Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-143/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupan po punomoćnicima iz O.D. Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, VPS: 4.255,37 eura, nakon održane glavne javne rasprave 23. travnja 2026. u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 13. svibnja 2026., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, broj 628-50-4758936 od dana 13.03.2008.godine, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod posl.br. OV-9611/2008 dana 13.03.2008.godine ništetan u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.255,37 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za razdoblje od 31. listopada 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, tekućom na iznos od:

9,70 EUR od dana 31.10.08 pa do isplate,

12,47 EUR od dana 31.12.08 pa do isplate,

14,46 EUR od dana 02.02.09 pa do isplate,

15,36 EUR od dana 02.03.09 pa do isplate,

8,74 EUR od dana 31.03.09 pa do isplate,

18,22 EUR od dana 30.04.09 pa do isplate,

12,50 EUR od dana 01.06.09 pa do isplate,

12,30 EUR od dana 30.06.09 pa do isplate,

3,37 EUR od dana 31.07.09 pa do isplate,

16,25 EUR od dana 31.08.09 pa do isplate,

4,71 EUR od dana 30.09.09 pa do isplate,

14,66 EUR od dana 02.11.09 pa do isplate,

6,02 EUR od dana 30.11.09 pa do isplate,

8,26 EUR od dana 31.12.09 pa do isplate,

23,10 EUR od dana 01.02.10 pa do isplate,

15,17 EUR od dana 01.03.10 pa do isplate,

19,84 EUR od dana 29.03.10 pa do isplate,

18,56 EUR od dana 28.04.10 pa do isplate,

22,21 EUR od dana 28.05.10 pa do isplate,

29,26 EUR od dana 28.06.10 pa do isplate,

28,10 EUR od dana 28.07.10 pa do isplate,

41,71 EUR od dana 30.08.10 pa do isplate,

37,91 EUR od dana 28.09.10 pa do isplate,

32,04 EUR od dana 28.10.10 pa do isplate,

41,41 EUR od dana 29.11.10 pa do isplate,

51,51 EUR od dana 28.12.10 pa do isplate,

55,69 EUR od dana 28.01.11 pa do isplate,

50,07 EUR od dana 28.02.11 pa do isplate,

46,79 EUR od dana 28.03.11 pa do isplate,

47,68 EUR od dana 28.04.11 pa do isplate,

63,61 EUR od dana 30.05.11 pa do isplate,

68,54 EUR od dana 28.06.11 pa do isplate,

77,98 EUR od dana 28.07.11 pa do isplate,

82,32 EUR od dana 29.08.11 pa do isplate,

65,75 EUR od dana 28.09.11 pa do isplate,

67,05 EUR od dana 28.10.11 pa do isplate,

67,18 EUR od dana 28.11.11 pa do isplate,

68,96 EUR od dana 28.12.11 pa do isplate,

74,46 EUR od dana 30.01.12 pa do isplate,

74,99 EUR od dana 28.02.12 pa do isplate,

72,39 EUR od dana 28.03.12 pa do isplate,

74,00 EUR od dana 30.04.12 pa do isplate,

75,28 EUR od dana 28.05.12 pa do isplate,

73,50 EUR od dana 28.06.12 pa do isplate,

73,58 EUR od dana 30.07.12 pa do isplate,

72,36 EUR od dana 28.08.12 pa do isplate,

68,91 EUR od dana 28.09.12 pa do isplate,

73,03 EUR od dana 29.10.12 pa do isplate,

74,25 EUR od dana 28.11.12 pa do isplate,

72,83 EUR od dana 28.12.12 pa do isplate,

67,39 EUR od dana 28.01.13 pa do isplate,

72,08 EUR od dana 28.02.13 pa do isplate,

72,28 EUR od dana 28.03.13 pa do isplate,

70,73 EUR od dana 29.04.13 pa do isplate,

66,15 EUR od dana 28.05.13 pa do isplate,

65,19 EUR od dana 28.06.13 pa do isplate,

65,45 EUR od dana 29.07.13 pa do isplate,

68,11 EUR od dana 28.08.13 pa do isplate,

71,51 EUR od dana 30.09.13 pa do isplate,

70,17 EUR od dana 28.10.13 pa do isplate,

71,49 EUR od dana 28.11.13 pa do isplate,

72,50 EUR od dana 30.12.13 pa do isplate,

72,41 EUR od dana 28.01.14 pa do isplate,

75,17 EUR od dana 28.02.14 pa do isplate,

74,57 EUR od dana 28.03.14 pa do isplate,

73,15 EUR od dana 28.04.14 pa do isplate,

71,58 EUR od dana 28.05.14 pa do isplate,

72,15 EUR od dana 30.06.14 pa do isplate,

73,97 EUR od dana 28.07.14 pa do isplate,

76,06 EUR od dana 28.08.14 pa do isplate,

75,87 EUR od dana 29.09.14 pa do isplate,

77,85 EUR od dana 28.10.14 pa do isplate,

78,88 EUR od dana 28.11.14 pa do isplate,

78,45 EUR od dana 29.12.14 pa do isplate,

130,86 EUR od dana 28.01.15 pa do isplate,

114,08 EUR od dana 02.03.15 pa do isplate,

118,22 EUR od dana 30.03.15 pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.831,88 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 100,13 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja i isplate navodeći da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj 628-50-4758936 dana 13.3.2008. godine, a koji Ugovor je i potvrđen kod javnog bilježnika 13.3.2008. godine te je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 20.835,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca. Nadalje se navodi da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica. Nadalje se navodi da je tako ugovorena valuta ništetna jer da su takvim ugovornim odredbama povrijeđena prava i interesi tužitelja, a da su navedene odredbe utvrđene nepoštenima i to presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine te Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine. Tijekom otplate kredita da je tužitelj vršio otplatu kredita u valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa da je tuženik od tužitelja bez valjane pravne osnove u periodu vraćanja kredita pa sve do 31.3.2015. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju neosnovano naplatio ukupan iznos od oko 29.611,52 kn.

Nakon provedenog vještačenja tužitelj uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 15.1.2026. godine, kako je to navedeno u izreci ove presude, predlažući usvajanje istog u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega da proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom te tužitelj da neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora te se ističe da je tužitelj u zahtjevu za kredit samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF. Također da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanja tečaja CHF. Također tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa, na ime ništetne valutne klauzule, jer da je suprotno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja kao i na kamatu na svaki pojedini anuitet, a kako je tužitelj podnio tužbu 17.5.2021. da proistječe da je protekao i opći zastarni rok od pet godina računajući od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. godine. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 628-50-4758936 od dana 13.3.2008. godine, list 5 – 9 spisa, u Otplatni plan, list 10 - 12 spisa, u Prijepis knjigovodstvene kartice predmetnog kredita, list 16 - 21 spisa, Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo mr.sci. Snežane Sikirić, dipl. oec., list 63 - 73 spisa, uvid u očitovanje imenovane vještakinje na iznesene prigovore, list 90 i 91 spisa te u očitovanje navedene vještakinje od 25.2.2026., list 109 - 112 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza nedvojbeno je da je između stranaka i to tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, zaključen Ugovor o kreditu broj 628-50-4758936 od dana 13.3.2008. godine na iznos od 20.835,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa rokom otplate od 84 mjeseca. U točki 7. kredita ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

6. Tužitelj se u tužbi pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom, posl. broj Rev-2221/18 u cijelosti je potvrdio odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, gore navedenu, pod posl. brojem Pž-6632/2017-10. Proistječe stoga da je pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba u ugovorima u kojima je ugovorena valutna klauzula, kao u konkretnom slučaju te se stoga ima smatrati da takve odredbe nikada nisu ni postojale.

7. Odredba članka 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8. Proistječe da navedena odredba doista govori o postupku naknade štete, međutim, u smislu čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15) šteta je i umanjenje nečije imovine kao u konkretnom slučaju s obzirom da je tužitelju plaćanjem anuiteta u valutnoj klauzuli, nastala šteta, odnosno tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju takve ništetne odredbe.

9. S obzirom na izneseno, sud je prihvatio pozivanje tužitelja na pravna utvrđenja iz gore navedenih citiranih presuda, a osim toga i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19) određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Naime, koristeći u zaključenom ugovoru o kreditu ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica kredita, svakako je stvorena neravnoteža u pravima i obvezama te je ista nedvojbeno na štetu potrošača kao slabije strane. Načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje: ZOO), općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle, osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda.

11. Također valja istaći da je nedvojbeno da je upravo tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo na način da bi tuženik objasnio tužitelju i predočio mu sve parametre koje utječu na kretanje tečaja CHF odnosno promjene tečaja pri čemu bi teret dokaza takvih tvrdnji bio upravo na tuženiku u smislu odredaba o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. st. 1 ZPP-a. Tuženik na ovu okolnost nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza.

12. S druge pak strane, ovaj Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare tražbine, s obzirom da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama br. Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dapače, proistječe da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na ime ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13. Budući se tužitelj poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., i u pogledu nedopuštenosti valutne klauzule, proistječe da je tužitelj pravomoćnošću istih saznao za utvrđenje – povredu prava potrošača iz ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare teče tek od 14. lipnja 2018. godine.

14. S obzirom da je tužitelj ustao sa tužbom 31.5.2021., to je nedvojbeno da nije nastupila zastara potraživanja vezana uz ugovorenu valutnu klauzulu, slijedom čega takav prigovor tuženika nije osnovan.

15. Sud je s druge pak strane punu vjeru poklonio nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje mr. oec. Snežane Sikirić, koja je nedvojbeno svoj nalaz dala u skladu s pravilima struke. Vještakinja je tako u svome mišljenju iznijela da je analizom otplatnog plana po kreditu broj 628-50-4758936 utvrdila pozitivnu pretplatu koja je nastala kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, za cijelo razdoblje otplate kredita u iznosu od 32.062,07 HRK (prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznos od 4.255,37 EUR-a).

16. Vezano za prigovor tuženika imenovana vještakinja se pisano očitovala (uz suglasnost stranaka za pisanim očitovanjem) na način da je iznijela da se obračun razlika na ime promjenjive kamatne stope i obračun razlika na ime rasta tečaja CHF ne preklapaju, odnosno da razlika koja je utvrđena temeljem promjenjive kamatne stope nije uključena u razliku koja je nastala na ime rasta tečaja CHF. Vještakinja je pojasnila da se izračun razlike na ime rasta tečaja ne temelji na anuitetima koji su izračunati po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, već se temelji na stvarno zaduženim anuitetima banke koji su onda preračunati po tečaju koji je vrijedio na dan isplate.

17. Vezano za daljnje prigovore tuženika, imenovana vještakinja se ponovno pisano očitovala (uz suglasnost stranaka za pisanim očitovanjem) na način da iznosi da je u Nalazu i mišljenju, u stupcu uplate na dan 3.4.2015. godine evidentirano u minusu -2.467,46 HRK (list 71 spisa) te konačno stanje kredita iznosi 0,00 HRK (kredit otplaćen – zatvoren). Vještakinja iznosi da navedeno nigdje u njezinom nalazu nije iskazano kao "negativna tečajna razlika", već da je u tablici broj 3 Analiza i izračun po otplatama na stranici 9 Nalaza iskazano kao umanjenje uplata, identično kako je to iskazano i u Prijepisu knjigovodstvene kartice za razdoblje od 31.3.2008. – 3.4.2015. u stupcu Uplate (list 21 spisa). Vještakinja ističe da je navedeni iznos prenesen – vraćen na korisnika kredita kao utvrđena preplata na kraju otplate kredita jer da je to jedino razvidno iz Prijepisa knjigovodstvene kartice za razdoblje od 31.3.2008. – 3.4.2015. (list 17 – 21 spisa). Decidirano navodi da navedeno u Prijepisu knjigovodstvene kartice, dakle, nije niti evidentirano kao "podmirenje dugovanja s osnova zakonske zatezne kamate dospjele radi kašnjenja u plaćanju", kako to ističe tuženik.

18. Sud ovakva očitovanja imenovane vještakinje u cijelosti prihvaća te smatra da je ista na iznesene prigovore u cijelosti odgovorila. Isto tako, punomoćnica tužitelja u podnesku od 10.2.2026. godine ističe kako tužitelj kod specifikacije tužbenog zahtjeva i nije uzeo u obzir predmetni iznos od 2.467,46 HRK, već je isti izuzet iz obračuna, odnosno navedeni iznos ne predstavlja potraživanje tužitelja.

19. Također valja istaći da se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva, a po ocjeni ovoga Suda, doista je riječ o preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 15.1.2026. s obzirom da je riječ o povećanju tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Međutim, ovaj Sud je dopustio preinaku neovisno od protivljenja tuženika budući smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a.

20. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a budući je tuženik sastavljač ugovora o kreditu, proistječe da je isti nepošten stjecatelj zbog čega temeljem čl. 1115. ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta temeljem čl. 1086. citiranog Zakona.

21. Budući je tužitelj uspio u parnici to mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku (list 119 spisa) te je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za sastav podneska od 15.4.2025. kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno službenoj valuti Republike Hrvatske, odnosno u euru, u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 15. siječnja 2026. godine kojim je konačno uređen tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 10.02.2026. kojim se tužitelj očitovao na podnesak tuženika od 9.2.2026. u iznosu od 200,00 eura. Također je priznat i trošak zastupanja na ročištima od 16.4.2025. godine, 29.1.2026., 16.2.2026. i 23.4.2026., u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, što daje ukupan iznos od 1.600,00 eura, što sa pripadajućim PDV-om od 400,00 eura, daje ukupan iznos od 2.000,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

22.1. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude budući na navedeno ročište punomoćnica tužitelja nije niti pristupila, a ne bi joj bio niti priznat budući ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice.

22.2. S druge pak strane, priznat je trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 42,88 eura (umjesto zatraženog iznos od 43,01 eura), pristojbe na presudu u iznosu od 89,00 eura, kao što je priznat i uplaćeni trošak predujma za knjigovodstveno- financijsko vještačenje u iznosu od 700,00 eura pa proistječe da je ukupan iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška, iznos od 2.831,88 eura.

22.3. Tužitelja je valjalo odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 100,13 eura, kao neosnovanim iz gore navedenih razloga.

23. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

24. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 13. svibnja 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu