Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-154/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ivane Mašić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Brljačiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženih 1. CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. PZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi 2. tužene protiv presude Općinskog suda Rijeci poslovni broj P-3077/2017 od 10. srpnja 2015., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba 2. tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3037/2017 od 10. srpnja 2025. u pobijanom dijelu od točkom II izreke te u dijelu pod točkom IV izreke kojom je 2. tužena obvezana nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.623,23 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos po odgovarajućoj kamatnoj stopi počam od 10. srpnja 2025. pa do isplate.

II Odbija se zahtjev 2. tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3037/2017 od 10. srpnja 2025. pod točkom I izreke 1. tuženik je obvezan obveza isplatiti tužiteljici iznos od 9.838,09 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama na iznose za razdoblje i po stopi kako je to navedeno pod tom točkom izreke. Pod točkom II izreke 2. tužena je obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 9.754,09 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose za vrijeme i po stopi kako je to navedeno. Pod točkom III izreke tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. tuženu PZ (preko dosuđenog iznosa od 9.754,09 EUR do utuženog iznosa od 8.838,09 EUR), dok su pod točkom IV izreke svaki od tuženika obvezani isplatiti tužiteljici iznos od 2.623,23 EUR sa osnove naknade parničnog troška, a u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice odbijen je kao neosnovan.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija 2. tužena u dijelu pod točkom II kojom je obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 9.754,09 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu pod točkom IV izreke kojim je obvezana tuženici nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.623,23 EUR. Žalbu ulaže iz svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– u daljnjem tekstu ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako pobijana odluka nema valjane razloge o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osporava visini iznosa koji je obvezna platiti tužiteljici, smatra da nema nikakvog razloga zbog kojeg je s 1. tužiteljem obvezana na platež identičnog novčanog iznosa, ovo obzirom je suvlasnica nekretnine u 6/20 dijela. Navodi kako prvostupanjski sud nije sagledao sve okolnosti zbog kojih je tužiteljici uskraćen ulaz u prostorije kuće. Ističe da je tužiteljica tražila ključ od stanova u kojim žive oba tuženika, što su odbili učiniti, da je opravdano onemogućila tuženoj pristup stanu, a to je učinila pozivom na privatnost i nepovredivost doma koji je zajamčen i odredbama Ustava RH. Osporava pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, ističe da nisu otklonjeni svi prigovori nalazu, osporava i pravilnost stava prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare. Navodi kako se radi o nekretnini koja zahtjeva generalnu renovaciju, što posljedično utječe na visinu najma, smatra da nije bilo razloga ne cijeniti sve račune koje je uložila u spis. Predlaže žalbu usvojiti te odluku u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže odluku u pobijanom dijelu „poništi“ i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu 2. tužene nije podnesen.

4. Žalba 2. tužene nije osnovana.

5. Predmet je spora je zahtjev tužiteljice za platež novčane koristi koju prema navodima tužbe 1. i 2. tuženici ostvaruju upotrebljavajući i njen suvlasni dio nekretnine

– i to kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i garaža, površine 566 m2 koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Između stranaka nema spora:

- da su suvlasnici nekretnini – kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužiteljice u 6/20, 1. tuženik u 9/20 te 3. tužena u 2/20 dijela,

- da se radi o nekretnini – kući na dvije etaže, sa dva stana, prizemnim od 66,72 km2, zatim stana na prvome katu, te okućnici koju čini dvorište sa vrtom, ljetnom kuhinjom, drvarnicom i garažom,

- da je po tužbi 1. tuženika u ovome predmetu protiv tužiteljice kao tuženice u predmetu poslovne oznake P-1929/2014 vođen postupak uradi utvrđenja veličine suvlasnih dijelova, u kojem je zahtjev 1. tuženika u ovome predmetu odbijen kao neosnovan,

- da su 1. i 2. tuženici presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2054/16-3 od 28. srpnja 2016. obvezani isplatiti naknadu za neovlašteno korištenje njenog suvlasnog dijela kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za vremenski period od srpnja 2006. pa do 1. studenog 2012.

- da tužiteljica nema ključeve kuće koju za stanovanje koriste 1. i 2. tuženi, da im se obratila sa zahtjevom da joj se ključevi predaju, šta je oboje tuženika otklonilo učiniti,

- da je tužiteljica prethodno utuženju uputila tuženicima opomenu pred utuženje, poziv na plaćanje i poziv na predaju suposjed nekretnina, sve to 31. listopada 2017.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li 2. tužena u obvezi podmiriti utuženu tražbinu.

8. Ispitujući zakonitost odluke u pobijanom dijelu pod točkom II i dijelu pod točkom IV povodom žalbe 2. tužene, u okviru njenih žalbenih navoda, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog propisa.

9. Suprotno žalbenim navodima 2. tužene odluka je u pobijanom dijelu jasna i razumljiva, sadrži valjano i neproturječno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 365. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju 2. tužena upire u žalbi.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 220. stavak 2. ZPP-a koji 2. tužena opisno iznosi tvrdnjom kako je sud odbio provesti njene dokaze u prilog tvrdnjama da su obavljeni građevinski radovi na kući financirani isključivo od strane tuženih. Iz stanja spisa, naime proizlazi da je 2. tužena tek uz podnesak od 6. prosinca 2017. dostavila ponudu od 2. svibnja 2018. za izvođenje radova na demontaži i konstrukciji nadstrešnice, Ugovor od 2. siječnja 2019. i 25. siječnja 2021., račune za predujam i računa istog društva koji datiraju prije 17. ožujka 2022. kada je prethodni postupak zaključen. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda 2. tužena je sve ove isprave mogla predložiti sudu do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odlučio ove dokaze ne izvoditi, te je ujedno pravilno primijenio i odredbu iz članka 288.a ZPP-a.

