REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

STALNA SLUŽBA U OGULINU

B. Frankopana 1, Ogulin

Broj: Pp-3411/2024-13

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu po sutkinji Nadi Turkalj, na prijedlog Višnje Turkalj Belobrajdić više sudske savjetnice - specijalistice, uz prisustvo zapisničarke Mihaele Turković, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RS iz [adresa], zastupanog po braniteljici Željki Broz Manestar, odvjetnici iz Rijeke, radi djela prekršaja iz čl. 196 st. 7 Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17,70/19, 42/20, 114/22 i 145/24– u daljnjem tekstu ZSPC-a), a povodom prigovora na obavezni prekršajni nalog PU karlovačke PP Ogulin, PP Ogulin, klasa: 211-07/24-2/54982, urbroj: 511-05-09- 24-1 od 11. prosinca 2024., nakon provedenog žurnog postupka bez nazočnosti okrivljenika i braniteljice, temeljem čl. 244 st.1 Prekršajnog („Narodne novine“ br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 91/16, 70/17,118/18 i 114/22 - u daljnjem tekstu: PZ- a), 13. svibnja 2026. javno objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik RS, sin R, **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavan,

kriv je

što je

I. 11. prosinca 2024. u 10:20 sati, u mjestu Otok Oštarijski, kao vozač osobnog automobila marke Škoda reg. oznake [registarska oznaka], upravljao navedenim automobilom, a kretao se iz smjera Oštarija u smjeru grada Ogulina i za vrijeme upravljanja vozilom koristio mobitel na način da ga je desnom rukom držao na desnom uhu,

čime je postupio suprotno odredbi čl. 196 st. 3 ZSPC-a, kažnjivo po čl. 196 st. 7 istog Zakona,

te mu se na osnovu istog propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 130,00 (stotrideset) EUR-a.

II. Okrivljeni je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po primitku ove presude jer će se u protivnom naplatiti prisilnim putem.

III. Ukoliko okrivljeni u navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, tj. iznos od 86,67 (osamdesetšesteurašezdesetsedamcenti) EUR-a, umjesto cjelokupnog iznosa novčana kazna se smatrati podmirenom u cijelosti.

IV. Ukoliko okrivljenik u određenom roku ne plati novčanu kaznu na način naprijed utvrđen, ista će se u smislu odredbe čl. 152 st. 4 PZ-a, naplatiti prisilno u cjelokupnom iznosu.

V. Temeljem čl. 139 st. 3 PZ-a, u svezi čl. l. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, okrivljeni je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 30 dana po primitku ove presude jer će se u protivnom naplatiti prisilno.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava karlovačka PP Ogulin pokrenula je prekršajni postupak protiv okrivljenog RS s podacima kao u izreci predmetne presude i to izdavanjem obaveznog prekršajnog naloga broj gornji od 11. prosinca 2024., radi djela prekršaja iz čl. 196 st. 7 ZSPC-a, kojim mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 130,00 EUR-a i troškovi postupka u iznosu od 13,27 EUR-a, a na koji je okrivljeni podnio ovlaštenom tužitelju prigovor putem braniteljice 19. prosinca 2024., koji je sukladno odredbi čl. 243. st. 1 PZ-a od strane ovlaštenog tužitelja, zajedno sa spisom dostavljen ovom sudu na dalje postupanje.

2. Po zaprimanju predmetnog prigovora sud je utvrdio da je isti pravodoban, potpun i dopušten, da je podnijet zbog poricanja prekršaja, u skladu sa čl. 242. st. 1. toč. 1. PZ- a, pa je sukladno odredbi čl. 244. st. 1. PZ-a pristupio provedbi žurnog postupka.

3. Na ročište radi ispitivanja nije pristupio okrivljeni RS već je sudu putem braniteljice Željke Broz Manestar, odvjetnice, dostavio pisanu obranu u kojoj u bitnom navodi da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa stoga u cijelosti pobija osnovanost i zakonitost pobijanog obveznog prekršajnog naloga. Nadalje navodi da je točno da je okrivljenik tog jutra bio na poslovnom putu poslovnim automobilom prilikom kojeg je desnom rukom bio naslonjen na naslonjač za ruku dok je na navedenom automobilu instaliran bluetooth, što imaju sada skoro svi automobili kako se ne bi razgovaralo sa mobitelom na uhu, te da je moguće da su policijski službenici pogrešno vidjeli, budući je u trenutku zaustavljanja okrivljenik još razgovarao sa kolegicom na razglas u automobilu i to putem bluetootha i da je ista kolegica koja je bila sa okrivljenikom u toku razgovora na bluetoothu čula da ga je zaustavio policijski djelatnik (te su se za razglas i pozdravili), također koristi službeni auto u poslovne svrhe i može potvrditi da svi djelatnici koji voze/koriste navedeni automobil se automatski spajaju na bluetooth. Kao dokaz predlaže saslušanje okrivljenika po potrebi, specifikaciju automobila koji je vozio okrivljenik, sa dokazom da isti podržava bluetooth, saslušanje kolegice s kojom je bio u toku razgovora IS sa adresom, screenshot poziva u vrijeme razgovora sa istom kolegicom. Ponovno navodi da je policija pogrešno vidjela i utvrdila da je desnom rukom držao na desnom uhu mobitel, što nije bilo ni moguće jer je okrivljeniku bila potrebna desna ruka za mijenjanje brzina i za zaustavljanje kada je od strane pol. službenika bio zaustavljen, dok je telefonski poziv bio jasno zvučan na razglasu, a koji razgovor je putem bluetootha prekinut tek nakon zaustavljanja od strane policije. Nadalje navodi da je zaposlen na radnom mjestu regionalnog voditelja maloprodaje, učestalo je u automobilu i na putu, te se moli sud da se isto uzme u obzir, te izrečenu novčanu kaznu stavi van snage. Tijekom niza godina vožnje, što po Hrvatskoj, što duž cijele Europe, niti jednom nije kažnjavan, niti u Hrvatskoj, niti u inozemstvu, što dovodi do zaključka da je riječ o savjesnom vozaču, a ne prekršajnom recidivistu. Predlaže se da se okrivljenik sasluša na navedene okolnosti i da sud službenim putem od HZMO pribavi podatak o okrivljenikovom poslodavcu u vrijeme zaustavljanja. Ukoliko bude morao platiti izrečenu mu kaznu, bit će upitna njegova egzistencija i egzistencija njegove obitelji. Navedene okolnosti sud bi svakako trebao cijeniti u svjetlu razloga za ekskulpaciju budući da ukoliko je zaista prekršaj i počinjen (a nije) do toga je moglo doći eventualnom omaškom i nepažnjom, no nikako nenamjerno, odnosno krivnjom. Okrivljenik moli da u slučaju da nađe da je naprijed navedeni prigovor u odnosu na osnovanost obveznog p rekršajnog naloga neutemeljen, da prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir činjenicu da je gospodarska situacija u državi iznimno loša zbog lošeg utjecaja ekonomske krize i recesije na gospodarstvo, kao i prekomjernog povećanja cijena, dok plaće nisu porasle. Stoga da predmetno kršenje upravo ovih odredbi zakona predstavlja izolirani slučaj koji se mogao dogoditi isključivo zbog nepažnje. Okr. smatra da u predmetnom slučaju treba eventualno primijeniti mjeru upozorenja, budući da se svrha prekršajne sankcije mogla ostvariti i izricanjem kazne bez njezina izvršenja, obzirom na okolnosti počinjenja predmetnog prekršaja i loše imovinske prilike okrivljenika. Navodnim prekršajem koji se okrivljeniku stavlja na teret nije počinjena nikakva veća šteta protiv pravnog poretka RH, niti je ugrožena nečija osobna, fizička ili emocionalna egzistencija. Sukladno navedenom, ispunile su se sve pretpostavke iz čl. 24A PZ -a, sukladno kojemu bi se ovako opisan navodno počinjen prekršaj mogao opisati kao – beznačajan. Okrivljenik je zaposlenik u firmi, pa tako njegova i egzistencija cijele njegove obitelji ovisi isključivo o njegovom poslovanju, a plaćanje ovako visoke kazne moglo bi višestruko dovesti u pitanje navedenu egzistenciju. Okrivljeni ističe prigovor u odnosu na visinu izrečene kazne, posebno obzirom na naprijed navedeni splet okolnosti, odnosno obzirom na činjenicu da bi postupak u gornjoj pravnoj stvari trebalo obustaviti i obavezni prekršajni nalog staviti van snage. Ovo posebno stoga jer je Naslov određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti dužan utvrditi sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, a da otegotnih okolnosti u odnosu na okrivljenika nema. Ističe da okrivljenik nikad nije kažnjavan, niti da bi počinio prekršaje. Slijedom navedenog naglašava se kako nije bilo namje re za počinjenje predmetnog prekršaja, pa predlaže da se kazna ublaži ili da se okr. potpuno oslobodi kazne. Posebno ističe da je plaća okr. jedini izvor prihoda u obitelji, da ima redovita mjesečna primanja, jedan kredit u iznosu od 400,00 EUR-a mjesečno, stan u kojem živi i za kojeg redovito plaća sve režijske i druge troškove oko 400,00 EUR -a mjesečno, te da uzdržava i pomaže oca koji živi s okrivljenikom, svoju obitelj, suprugu koja ne radi i malo dijete. Slijedom svega navedenog predlaže da ga sud oslobodi optužbe, sukladno čl. 38 st. 4 PZ-a oslobodi od kazne, a podredno ako ga se ne oslobodi istu ublaži.

4. Na ročištu 28. travnja 2026. kao svjedok ispitan je US pol. službenik koji u svom iskazu navodi da se kritične zgode zajedno s kolegom pol. službenikom KS nalazio u mjestu Otok Oštarijski, kada su zamijetili osobno vozilo marke Škoda, ZG reg. oznaka, koje se kreće iz smjera Oštarija u smjeru Ogulina, državnom cestom D-42, čiji vozač razgovara na mobitel, na način da ga desnom rukom drži na desnom uhu. Navodi da su bili parkirani službenim vozilom uz navedenu državnu cestu, te su krenuli za istim vozilom i zaustavili ga uz svjetlosne i zvučne signale. Prilaskom do vozača uočili su da isti još uvijek drži mobitel na uhu i razgovara, koji je spustio netom prije nego što su mu se obratili, te je kontrolom utvrđeno da vozilom upravlja okr. RS, koji je na njihov upit poricao da je koristio mobitel, iako je on to sa 100-postotnom sigurnošću vidio, i to dobro utvrdio jer inače ne bi izdao obvezni prekršajni nalog.

Na upit suda, a vezano za obranu okrivljenog, navodi da je netočno da bi pogrešno vidio da je okr. razgovarao na razglas u automobilu i to putem bluetootha i da bi poziv bio jasno zvučan na razglasu, već ga je vidio da drži mobitel u ruci uz desno uho prilikom upravljanja vozila.

4.1. U svom očitovanju na zapisnik od 28. travnja 2026. dostavljenom putem braniteljice okrivljeni opetovano naglašava kako nije počinio prekršaj, da je policija pogrešno vidjela da drži mobitel na uhu i opetovano navodi razloge istaknute u svojoj pisanoj obrani sa prijedlozima za oslobođenje od kazne, odnosno podredno ublažavanje iste.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i čitanje u prigovor okr. od 11. prosinca 2024., presliku preporučene pošiljke, obavezni prekršajni nalog PP Ogulin od 11. prosinca 2024., potvrdu iz prekršajne evidencije za okr., rješenje ovog suda od 05. studenog 2025., pisanu obranu okr., zapisnik o ispitivanju okrivljenika i svjedoka u žurnom postupku od 28. travnja 2026. i očitovanje okrivljenog na zapisnik od 28. travnja 2026.

6. Uvidom u potvrdu iz prekršajne evidencije sa lista spisa 17 razvidno je da se okrivljeni vodi kao ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan radi prekršaja iz čl. 53 st. 4 ZSPC-a.

7. Analizirajući provedene dokaze, obranu okrivljenog i iskaz svjedoka i dovodeći ih u međusobnu vezu Sud smatra utvrđenim da je okr. kritične zgode doista počinio djelo prekršaja iz čl. 196 st. 7 ZSPC-a, odnosno da je postupio protivno odredbi čl. 196 st. 3 ZSPC-a kojim je propisano da vozač za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom.

8. Da je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret proizlazi iz iskaza svjedoka pol. službenika koji na jasan način opisuje da je neposrednim opažanjem utvrdio da okrivljeni upravlja vozilom u prometu i da tijekom vožnje koristi mobilni uređaj na način da ga je desnom rukom držao na desnom uhu tijekom vožnje i time umanjivao mogućnost sigurnog upravljanja vozilom. Svjedok je svoj iskaz dao jasno i okolnosno, ovlašten na postupanje temeljem čl. 4 st. 1 ZSPC-a, pa sud nije utvrdio da bi neovlašteno teretio okrivljenika i ne nalazi elemenata koji bi upućivali na nevjerodostojnost iskazivanja svjedoka.

9. Stoga sud temeljem provedenog dokaznog postupka nije priklonio vjeru navodima obrane okrivljenika u kojoj poriče počinjenje prekršaja, a njegovu obranu ocijenio je da je dana na način da od sebe otkloni bilo kakvu prekršajnu odgovornost. Sud nije provodio dokazni postupak ispitivanjem predloženog svjedoka IS i ostalih dokaznih prijedloga, niti ponovno pozivanje okrivljenika obzirom da uredno pozvani okrivljenik nije pristupio ročištu 13. svibnja 2026., a za ostala ročišta pozivi su mu vraćani s naznakom "Obaviješten, nije podigao pošiljku", te smatra da provedeni dokazni postupak pruža dostatnu osnovu za donošenje odluke u ovom prekršajnom predmetu.

9.1. Obzirom na obranu okrivljenika da nije postupao s namjerom, valja navesti da je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika dovoljan i nehaj kao oblik krivnje (članak 25. stavak 1. PZ-a).

9.2. Budući okrivljeni nije dostavio dokaze o svom imovinskom stanju, sud nije mogao utvrditi postojanje pretpostavki iz čl. 37 PZ-a za ublažavanje kazne, ali smatra da će mu pogodnost uplate 2/3 kazne u skladu sa čl. 152 st. 3 PZ, -a svakako olakšati plaćanje izrečene novčane kazne

10. Prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije Sud se odlučio za novčanu kaznu, a prilikom određivanja visine novčane kazne Sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir okr. prekršajnu nekažnjavanost za isti ili sličan prekršaj, te mu je izrekao novčanu kaznu propisanu za navedeni prekršaj u fiksnom iznosu od 130,00 EUR-a.

11. Primjenom odredbe čl. 152 st. 3 PZ-a okr. je omogućeno plaćanje dvije trećine novčane kazne umjesto cjelokupnog iznosa, u roku od 30 dana po primitku ove presude.

12. Prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije, Sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i 32 PZ- a, tj. Sud je izrazio ovom presudom društveni prijekor prema okr. zbog počinjenog prekršaja, te utjecaj na istog da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje u cilju specijalne prevencije, ali i utjecaj na druge građane u vidu razvoja njihove svijesti da će Sud u svakom pojedinačnom slučaju počinjenja prekršaja, počinitelji biti sankcionirani, a sve u vidu generalne prevencije.

13. Troškovi prekršajnog postupka određeni su kao paušalno određeni troškovi temeljem čl. l. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, pri čemu se vodilo računa o složenosti radnji poduzetih u postupku i imovnom stanju okrivljenika.

U Ogulinu, 13. svibnja 2026.

Odluku izradila:

Višnja Turkalj Belobrajdić

viša sudska savjetnica - specijalistica v.r.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Mihaela Turković v.r.

Nada Turkalj v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Temeljem čl. 244. st. 1 PZ-a protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Presuda se dostavlja:

1. tužitelju,

2. okr.

3. braniteljici

4. izvršenje

5. pismohrana