlika koje su nastale u određenim razdobljima kada je tužitelj zbog nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu plaćao manje rate povrata kredita. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da za to potraživanje tuženika ne postoji pravna osnova. Naime, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora, ne može ostvariti nikakvo pravo stoga što je u vrijeme plaćanja anuitet u CHF bio niži od tečaju u vrijeme plasmana kredita. Već iz tog razloga, a imajući u vidu predmet spora u kojem tužitelj traži da mu tuženik vrati stečeno na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, nema nikakve osnove umanjivati novčane iznose koje je tuženik stekao bez osnove zbog navedenih razlika tečaja.
7.4. Tuženik se nadalje žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-47/2020- 2 od 30. siječnja 2020. te je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema tome, opći petogodišnji rok zastare za povrat iznosa zbog ništetne valutne klauzule je počeo teći 14. lipnja 2018. (nakon pravomoćno utvrđene ništetnim glavnice vezane uz švicarski franak u kolektivnom sporu koja je utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 i prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine budući da je njegova tužba podnesena 30. svibnja 2023. čime je prekinut tijek zastare.
7.5. Tuženik nadalje žalbom osporava postojanje pravnog interesa tužitelja da traži utvrđenje spornih ugovornih odredbi ništetnima. Međutim, kako je između stranaka sporno da li su te ugovorne odredbe ništetne, a što predstavlja prethodno pitanje za odluku o kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva, tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti spornih ugovornih odredbi tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.
7.6. Tuženik se nadalje žali zbog toga što su tužitelju na pojedine iznose njegovih tražbina dosuđene zatezne kamate od dana plaćanja pojedinih rata otplate kredita. Međutim, prvostupanjski sud je tu pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO -a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je kao pravna osoba koja obavlja bankarske poslove morao znati da su sporne ugovorne odredbe ništetne već prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a zbog razloga navedenih u gore spomenutoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik nepošteni stjecatelj i pravilno mu je naložio da tužitelju plati zatezne kamate od dana stjecanja.
7.7. Tuženik se nadalje žali navodeći da je na ročištu za glavnu raspravu na kojem je ta rasprava zaključena izradio i predao troškovnik u spis, a prvostupanjski sud je propustio odbiti taj njegov zahtjev za naknadu parničnog troška kao da ga nije ni podnio. Člankom 338. stavak 3. ZPP-a propisano je da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja . Člankom 339. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni, a stavkom 2. je propisano da ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena. Kako prvostupanjski sud nije odlučio o tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnog troška, tuženik je u skladu s citiranim zakonskim odredbama trebao u roku od 15 dana od primitka presude predložiti prvostupanjskom sudu da se presuda dopuni. Kako tuženik to nije učinio, smatra se da je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška povučen.
7.8. Tuženik se nadalje žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za sve radnje tužiteljevog punomoćnika primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa), dakle i za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu te Tarife. Međutim, kako je u Tbr. 52. stavak 2. Tarife propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je prvostupanjski sud odluku o trošku postupka donio 19. veljače 2026., pravilno je primijenio Tarifu tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.
7.9. Tuženik se nadalje žali navodeći da je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak za sastav šest podnesaka, a što je protivno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa). Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio trošak sastava podnesaka od 4. ožujka 2024., 4. listopada 2024. i 10. siječnja 2025. po punoj tarifi u iznosu od 750,00 eura, uključujući i PDV. Radi se o podnescima kojima je tužitelj požurivao postupanje suda u ovom predmetu te stoga ovaj sud ocjenjuje da se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8.1. Tarife niti su oni u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje parnice pa stoga tužitelju ne pripada trošak sastava tih podnesaka. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura, a tužitelju pripada trošak u iznosu od 2.000,00 eura.
8. Zbog svih obrazloženih razloga je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP -a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III., kao i u točki IV. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama, a na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a je preinačena točka IV. prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama na način da je taj dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen.
8.1. Tuženik je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na dio parničnog troška pa mu stoga odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP - a ne pripada naknada parničnog troška drugostupanjskog postupka zbog čega je njegov zahtjev za naknadu tog troška u iznosu od 312,50 eura odbijen.
Koprivnica, 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
