Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl.br. Gž 1807/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Krstić odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika 1. KĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. Rješenja Budućnosti d.o.o., Umag, Ulica Tribje br. 21., OIB: 709393319581, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P 886/2025 od 15. listopada 2025., 13. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja MĆ, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P 886/2025 od 15. listopada 2025. u odbijajućem dijelu za iznos od 310,42 eur i rješava:
„Uvažava se prigovor tužitelja MĆ, te se ukida rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P 886/2025 od 15. listopada 2025. za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 310,42 eur.“
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, djelomično je prihvaćen prigovor tužitelja, te je rješenje o sudskim pristojbama od 3. listopada 2025. ukinuto za iznos od 297,15 eur, dok je u preostalom dijelu prigovor tužitelja odbijen kao neosnovan, te je održano na snazi rješenje za iznos od 310,42 eur.
2.Protiv prvostupanjskog rješenja u odbijajućem dijelu žalbu podnosi tužitelj nica iz svih žalbenih razloge sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužitelja je osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelou u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP -a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Osnovano tužitelj svojim navodima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem je odbijen njegov prigovor kao neosnovan, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
7.Naime, iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:
-da je tužba tužitelja zapromljena kroz e komunikaciju na sudu 3. listopada 2025. u 10,59 sati, da je u istoj bilo naznačeno da će platiti sudsku pristojbu u iznosu od 297,15 eur, što je 50% punog iznosa sudske pristojbe,
-da tužitelj uz tužbu ipak nije dostavio dokaz o plaćanju navedene pristojbe,
-da je temeljem toga rješenjem od 3. listopada 2025. pozvan na platež pune sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 594,30 eur,
-da je protiv tog rješenja tužitelj izjavio prigovor uz koji je dostavio dokaz o plaćanju iznosa od 297,15 eur izvršen 3. listopada 2025., ali bez naznake točnog vremena te uplate.
8.Polazeći od prednje iznesenog, sud prvog stupnja, uvažavajući sadržaj čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018 i dr., dalje: ZSP -a), je stava da kako nema dokaza o točnom vremenu uplate iznosa od 297,15 eur, već samo datuma, da nema mjesta primjeni spomenute zakonske odredbe koja dozvoljava plaćanje umanjene pristojbe pod uvjetom da je ta uplata izvršena u trenutku podnošenja tužbe, to samo djelomično prihvaća prigovor tužitelja i odlučuje kao u izreci pobijane odluke.
9.U kontekstu prethodnih utvrđenja, pogrešno je prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud primijenio mjerodavno materijalno pravo, točnije čl. 7. ZSP -a, te suprotno tumačenju istog, ovaj sud smatra da je u konkretnoj pravnoj situaciji, tužitelj time što je uz izjavljeni prigovor, dostavio dokaz o uplati 50% sudske pristojbe na tužbu na dan 3. listopada 2025., kada je i njegova tužba zaprimljena kod suda, dokazao postojanje pretpostavki za primjenu te odredbe ZSP-a.
Slijedom toga, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava, djelomično preinačiti prvostupanjsko rješenje, u pobijanom dijelu.
10.Zbog iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, te preinačiti pobijano rješenje u dijelu u kojem je odbijen prigovor tužitelja za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 310,42 eur, na način pobliže naveden u izreci rješenja, pozivom na čl. 380. t.3. ZPP-a.
11.Rješenje suda prvog stupnja u dijelu u kojem je prihvaćen prigovor tužitelja, kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.
U Rijeci, 13. svibnja 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
