Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž Ovr Ob-3/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice - protuovršenice HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika - protuovrhovoditelja UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Svetlani Marohnić, odvjetnici u Zagrebu, radi protuovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika - protuovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr Ob-39/24-23 od 21. siječnja 2026., 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika - protuovrhovoditelja UO kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr Ob-39/24-23 od 21. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja riješio je:

"I. Odbija se prijedlog ovršenika-protuovrhovoditelja za protuovrhu od 6. svibnja 2024.

II. Nalaže se ovršeniku-protuovrhovoditelju UO nadoknaditi ovrhovoditeljici-protuovršenici HO troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 8 dana".

i zaključio je:

Odbija se prijedlog ovršenika-protuovrhovoditelja za provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja".

2. Žali se ovršenik – protuovrhovoditelj (dalje: ovršenik), pobijajući prvostupanjsko rješenje, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) a sve u svezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ), predlažući da se isto rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da je ovršenik sudu podnio prijedlog za protuovrhu, u kojem da navodi, da je ovrhovoditeljica-protuovršenica (dalje: ovrhovoditeljica), kao zakonska zastupnica i majka maloljetne djece, pred Financijskom agencijom pokrenula postupak izravne naplate protiv ovršenika, radi namirenja budućih iznosa uzdržavanja za maloljetnu djecu, na temelju presude tog suda, pod poslovnim brojem P Ob-380/17 od 16. ožujka 2020., te koja ovršna isprava da je zavedena u redoslijed naplate i da se naplaćuje redovno u mjesečnim iznosima u cijelosti, bez ostatka dugovanja.

6. Nadalje, potraživanje ovrhovoditeljice s osnova mjesečnih iznosa uzdržavanja da ne postoji, a obzirom da od mjeseca studenog 2023. maloljetna djeca žive s ovršenikom, jer da je tadašnjoj zakonskoj zastupnici djece izrečena mjera opreza zabrane kontaktiranja djece, radi kaznenih djela počinjenih na njihovu štetu od 1. prosinca 2023., u postupku Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KPz-DO-596/23, koja mjera opreza da je produljena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva poslovni broj Kir-DO1584/2023 od 24. travnja 2024.

7. Nastavno, ovršenik da je kod tog suda pokrenuo postupak radi izmjene odluke o skrbi, koji da se vodi pod poslovnim brojem P Ob-68/2024, u kojem postupku da je 24. travnja 2024. donesena privremena mjera, kojom privremenom mjerom ovrhovoditeljica da je obvezna plaćati uzdržavanje za maloljetnu djecu na račun ovršenika, kao sada zakonskog zastupnika maloljetne djece, a koju obvezu ista da ne ispunjava.

8. Slijedom navedenog, obzirom da je od mjeseca studenog 2023. otpala osnova, odnosno pravomoćna presuda da je od tada bez učinka, da se novčana sredstva prebacuju na račun tadašnje zakonske zastupnice maloljetne djece, dok ovršenik da je tek 24. travnja 2024. dobio privremenu mjeru, te isti prije da nije mogao potraživati protuovrhom isto, to ovrhovoditeljica da je od ovršenika neosnovano naplatila iznos od 2.727,86 EUR-a, u razdoblju od mjeseca prosinca do mjeseca travnja, a koji iznos da nije vratila ovršeniku za maloljetnu djecu, koja da se od tada nalaze kod njega, pa da je ovršenik predložio, da se primjenom odredbe članka 62. stavka 1. točke 1. OZ-a naloži ovrhovoditeljici da vratiti ovršeniku iznos od 2.727,86 EUR-a, te odredi provedba protuovrhe na novčanim sredstvima ovrhovoditeljice, ukoliko ista u određenom roku ne vrati primljeni iznos ovršeniku.

9. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da je sud prvog stupnja u provedenom postupku utvrdio slijedeće:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom i rješenjem tog suda pod poslovnim brojem P Ob-380/17-24 od 16. ožujka 2020. određeno da maloljetna BO, maloljetna VO, maloljetna JO i maloljetna EO stanuju s majkom HO, dok s ocem UO da ostvaruju osobne odnose, da otac UO doprinosi za svako maloljetno dijete mjesečno iznos od 119,45 EUR (900,00 kn), počevši od 1. ožujka 2020. nadalje, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, a na osnovu koje ovršne isprave da je po HO, kao zakonskoj zastupnici i majci, pokrenut postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 7. lipnja 2023. za svu maloljetnu djecu na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate dospjelih obroka uzdržavanja za mjesece travanj i svibanj 2023. te nadalje prema ovršnoj ispravi, i to pljenidbom novčanih sredstava i prijenosom na tekući račun zakonske zastupnice i majke HO, te na temelju koje ovršne isprave Financijska agencija da je redovno mjesečno ustezala dospjele obroke uzdržavanja s računa ovršenika za svu maloljetnu djecu, počev od travnja 2023. pa nadalje, prema zatraženoj specifikaciji podnijetoj uz zahtjev za izravnu naplatu, a tako i u razdoblju od mjeseca prosinca 2023. do mjeseca travnja 2024.;

- iz mišljenja i prijedloga Stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijali rad, Područni ured Susedgrad, majka HO da je privedena i zadržana u pritvoru od 30. studenoga 2023., dok skrb o maloljetnoj djeci da je preuzeo otac UO putem svojih roditelja, a obzirom da se otac tada nalazio u Njemačkoj, gdje da je živio i radio, te od kojega datuma maloljetna djeca više da ne žive s majkom HO, već kod roditelja ovršenika, s time da iz stanja spisa nije razvidno kada su maloljetna djeca počela živjeti s ocem;

- rješenjem Općinskog državnog odvjetništva pod poslovnim brojem Kir-DO- 1584/2023 od 24. travnja 2024. okrivljenoj HO, uhićenoj **.**.2023., da je produljena mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s maloljetnom djecom radi kaznenih djela počinjenih na njihovu štetu, određena rješenjem istoga tijela pod poslovnim brojem KPz-DO-596/23 od 1. prosinca 2023., a koje mjere opreze određene i produljenje navedenim rješenjima da su ukinute rješenjem Općinskog kaznenog državnog odvjetništva pod poslovnim brojem Kir-DO-1584/2023 od 24. svibnja 2024.;

- rješenjem tog suda pod poslovnim brojem P Ob-68/2024-15 od 24. travnja 2024., da je određeno da će maloljetna VO, maloljetna JO, maloljetna EO i maloljetna BO stanovati s ocem UO, da će se osobni odnosi maloljetne djece s majkom HO održavati sukladno dogovoru stranaka, te da se nalaže majci za vrijeme trajanja privremene mjere na ime uzdržavanja za maloljetnu djecu isplaćivati iznos od 480,00 EUR mjesečno na račun oca, a koja privremena mjera da traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili drugačije odluke suda, te navedeno rješenje o privremenoj mjeri da je pravomoćno i ovršno 24. travnja 2024., a navedena privremena mjera da je određena u parničnom postupku, koji da se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P Ob-68/2024 između stranaka ovoga postupka, pokrenutom po ovdje ovršeniku, protiv ovdje ovrhovoditeljice, a radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, održavanju osobnih odnosa i uzdržavanju, odnosno radi izmjene presude i rješenja tog suda, pod poslovnim brojem P Ob-380/17-24 od 16. ožujka 2020.

10. Na osnovu ovako utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja zaključuje, da je, a obzirom da je danom donošenja rješenja o privremenoj mjeri od 24. travnja 2024., koje rješenje da je postalo pravomoćno danom donošenja i danom donošenja kojeg rješenja o privremenoj mjeri ovršna isprava da je izgubila učinak, ovršenik saznao za razlog temeljem kojeg je podnio predmetnu protuovrhu, to ovršenik prijedlog za protuovrhu sudu da je podnio u subjektivnom roku od 3 mjeseca, propisanim odredbom članka 62. stavkom 5. OZ-a,

11. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje, da je donošenjem rješenja o privremenoj mjeri od 24. travnja 2024., kojim je utvrđena obveza plaćanja uzdržavanja majci, ovdje ovrhovoditeljici, ovršna isprava, kojom da je navedena obveza uzdržavanja do tada bila određena ocu, ovdje ovršeniku, ostala bez učinka., a ne samom činjenicom da maloljetna djeca od 30. studenoga 2023. više ne žive s majkom, ovdje ovrhovoditeljicom, pa kako ovršenik prijedlog za protuovrhu da podnosi za razdoblje od mjeseca prosinca 2023. do mjeseca travnja 2024. za plaćene mjesečne iznose uzdržavanja, koji sukladno ovršnoj ispravi da dospijevaju svakog 1. u mjesecu, to da, a pozivom na odredbu članka 62. stavka 1. OZ-a, nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za podnošenje predmetnog prijedloga za protuovrhu, jer u razdoblju od mjeseca prosinca 2023. do mjeseca travnja 2024. ovršna isprava da nije pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka, to da se u ovoj ovršnoj stvari nisu stekli uvjeti za protuovrhu, propisani odredbenom članka 62. stavkom 1. točkom 1. OZ-a, dok na ispunjenost preostalih kumulativnih pretpostavki iz članka 62. stavaka 1. točaka 2. i 3. OZ-a ovršenik da se ne poziva, a niti da ne dokazuje postojanje istih, pa sud prvog stupnja odbija prijedlog ovršenika za protuovrhu, rješavajući kao u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja.

12. Naime, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio predmetni prijedlog ovršenika za protuvrhu, jer, u okolnostima kada je donošenjem rješenja o privremenoj mjeri od 24. travnja 2024., kojim je utvrđena majci, ovdje ovrhovoditeljici, obveza plaćanja uzdržavanja za maloljetnu djecu, izmijenjena ovršna isprava, presuda i rješenje tog suda pod poslovnim brojem P Ob-380/17-24 od 16. ožujka 2020., kojom je, između ostalog, navedena obveza uzdržavanja bila određena ocu, ovdje ovršeniku, a u odnosu na koju ovršnu ispravu je ovrha provedena, tek tada je, donošenjem tog rješenja o privremenoj mjeri od 24. travnja 2024., u tim okolnostima, ovršna isprava, presuda i rješenje tog suda pod poslovnim brojem P Ob-380/17-24 od 16. ožujka 2020., ostala bez učinka, slijedom čega nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 61. stavka 1. točke 1. OZ-a, temeljem kojih bi u konkretnom slučaju ovršenik u ovom ovršnom postupku mogao zatražiti od suda da naloži ovrhovoditeljici da mu vrati ono što je ovrhom dobila do dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri od 24. travnja 2024.

13. To stoga, što je odredbom članka 61. stavkom 1. točkom 1. OZ-a propisano, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka.

14. Nadalje, kako je sud prvog stupnja ispravno postupio kada je točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja odbio prijedlog ovršenika za protuovrhu od 6. svibnja 2024., tada je, u tim okolnostima, sud prvog stupnja ispravno postupio i kada je svojim zaključkom odbio prijedlog ovršenika za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, jer bi se i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u navedenim okolnostima provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja ukazivalo suvišnim i nepotrebnim.

15. Prema tome, žalbenim navodima ovršenika - kojima isti u biti smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio, kada je donio pobijano rješenje, pri tome i smatrajući da činjenica što sud nije u zakonskom roku odlučio o privremenoj mjeri, da se ta činjenica ne može stavljati na teret ovršenika, koji da je proveo sve zakonom propisane postupke - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsko rješenje, pa se ovršenik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Žalitelju je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene prigovore, za navesti, da, suprotno njegovim žalbenim prigovorima, samim premještanjem maloljetne djece od majke kod oca, ovršna isprava nije izgubila učinak, već je ista ovršna isprava (presuda i rješenje tog suda pod poslovnim brojem P Ob-380/17-24 od 16. ožujka 2020.) učinak izgubila tek donošenjem pravomoćnog rješenja o privremenoj mjeri od 24. travnja 2024. godine, kako je to sve ispravno i zaključio prvostupanjski sud obrazloženjem svog rješenja.

17. Prema tone, žalba ovršenika, izjavljena zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

18. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 14. stavak 4. OZ-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba ovršenika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

19. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskim rješenjem, kao niti postupkom koji mu je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. sve ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. sve ZPP-a).

Split, 13. svibnja 2026.

SUDAC

Marijan Miletić