REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4361/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UJ iz [adresa], zastupan po punomoćniku Milanu Remetinu odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika 1. MJ, OIB [osobni identifikacijski broj], pok. U iz [adresa], zastupan po punomoćnici Merici Miše odvjetnici u Trogiru, 2. ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. LJ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po Odvjetničkom društvu d.o.o. Ljubičić – Vrdoljak & partneri iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1644/2023-3 od 14. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn-543/2020 od 25. travnja 2023. na sjednici održanoj 13. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Tuženicima se dopušta podnošenje revizije protiv dijela toč. I. izreke presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1644/2023-3 od 14. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn- 543/2020 od 25. travnja 2023. u odnosu na troškove postupka u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

Prilikom odlučivanja o troškovima postupka ocjenjuje li se uspjeh u sporu svake od stranaka u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva?

Obrazloženje

1. Tuženici su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1644/2023-3 od 14. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn-543/2020 od 25. travnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

Pitanja prvotuženika:

„1. Da li sud može sa sigurnošću utvrditi ključne činjenice na temelju manjkavog postupka osiguranja dokaza u izvanparničnom postupku u kojem sudski vještak nije sa sigurnošću utvrdio uzročno posljedičnu vezu između opasne djelatnosti i nastale štete, a tuženik se tijekom cijelog postupka protivio istom?

2. Da li je počinjena bitna povreda postupka u slučaju kada parničnoj stranci u postupku nije omogućeno sudjelovanje u osiguranju dokaza te postoji li u tom slučaju povreda ravnopravnosti pred sudom?

3. Da li je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugostupanjske odluke kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku odluku u postupcima koji su u tijeku na dan 1. rujna 2019. (ili kasnije) dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima bez obzira na prihvaćanje činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, imajući u vidu stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019) kojom je brisan dotadašnji stavak 5. članka 375. Zakona o parničnom postupku? Da li je drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih se nije osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja? Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko se u takvoj situaciji samo pozove da su sva utvrđenja prvostupanjskog suda pravilna umjesto osvrta na žalbene razloge i dovođenje vlastite ocjene činjenica u svezu s procesnim i materijalnim pravom i davanja obrazloženja u pogledu toga, sve u smislu odredbi čl. 375. st .1. i čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?

4. Da li je na tužitelju teret dokaza postojanja uzročne veze između opasne djelatnosti i nastale štete i mora li tužitelj u slučaju kada tuženik obavlja opasnu djelatnost dokazati postojanje veze između opasne djelatnosti i nastale štete?

5. Dali li u predmetu naknade štete koja bih navodno bila prouzročena od strane tuženika na tužitelju teret dokaza uzročne veze između djelatnosti i nastale štete bez obzira na činjenicu dali je djelatnost tuženika opasna ili ne?

6. Dali je pogrešno primijenio odredba čl. 154. Zakona o parničnom postupku koja je izmijenjena čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljenom u Narodnim novinama br. 70/19, te koja se primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena prvostupanjska presuda kao što je to slučaj u predmetnom postupku (presuda donesena 25. travnja 2023. godine) kada je uspjeh u parnici tužitelja izračunao kao 56% te od tog uspjeha nije oduzeo uspjeh tuženika (56% - 44%) te nakon toga utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka (12%) u kojima su stranke uspjele u parnici, nego je iznos troška dosudio kao omjer cjelokupno zahtijevanog troška tužitelja 10.282,68 EUR-a sa postotkom od 56% te na taj način dobio presuđeni trošak od (56% od10.282,68 EUR-a) 5.758,30 EUR-a?“ (pitanja 1. tuženika)ˮ.

Pitanja drugotuženika, trećetuženice i četvrtotuženice:

„1. Dali li u predmetu naknade štete koja bih navodno bila prouzročena od strane tuženika na tužitelju teret dokaza uzročne veze između djelatnosti i nastale štete bez obzira na činjenicu dali je djelatnost tuženika opasna ili ne?

2. Dali je na tužitelju teret dokaza postojanja uzročne veze između opasne djelatnosti i nastale štete te dali tužitelj mora u slučaju kada tuženik obavlja opasnu djelatnost dokazati postojanje veze između navedene djelatnosti i nastale štete?