11. Suprotno žalbenim navodima 2. tužene prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u zajedništvu (čime je ujedno udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP-a) pravilno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u predmetu.

12. U postupku je pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno i te iz stanja spisa proizlazi:

- da je način korištenja nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ostao nepromijenjen (u odnosu na vrijeme obuhvaćeno presudom prvostupanjskog suda broj P-2054/16), odnosno da 1. i 2. tuženi i nadalje koriste za stanovanje cijelu nekretninu,

- da se u utuženom vremenskom periodu najamnina za nekretnine kao što je kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kretala u visini od 660, 700 do oko 800 EUR (kako je to precizirano u nalazu vještaka s lista 171 do lista 173 spisa), od čega tužiteljici obzirom na suvlasni dio pripada iznos od oko 200 do 240 EUR mjesečno (tablica s lista 171 do 173 spisa),

- da je u predmetu poslovnog broja P-2054/16 tužiteljica utuživala isplatu na ime korištenja nekretnina od strane tuženih, te je već u tom predmetu utvrđeno kako tuženici ne dopuštaju tužiteljici ulaz u stan.

13. Svako činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima 2. tužene, kojim je preocjenjuje izvedene dokaze, tumači ih u svoju korist, van konteksta dokaznog postupka.

14. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima 2. tužene prema kojem vještak nije pri određivanju nekretnine cijenio činjenicu kako nekretnina nema protupotresni i energetski certifikat. Prije svega valja navesti da se radi o prigovorima nalazu vještaka isticanjem po 1. tuženiku (ne i po 2. tužiteljici), koji su na raspravi održanoj 27. svibnja 2025. jasno i argumentirano otklonjeni, te je vještak jasno iskazao kako je cijenu najma po kvadratnom metru umanjio obzirom na loše stanje nekretnine za 20 do 30 %.

15. I naposljetku valja naglasiti da 2. tužena (obzirom sa 1. tuženim nije solidarno odgovorna za platež utužene tražbine) ne može s uspjehom pobijati pravilnosti odluke pozivom na prigovore 1. tuženika u odnosu na visinu najma.

16. Usvajanjem tužbenog zahtjeva pod točkom II izreke prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu iz članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu ZOVIDSP). Odredbom iz članka 165. ZOVIDSP reguliran je odnos između poštenog i nepoštenog posjednika. Prema članku 165. stavak 1. nepošten posjednik tuđe stvari moja je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te nadoknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemarivao (stavak 1.). Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana (stavak 2.). Nadalje, valja navesti da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 1. ožujka 2021. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka 164. i 165. ZVDSP. ". "U parnici u kojoj predmet spora zahtjev suvlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari) za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koju je tuženik imao za vrijeme svog posjedovanja) na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pri tom nije nužno da se tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u suposjed, ako je suvlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari.".

17. Stoga, u situaciji kada tužiteljica nema ključ od nekretnine te u nekretninu ne može ući niti je koristiti, te ne može gospodarski iskorištavati svoj suvlasnički dio (obzirom na protivljenje tuženih, odnosno obzirom na protivljenje 2. tužene da tužiteljica iznajmljuje sobu u kojoj je prije živjela), to je 2. tužena kao nepoštena posjednica obzirom na sadržaj odredbe iz članka 165. stavak 1. ZOVIDSP dužna podmiriti utuženu tražbinu.

18. Pri tom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako nije osnovan prigovor zastare. Naime, u situaciji kada se radi o nepoštenom posjedniku vlasnikovo traženje naknade koristi koju je tuženik ostvario od posjedovanja stvari zastarijeva u roku od 3 godine kada mu je stvar predana, a u konkretnoj pravnoj situaciji nije došlo do predaje stvari u posjed tužiteljici.

19. Neosnovano se tuženica sada u žalbi poziva na pravo na dom. Naime, činjenica i dokazi na kojim se temelji prigovor prava na poštivanje dokaza (članak 24. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5./14. – dalje Ustav) i članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje Konvencija) mogu se isticati do zaključenja glavne rasprave pri prvostupanjskom sudu, pa iz toga 2. tužena u skladu s odredbom iz članka 352. stavak 1. i 2. ZPP-a ne može s uspjehom prvi puta isticati u žalbi protiv prvostupanjske presude.

20. Još valja naglasiti u odnosu na istaknuti prigovor zastare da se ne radi o potraživanju najamnine (iz ugovornog odnosa) već utuženi iznos predstavlja korist koju je i 2. tužena ostvarila koristeći suvlasni dio tužiteljice za stanovanje, a čija je visina određena prema visini najamnine koju bi 2. tužena plaćala da je u ugovornom odnosu sa tužiteljicom. Drugo tužena je pravilno obvezana na platež polovine koristi (koju ostvaruje korištenjem nekretnine preko svog suvlasnog dijela), odnosno pravilno je obvezana platiti tužiteljici polovinu ostvarene koristi prema suvlasnom dijelu tužiteljice (od 6/20 dijela).

21. Osim toga, obzirom je 2. tužena istakla materijalno pravni prigovor prijeboja prvostupanjski sud je pravilno utuženu najamninu umanjio za trošak izmjene prozorskih stakala, koji predstavlja trošak nužnog održavanja nekretnine (članak 165. stavak 3. ZOVIDSP).

22. Kako tužiteljica s tužbenim zahtjevom u odnosu na 2. tuženu nije uspjela samo s nerazmjerno neznatnim dijelom, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao 2. tuženicu da nadoknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, ovo u smislu odredbe iz članka 154. stavak 5. ZPP-a.

23. Slijedom svega iznesenog u skladu s odredbom iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu 2. tužene odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi.

24. Drugo tužena nije uspjela s žalbom pa joj ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

U Karlovcu 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec