REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-152/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Gušteku, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 526334238587, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 8. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Domagoja Gušteka, odvjetnika i zakonskog zastupnika tuženika Tomislava Klasića, savjetnika u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, dana 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno proglašavaju se pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u korist državnog proračuna tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, a temeljem Rješenja Upravnog suda u Zagrebu br. Usl-2152/20 od 03. ožujka 2023., podnesene dana 25. rujna 2023.g. na naplatu Financijskoj agenciji dopisom od 21. rujna 2023. godine nedopuštenim.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 nadoknaditi parnične troškove tužitelju FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 100,00 eura (slovima: sto eura) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 13. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

III. Odbija se zahtjev tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 100,00 eura (slovima: sto eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 10. siječnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U tužbi navodi da je Zaključkom ovršnog suda pod poslovnim brojem: OVR-3980/2024-12 od 07. siječnja 2025. kao ovršenik u tom postupku, a ovdje tužitelj, upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku prisilne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-2152/20 od 03. ožujka 2023., podnesene dana 25. rujna 2023.g. na naplatu Financijskoj agenciji dopisom od 21. rujna 2023. godine.

2. Tužitelj je prethodno, dana 18. siječnja 2024., podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku prisilne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Upravnog suda u Zagrebu, u kojem u bitnome navodi da mu je rješenjem Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl- 2152/20 od 03. ožujka 2023. naloženo platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eura te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 119,45 eura. Budući da je tužitelj smatrao da ima pravo na umanjenje sudske pristojbe za 50% ukoliko istu plati u roku 3 dana, on je u roku 3 dana (dana 06. ožujka 2023.) platio iznos od 59,73 eura te je na preostali iznos uložio prigovor. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl – 2152/2020 od dana 13. ožujka prigovor je odbijen kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja tužitelj je uložio žalbu koja je odbijena rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž – 1237/2023 od dana 18. travnja 2023. U obrazloženju je Visoki upravni sud Republike Hrvatske naveo sljedeće: “Stoga se, a imajući u vidu da je tužitelj na vrijeme platio polovicu traženog iznosa za presudu, rješenje o pristojbi neće izvršavati za iznos obveze utvrđene za tu odluku. Pravo na plaćanje samo jedne polovice iznosa, međutim, ne odnosi se na tužbu jer je tužba predana neposredno, a ne elektronički, slijedom čega proizlazi da tužitelj nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, budući da nije platio pristojbu na tužbu u rješenjem određenom iznosu, na koji se ne može primijeniti pogodnost iz članka 7. ZSP-a. “Smatrajući da će time ispuniti obvezu u cijelosti, tužitelj je dana 12. rujna 2023. uplatio iznos od 26,54 eura na ime plaćanja preostalog iznosa sudske pristojbe. Unatoč tome, Upravni sud u Zagrebu dostavio je dana 21. rujna 2023. Financijskoj agenciji na provedbu rješenje poslovni broj UsI-2152/2020 od dana 03. ožujka 2023., a radi naplate preostalog dugovanja u iznosu od 33,18 eura. Financijska agencija postupila je po nalogu suda i provela ovrhu nad ovršenikom u ukupnom iznosu od 42,47 eura (33,18 eura + 9,29 eura naknade za provedbu osnove za plaćanje). S obzirom na to da je tužitelj smatrao da je obveza prestala nakon njegove uplate od 12. rujan 2023., te da je pljenidba iznosa od 42,47 eura nedopuštena, tužitelj je kao ovršenik predložio sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim.

3. Ovaj sud je je dana 05. veljače 2024. donio rješenje kojim je odbačen kao nedopušten prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

4. Na navedeno rješenje tužitelj je uložio žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Osijeku uvažena kao osnovana te je ukinuto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 05. veljače 2024. poslovni broj OVR-260/2024-2 i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U obrazloženju Županijskog suda je navedeno da je sud prvog stupnja zauzeo pogrešno pravno shvaćanje kad je odbacio ovršenikov prijedlog kao nedopušten. Naime, u konkretnoj situaciji kada ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom iz odredbe čl. 209. st. 1. OZ-a i kada je istu predao FINI-i radi prisilne naplate novčane tražbine, tj. sudske pristojbe utvrđene upravnim rješenjem (opskrbljene potvrdom ovršnosti), ovršenik ima pravo na pravna sredstva iz odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a.

5. Nakon odluke Županijskog suda predmet je vraćen ovom sudu koji je 7. siječnja 2025. zaključkom poslovni broj: OVR -3980/2024-12, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/1, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ-a), uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

6. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 18. veljače 2025. osporio navode tužitelja kao neosnovane te u bitnome istaknuo da je sudska pristojba pravilno utvrđena i naplaćena sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama.

7. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu u kojem je u bitnome istaknuo kako iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik također stajališta da ako stranka uplati polovicu iznosa sudske pristojbe u roku od tri dana od zaprimanja elektronički dostavljene odluke da se onda neće izvršavati naplata preostalog iznosa sudske pristojbe.

8. Ovaj sud je dopisom od dana 31. srpnja 2025. zatražio od Upravnog suda u Zagrebu da se očituje u predmetu poslovnog broja Usl-2151/2020 o tome na koji način je tužitelj podnio tužbu i na koji iznos pristojbe za tužbu je pozvan i koliko je platio te da dostavi presliku tužbe i dokaz o plaćanju pristojbe na tužbu. Upravni sud je dana 31. srpnja 2025. dostavio dopis poslovni broj Us I -2152/2020-49 u kojem je naveo da je „tužitelj podnio tužbu po opunomoćeniku neposredno sudu dana 10. kolovoza 2020. u vrijeme kada sud nije bio u sustavu e-komunikacije. Rješenjem od 3. ožujka 2023. koje je dostavljeno opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacija naloženo je tužitelju da plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 eura i za presudu u iznosu od 66,36 eura, sve u ukupnom iznosu od 119,45 eura, te je 6. ožujka 2023. platio iznos od 59, 73 eura i 12. rujna 2023. platio je iznos od 26,54 eura, ukupno 86,27 eura, a koje potvrde o uplati su dostavljene sudu po opunomoćeniku tužitelja putem e– komunikacije te je ostatak sudske pristojbe naplaćen prisilnom naplatom u iznosu od 33,18 eura.“ Uz navedeni odgovor, Upravni sud dostavio je presliku tužbe i potvrde o plaćanju navedenih sudskih pristojbi.

9. Dana 15. rujna 2025. tužitelj se očitovao na gore navedeni dopis Upravnog suda potvrđujući nespornim da je tužitelj trebao platiti puni iznos pristojbe za tužbu, dok je istaknuo da „iz priloženih je evidentno da je pravovremeno i izvršio uplatu te pristojbe u punom iznosu te polovicu iznosa pristojbe na presudu.“

10. Među strankama je nesporno: da je tužitelju naloženo da plati sudsku pristojbu za presudu i za tužbu, da je tužitelj uplatio iznos od 59,73 eura i iznos od 26,54 eura, odnosno ukupno 86,27 eura.

11. Među strankama je sporno: je li tužitelj imao pravo platiti polovicu iznosa od sudske pristojbe na presudu izdanu u elektroničkom obliku, i je li tužitelj uplatom polovice iznosa u cijelosti ispunio svoju obvezu

12. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to: Zaključak ovog suda poslovnog broja: OVR -3980/2024-12 (list 6 spisa), rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja: Usl – 2152/20-23 (list 10-11 spisa), rješenje Visokog upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja Usž-1237/23-2 (list 13-14 spisa), potvrda o plaćanju od 13. prosinca 2023. (list 16 spisa), rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja: Usl

– 2152/20-42 (list 17 spisa), rješenje o ovrsi Klasa: 034-011/23-07/3, Ur. broj: 118-08- 2012-23 od 24. studenog 2023. (list 19 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja: Gž R – 534/2022-2, (list 20-23 spisa), izvod iz zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Su IV – 87/2022-6 (list 24 spisa), rješenje ovog suda poslovnog broja: 54-Ovr-260/2024-2 (list 26-30 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja: Gž-Ovr-126/2024-2 (list31-35 spisa), dopis Upravnog suda poslovnog broja: P-152/2025 (list 48 spisa), tužba Upravnom sudu broj UST - 210/20-01, (list 50-59 spisa), potvrda o plaćanju od 06. ožujka 2023. (list 60 spisa), potvrda o plaćanju od 12. rujna 2023. (list 61 spisa) i rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja: Us-I3467/2024-15 (list 66 spisa).

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, odnosno proglašenje pljenidbe i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja u korist državnog proračuna nedopuštenim.

14. Iz dopisa Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2152/2020-49, sud je utvrdio da je tužitelj tužbu u upravnom sporu podnio neposredno sudu putem opunomoćenika, a ne elektroničkim putem. Utvrđeno je da je tužitelju rješenjem Upravnog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2023. naloženo platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eura te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 eura, odnosno ukupno 119,45 eura, pri čemu je tužitelj uplatio iznos od 59,73 eura dana 6. ožujka 2023. te iznos od 26,54 eura dana 12. rujna 2023., ukupno 86,27 eura.

15. Prema odredbi članka 7. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; u daljnjem tekstu: ZSP) pravo na umanjenje sudske pristojbe za polovicu ostvaruje se pod uvjetima propisanim tom odredbom, a ti uvjeti u konkretnom slučaju nisu ispunjeni u odnosu na pristojbu na tužbu jer tužba nije podnesena elektroničkim putem, ali ispunjeni su u odnosu na presudu.

16. Sud smatra da je u konkretnom slučaju riječ o više novčanih obveza između istih stranaka koje su dospjele istodobno, te da dužnik prilikom uplate nije naznačio na koju se obvezu uplata odnosi. Stoga se primjenjuje odredba članka 171. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO-a). Budući da su obje obveze dospjele istodobno, treba primijeniti stavak 3. navedenog članka, prema kojem se najprije namiruje obveza koja je za dužnika najotegotnija. Sud ocjenjuje da je obveza na plaćanje pristojbe na presudu otegotnija, jer je vezana uz kratak rok od tri dana u kojemu dužnik može ostvariti pravo na umanjenje obveze za 50%, dok propuštanjem tog roka gubi navedenu pogodnost. Slijedom navedenog, izvršenu uplatu trebalo je primarno uračunati na ime ispunjenja obveze plaćanja pristojbe na presudu, zbog čega se ista ima smatrati pravodobno ispunjenom, a preostali dio uplate uračunava se u drugu obvezu. Također, tužena u svom odgovoru na tužbu navodi „Tužitelj je na vrijeme platio polovicu traženog iznosa za sudsku odluku, odnosno presudu Visokog upravnog suda od 12. siječnja 2023. kojom je njegov tužbeni zahtjev odbijen, stoga se rješenje o pristojbi ne izvršava za iznos obveze utvrđene za tu odluku.“ Iz navedenog proizlazi da tužena priznaje da je tuženik uplatom od dana 6. ožujka 2023. u cijelosti podmirio iznos obveze za sudsku pristojbu za presudu. Stoga, kada je tužitelj 6. ožujka 2023. uplatio 59,73 eura, od toga se 33,18 eura odnosilo na podmirenje obveze za plaćanje sudske pristojbe za presudu, jer je uplata izvršena u tri dana od nastanka obveze, čime je obveza u cijelosti podmirena. Preostali iznos od navedene uplate od 59,73 eura, tj. 26,55 eura činilo je djelomičnu uplatu sudske pristojbe za tužbu koja iznosi 53,09 eura. Nakon ove uplate, tužitelju je preostalo za uplatiti iznos od 26,54 eura na ime sudske pristojbe na tužbu. Navedeni preostali iznos od 26,54 eura tužitelj je uplatio 12. rujna 2023. čime je podmirio i do tada djelomično nepodmireni dio obveze za plaćanje sudske pristojbe za tužbu te je istim ispunio svoju obvezu prema tuženoj u potpunosti. Budući da je ispunjen razlog iz članka 50. st. 1. t. 9. OZ-a, a u svezi čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a) utvrđeno je da je ovrha je nedopuštena te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st 1. i čl. 155. ZPP-a, zatraženom trošku i vrijednosti predmeta spora (vps 42,47 eura).

18. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, odvjetniku i to za cijeli prvostupanjski postupak – 50 bodova po Tbr. 7/9, uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) u iznosu od 100,00 eura.

19. Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 6,64 eura i na presudu u iznosu 13,27 eura, ukupno 19,91 eura kao nužni i opravdani troškovi.

20. Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku, odvjetniku od 100,00 eura i troškova sudskih pristojbi 19,91 eura, ukupno 119,91 eura koji su dosuđeni tužitelju.

21. Tužitelju se ne priznaje trošak sastavljanja žalbe i sastavljanja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim jer se ne radi o troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

22. Tuženik je odbijen za zatraženi trošak postupka u iznosu od 100,00 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 13. svibnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

tuženiku po OGDO