Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: Pr-109/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Pažinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženih GRAD VARAŽDIN, OIB: 13269011531, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin i DJEČJI VRTIĆ VARAŽDIN, OIB: 49529939970, Dravska ulica 1, Varaždin , oboje zastupani po punomoćnici Željki Brlečić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Brlečić & Partneri iz Varaždina, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 16. travnja 2026., održane u nazočnosti z. punomoćnika LL, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i Partneri iz Zagreba te z. punomoćnika tuženih RL, odvjetničku vježbenica u OD Brlečić i partneri iz Varaždina, na ročištu za objavu i uručenje presude 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima GRAD VARAŽDIN, OIB: 13269011531, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin i DJEČJI VRTIĆ VARAŽDIN, OIB: 49529939970, Dravska ulica 1, Varaždin, da solidarno isplate tužiteljici ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.586,11 eura (pettisućapetstoosamdesetšest eura i jedanaest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 1.058,28 EUR od dana 16. travnja 2024. godine pa do isplate, na iznos od 1.021,48 EUR od dana 16. svibnja 2024. godine pa do isplate, na iznos od 928,87 EUR od dana 16. lipnja 2024. godine pa do isplate,
na iznos od 928,87 EUR od dana 16. srpnja 2024. godine pa do isplate, na iznos od 853,31 EUR od dana 16. kolovoza 2024. godine pa do isplate, na iznos od 795,30 EUR od dana 16. rujna 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima GRAD VARAŽDIN, OIB: 13269011531, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin i DJEČJI VRTIĆ VARAŽDIN, OIB: 49529939970, Dravska ulica 1, Varaždin, da solidarno isplate tužiteljici ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedamstopedeset eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 13. svibnja 2026. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana u tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica, po punomoćniku, podnijela je tužbu protiv tuženih radi isplate iznosa od ukupno 5.586,11 eura, navodeći da je zaposlena u Dječjem vrtiću Varaždin, ovdje II. tuženiku, čiji je osnivač Grad Varaždin, ovdje I. tuženik, na radnom mjestu odgojiteljice, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenom između tužiteljice i poslodavca dana 21. ožujka 1996. godine (dalje u tekstu: Ugovor o radu), da je Grad Varaždin, ovdje I. tuženik, kao jedinica lokalne samouprave osnivač ustanove Dječji vrtić Varaždin te stoga temeljem odredbe čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama (NN 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019, 151/2022, dalje u tekstu: Zakon o ustanovama) solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze, da je poslodavac tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću do rujna 2024. temeljem Kolektivnog ugovora za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“ KLASA: 601-02/19-01/9 od dana 21. prosinca 2020. godine i pripadajućih aneksa, kada je dana 19. rujna 2024. godine sklopljen novi Kolektivni ugovor za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“, KLASA: 601-02/24-01/4, između tuženika i Republičkog sindikata radnika, Zagreb, Palmotićeva 55, OIB: 28847071386 (dalje u tekstu: Novi kolektivni ugovor), koji se u odnosu na radnike II.-tuženika primjenjuje od dana 01. rujna 2024. godine, da je čl.9. st.3. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje u tekstu: ZOR) propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu odgojiteljice te se njena plaća ima obračunavati temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/1997, 107/2007, 94/2013, 98/2019, 57/2022, 101/2023, 145/2023, dalje u tekstu: Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju), kojim je određeno kako se na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, primjenjuju propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za radnike, da je 01. siječnja 2024. stupio na snagu Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023, dalje u tekstu: Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama), kojim je u čl. 13. propisano da se osnovica za obračun plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom, a ako se kolektivnim ugovorom ne ugovori visina osnovice do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za iduću godinu, utvrdit će je odlukom Vlada Republike Hrvatske, da je temeljem Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama donesena Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/2024, dalje u tekstu: Uredba), koja je stupila na snagu dana 01. ožujka 2024., da su Uredbom propisani nazivi radnih mjesta u javnim službama, klasifikacija radnih mjesta u pripadajući platni razred, koeficijenti za obračun plaće i stručni uvjeti koji moraju biti ispunjeni prilikom zapošljavanja na propisana radna mjesta, da se temeljem čl.51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, prilikom obračuna plaće tužiteljice, u odnosu na nju od stupanja na snagu Uredbe dana 01. ožujka 2024. godine ima primijeniti osnovni koeficijent za radno mjesto odgajatelja u iznosu od 2,01, kao i osnovica na koju upućuje Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama u iznosu od 947,18 EUR. Međutim, unatoč gore navedenom, tužiteljici nije od strane njenog poslodavca, ovdje II. tuženika, čiji je osnivač I. tuženik, obračunata i isplaćena plaća temeljem Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama te Uredbe koja je na snazi od dana 01. ožujka 2024. godine, kojom se uređuju koeficijenti za obračun plaća radnika u osnovnom školstvu, koji se temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju primjenjuju na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske. Tužiteljica u prilogu tužbe dostavila izračun razlike plaće na koji ostvaruje pravo temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te čl. 12. st. 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, kojim je propisan osnovni koeficijent za radno mjesto odgajatelja u iznosu 2,01. Dakle, tužiteljici je od ožujka 2024., za mjesece ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz, umjesto temeljem osnovnog koeficijenta u iznosu 2,01 te obračunskog koeficijenta u iznosu 2,25, poslodavac obračunavao i isplaćivao plaću temeljem obračunskog koeficijenta u iznosu 1,47, koji nije u odnosu na tužiteljicu primjenjiv od stupanja na snagu Uredbe, zbog čega tužiteljici od ožujka do rujna 2024. nije isplaćena plaća na koju ima pravo temeljem odredbe čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Uslijed navedenog, tužiteljici je u predmetnom razdoblju isplaćena plaća koja je za 5.586,11 eura bruto niža od plaće na koju tužiteljica ima pravo temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te čl. 12. st. 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, dakle Uredbe koja je na snazi od dana 01. ožujka 2024. godine, da su tuženici naposljetku, u rujnu 2024., postupili u skladu s odredbom čl.51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, obzirom da je novim kolektivnim ugovorom, koji je kod II. tuženika u primjeni od dana 01. rujna 2024. godine, čl. 46. propisana osnovica u iznosu od 947,18 EUR te su čl. 45. novog kolektivnog ugovora koeficijenti radnih mjesta usklađeni s koeficijentima iz Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Dakle, tužiteljica predmetnom tužbom potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od ožujka do rujna 2024. godine, obzirom da joj je tek od rujna 2024. godine plaća obračunavana i isplaćivana u skladu s čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, imajući u vidu da je sklopljen novi kolektivni ugovor u odnosu na radnike II. tuženika kojim su osnovica i koeficijenti za obračun plaće tužiteljice usklađeni s osnovicom i koeficijentima na čiju primjenu upućuje čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Za slučaj osporavanja visine tužbenog zahtjeva od strane tuženika, tužiteljica predlaže da se visina razlike plaće na koju tužiteljica ostvaruje pravo utvrdi izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem uz davanje naloga vještaku da pribavi od II. tuženika potrebnu dokumentaciju za izračun razlike plaće.
2. U odgovoru na tužbu (list 25-31 spisa), po punomoćniku, tuženici osporavaju tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, obrazlažući da je točno da se u tužbi navodi da je tužiteljica zaposlena kod II. tuženika na radnom mjestu odgojiteljice temeljem sklopljenog ugovora o radu i da je II. tuženik osnivač istog, ali da je netočno da tužiteljica smatra da ima pravo na isplatu razlike plaća za razdoblje od 01. ožujka 2024. godine pa do 30.08.2024. godine kako to potražuje tužbenim zahtjevom, da je potpisanim ugovorom o radu ugovorena je obveza II. tuženika da tužiteljici isplati plaću sukladno odredbama Pravilnika o radu a što je on u cijelosti ispunio. To je pak vidljivo iz slijedećeg:
Pravilnikom o radu II. tuženika od 15.02.2022. godine je propisano:
„…Osnovna plaća radnog mjesta
Članak 61.
Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.
Osnovna bruto plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
Osnovica za obračun plaće radnika istovjetna je osnovici za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima Grada Varaždina.
U slučaju smanjenja osnovice iz stavka 3. ovog članka, Gradonačelnik će posebnom odlukom utvrditi visinu osnovice radnika u Vrtiću, s tim da ona ne može biti niža od visine osnovice za radnike u upravnim tijelima Grada Varaždina….“, da je čl.65. istog pravilnika određeni su koeficijenti složenosti poslova za sve radnike, koji koeficijenti su zatim mijenjani temeljem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu Dječjeg vrtića [adresa] od dana 25.01.2024. godine, da su radnici bili raspoređeni u radna mjesta I. do IV. vrste, sukladno njihovoj stručnoj spremi pa tako radnici I. vrste imaju visoku stručnu spremu, radnici II. vrste višu stručnu spremu, III. vrste srednju stručnu spremu, IV. vrste nižu stručnu spremu. Visina koeficijenta odgojitelja djece tako je ovisila o stručnoj spremi pa su oni sa visokom stručnom spremom imali osnovni koeficijent 1,4 a oni s višom 1,31, konkretno, da je ovdje tužiteljica više stručne spreme pa njezin osnovni koeficijent iznosi 1,31, što je vidljivo i iz obračunskih lista plaće koje priložila uz tužbu, a koji koeficijent je zatim uvećan zbog godina staža, da je osnovica za sporni utuženi period bila utvrđena Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o radu dječjeg vrtića [adresa] od 22. 02. 2024. u kojem je propisano da osnovica za obračun plaća radnika od 01.01.2024. godine iznosi 860,00 EUR-a a od 10. 05. 2024. iznosi 900,00 EUR-a, a zatim je još dodatno povišena Pravilnikom o izmjeni Pravilnika o radu dječjeg vrtića [adresa] od dana 24.07.2024. godine na iznos od 947,18 EUR -a bruto, počevši od isplate plaće za mjesec srpanj 2024. godine pa nadalje, da je II. tuženik nadalje, do rujna 2024. godine obvezivao Kolektivni ugovor za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić Varaždin, Klasa: 601-02/19-01/9 od dana 21.12.2020. godine i pripadajući aneksi (objavljen u Službenom vjesniku Grada Varaždina, broj 11/2020, 9/2021, 14/2022, 2/2024) , a 19.09.2024. godine sklopio je novi Kolektivni ugovor za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“ Klasa: 601-02/24-01/4 (objavljen u Službenom vjesniku Grada Varaždina broj 6/2024, a zatim je II. tuženik donio i novi Pravilnik o izmjenama Pravilnika o radu od 26.09.2024. godine kojim su promijenjeni koeficijenti za obračun plaća i tek od rujna 2024. godine je nastala obveza II. tuženika da tužiteljici plaću isplaćuje uz primjenu novog osnovnog koeficijenta od 2,01, a nikako ne prije toga, da je pozivanje tužiteljice na odredbe Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023) i na koeficijente utvrđene Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/2024) koja je stupila na snagu dana 26.02.2024. godine (dalje: Uredba) nije osnovano. Kao prvo, odredbom čl.2.st.1. tog zakona propisano je:
„…(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na službenike i namještenike u državnoj službi i javnim službama…“,
dok je pojam javne službe definiran u čl.3.st.2. istog zakona kako slijedi: „…2. javne službe su:
a) pravne osobe koje su kao proračunski korisnici državnog proračuna navedeni u
Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika
b) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Hrvatski zavod za zapošljavanje
c) osnovnoškolske i srednjoškolske ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu sukladno posebnom propisu kojim se uređuje odgoj i obrazovanje
d) ostale pravne osobe iz sustava znanosti i obrazovanja kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu i
e) javne ustanove kojima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osigurava sredstva za plaće u okviru sredstava za troškove pružanja zdravstvene zaštite osiguranim osobama…“, da II. tuženik nije niti jedna od javnih službi definiranih Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama jer nije ni osnovnoškolska niti srednjoškolska ustanova a niti je II. tuženik u kategoriji ostalih pravnih osoba iz sustava obrazovanja kojem bi sredstva za plaće bila osigurana u državnom proračunu, jer sredstva za plaće II tuženika osigurava I. tuženik iz gradskog proračuna. Nadalje, spomenutom Uredbom su propisani nazivi radnih mjesta u javnim službama, klasifikacija radnih mjesta u pripadajući platni razred, koeficijenti za obračun plaće i stručni uvjeti koji moraju biti ispunjeni prilikom zapošljavanja na propisana radna mjesta. Tuženici, međutim, smatraju da se niti koeficijenti koje je navedena Uredba predvidjela za prevođenje radnog mjesta naziva odgajatelj (broj 12.5.20.), koeficijent 2,01, platni razred 8. u sustavu obrazovanja-osnovna i srednja škola, ne mogu naprosto preslikati na radno mjesto odgojitelj djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu, tim više što:
-minimalni stručni uvjeti za zapošljavanje na ta radna mjesta nisu isti,
-se ne radi o istim radnim mjestima, a
-jednostavnim preslikavanjem koeficijenata potpuno neopravdano dolazi do izjednačavanja odgojitelja koji imaju visoku stručnu spremu sa odgojiteljima koji imaju višu stručnu spremu, osim toga u čl.12. st.5. Uredbe nabrojena su „ostala radna mjesta u sustavu obrazovanja“ na koja se odnosi ta Uredba, među kojima je i radno mjesto naziva odgajatelj (broj 12.5.20.), koeficijent 2,01, platni razred 8., dok je u čl.12. st.8. Uredbe propisano da se „… Minimalni stručni uvjeti za zapošljavanje na radna mjesta iz stavaka 1. i 5. ovoga članka određuju sukladno posebnim propisima iz područja osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanjai općim aktima ustanova…“ Dakle, jasno je da se to odnosi na osnovnu i srednju školu i to isključivo na radna mjesta za koja su minimalni stručni uvjeti za zapošljavanje propisani zakonskim odredbama koje reguliraju upravo rad u tim ustanovama (a ne vrtićima). Nadalje, u čl. 26. Uredbe je propisano:
„…(1) Prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, provest će se prema tablicama za prevođenje iz članka 25. ove Uredbe.
(2) Prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi se prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu…“
dok je u članak 25. Uredbe propisano da se „…Tablice prevođenja radnih mjesta od broja 1 do 62 nalaze se u prilogu ove Uredbe i čine njezin sastavni dio.
Dakle, tom uredbom određeno je prevođenje radnih mjesta koja su postojala u javnim službama sukladno tablicama prevođenja koje su sastavni dio te uredbe, da se u navedenim tablicama nigdje se ne spominju ustanove u sustavu predškolskog odgoja već isključivo Ustanove u sustavu obrazovanja-osnovna i srednja škola, iz čega je vidljivo da njome nije predviđeno niti propisano prevođenje radnih mjesta koja postoje u sustavu predškolskog odgoja, koji sustav je uređen Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/1997, 107/2007, 94/2013, 98/2019, 57/2022, 101/2023, 145/2023) kao posebnim propisom. Tako primjerice odredba čl. 24. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju propisuje tko sve radi u dječjem vrtiću i tko može obavljati poslove odgojitelja djece od navršenih šest godina života do polaska u osnovu školu kako slijedi:
…“(1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelji stručni suradnik: pedagog, psiholog, logoped, edukacijski rehabilitator i socijalni pedagog te medicinska sestra kao zdravstvena voditeljica.
(2) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste za rad na radnome mjestu odgojitelja, a koji može biti:
a) preddiplomski sveučilišni studij,
b) preddiplomski stručni studij,
c) studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, d) diplomski sveučilišni studij,
e) specijalistički diplomski stručni studij.
(4) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 3. ovoga članka, poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij, i to: specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski stud ij ili četverogodišnji diplomski stručni studij primarnog obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne kvalifikaciju odgojitelja temeljem priznavanja stečenih ishoda učenja na studiju za učitelja i razlike programa za prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju učitelja u svrhu stjecanja kvalifikacije odgojitelja. (5) Ako osoba iz stavka 4. ovoga članka ne stekne kvalifikaciju odgojitelja u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa, prestaje joj radni odnos istekom roka za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije za odgojitelja te se ne može više zaposliti u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja dok ne ispuni uvjete za rad na radnome mjestu odgojitelja.
(6) Osoba iz stavka 4. ovoga članka prilikom prijave na natječaj dužna je dostaviti dokaz da nije bila zaposlena u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja na radnom mjestu odgojitelja.
(7) Osoba iz stavka 4. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja kvalifikacije za odgojitelja te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini, i to uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 3. ovoga članka.
(8) Poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić, uz osobu iz stavka 3. ovoga članka, može izvoditi i osoba koja je završila učiteljski studij, na određeno vrijeme, najdulje do kra ja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini.
(13) Odgovarajuću vrstu obrazovanja odgojno-obrazovnih radnika te razinu i vrstu ostalih radnika u dječjem vrtiću, kao i potrebnu razinu i vrstu obrazovanja za izvođenje programa iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom….“
Za razliku od toga, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ( NN 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017, 68/2018, 98/2019, 64/2020, 133/2020, 151/2022) propisano je tko obavlja odgojno obrazovni rad u osnovnoj i srednjoj školi i koje kvalifikacije ta osoba mora imati, pri čemu se „odgajatelji“ spominju kao nastavnici u srednjoškolskoj ustanovi i osobe koje rade s djecom u učeničkom domu, kako slijedi:
Člankom100. propisano je:
„…(1) Odgojno-obrazovni rad u osnovnoj školi obavljaju učitelji razredne, učitelji predmetne nastave, učitelji edukatori rehabilitatori i stručni suradnici.
(2) Odgojno-obrazovni rad u srednjoškolskoj ustanovi obavljaju nastavnici i stručni suradnici.
(3) Nastavnici u srednjoškolskoj ustanovi su nastavnici, strukovni učitelji, suradnici u nastavi i odgajatelji.
(4) Stručni suradnici u školskoj ustanovi su: pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila (edukator rehabilitator, logoped i socijalni pedagog)….“
dok je člankom 101. istog zakona propisano:
„… (1) Učitelji u osnovnoj školi izvode nastavu i druge oblike neposrednog odgojno - obrazovnog rada s učenicima te obavljaju poslove koji proizlaze iz naravi i opsega odgojno-obrazovnog rada.
(2) Nastavnici u srednjoj školi izvode nastavu i druge oblike neposrednog odgojno - obrazovnog rada s učenicima te obavljaju poslove koji proizlaze iz naravi i opsega odgojno-obrazovnog rada.
(3) Strukovni učitelji samostalno izvode vježbe i praktičnu nastavu.
(4) Suradnici u nastavi sudjeluju u izvođenju praktične nastave i vježbi pod neposrednim vodstvom nastavnika ili stručnog učitelja te obavljaju druge poslove koji proizlaze iz naravi i opsega odgojno-obrazovnog rada.
(5) Odgajatelji rade s obrazovnom skupinom u učeničkom domu te obavljaju druge poslove koji proizlaze iz naravi odgojno-obrazovnog rada.
(6) Stručni suradnici obavljaju neposredan odgojno-obrazovni rad s učenicima te stručno-razvojne i koordinacijske poslove.
a člankom 105. st.13. istog zakona propisano je da „… Poslove odgajatelja može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij odgovarajuće vrste i ima pedagoške kompetencije….“
Dakle, tuženici smatraju da iz svega navedenog jasno proizlazi da se ne radi o istim radnim mjestima (radno mjesto odgojitelj djece od navršenih 6 mjeseci života do polaska u osnovnu školu iz Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i radno mjesto odgajatelj prema Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi), da minimalni stručni uvjeti za zapošljavanje na ta radna mjesta nisu isti, te da da bi jednostavnim preslikavanjem koeficijenata potpuno neopravdano došlo do izjednačavanja odgojitelja djece koji imaju visoku stručnu spremu sa odgojiteljima djece koji imaju višu stručnu spremu. Osim toga, da je zakonodavac donošenjem Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbom o nazivima radnih mjesta doista želio regulirati i plaće odgojitelja djece u predškolskim ustanovama (koje se ne financiraju iz državnog proračuna), tada bi to bilo izričito navedeno, a nije, štoviše, samo nategnutim tumačenjem pokušava se taj zakon kao povoljniji propis primijeniti u konkretnom slučaju, a koeficijent jednog radnog mjesta (odgajatelja u sustavu obrazovanja-osnovnoj i srednjoj školi) primijeniti na posve drugo radno mjesto (odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu). Dodaje se i da je Uredbom u čl. 5, pod „ostala radna mjesta u sustavu obrazovanja“ navedeno i radno mjesto broj 12.05.31.,Učitelj-nastavnik-stručni suradnik-odgajatelj bez odgovarajuće vrste obrazovanja, koeficijent 1,77,5. platni razred, pa je na tužiteljici da dokaže zašto se ne bi upravo taj koeficijent trebao primijeniti na nju, čak i da je Uredba primjenjiva na njezino radno mjesto. U odnosu pak na nepravednost situacije koja je nastala zbog izjednačavanja koeficijenta radnih mjesta I. i II. vrste tuženi ističu i da je i u KOLEKTIVNOM UGOVORU za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić ,„Varaždin" koji je potpisan 19.09.2024. godine ugovoreno je u čl. 45. kako slijedi: „… U slučaju izmjene propisa koji se odnose na plaće u sustavu predškolskog odgoja pogledu koeficijenata radnih mjesta I., odnosno II. vrste, kao i u slučaju novog pravnog tumačenja nadležnih tijela kojim će se na drugačiji način tumačiti navedena materija (razlika koeficijenta radnih mjesta I., odnosno II. vrste), ugovorne strane suglasne su da će se izvršiti korekcija koeficijenata radnih mjesta II. vrste u mjesecu koji slijedi odmah po donošenju navedenih propisa, odnosno pravnog tumačenja, a o čemu će ugovorne strane sklopiti aneks ovom ugovoru….“ pa su temeljem svega navedenog, tuženi predložili da sud odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužiteljici naloži da im nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.
3. Odgovarajući na navode iz odgovora na tužbu, u podnesku od 9. srpnja 2025., tužiteljica je navela u opsežnim navodima odgovora na tužbu tuženici citiraju odredbe Zakona o plaćama u državnoj službi javnim službama (NN 155/2023), Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/2024), Pravilnika o radu II. tuženika i Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/1997, 107/2007, 94/2013, 98/2019, 57/2022, 101/2023, 145/2023) izostavljajući pri tome više nego jasnu odredbu čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koja predstavlja pravnu osnovu ovog tužbenog zahtjeva. Predmetnom odredbom, više nego jasno i precizno je određeno kako se na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, primjenjuju propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za radnike. Dakle, neovisno o tome što u samim propisima na koje se tuženici pozivaju a kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu nisu regulirana ta prava u odnosi na radnike dječjih vrtića ti propisi imaju se na njih primijeniti temeljem odredbe čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Tužiteljica pri tome ponovno ističe kako je čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Pojednostavljeno radnici dječjih vrtića koji su u vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave sukladno predmetnoj zakonskoj odredbi zakona imaju pravo na plaću, naknade i druge prihode kao što to imaju službenici i namještenici zaposleni u osnovnom školstvu, ukoliko su propisi kojima je to određeno za njih povoljnije. Propisi kojima je ovo određeno povoljniji su za radnike u dječjim vrtićima u vlasništvu jedinice lokalne i područne samouprave najranije od dana stupanja na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Upravo iz ovog razloga, dana 19. rujna 2024. godine sklopljen je novi Kolektivni ugovor za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“, KLASA: 601-02/24-01/4, između II. tuženika i Republičkog sindikata radnika, Zagreb, Palmotićeva 55, OIB: 28847071386, koji se u odnosu na radnike II.-tuženika primjenjuje od dana 01. rujna 2024. godine a kojim je radnicima II. tuženog priznato pravo na plaću, naknade i druge prihode kao što to imaju službenici i namještenici zaposleni u osnovnom školstvu. Ovim kolektivnim ugovorim, tužiteljici je utvrđen osnovni koeficijent u iznosu od 2,01, odnosno obračunski koeficijent u iznosu od 2,13 koji se primjenjuje na radno mjesto odgojitelja kao što je to propisano odredbom čl. 12. st. 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Međutim, tužiteljica ima pravo na povećanje plaće, naknada i drugih prihoda od dana kada je do tih povećanja došlo u odnosu na službenike i namještenike zaposlene u osnovnom školstvu, odnosno od dana 01. ožujka 2024. godine kada je na snagu stupila Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama a radi čega je tužiteljica i ustala s ovom tužbom. Navodi tuženika o tome kako bi tužiteljici možda pripadao pravo na koeficijent 1,77 odgajatelj – bez odgovarajućeg obrazovanja potpuno je promašen obzirom da tužiteljica ima odgovarajuće obrazovanja za radno mjesto odgojitelja na kojemu je zaposlena, sve sukladno odredbi čl. 24. st. 3. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Ovakav navod u suprotnosti je i sa svim ostalim tvrdnjama tuženika u kojima neosnovano žele osporiti tužiteljici pravo na ovu razliku temeljem propisa kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu a koje su naposlijetku kroz sklapanje kolektivnog ugovora i sami priznali. Tužiteljica je istaknula kako su i neki drugi vrtići u vlasništvu jedinica lokalne uprave i samouprave neosnovano osporavali ova prava svojim zaposlenicima, međutim nakon što su radnici sudskim putem krenuli u ostvarivanje svojih prava, poslodavci i njihovi osnivači svjesni da su radnici u pravu, isplatili su razliku koja se potražuje i ovom tužbom i na taj način smanjili troškove vođenja ovih postupaka. U tim postupcima tužitelji su, nakon što je udovoljeno tužbenim zahtjevima identične činjenično pravne osnove, povukli tužbe a tuženici su obvezani naknaditi i troškove parničnog postupka tužiteljima, dostavljajući rješenje Općinski sud u Bjelovaru Pr-9/25, rješenje Općinski sud u Bjelovaru Pr-19/25, rješenje Općinski sud u Bjelovaru Pr-15/25 i rješenje Općinski sud u Bjelovaru Pr-8/25 (list 76-90 spisa).
4. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u Ugovor o radu od 21. ožujka 1996. (list 6 spisa), izvadak iz sudskog registra za II. tuženika (list 7-9 spisa), izračun razlike plaće (list 10-13 spisa), platne liste tužiteljice za ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2024. (list 14-19 spisa), Pravilnik o radu II. tuženika od 15.02.2022. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o radu od 25.01.2024. godine, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o radu od 22.02.2024. godine, Pravilnik o izmjeni Pravilnika o radu od 24.07.2024. godine i Pravilnik o izmjeni Pravilnika o radu od 26.09.2024. godine (list 32-70 spisa).
5. Nesporno je da je tužiteljica zaposlena u Dječjem vrtiću Varaždin, ovdje II. tuženiku, čiji je osnivač Grad Varaždin, ovdje I. tuženik, na radnom mjestu odgojiteljice, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenom između tužiteljice i poslodavca dana 21. ožujka 1996. godine.
6. Nesporno je da je poslodavac tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću do rujna 2024. temeljem Kolektivnog ugovora za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“ KLASA: 601-02/19-01/9 od dana 21. prosinca 2020. godine i pripadajućih aneksa.
7. Nesporno je da je 19. rujna 2024. sklopljen novi Kolektivni ugovor za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“, KLASA: 601-02/24-01/4, između tuženika i Republičkog sindikata radnika, koji se u odnosu na radnike II. tuženika primjenjuje od 1. rujna 2024.
8. Nesporno je da je Grad Varaždin, ovdje I. tuženik, kao osnivač ustanove Dječji vrtić Varaždin, ovdje II. tuženika pa temeljem odredbe čl.59. st.2. Zakona o ustanovama (NN 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019, 151/2022) solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze.
9. Sporno je pripada li tužiteljici razlika plaće u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 1. rujna 2024., kada se počeo primjenjivati novi Kolektivni ugovor za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“, KLASA: 601-02/24-01/4, između tuženika i Republičkog sindikata radnika, odnosno je li u tom razdoblju tužiteljici trebala biti plaća isplaćena temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 22/24, dalje: Uredba) donijete temeljem Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024., kao povoljnijeg propisa.
10. Tužiteljica se pozivala na odredbu čl.51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine broj:10/1997, 107/2007, 94/2013, 98/2019, 57/2022, 101/2023, 145/2023).
11. Prema odredbi čl.51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine broj:10/1997, 107/2007, 94/2013, 98/2019, 57/2022, 101/2023, 145/2023, 145/2024, 146/2025 i 22/2026), na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, primjenjuju se propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za radnike; u ime radnika u dječjim vrtićima sindikat kolektivno pregovara i potpisuje kolektivni ugovor s osnivačem ustanove, odnosno s financijerom.
12. Prije svega, točno je da se na plaće zaposlenih u dječjem vrtiću ne primjenjuju odredbe Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, broj 155/23) i da se plaće zaposlenih u dječjim vrtićima ne uređuju Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 22/24, dalje: Uredba).
13. Osnovano tuženi navode da ovdje II. tuženik nije niti jedna od javnih službi definiranih Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama jer nije ni osnovnoškolska niti srednjoškolska ustanova, a niti je II. tuženik u kategoriji ostalih pravnih osoba iz sustava obrazovanja kojem bi sredstva za plaće bila osigurana u državnom proračunu jer sredstva za plaće II. tuženika osigurava I. tuženik iz gradskog proračuna.
14. Naime, odredbom čl.2. st.1. tog Zakona, kao javne službe (među ostalim), definirane su osnovnoškolske i srednjoškolske ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu sukladno posebnom propisu kojim se uređuje odgoj i obrazovanje.
15. Dakle, II. tuženik nije pravna osoba iz sustava obrazovanja kojem bi sredstva za plaće bila osigurana u državnom proračunu.
16. Međutim, to što II. tuženik nije pravna osoba kojoj bi sredstva za plaće bila osigurana u državnom proračunu, već su sredstva osigurana iz proračuna jedinice lokalne samouprave (ovdje I. tuženika), ne smije negativno utjecati na plaću tužiteljice.
17. Naime, prema odredbi čl.1. st.1. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine broj: 10/1997, 107/2007, 94/2013, 98/2019, 57/2022, 101/2023, 145/2023, 145/2024, 146/2025 i 22/2026) tim Zakonom uređuje se predškolski odgoj i obrazovanje te skrb o djeci predškolske dobi kao dio sustava odgoja i obrazovanja te skrbi o djeci. Prema stavku 3. istog članka, dječji vrtići su javne ustanove koje djelatnost predškolskog odgoja obavljaju kao javnu službu.
18. Dakle, tužiteljica je radnik u sustavu odgoja i obrazovanja te skrbi o djeci, a radno mjesto odgojitelja, prema mišljenju suda, iznimno je odgovorno obzirom na dobnu skupinu djece i za svoj rad tužiteljica treba biti adekvatno plaćena, a što tužiteljica u utuženom razdoblju nije bila.
19. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju temeljena je na Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu Dječjeg vrtića " [adresa]" od 25. siječnja 2024., kojim je ovdje II. tuženik za položaj i radno mjesto I. vrste (VSS) za radno mjesto odgojitelja utvrdio koeficijent 1,40, a za položaj i radno mjesto II. vrste (VŠS) za radno mjesto odgojitelja utvrdio je koeficijent od 1,31.
20. Istodobno je u utuženom razdoblju odredbom članka 12. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 22/24), kojom su određena posebna radna mjesta u sustavu obrazovanja, pod 12.5.20. za radno mjesto odgajatelj određen koeficijent od 2,01 (platni razred 8.).
21. Navedenim propisom uređena je plaća, naknada i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu.
22. Dječji vrtići su javne ustanove koje djelatnost predškolskog odgoja obavljaju kao javnu službu i to što se plaće radnika dječjih vrtića financiraju iz proračuna jedinice lokalne samouprave ne smije biti razlog da se na obračun plaća radnika u dječjim vrtićima ne primijeni čl.12. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 22/24), kojim je određen koeficijent od 2,01, to više jer je upravo taj koeficijent za radno mjesto I. i II. vrste-odgojitelj utvrđen čl.45. Kolektivnog ugovora za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“, KLASA: 601-02/24-01/4, između tuženika i Republičkog sindikata radnika od 19. rujna 2024., a koji se u odnosu na radnike II. tuženika primjenjuje od 01. rujna 2024. Konačno, upravo je koeficijent od 2,01 za položaj i radno mjesto I. vrste (VSS) i položaj i radno mjesto II. vrste (VŠS) za radno mjesto odgojitelja zaposlenog kod II. tuženika utvrđen čl.1. Pravilnika o izmjeni Pravilnika o radu od 26.09.2024. godine.
23. Jednako tako, tužiteljici u utuženom razdoblju pripada i osnovica u iznosu od 947,18 eura, temeljena na čl.13. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama jer je Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 155/2024), na temelju čl.13. st.2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, donijeta na sjednici Vlade Republike Hrvatske 31. prosinca 2024. i stupila je na snagu 1. siječnja 2025. Upravo osnovica za obračun plaće radnika predškolske ustanove u iznosu od 947,18 eura određena je čl.46. Kolektivnog ugovora za radnike u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“, KLASA: 601-02/24-01/4 od 19. rujna 2024., a koji se u odnosu na radnike II. tuženika primjenjuje od 1. rujna 2024.
24. Stoga sud smatra da je Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama, kao i Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, kao propisi kojima su uređene plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, u smislu odredbe čl.51. st.1. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, propisi povoljniji za obračun plaće tužiteljice u spornom razdoblju.
25. Navedeno je u skladu i sa odredbom čl.9. st.3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23), prema kojoj ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
26. Glede visine utuženog potraživanja, valja reći da tuženici nisu prigovarali matematičkom izračunu. Obzirom da je utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, sud je prihvatio izračun koji je tužiteljica priložila uz tužbu, izrađen po ovlaštenom revizoru, ovlaštenom poreznom savjetniku i ovlaštenom procjenitelju društava IL (list 10-13 spisa).
27. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan.
28. Valja dodati da je tužiteljica priložila rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pr-9/25, poslovni broj: Pr-19/25, poslovni broj: Pr-15/25 i poslovni broj: Pr-8/25, a koja nisu od utjecaja na donošenje meritorne odluke u konkretnom predmetu jer se radi o procesnim odlukama donijetim nakon dispozicije stranaka u tim predmetima i tim odlukama nije pravomoćno meritorno odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu tamo tužitelja, za koje ovdje tužiteljica navodi da su temelji na identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
29. Na ročištu 16. travnja 2026., tužiteljica je predala nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Pr-23/2024-29 od 12. veljače 2026., a koja također nije od utjecaja na odluku u ovom sporu jer je u navedenom predmetu sud donio odluku odlučivši o osnovanosti prigovora promašene pasivne legit imacije, a nije raspravljao o činjeničnim navodima tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva.
30. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje:ZPP-a), primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 i 107/25-dalje:Tarifa).
31. Sud je, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. ZPP-a, tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, prema Tbr.7.1. Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 9. srpnja 2025. u iznosu od 250,00 eura, prema Tbr. 8.1. Tarife i trošak zastupanja na ročištu 16. 4. 2026. u iznosu od 250,00 eura, prema Tbr. 9.1. Tarife, u koje iznose je uračunat PDV 25% prema Tbr. 46. Tarife, a što čini ukupni trošak tužiteljice u iznosu od 750,00 eura, koji je primjenom čl.151. st.3. ZPP-a, uz zatezne kamate od donošenja presude do isplate, tužiteljici dosuđen i platež naložen solidarno tuženicima.
Ivanec, 13. svibnja 2026.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Josip Pažin, odvjetnik iz OD Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba
2. Željka Brlečić, odvjetnica u OD Brlečić & Partneri iz Varaždina