3. Dali je sud počinio bitnu potvrdu postupka kada presudu temelji na vještačenju provedenom u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza u kojem nije sudjelovala stranka u parničnom postupku u kojoj sud odnosi odluku te dali je tim sud onemogućio stranku u ravnopravnosti pred sudom?

4. Dali je sud počinio bitnu povredu postupka u slučaju kada je kao temelj osnova i visine štete te odgovornosti tuženika utvrđivao provedenim vještačenjem u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza, u kojem izvanparničnom postupku tuženik kao stranka u kasnijem parničnom postupku nije sudjelovao, a tijekom parničnom postupka isti tuženik se izričito protivio korištenju navedenog vještačenja u tom naknadnom parničnom postupku?

5. Da li je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugostupanjske odluke kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku odluku u postupcima koji su u tijeku na dan 1. rujna 2019. (ili kasnije) dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima bez obzira na prihvaćanje činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, imajući u vidu stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 70/2019) kojom je brisan dotadašnji stavak 5. članka 375. Zakona o parničnom postupku? Da li je drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih se nije osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja? Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko se u takvoj situaciji samo pozove da su sva utvrđenja prvostupanjskog suda pravilna umjesto osvrta na žalbene razloge i dovođenje vlastite ocjene činjenica u svezu s procesnim i materijalnim pravom i davanja obrazloženja u pogledu toga, sve u smislu odredbi čl. 375. st .1. i čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?

6. Dali je pogrešno primijenio odredba čl. 154. Zakona o parničnom postupku koja je izmijenjena čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljenom u Narodnim novinama br. 70/19, te koja se primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena prvostupanjska presuda kao što je to slučaj u predmetnom postupku (presuda donesena 25. travnja 2023. godine) kada je uspjeh u parnici tužitelja izračunao kao 56% te od tog uspjeha nije oduzeo uspjeh tuženika (56% - 44%) te nakon toga utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka (12%) u kojima su stranke uspjele u parnici nego je iznos troška dosudio kao omjer cjelokupno zahtijevanog troška tužitelja 10.282,68 EUR-a sa postotkom od 56% te na taj način dobio presuđeni trošak od (56% od 10.282,68 EUR-a) 5.758,30 EUR-a?“. (pitanja 2. tuženika) navodeći da u pogledu ovih pravnih pitanja Rev 1600/2011 od 19. veljače 2014., Rev x 1229/14 od 27. siječnja 2015., Rev x 765/13 od 13. svibnja 2014., Revd 2629/2020 od 27. listopada 2020., Rev 1056/2019 od 12. lipnja 2019., Rev x 593/2014 od 16. prosinca 2014., Rev x 182/12-2 od 6. lipnja 2012. Revt 649/2017 od 21. travnja 2020. Rev x 647/2015 od 15. prosinca 2020., Rev 1549/2018 od 23. ožujka 2021., kao i da odstupa od prakse viših sudova (Županijski sud u Zadru Gž -3126/13 od 6. svibnja 2014., Županijski sud u Slavonskom Brodu Gž-1165/12 od 3. prosinca 2013., Županijski sud u Varaždinu Gž-155/2020 od 3. veljače 2020., Gž-507/2022-2 od 4. srpnja 2022., Županijskog suda u Puli Gž-1165/2022-2 od 15. studenog 2022., pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio odbaciti taj prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je pitanje tuženika pod rednim brojem 6., koje se u biti odnosi na pravilnost primjene kriterija prilikom odlučivanja o naknadi parničnih troškova u smislu vrednovanja uspjeha parničnih stranaka s obzirom na postignut uspjeh u sporu u pogledu osnove (kvalitativni) i visine postavljenog zahtjeva (kvantitativni) ocijenio je da udovoljava kriterijima propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP jer pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev x 182/12-2 od 6. lipnja 2012.)

4. Stoga je temeljem čl. 385.a st. 1. ZPP i 389.b st. 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci. U odnosu na ostala pravna pitanja temeljem istoga članka smatra se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.

Zagreb, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek