REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-1321/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Opći562nski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Skejić odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 504,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.08.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 7,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 562,50 EUR na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 13.09.2023.godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radom mjestu doktora medicine - specijalista na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, te da ima prebivalište na adresi [adresa], a koja adresa da je udaljena više od 2 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Ističe se da sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada I.tarifnoj zoni, a za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta da iznosi 290,00 kuna mjesečno. Odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g. je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Navodi se da je odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a navodi se da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 290,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Naime, obzirom da tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora pa je tužiteljici naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje je istaknuto da se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužiteljica zbog opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Radi navedenog, tužiteljica da ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 19.05.2025.godine na način da potražuje iznos od 504,00 Eur-a na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2024.godine.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 16-17 spisa) osporava osnov i visinu predmetnog potraživanja, te osporava valjanost punomoći u predmetnom spisu tvrdeći da je punomoćnik tužiteljice ishodio punomoć iz drugog predmeta Pr-1262/2020 te je priložio kao punomoć u ovom predmetu. Tuženik je suprotno tim navodima na ročištu od 13.travnja 2026.godine istakao da nije sporno da je tužiteljica opunomoćila odvjetnika Marija Skejić u ovom postupku, a da su pitanja vezana za punomoć bila usmjerena k tome da se raščiste iz razloga što punomoćnik tužiteljice traži novčano kažnjavanje punomoćnika tuženika zbog njegovih navoda o punomoći koja je priložena uz tužbu. U odnosu na predmet spora nadalje ističe da je iz saslušanja tužiteljice razvidno da je ista izostajala sa radnog mjesta iz opravdanih razloga duže od 2 dana uzastopno, te da je to opravdani razlog za umanjenje troškova prijevoza za dane nedolaska na posao. Punomoćnik tuženika je ujedno istakao da je iz saslušanja tužiteljice razvidno da ista ne kupuje mjesečne pokazne karte te da u šestogodišnjem utuženom razdoblju nikada nije prigovorio poslodavcu na način obračuna i isplate troškova prijevoza, te da je to prema sudskoj praksi razlog za odbijanje zahtjeva. Zaključno je punomoćnik tuženika naveo da tuženik i dalje osporava osnov tužbenog zahtjeva, ali da više ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće –naknade za razdoblje siječanj 2020.godine (list 5-6 spisa); Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split (list 7 spisa);cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 8 spisa), cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 9 spisa); obavijesti Prometa o cijenama pokaznih povlaštenih putnih karata (list 10 spisa); priloga dostavljenih uz podnesak tuženika od 30.01.2026.godine (list 51-90 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 93-95 spisa).
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.
5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine-specijalista na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Također iz iskaza saslušane tužiteljice u ovom postupku nedvojbeno proizlazi, a što među strankama nije sporno da tužiteljica stalno ima prebivalište na adresi [adresa] te da se njeno mjesto prebivališta nalazi u I. Tarifnoj zoni javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split. Također među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da se tužiteljičino prebivalište na adresi [adresa] nalazi na udaljenosti više od 2 km od mjesta tužiteljičinog rada Split, Spinčićeva 1, a što proizlazi i iz iskaza same tužiteljice, a tuženik navedenu činjenicu nije osporavao u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.
6. Sporno je pripada li tužiteljicu razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. kolovoza 2018. do 30.09.2024. i ukoliko pripada u kojem iznosu. U odnosu na sporna pitanja vezana za punomoć u predmetnoj pravnoj stvari, ovaj sud je razriješio navedena sporan pitanja budući iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 13.04.2026.godine nedvojbeno proizlazi da je ista opunomoćila odvjetnika Marija Skejić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari te ga je ujedno opunomoćila i da za istu može primiti sve novčane primitke pa i parnični trošak.
7. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za siječanj 2020. (list 5 spisa) proizlazi da je tuženik za taj mjesec tužiteljici isplatio trošak prijevoza u visini mjesečne pokazne karte za I. zonu i to u iznosu od 290,00 Eur-a.
8. Iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 7 spisa) proizlazi da tužiteljičino mjesto prebivališta spada u I Tarifnu zonu.
9. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 8 spisa) proizlazi da je cijena mjesečne pokazne karte za I Tarifnu zonu 290,00 Kuna mjesečno.
10. Iz iskaza saslušane tužiteljice danog na ročištu od 13.travnja 2026.godine tužiteljica je potvrdila činjenicu da je u predmetnoj pravnoj stvari opunomoćila odvjetnika Maria Skejić da je zastupa, te da za istu može primiti sve novčane primitke pa i parnični trošak. Istakla je da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu do. ktora medicine specijaliste na kliničkom zavodu za dijagonostičku i intervencijsku radiologiju. Također iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da ista nije mijenjala adresu prebivališta te da stalno živi na adresi [adresa] u [adresa], te da njeno mjesto prebivališta pripada prvoj tarifnoj zoni javnog prijevoznika. Također je tužiteljica istakla da na radno mjesto uglavnom dolazi i da sa istog odlazi osobnim automobilom, a ukoliko nema na raspolaganju osobni automobil da se vraća s posla javnim prijevozom te da kad se vozi autobusom da to bude autobus broj 11. Tužiteljica je također istakla da joj tuženik plaća troškove prijevoza u visini mjesečne pokazne karte, ali da je primjetila da iznosi putnih troškova koje je joj tuženik plaća nisu svaki mjesec te da joj tuženik umanjuje troškove prijevoza kad se nalazi na godišnjem odmoru i bolovanju. Tužiteljica je potvrdila činjenicu da je odlazila na bolovanja, te da u utuženom razdoblju nije kupovala pokaznu mjesečnu kartu, te je navela da kad se vozi u autobusu da kupi kartu.
11. Temeljem odredbe članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU- a), a koji se TKU primjenjuje od 01.12.2017.godine, te odredbe članka 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) koji se primjenjuje od 01.svibnja 2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 7. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te odredbom članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naposljetku, je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.
12. Budući iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica, a koju činjenicu ni tuženik u ovom postupku ne osporava da je tužiteljičino mjesto prebivališta [adresa] udaljeno od njenog mjesta rada u Spinčićevoj 1 više od 2 km, te budući iz iskaza tužiteljice proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da tužiteljica na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada ima organizirani javni prijevoz autobusom i to autobusom broj 11 neovisno što je tužiteljica istakla u svojoj izjavi da se na posao pretežito vozi osobnim automobilom, a kad nema automobil na raspolaganju autobusnim prijevozom istoj prema mišljenju ovog suda u utuženom razdoblju pripadaju troškovi prijevoza u cijeni mjesečne pokazne karte za I Tarifnu zonu 290,00/38,49 Eur-a prema podacima o cijeni karata iz cjenika usluga prijevoza tvrtke Promet d.o.o. Split (list 8 spisa) i to temeljem citiranih odredbi članka 66.stavka 1. TKU- a te odredbe članka 66.. stavka 7. TKU i 66. stavka 9. TKU-a. Obzirom da tužiteljica na navedenoj relaciji od mjesta prebivališta do mjesta do rada ima organiziran javni prijevoz s kojim može redovito dolaziti na posao i odlaziti sa posla istu ne pripada pravo na trošak prijevoza po prijeđenom kilometru neovisno o činjenici što se ista prema svom iskazu koristi pored autobusnog prijevoza i osobnim automobilom za prijevoz pa sukladno navedenom tuženik je u utuženom razdoblju bio dužan plaćati troškove prijevoza tužiteljici prema cijeni mjesečne pokazne karte. Premda je tužiteljica istakla u iskazu da je koristila bolovanje u utuženom razdoblju i da samim time nije bila obvezi dva dana uzastopce dolaziti na posao, tuženik pogrešno smatra da se na tužiteljičino pravo na naknadu troškova prijevoza može primijeniti odredba članka 66.stavka 16. TKU-a (''NN'' 128/17) kojom je propisano da se zaposleniku neće naknada troškova prijevoza isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao budući se u odnosu na pravo tužiteljice na naknadu troškova prijevoza isključivo odnosi odredba članka 66. stavka 17. navedenog TKU-a koja propisuje da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. U navedenom smislu proizlazi da je tuženik imao pravo u utuženom razdoblju ne isplatiti tužiteljici naknadu troškova samo za jedan mjesec i to onaj u kojem ista koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, dok joj je za sve ostale mjesece trebao isplatiti trošak prijevoza u visini mjesečne pokazne za prvu zonu tarife javnog prijevoznika, a koja mjesečna karta kako to proizlazi iz cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 8 spisa) iznosi 290,00 Eur-a/38,49 Eur-a. Tuženik nije postupio po nalogu ovog suda sa ročišta od 11. veljače 2026.godine i nije sudu dostavio zajedničke isprave za obje stranke i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidencije o radnom vremenu, kao ni odluke o troškovima prijevoza za tužiteljicu u ostavljenom roku premda isti ne smije uskratiti dostavu navedenih isprava sukladno onome što je propisano odredbom članka 233.stavka 2. ZPP-a. Punomoćnik tuženika je na ročištu od 13.travnja 2026.godine predložio zaključenje raspravljanja i učinio je nespornom visinu potraživanja, dok tužiteljica nije dodatno uređivala tužbeni zahtjev za mjesece kad istu pripada naknada troškova prijevoza u visini mjesečne karte izuzev jednog mjeseca u kojem ista koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. U navedenom smislu ovaj sud je zaključio raspravljanje i presudio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice budući kad tuženik ne osporava visinu predmetnog potraživanja, a tužiteljica ne uredi dodatno tužbeni zahtjev sud postupa u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP-a). U navedenom smislu ovaj sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan, smatrajući da tužiteljicu pripada zatražena razlika manje isplaćene naknade troškova prijevoza u iznosu od 504,00 Eur-a i to u visini mjesečne pokazne karte za I zonu, a uzimajući u obzir kao vjerodostojan i logičan dio iskaza tužiteljice u kojem ista navodi da pored toga što je tuženik istoj umanjivao troškove prijevoza kad se nalazi na godišnjem odmoru, da je istoj umanjivao troškove prijevoza kad se ista nalazila i na bolovanju, a što isti nije smio raditi uzimajući u obzir citiranu odredbu članka 66. stavka 17. TKU-a, a zbog čega je tužiteljici i nastala razlika troškova prijevoza u navedenom utuženom iznosu.
13. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.
14. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku istu sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a pripadaju u cijelosti parnični troškovi. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 16.05.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 11.02.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 13.04.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25 bodova, a što ukupno iznosi 225 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 450,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 112,50 Eur-a ukupno iznosi 562,50 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22).Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. Tužiteljica je na ročištu od 13.travnja 2026.godine potvrdila da je dobrovoljno ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da može zatražiti isplatu parničnog troška putem njenog računa. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 4 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
Split, 13. svibnja 2026.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
-pun. tužiteljice
-tuženiku
