REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pn-39/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Marijanu Muži, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika VG Čistoća d.o.o. za održavanje čistoće, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, OIB: 23915011506, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima iz Kos&Partneri, odvjetničko društvo j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 23. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, te punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime pravične novčane naknade i naknade štete isplati iznos od 3.981,00 eura i zateznu kamatu tekuću od osam (8) dana nakon prijema presude."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi naznačenoj kao protutužba navodi da mu je tuženik počinio štetu 28. rujna 2016. pokretanjem neutemeljenog i nezakonitog ovršnog postupka općenito na imovini ovršenika (tužitelja) za iznos od 1.910,52 kune.

1.1. Nadalje, navodi da je Gradsko vijeće Grada Velika Gorica na 30. sjednici održanoj 23. rujna 2004. donijelo i Odluku o obvezatnom korištenjem usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada te prema članku 3. navedene Odluke, vlasnici stambenog i poslovnog prostora na području Grada Velika Gorica dužni su koristiti uslugu sakupljanja i odvoza komunalnog otpada koje obavlja trgovačko društvo VG Čistoća iz [adresa].

1.2.Također, navodi da je navedeni pružatelj javnih usluga povrijedio njegova prava i pravni interes na način da mu je ispostavljao netočne i nezakonite račune za pružanje usluga koji su u konačnici rezultirali ovrhom i ovim sudskim postupkom te ga doveli u nepovoljan položaj.

1.3. Tužitelj, također navodi da utuženi računi su dospjeli nakon 23. srpnja 2013., odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Stupanjem navedenog Zakona, sakupljanje otpada više nije komunalna djelatnost, a davatelj usluga sukladno članku 33. stavak 1. navedenog Zakona dužan je obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak 1. tog Zakona na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost redovitosti kvalitete pružanja te usluge, sukladno odredbama navedenog Zakona, Uredbe iz članka 29. stavak 10. navedenog Zakona i Odluke iz članka 30. stavak 7. navedenog Zakona. Člankom 30. stavak 1. propisana je odluka predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave da donese odluku o načinu pružanja navedenih usluga koja sadrži kriteriji obračuna količine otpada, odredbe propisane Uredbom iz čl. 29. st.10. navedenog Zakona, opće uvjete ugovora s korisnicima.

1.4. Iz ispostavljenih računa proizlazi da se navedena javna usluga naplaćuje temeljem Odluke o obvezatnom korištenju usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada iz 2004., te Odluke o načinu obavljanja usluga postupanja s komunalnim otpadom i načinom obračuna troškova usluga postupanja s komunalnim otpadom na području Grada Velika Gorica iz 2008., te da obračun cijene nije usklađen s kriterijima za obračun troškova gospodarenja komunalnim otpadom u smislu odredbe čl. 187. st. 2, 3 i 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

1.5. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik oštetio tužitelja kroz ispostavljene račune tijekom 2009. za 9., 10., 11. i 12. mjesec.

1.6. Također, tužitelj navodi da smatra nedopustivim da ga tuženik godinama uznemirava i ugrožava, držeći mu račun nezakonito u blokadi od 2012. do sada te nanoseći mu duševnu bol i odlaske na sud pokretanjem devet ovršnih postupaka od kojih su pet okončani te pravomoćni i ovršni. Tužitelj štetu specificira mjesečnim iznosom od 2.000,00 kuna pomnoženo s 15 mjeseci od rujna 2016. do siječnja 2018. što ukupno iznosi 30.000,00 kuna. Navodi da navedeni izračun temelji na izmakloj koristi koju bi ostvario da nije morao utrošiti vrijeme na osporavanje dostavljenih računa od tuženika i proučavanje zakonskih propisa kako bi dokazao da je u pravu glede navedenog i povredi prava osobnosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti te isti osporava u cijelosti. Nadalje, tuženik ističe da je na tužitelju teret dokaza osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

2.1. Tužitelj bi u postupku radi naknade štete trebao dokazati sve elemente štete i to: štetnika, štetnu radnju, štetu, protupravnost, krivnju, itd.

2.2. U konkretnom slučaju, tuženik ističe da je evidentno da nedostaje protupravnost kako osnovni element štete, budući da su potraživanja tuženika prema tužitelju utvrđena ovršnim ispravama, pravomoćnim i ovršnim sudskim presudama, odnosno rješenjima o ovrsi. Stoga, tuženik ističe da nisu ispunjeni uvjeti da bi se prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

2.3. Također, tuženik ističe da radi po zakonu, te da poštuje pravne propise i pravni poredak Republike Hrvatske. Propisi koje tuženik primjenjuje u svom poslovanju su javno objavljeni u službenom glasilu Grada Velike Gorice te su uvijek dostupni, odnosno nalaze se na službenim stranicama tuženika.

2.4. Navedeni kao drugi relevantni propisi su bili naznačeni na svakom pojedinom ovršnom prijedlogu u ovršnim postupcima pokrenutim protiv tužitelja, odnosno ovršenika u ovršnom postupku.

2.5. Sukladno naprijed navedenom, tuženik ističe da se navodi tužitelja pokazuju u cijelosti neosnovanim i neutemeljenim.

2.6. Tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku uvećane za pripadajuće zatezne kamate.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cijeli predmet: u priloženu dokumentaciju (list 3-10 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-9365/12 (list 14-17 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 18 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-8868/13 (list 19- 24 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 25 spisa) uz priloženu dokumentaciju (list 26-29 spisa), u priloženu dokumentaciju – račune te izvadak iz poslovnih knjiga (list 74-85 spisa), u preslike priloženih računa (list 118-122 spisa), očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 129-130 spisa).

4. Cijeneći cjelokupno provedeni postupak te sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze ocjenjivane zajedno, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja usklađen podnescima od 14. prosinca 2020. te 27. veljače 2026. u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, temeljem kako to tužitelj navodi neutemeljenog i nezakonitog ovršnog postupka na imovini tužitelja, odnosno ovršenika u ovršnom postupku. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik izdao nezakonite račune za 9., 10., 11. i 12. mjesec 2009. te tužitelj potražuje povrat novčanih sredstava sa zateznim kamatama za navedene račune. Nadalje, tužitelj navodi da potražuje iznos od 2.000,00 kuna mjesečno kroz 15 mjeseci, odnosno od rujna 2016. do siječnja 2018., odnosno ukupno 30.000,00 kuna, odnosno 3.981,00 eura.

6. Pretpostavke odgovornosti na štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene , odnosno trebaju biti dokazani sve elementi štete i to nastala šteta, štetna radnja štetnika, protupravnost, krivnja i uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete. Ako nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, do štete neće doći.

7. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljene u postupku (članak2. stavak 1. ZPP-a), te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. stavak 1. ZPP-a).

7.1. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neke činjenice o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

7.2. U smislu navedenih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane, sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanju, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP-a obvezuje sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP- a.

8. Tijekom postupka tužitelj nije dostavio u spis valjane dokaze kojima bi potvrdio svoje navode da ga tuženik uznemirava te životno ugrožava, nanoseći mu duševnu bol pokretanjem devet ovršnih postupaka od kojih je kako navodi okončano pet postupaka na način da su isti pravomoćni i ovršni, navodeći da potražuje naknadu štete u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kuna kroz 15 mjeseci za razdoblje od rujna 2016. do siječnja 2018. u ukupnom iznosu od 30.000,00 kuna odnosno 3.981,00 eura.

9. U konkretnom slučaju evidentno je da nedostaje protupravnost kao osnovni element štete, budući da su potraživanja tuženika prema tužitelju utvrđena ovršnim ispravama i to pravomoćnim i ovršnim sudskim presudama , odnosno rješenjima o ovrsi.

10. Sukladno naprijed navedenom, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu, te stoga nisu ispunjeni uvjeti da bi se prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Sud je tuženiku priznao sljedeće troškove parničnog postupka: sastav odgovora na protutužbu od 12.3.2019. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 16.2.2021. u iznosu od 200,00 eura, odgovor na protutužbu od 11.9.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 12.2.2026. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 23.3.2026. u iznosu od 200,00 eura što ukupno iznosi 1.000,00 eura uz PDV 25%, odnosno 250,00 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 1.250,00 eura, a kako je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

Velika Gorica, 13. svibnja 2026.

Sudac

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.