Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-780/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Medenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestitelja i članice vijeća, te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DA, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] zastupana po punomoćnici Miri Buljan, odvjetnici iz [adresa] protiv tužene EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krešimiru Pencinger, odvjetniku u Slavonskom Brodu radi ukidanja i brisanja prava osobne služnosti odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-473/2023-33 od 15. travnja 2025. u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužene preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P473/23-33 od 15. travnja 2025. i odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Ukida se pravo osobne služnosti - pravo stanovanja i plodouživanja upisano u korist tužene EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] koje je upisano pod brojem Z - 3626/2018, temeljem Ugovora o darovanju nekretnina broj OU-88/18 28.03.2018. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa] sa 288 m2

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu da po pravomoćnosti ove presude izvrši brisanje prava osobne služnosti - pravo stanovanja i plodouživanja upisano u korist EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje je upisano pod brojem Z-3626/2018 temeljem Ugovora o darovanju nekretnina broj OU-88/18 od 28.03.2018. upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa] sa 288 m2

3. Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati trošak ovog postupka u iznosu od 1.139,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.484,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2025. do isplate u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj troškove žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke ukinuto je pravo služnosti – pravo stanovanja i plodouživanja upisano u korist tužene EA pod poslovnim brojem Z3626/18 temeljem Ugovora o darovanju nekretnina broj Ou-88/18 od 28. ožujka 2018. u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa] sa 288 m2. Točkom II naloženo je Zemljišno knjižnom odjelu suda da po pravomoćnosti presude izvrši brisanje navedene osobne služnosti u korist tužene na toj nekretnini, dok je točkom III tuženoj naloženo tužiteljici isplatiti troškove postupka u iznosu od 1.139,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužena pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužiteljicu obveže naknaditi joj troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je ukidanje, odnosno brisanje prava osobne služnosti – prava stanovanja i plodouživanja upisano za korist tužene na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] upisanoj sada u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz razloga što je ta služnost izgubila razumnu svrhu.

6. Iz utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

-

- nekretnina kč. br. [katastarska čestica] kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa] od 288 m2 bila je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada zk. ul. [broj ZK uloška] iste katastarske općine

- tužena je sa unukom ĆA sklopila Ugovor o darovanju 28. ožujka 2018. temeljem kojeg je isti upisan kao vlasnik te nekretnine te je ujedno proveden kao teret upis prava osobne služnosti prava stanovanja i plodouživanja za korist tužene pod poslovnim brojem Z3626/18

- tužiteljica je bila u braku sa ĆA koji brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R I Ob450/2022 od 16. prosinca 2022., a po razvodu braka dogovorili su diobu bračne stečevine na način da on prenese vlasništvo navedene nekretnine na njezino ime

- između njih je sklopljen darovni ugovor 28. listopada 2022. temeljem kojeg je izvršen upis vlasništva na ime tužiteljice te postignut dogovor da će tužiteljica sa djecom doći živjeti u ovu obiteljsku kuću a da će tužena preseliti u njihov stan koji se nalazi u [adresa]

- užiteljica je sa bivšim suprugom 23. prosinca 2022. sklopila darovni ugovor kojim je svoj suvlasnički dio jedne polovine predmetnog stana prenijela na njegovo ime i vlasništvo, a on je naknadno sklopio Ugovor o prijenosu vlasništva na ime njegove majke ČA (nevjeste tužene)

- po iseljenju tužene tužiteljica i bivši suprug angažirali su radnike tako da su izvršeni radovi preuređenja zidova, podova, pregrada soba, elektro instalacije te instalacije plina i krečenje, pa je tužiteljica sa djecom uselila u kuću u svibnju 2020. dok je tužena preselila u predmetni stan

- **.**.2023. ĐA bivši svekar tužiteljice a sin tužene putem mobilnog telefona poslao je tužiteljici pisanu poruku u kojoj je naveo da svoju majku – tuženu će vratiti u posjed kuće čemu se tužiteljica usprotivila , a on naveo da će to učiniti uz pomoć policije i zvanjem tv ekipe, s time da su po izvršenom darovanju započeli i problemi između bivših bračnih drugova

7. Sud prvog stupnja analizirajući navedena utvrđenja otklanja kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne te promašene pasivne legitimacije s obzirom da je tužiteljica upisana kao vlasnik navedene nekretnine na kojoj je kao teret upisana osobna služnost za korist tužene.

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka u bitnom utvrđuje da je tužena odselila iz predmetne nekretnine početkom 2020. dok je tužiteljica uselila u istu sa djecom i bivšim suprugom u svibnju 2020. Iz iskaza tužiteljice utvrđuje da je prilikom dogovora sa bivšim suprugom vezano uz diobu bračne stečevine znala za upisani teret na navedenoj nekretnini ali da nije znala značenje zabilježbe toga prava sve do srpnja 2023. kada joj se obratio porukom bivši svekar. Prilikom potpisivanja darovnog ugovora između nje i supruga temeljem kojeg je vlasništvo preneseno na nju javni bilježnik pitao ju je: "što je sa bakom, da li ostaje upisano to pravo", a odgovorila je da to ostaje ali nije baš dobro razumjela o čemu se tu zapravo radi. Sve do navedene poruke nije spominjano da bi tužena trebala živjeti s njom u kući ili bilo takvih inicijativa, a niti se prilikom uređivanja kuće govorilo o tome da bi se neki dio uredio za tuženu. S djecom je za blagdane posjećivala tuženu u stanu gdje je ona živjela kad se iselila iz kuće s time da joj je poznato da je i dalje sa prebivalištem prijavljena na adresi kuće ali je pretpostavila da to nije mijenjano jer se radi o starijoj i bolesnoj osobi, vjerojatno zbog toga što bivši svekar i svekrva žive u neposrednoj blizini tako da može pošta biti ostavljena kod njih jer je poštar bio upoznat s tom činjenicom. Za tuženu utvrđuje kako navodi da je sa unukom dogovorila da se ona preseli u predmetni stan iz kuće u kojoj je do tada živjela ali ne i u tom smislu da se više ne bi mogla vratiti se u kuću. Vezano uz to obratila se tužiteljici ali je ona to odbila. Iz opisanih utvrđenja zaključuje kako je svrha svih osobnih služnosti, pa tako i prava stanovanja i plodouživanja , zadovoljavanje potreba određene osobe na tuđoj stvari, što znači da gubitak razumne svrhe osobne služnosti pretpostavlja prestanak određenih potreba osobe na tuđoj stvari. U konkretnom slučaju zaključuje da je time što je tužena napustila predmetnu nekretninu 2020. kada se iselila, je odustala od prava stanovanja i ploduživanja. Zbog navedenog da je ta služnost izgubila razumnu svrhu a uz to da prilikom renoviranja kuće nije predviđen prostor u kojem bi mogla stanovati tužena radi izvršavanja upisane služnosti niti je nakon renoviranja u kuću uselila. Stoga ne poklanja vjeru dijelu iskaza svjedoka VA u kojem navodi da je htio odgoditi povratak tužene kući dok djeca ne narastu i o tome razgovarao s tužiteljicom , odnosno da je planirano da se ona vrati u kuću već zaključuje da je suglasnošću volja svih strana početkom 2020. dogovoreno da će tužiteljica s djecom preseliti iz stana u kuću a tužena iz kuće u stan i da tužena kuću više neće koristiti za stanovanje niti se u nju vračati. Stoga primjenom odredbe čl. 241. st. 3. i čl. 242. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 175. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) usvaja tužbeni zahtijev, cijeneći nadalje da tuženici nije povrijeđeno pravo na dom s obzirom da živi u stanu koji je upisan kao vlasništvo njene nevjeste ČA a ne u predmetnoj kući. Odluku o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. I 155. ZPP -a te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 - dalje Tarife) dosuđujući tužiteljici na ime troškova zastupanja i sudskih pristojbi ukupan iznos od 1.139,82 eura.

9. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno tvrdnjama tužene nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11 ZPP -a jer je sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio razloge tako da je presudu moguće ispitati.

10. Međutim, s obzirom na naprijed opisana utvrđenja prema stavu ovoga suda usvajanjem tužbenog zahtijeva pogrešno je primjenjeno materijalno pravo.

11. Naime, prema odredbi čl. 203. ZV-a pravo plodouživanja je osobna služnost koja svog nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom čuvajući njezino sučanstvo. Nadalje, odredbom čl. 217. citiranog zakona propisano je da je pravo stanovanja osobna služnost koja svojeg nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namjenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom a čuvajući njezino sučanstvo. (st. 1)., s time da vlasnik zadržava pravo raspolagati onim dijelovima koji nisu namjenjeni stanovanju a i stambenim dijelovima koji nisu predmet stanovateljeva prava stanovanja, ali ne tako da time spriječi izvršavanje prava stanovanja (st. 4.).

12. Odredbom čl. 241. st. 3. ZV-a propisano je da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno 3 godine, dok je odredbom čl. 242. st. 1. citiranog zakona propisano da gubitak razumne svrhe osobne služnosti pretpostavlja prestanak određenih potreba određene osobe na tuđoj stvari, s time da prema odredbi čl. 175. st. 1. ZV-a svaka služnost mora imati razumnu svrhu.

13. U prvom redu valja istaći da su neosnovane tvrdnje tuženika kako je tužbeni zahtjev valjalo odbiti iz razloga što predmetna nekretnina više nije upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] već u zk. ulošku [broj ZK uloška] iste katastarske općine, a upis u novi zk. uložak da je proveden prije zaključenja glavne rasprave pa da je tužiteljica imala mogućnost tužbeni zahtjev uskladiti s tako promijenjenim zemljišno knjižnim stanjem. Prema odredbi čl. 11. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, 128/22, 155/23 - dalje ZZK) oznake katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastarskom operatu, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina prema katastru, adresa katastarske čestice, način uporabe kao i zgrade koje trajno leže na zemljištu ili su ispod njegove površine (izgrađenost zemljišta – stavak 1.). Odluke sudova i drugih vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o broju i površini katastarske čestice, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi (stavak 3), pa proizlazi da nije bilo zapreke za postupanje po tužbenom zahtjevu u kojem su točno navedeni ti podaci, dok je zemljišno knjižni uložak izmijenjen.

14. Tužiteljica je tužbeni zahtjev temeljila na činjeničnim tvrdnjama da je navedena osobna služnost upisana na toj nekretnini za korist tužene izgubila razumnu svrhu. Sud prvog stupnja zaključuje da je služnost izgubila svrhu jer nakon što je tužena iselila iz kuće prilikom preuređenja nije predviđen prostor u kojem bi ona stanovala i izvršavala tu služnost niti je nakon renoviranja u istu uselila, što ovom sudu nije prihvatljivo. Naime, neprijeporno je da je tužena odselila u stan koji je sada vlasništvu njezine nevjeste i nalazi se u stambenoj zgradi na trećem katu a da se predmetna kuća renovirala i preuređivala te da je u svibnju 2020. u istu uselila tužiteljica zajedno sa dvoje maloljetne djece. Međutim, navedeno pravo osobne služnosti kao teret na toj nekretnini upisano je prilikom sklapanja darovnog ugovora tužene sa unukom a bivšim suprugom tužiteljice pa je očito da je taj teret osnovan upravo u svrhu da tužena već tada kao osoba u visokoj životnoj dobi (preko 80 godina) ima mogućnost ovisno o potrebama i želji koristiti predmetnu kuću za stanovanje. Taj teret ostao je upisan i nakon što je vlasništvo nekretnine preneseno na tužiteljicu. Dapače, iz utvrđenja suda prvog stupnja prema iskazu tužiteljice ista je znala za upis tog tereta i kada je od strane javnog bilježnika prilikom potpisa ugovora radi prijenosa vlasništva pitana "što je sa bakom, da li ostaje upisano to pravo" rekla da ostaje. Prema mišljenju ovoga suda to potvrđuje u prvom redu neosnovanost tvrdnji tužiteljice da je postignut dogovor da će to pravo prestati i da se tužena više nema namjeru vratiti u kuću, odnosno tu služnost izvršavati. Stoga je neprihvatljiv iz takvih utvrđenja i daljnji zaključak suda prvog stupnja da bi suglasna volja svih strana početkom 2020. time što su dogovorili da tužena preseli iz kuće u stan, bila da se služnost ukine odnosno da je izgubila razumnu svrhu. Naime, tužena je živjela u kući sa okućnicom što podrazumijeva određene navike i načine funkcioniranja u svakodnevnom životu koji su drugačij i u odnosu na način života u stanu na trećem katu, pa je logično i životno da kao ovlaštenik te služnosti ima mogućnost za slučaj promjene zdravstvenog stanja, neprilagodbe na nove uvjete i ostalo, istu izvršavati zbog čega je služnost i osnovana te upisana u zemljišne knjige. Da tome nije tako bilo bi logično da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora kojim je vlasništvo nekretnine preneseno na njeno ime, osobito pored činjenice da je znala za upis služnosti i da je na izričit upit javnog bilježnika potvrdila da upis ostaje, zatražila da se isto briše. Tvrdnje da tada nije znala što znači takav upis, odnosno da sve to nije dobro razumjela, ne potvrđuju da bi unutar obitelji bio postignut sporazum da se tužena više neće vratiti u kuću niti da bi imala pravo izvršavati tu služnost, već suprotno. Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužena cijeli život živjela u toj kući što uključuje i emotivnu vezanost za taj prostor . Time što je pristala preseliti se u stan, darovnim ugovorom vlasništvo iste prenijela na unuka i znala da će je koristiti za stanovanje njegova obitelj, ne potvrđuju pravilnost zaključka suda prvog stupnja da bi služnost izgubila razumnu svrhu . Upravo osnivanje i upis služnosti u zemljišne knjige prilikom prijenosa vlasništva na unuka potvrđuju volju ugovornih stranaka da za slučaj želje i potrebe tužena ima mogućnost istu izvršavati. Na ovakav zaključak upućuju i utvrđenja suda prvog stupnja iz iskaza tužiteljice o njenom postupanju prilikom potpisa ugovora kojim je bivši suprug vlasništvo pren io na nju te upozorenja javnog bilježnika vezanog za upis služnosti. Sam naziv služnosti – pravo stanovanja i ploduživanja i bez posebnog pravnog obrazovanja kod svake osobe prosječnog znanja i obrazovanja ne može dovoditi u dvojbu značenje istog niti što bi to podrazumijevalo. Konačno, rezultati dokazanog postupka ne potvrđuju da bi stvarni sporazum ugovornih strana prilikom sklapanja oba pravna posla kojima je preneseno vlasništvo poslužne nekretnine bio drugačiji od onog da tužena ovisno o potrebama, cijeneći osobito da se radi o osobi sada u dobi od gotovo 90 godina ima mogućnost izvršavanja te služnosti, pa time niti da bi ista izgubila razumnu svrhu, odnosno onu svrhu koju su stranke imale u vidu prilikom osnivanja i upisa, pa nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 242. st. 1. ZV-a.

15. Konačno, ne proizlazi niti da bi služnost prestala time što ju tužena nije izvršavala 3 godine. Naime, tužena je u veljači 2020. preselila u stan pa se tužiteljica sa djecom i bivšim suprugom uselila u kuću u svibnju 2020. Tužena doista nakon toga nije izvršavala služnost odnosno koristila predmetnu nekretninu za stanovanje, međusobno su se i posjećivale dok se tužena sa zahtjevima počela obraćati tužiteljici tijekom 2023. kao i njen sin a bivši svekar tužiteljice, nakon čega je pokrenut predmetni postupak. Međutim, da bi bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 241. st. 3. ZV-a potrebno je protivljenje izvršavanja služnosti koje ovlaštenik prihvaća, što ne proizlazi iz utvrđenja suda prvog stupnja, a osobito navoda iz iskaza tužiteljice o postupanju prilikom potpisa ugovora. Slijedom iznesenog prema mišljenju ovoga suda navedena utvrđenja suda prvog stupnja ne potvrđuju pravilnost zaključka o ispunjenosti pretpostavki za ukidanje služnosti iz odredbe čl. 242. st. 1. ZV-a, već suprotno pa je uvaženjem žalbe tužene pobijanu presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

16. S obzirom na navedeno primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. i 155. st .1. ZPP-a valjalo je tužiteljicu obvezati naknaditi tuženici prouzročene parnične troškove. Stoga tuženoj sukladno njenom zahtjevu pripada pravo na troškove zastupanja po odvjetniku i to pristupa na ročišta od 14. rujna 2023., 10. listopada 2023., 10. veljače 2025. i 11. ožujka 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 200 eura (tbr. 9.1 Tarife) a za ročišta od 21. srpnja 2023. i 5. prosinca 2024. na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od po 100,00 eura te za pristup na ročište za objavu presude iznos 100 eura (tbr. 9. točke 2. i 3. Tarife). Osnovan je i zahtjev za naknadu troškova na ime sastava odgovora na tužbu u istom iznosu (tbr.8.1 Tarife), dok se u odnosu na trošak sastava odgovora na žalbu protiv rješenja o privremenoj mjeri, ne radi o potrebnom trošku. Nadalje, osnovan je zahtjev tužen e za trošak pristojbe za izlazak suda na lice mjesta od 49,48 eura te pristojba na odg ovor na tužbu u iznosu od 60 eura. Dakle, tuženoj na ime troškova zastupanja po odvjetniku pripada ukupan iznos 1.100,00 eura a uključujući i PDV na taj iznos od 275,00 eura (tbr. 42 Tarife) ukupan iznos od 1.375,00 eura pa je uključujući i ostale navedene troškove valjalo tužiteljicu obvezati da tuženoj naknadi na ime troškova prvostupanjskog postupka iznos od 1.484,48 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti. Kako je tužena uspjela sa žalbom to joj na ime sastava žalbe i PDV-a (tbr. 10. točka 1. Tarife) te sudskih pristojbi pripada ukupan iznos od 365,59 kako je odlučeno točkom III izreke (čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP- a).

17. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Medenjak