Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-225/2026-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Nogolica & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1206/2021-26 od 18. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1498/2019-64 od 17. siječnja 2025. preinačava u točki I., III. i IV. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976 isplatiti tužitelju FŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.636,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. rujna 2018. pa do isplate, s tim da se kamatna stopa za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.“

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.283,18 eur sa zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 487,81 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I./ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976 isplatiti tužitelju FŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.636,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. rujna 2018. pa do isplate, s tim da se kamatna stopa za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja FŽ u dijelu kojim od tuženika Adriatic osiguranja d.d. potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.636,14 EUR za razdoblje počevši od 15. kolovoza 2018. pa do uključivo 19. rujna 2018.

III./ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976 naknaditi tužitelju FŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.874,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. kolovoza 2025. do 2 Poslovni broj:Pn-1206/2021-26 isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troška parničnog postupka.“

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv citirane presude iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku kao i trošak žalbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2.1. U žalbi tuženik u bitnome navodi da je prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a jer da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te da je prekoračen tužbeni zahtjev. Tuženik ističe da je vještak iskazao da zdravstveno stanja tužitelja u vidu „bolesti srčanog zaliska“ nije u Uvjetima osiguranja navedeno kao jedno od teško bolesnih stanja, dakle da zdravstveno stanja tužitelja i tegobe koje je imao za vrijeme trajanja osiguranja od 1.11.2016. do 1.11.2017. nije bilo predmet ugovora o osiguranju radi čega je zaključak suda u suprotnosti sa iskazom vještaka i provedenim dokazima. Žalitelj drži da nije bilo zakonskog uporišta da se kao osigurani slučaj cijeni operacija srčanog zaliska koja je uslijedila po proteku osigurateljnog pokrića tj. 18.5.2018. Također tuženik u žalbi ukazuje da se u ovom slučaju ne radi o zahtjevu za naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, već se radi o sporu radi ispunjenja obveze preuzete ugovorom te da se imaju primijeniti isključivo Uvjeti koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju kojeg je poslodavac tužitelja zaključio s tuženikom. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se u konkretnom slučaju, s obzirom na sadržaj Police osiguranja, radi o teško bolesnom stanju „operaciji srčanog zaliska“ koje stanje je nastalo 12.10.2017. iako je „operacija srčanog zaliska“ učinjena po proteku osigurateljnog pokrića.

2.2. Nadalje tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo te prekoračio tužbeni zahtjev kada je zaključio da je odredba Ugovora o osiguranju ništetna, odnosno da nije ugovorena odredba Uvjeta, ne navodeći precizno o kojoj se to odredbi Uvjeta radi te bez da je tužitelj određeno istaknuo zahtjev za utvrđenje ništetnosti radi čega sud nije bio ovlašten o njemu raspravljati i donositi odluku. Tuženik drži da su odredbe police i Uvjeta za osiguranje jasne i nedvosmislene u odnosu na to koja teško bolesna stanja su pokrivena osiguranjem, da je taksativno navedeno što je predmet osiguranja te se ne mogu tumačiti na teret osiguratelja, a niti je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora (članak 296. ZOO-a). Također u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je pogrešno utvrđeno što je predmet osiguranja kao i volja ugovornih stranaka, pogrešno je utvrđeno da se na operaciju srčanog zaliska u Republici Hrvatskoj čeka preko 7 mjeseci tj. od listopada 2017. do svibnja 2018. te je pogrešno utvrđeno da je nastupanje osiguranog slučaja u ovisnosti o financijskim sredstvima koja su za liječenje na raspolaganju osiguranoj osobi budući isto ne proizlazi iz stanja spisa i općepoznatih činjenica. Jednako tako da je pogrešan zaključak suda da bolest srčanog zaliska zapravo znači operaciju srčanog zaliska tim više što nigdje nije utvrđeno da li svaka bolest srčanog zaliska mora biti operativno liječena.

2.3. Konačno, tuženik u žalbi smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o životnom, a ne neživotnom osiguranju, posljedično čemu i (ne)osnovanosti prigovora zastare primjenom trogodišnjeg zastarnog roka prema članku 234. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO). Posljedično svemu navedenome tuženik žalbom osporava i pravilnost odluke o parničnom trošku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurane svote od 6.636,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama zbog nastupa osiguranog slučaja iz Ugovora o osiguranju po polici broj OV0682033571, koju je sklopio tadašnji poslodavac tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. s tuženikom za grupno kombinirano osiguranje svojih djelatnika u razdoblju od 1.11.2016. do 1.11.2027.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da nije sporno da je tužiteljev poslodavac HAC d.o.o. s tuženikom kao osigurateljem zaključio policu - ugovor o osiguranju za svoje zaposlenike kao korisnike za razdoblje od 1.11.2016. do 1.11.2017.,

- da nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik HAC d.o.o. do 31.12.2017.,

- da nije sporno da je prema polici za osigurani slučaj ''teško bolesna stanja'' koja su navedena u Uvjetima osiguranja, ugovorena svota osiguranja od 50.000,00 kn/ 6.636,14 EUR,

- prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Josipa Vincelja da je tužitelj bolovao od teške bolesti srčanog zaliska koja mu je dijagnosticirana 12.10.2017., da je zbog te bolesti tužitelj bio podvrgnut operaciji srčanog zaliska 18.5.2018., da je operacija srčanog zaliska izvedena tek 18.5.2018. jer u hrvatskim bolnicama (što je notorno) postoje liste čekanja za operacije srca, a da one ne postoje da je tužitelj operaciji srčanog zaliska mogao biti podvrgnut već 12.10.2017. kada mu je bolest srčanog zaliska bila dijagnosticirana,

- da je pitanje je li kod tužitelja nastupio osigurani slučaj u smislu Uvjeta osiguranja pravno pitanje o kojemu odlučuje sud, a ne medicinski vještak pa da stoga nije bilo potrebno obnoviti izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po prijedlogu tuženika,

- da prema Uvjetima osiguranja bolest srčanog zaliska nije navedena kao jedan od taksativno navedenih teško bolesnih stanja kao stanje uslijed nastupanja kojega nastaje obveza tuženika kao osiguratelja isplatiti osiguraniku osiguranu svotu već da je navedena operacija srčanog zaliska,

- da je tužitelju bolest srčanog zaliska, koja nije teško bolesno stanje koje predstavlja osigurani rizik prema Uvjetima osiguranja, tužitelju dijagnosticirana 12.10.2017., u vrijeme trajanja ugovornog odnosa prema polici osiguranja,

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da bi tužitelj operaciji srčanog zaliska, koja je osigurani slučaj prema Uvjetima osiguranja, bio podvrgnut 12.10.2017. jer je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da je operaciju srčanog zaliska zahtijevalo već tada, no da je tužitelj toj operaciji podvrgnut 18.5.2018. zato što je zbog lošeg stanja hrvatskog zdravstvenog sustava tužitelj na tu operaciju trebao do tada čekati,

- da je pravno pitanje oslobađa li se tuženik svoje obveze iz ugovora o osiguranju zato što je osigurani slučaj (operacija) nastupio nakon proteka ugovornog razdoblja, u situaciji kada je osigurani slučaj (operacija) trebao nastupiti tijekom ugovornog razdoblja – 12. listopada 2017., no tada nije nastupio zbog lošeg stanja hrvatskog zdravstvenog sustava.

6.1. Slijedom prednjih utvrđenja, pozivajući se na odredbu članka 319. stavak 1. i čl. 4. ZOO, sud prvog stupnja teleološkim tumačenjem ugovora osiguranju zaključuje da je osigurani slučaj nastupio 12.10.2017., u vrijeme dok je tužitelj bio zaposlenik HAC d.o.o., a u prilog tom zaključku (da je osigurani slučaj nastupio čim je tužiteljevo zdravstveno stanje zahtijevalo operaciju srčanog zaliska – dakle, 12.10.2017) da govori i činjenica da je tužitelj 18.5.2018. operiran na Klinici za kardijalnu kirurgiju KBC Zagreb, dakle u državnoj ustanovi, a ugovaranje nastupanja osiguranog slučaja u ovisnosti o financijskim sredstvima koja su za liječenje na raspolaganju osiguranoj osobi bilo bi protivno moralu društva; dakle ništetno, pa prvostupanski sud navedenu odredbu tumači na način da to nije ugovoreno (čl. 322. st.1. u svezi s odredbom čl. 319. st.2. ZOO). Stoga prvostupanjski sud zaključuje da uslijed ispunjenja osiguranog slučaja, za koji treba uzeti da se desio 12.10.2017., tuženik je dužan tužitelju isplatiti predviđenu ugovorenu svotu.

6.2. Također sud prvog stupnja cijeni neosnovanim prigovor zastare jer da usprkos tome što se u Odluci HAC d.o.o. o prihvaćanju najpovoljnije ponude navodi da je predmet nabave ''usluga kombiniranog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode)'' da se u specifikaciji predmeta javne nabave – opis pokrića i uvjeti, detaljno navode korisnici za slučaj smrti pa da prema doktrinarnom načelu građanskog prava proizlazi da je predmetni ugovor o osiguranju ugovor o osiguranju života u smislu odredbe čl. 981. ZOO-a te se primjenjuje rok od pet godina, koji se računa od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala (čl. 234. st.1. ZOO). Kako je tražbina nastala 12.10.2017, rok zastare počeo je teći 1.1.2018. pa budući da je tužba podnesena 5.5.2021., prigovor zastare je neosnovan.

6.3. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te obvezuje tuženika na isplatu mu ugovorene svote u iznosu od 6.636,14 eur sa zateznom kamatom od 20.9.2018. do isplate uz naknadu parničnog troška pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, odmjerenim u ukupnom iznosu od 1.874,38 eur prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25 - Tarifa) s kamatom od presuđenja do isplate.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP-a koju neosnovano tuženik ističe u žalbi jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava i moguće ju je valjano pravno ispitati, a niti je sud prekoračio tužbeni zahtjev utvrđujući ništetnom ugovornu odredbu budući da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 335. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane odluke budući da je tuženiku presuda dostavljena eKomunikacijom čime mu je omogućeno pravovremeno izjavljivanje pravnog lijeka.

9. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da bi tuženik bio u obvezi isplatiti osiguranu svotu tužitelju za operaciju srčanog zaliska koja mu je izvršena 18.5.2018.

10. Naime, pravilno tuženik u žalbi ukazuje da se u konkretnom slučaju ne radi o izvanugovornoj odgovornosti tuženika za štetu već o ispunjenju obveze preuzete Ugovorom o osiguranju po polici broj OV0682033571 , zaključenoj od strane tadašnjeg poslodavca tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. kao ugovaratelja osiguranja, s tuženikom kao osiguranikom, kojom su osigurani radnici ugovaratelja osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) u razdoblju od 1.11.2016. do 1.11.2027., što jasno proizlazi iz sadržaja Police broj OV0682033571 (strana 7 spisa), Odluke o odabiru najpovoljnije ponude (strana 8 spisa) te Uvjeta osiguranja koji čine sastavni dio ugovora o grupno kombiniranom osiguranju djelatnika od posljedica nesretnog slučaja (nezgode).

11. Prema odredbi članka 921. ZOO-a ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

Sukladno odredbi članka 966. ZOO-a u ugovorima o osiguranju osoba (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja), visina osiguranog iznosa koji je osiguratelj dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj utvrđuje se u polici prema sporazumu ugovornih strana.

11.1. U odredbama Uvjeta osiguranja – „Obveza osiguratelja – teško bolesna stanja“, navodi se pod (1) „ Na temelju ovih uvjeta osiguravaju se osobe iz čije je medicinske dokumentacije razvidno da je neka od bolesti iz ovog članka ustanovljena tijekom trajanja ugovora o osiguranju.“ Nadalje se, između ostaloga, navodi kao teško bolesno stanje u smislu tih Uvjeta, pod točkom 14. operacija srčanog zaliska (I 05-I 08, I 34 – I 39). Iz medicinske dokumentacije – otpusnog pisma Klinike za kardijalnu kirurgiju KBC Zagreb kao i provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku interne medicine – kardiologije prof.dr.sc. Josipa Vincelja razvidno je da je kod tužitelja izvršena operacija mitralnog i trikuspidnog srčanog zaliska 18.5.2018., a prema navodima vještaka tužiteljevo zdravstveno stanje - bolest srčanog zaliska, dijagnosticirano 12.10.2017., nije jedno od teško bolesnih stanja koja su taksativno navedena u Uvjetima osiguranja. Stoga pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelju bolest srčanog zaliska (koja, dakle, nije teško bolesno stanje koje predstavlja osigurani rizik prema Uvjetima osiguranja) tužitelju dijagnosticirana u vrijeme trajanja ugovornog odnosa prema polici osiguranja zaključenoj između tužiteljevog tadašnjeg poslodavca i tuženika.

