REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2128/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JUA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-85/2024-3 od 19. studenoga 2025., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5506/2021 od 1. veljače 2023., u sjednici održanoj 13. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se u odnosu na postavljena pravna pitanja odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na istaknutu povredu prava zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-85/2024-3 od 19. studenoga 2025., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 5506/2021 od 1. veljače 2023.
1.1. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
1. „Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?
2. Je li u potrošačkom ugovoru o kreditu, u vezi odredbe o naknadi za obradu kredita, potrebno detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade?
3. Je li protivno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) odnosno čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07) odluka suda kojom se odredba o naknadi za obradu kredita (tzv. „ulazna naknada“) ugovora o kreditu sklopljenog između potrošača i trgovca utvrđuje nepoštenom, odnosno ništetnom samo na temelju utvrđenja da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
4. Je li dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita u ugovoru o kreditu, sukladno čl 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), ako je takva utvrđena jasnom, lako razumljivom i uočljivom te predstavlja li odredba o naknadi za obradu kredita odredbu o cijeni ugovora?
5. Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("ZOO")?“ .
Kao razloge važnosti ističe pravna shvaćanja izražena u odlukama ovoga suda i drugih drugostupanjskih sudova.
Pored pitanja, tuženik navodi da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno ustavno zajamčeno pravo na pravično suđenje i to u pogledu prava na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu od arbitrarnosti te u pogledu načela odnosno prava na jednakost oružja.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
4. Polazeći od odredbe čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama broj Rev- 308/22 od 19. travnja 2022., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i broj Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati postojeću praksu revizijskog suda (tako i Revd - 1900/2025-2 od 7. svibnja 2025. Revd-756/2025-2 od 26. veljače 2025., Revd- 2081/2025-2 od 28. svibnja 2025. i dr.). Drugo postavljenim pitanjem se problematizira da li je u potrošačkom ugovoru o kreditu, u vezi odredbe o naknadi za obradu kredita, potrebno detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade, dok se pravno shvaćanje u pobijanoj odluci temelji na tome da je takva ugovorna odredba unesena bez ikakvih dodatnih pojašnjenja o razlozima naplate naknade te uslugama koje se time naplaćuju. S obzirom na navedeno davanje odgovora na postavljeno pitanje ne bi dovelo do drugačije odluke pa je revizijski sud ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi (tako i Revd-1900/2025-2 od 7. svibnja 2025). U odnosu na treće i četvrto naznačena pitanja prema ocjeni suda riječ je o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama broj Rev-648/2023-2 od 10. siječnja 2024. i broj Rev-673/2023- 2 od 13. veljače 2024., a nije riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i Revd-1900/2025-2 od 7. svibnja 2025. Revd-756/2025-2 od 26. veljače 2025., Revd-2081/2025-2 od 28. svibnja 2025. i dr.). Konačno, u odnosu na peto postavljeno pitanje pobijana presuda ne odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev- 1219/2021-2 od 14. rujna 2022. i dr. (tako i Revd-1223/2025-2 od 26. ožujka 2025. i dr.).
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.
7. Nadalje, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, obrazloženu sudsku odluku i pravo na jednakost oružja.
8. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