11.2. Međutim, obzirom na iznesena utvrđenja, pogrešno prvostupanjski sud u tumačenju navedenih odredbi predmetnog ugovora o osiguranju polazi od odredbe članka 319. stavak 2. ZOO-a koja glasi: „Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.“ , te pogrešno zaključuje da je osigurani slučaj nastupio 12.10.2017. (kada je tužitelju dijagnosticirana bolest srčanog zaliska) odnosno za vrijeme osigurateljnog razdoblja posljedično čemu da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju ugovorenu svotu osiguranja.

11.3. Naime, prednje citirane ugovorne odredbe ugovora o osiguranju su jasne, precizne i lako razumljive te se sukladno odredbi članka 319. stavak 1. ZOO-a primjenjuju onako kako glase. Budući da je kao osigurani slučaj izrijekom ugovorena operacija srčanog zaliska, a koja je kod tužitelja izvršena 18.5.2018., dakle protekom razdoblja osiguranja po predmetnoj polici, to tuženik nije u obvezi isplatiti osiguranu svotu tužitelju. Po mišljenju ovoga suda, u okolnostima konkretnog slučaja nema opravdanja za bilo kakvo ekstenzivno ili teleološko tumačenje jasnih i preciznih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o osiguranju već je iste potrebno primijeniti upravo onako kako glase (čl. 319. stavak 1. ZOO), a što ujedno predstavlja i pravu volju ugovornih strana koja prevedenim dokazima ničime nije dovedena u dvojbu .

12. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, a sukladno odredbi članka 234. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj: „Tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.“, u konkretnome se ima primijeniti trogodišnji zastani rok budući da je riječ o ugovoru o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) koje je neživotno osiguranje. Navedeno iz razloga jer se u Odluci HAC d.o.o. o prihvaćanju najpovoljnije ponude navodi kao predmet nabave „Usluga kombiniranog kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode)“ kao i u Uvjetima osiguranja – „Kombinirano kolektivno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) – opis pokrića i uvjeti osiguranja“, a na što upućuje i odredba Uvjeta – Zastara, u kojoj se navodi: „Potraživanja iz ugovora o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) zastarijevaju prema odredbama Zakona o obveznim odnosima.“ Sukladno odredbi članka 7. stavak 2. Zakona o osiguranju (Narodne novine broj 30/2015, 112/2018, 63/2020, 133/2020, 151/2022, 152/2024, 151/2025) osiguranje od nezgode pripada u neživotna osiguranja.

12. Stoga čak i da se osigurani slučaj dogodio 12.10.2017. (a nije), primjenom trogodišnjeg zastarnog roka koji je počeo teći 1.1.2018. isti je protekao podnošenjem tužbe sudu 5.5.2021. te bi prigovor zastare bio osnovan.

13. Slijedom navedenoga žalbu tuženika trebalo je prihvatiti kao osnovanu te primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

14. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena ovaj sud je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučio o troškovima cijelog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a, prema zatraženim troškovima tuženika troškovnikom i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje Tarifa).

14.1. Tuženik je imao trošak potreban radi vođenja ovog postupka na ime nagrade punomoćniku sukladno odredbama Tarife, a zatraženih troškovnikom za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. u iznosu 200,00 eur, za zastupanje na ročištima 17.5.2022., 26.9.2023. i 26.11.2024. po Tbr. 9.1. u ukupnom iznosu od 600,00 eur (za svako iznos od 200,00 eur) te za sastav obrazloženog podneska od 20.6.2024. po Tbr. 8.1. u iznosu od 200,00 eur, a što ukupno iznosi 1.000,00 eur te uvećano za PDV od 25% iznosi 1.250,00 eur. Tuženik je imao i trošak usmenog vještačenja u iznosu od 33,18 eur.

14.2. Slijedom navedenog tužitelja je valjalo obvezati na naknadu parničnih troškova tuženiku u ukupnom iznosu od 1.283,18 eur sa zakonskim kamatama sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te budući da je tuženik u cijelosti uspio trebalo je obvezati tužitelja na naknadu žalbenog troška tuženiku na ime sastava žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 312,50 eur (uračunat PDV od 25%) te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 112,81 eur, dakle u ukupnom iznosu od 487,81 eur i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

16. Prvostupanjska odluka u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

Rijeci 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić