Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

Z 14

48260 Križevci

Poslovni broj: P-786/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u parničnom predmetu tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po OD Žurić i partneri u Zagrebu, radi ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 18. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OTP BANKA DD, SPLIT, DOMOVINSKOG RATA 6, OIB : 52508873833 kao pravnom slijedniku Societe Generale – Splitske banke d.d. Split, da vrati tužitelju ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.574,85 EURA na ime pretplate temeljem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao i iznos od 1.584,22 EURA na ime obračuna zakonske zatezne kamate na ukupno utvrđene preplaćene iznose obračunate do 30. rujna 2015. godine, kao i daljnju zakonsku zateznu kamatu ko ja teče počevši od 01. listopada 2015. godine pa do naplate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO -a, a obračunava se po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polu-godište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.262.27 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude 13.5.2026. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je podnio tužbu dana 31. 5. 2019. navodeći da je s prednikom tuženika Societe Generale-Splitskom bankom sklopio Ugovor o kreditu dana 23. 11. 2006. pod br. 56498/06, dok je sudužnik po kreditu bila TS. Isti ugovor je ovjeren po javnom bilježniku. Riječ je o odobrenom kreditu od 49.490,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju kreditora koji vrijedi za CHF na dan korištenja kredita. Kamatna stopa ugovorena je u visini od 5,90% godišnje. Tužitelj je s prednikom tuženika potpisao Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. 56497/06 dana 19. 1. 2012. , a Dodatkom je ugovoren moratorij u trajanju od 12 mjeseci koji je počeo 10. 9. 2012. godine na način da se rok otplate produljio za 12 mjeseci. Za vrijeme moratorija korisnik kredita plaćati je trebao samo kamatu koja se obračunava u visini redovne kamate. Nakon moratorija tužitelj se obvezao plaćati mjesečni anuitet u visini od 355,05 €, a prvi izmijenjeni anuitet dospijevao je 10. 10. 2013. dok je zadnji dospijevao 10. 11. 2027. godine. Ostatak glavnice na dan odobravanja moratorija iznosio je 40.498,54 €.

1.1.

Tužitelj je s prednikom tuženika potpisao i Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu br. 56497/06 dana 1. 3. 2016., a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u eur. Tužena je izradila izračun konverzije te je umjesto obračuna u kunskoj protuvrijednosti CHF kredit nadalje pretvoren u kredit prema kunskoj protuvrijednosti EUR-a. Prema Dodatku ugovora br. 2 utvrđena je razlika u iznosu od 638,52 € između uplaćenih sredstava po kreditu i simuliranih obveza, a koja predstavlja dug koji je tužitelj bio u obvezi podmiriti kreditoru. Dodatkom br. 2 promijenjena je kamatna stopa koja je sada ugovorena u visini od 7,29% i koja je promjenjiva. Međutim, tužitelj smatra da time nije došlo do restitucije, već je bio u obvezi podmiriti razliku od 638,52 € te da ima pravo tražiti unatoč konverziji povrat preplaćenih iznosa mjesečnih rata koje je tužena samovoljno podizala. Iz otplatne tablice osnovnog ugovora vidljivo je da je tužena tužitelju plasirala sredstva u iznosu od 49.490,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti i to obračunato po prodajnom deviznom tečaju banke koji je vrijedio u vrijeme isplate uz ugovorenu kamatu od 5,90% godišnje s time da unatoč Dodatku ugovora br. 2 i Sporazumu o podmirenju duga nastalog temeljem konverzije kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu za iznos od 638,52 € uvećava glavnica na koju se nadalje obračunava kamata, tako da je umjesto 21.993,52 € glavnica u otplati iznosila 22.631,80 €.

1.2.

Tuženik smatra da konverzijom nije obeštećen već je dobio novu uvećanu obvezu u otplati i dodatno je oštećen. Konverzijom nije izvršena restitucija koju određuje pravo Europske unije niti po Direktivi br. 93/13 niti po presudama suda EU konverzija ne predstavlja restituciju koja se po pravu Europske unije mora izvršiti ako se utvrde nepoštene ugovorne odredbe. Smatra da je sveukupni rezultat pravomoćne presude za nedopuštenu kamatu i valutu CHF veći 60 -100% od rezultata konverzije.

1.3.

Navedenim Ugovorom o kreditu od 23. 11. 2006. ugovorena je otplata od 240 anuiteta. Rata je ugovorena u visini od 352,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti te je ugovorena valutna klauzula promjenjiva uz nominalnu kamatnu stopu od 5,90% godišnje. Prvi anuitet dospio je na naplatu dana 10. 12. 2006. Tužena je tijekom otplate u valuti višekratno mijenjala visinu kamatne stope te na taj način i visinu anuiteta.

1.4.

Poziva se tužitelj na presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13- 4 od 13. 6. 2014. kojom presudom je u toč. II potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. u dijelu točke I, II, III, IV, V i VII izreke kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-02 od 9. 4. 2015., a i Vrhovni sud RH je donio dana 20. 3. 2018. svoju odluku br. Rev-2245/17-2 kojom je potvrđena presuda u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako se zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovom posebnim parnicama, računa, odnosno teče od dana 14. lipnja 2014. godine, kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe.

1.5.

Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018. kojom je u toč. I potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. godine u dijelu toč. I, II, III IV, V, VI i VIII izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke, a što je sve za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

1.6.

Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom dokumentacije za tužbu te mu je banka dostavila istu na temelju koje tužitelj postavlja tužbeni zahtjev, ali kao laik bez potrebnog ekonomskog znanja nije u mogućnosti postaviti potpun specificiran tužbeni zahtjev, to predlaže da nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja istome se omogući korekcija istog. Tako tužitelj traži povrat preplaćenog iznosa novčanih sredstava, a sukladno s presudom Pž-7129/13 i Pž-6632/17. Visokog trgovačkog suda RH ističući pri tom da je tužitelju Dodatkom br. 2. Ugovoru konverzijom obračunat manjak u visini od 638,52 €, što je samo povećalo štetu koju je tužitelj pretrpio. Na taj način nije došlo do obeštećenja tužitelja koji traži razliku više preplaćenog po kreditu s osnove nepošteno ugovorenih i podizanih kamata, tako i s osnove valutne klauzule.

1.7.

Tužitelj se nadalje poziva se i na čl. 502c. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete se pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. tog zakona da su u određenim postupcima uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. 1.8.

Slični navodi su i u čl. 138a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09) kojim je propisano "odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika". Napominje se da je ista odredba u istom sadržaju sada navedena u čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14 i 110/15).

1.9.

Tužitelj se poziva i na čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima prema kojoj odredbi je jasno propisano kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

1.10.

Nadalje se poziva tužitelj na odluku Vrhovnog suda RH povodom izvanredne revizije Rev-2868/18 kojom odlukom je utvrdio kako korisnici kredita u CHF koji su kredite prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. konvertirali u Eur, imaju pravo na tužbu protiv banaka i pravo na povrat novca koji su im banke oduzele što će se dokazati vještačenjem na općinskim sudovima. Vrhovni sud je nedvosmisleno utvrdio "činjenica da je potrošač sklop io Dodatak ugovora o kreditu i proveo konverziju CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR-o ne znači da je time izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne".

1.11.

Poziva se i na odluku suda Europske unije br. C-118/17 kojom je utvrđeno da niti jedan zakon ne može umanjiti zaštitu zajamčenu pravom EU te da ugovori u CHF ne mogu opstati. Konverzija nije nikakva prepreka utvrđenju ništetnosti i punom obeštećenju potrošača.

1.12.

Nakon provedenog vještačenja i izrađenog nalaza i mišljenja vještaka (list 136-143), te dopune nalaza i mišljenja vještaka (163-169) tužitelj je svojim podneskom od 16. 2. 2021. precizirao tužbeni zahtjev (list 175-179).

1.13.

Nakon ukidne Odluke Županijskog suda sud je proveo daljnje dokaze sukladno stavu Županijskog suda, te je dan zadatak vještaku da utvrdi koliko je tužitelj više pretplatio i po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi valutne klauzule do sklapanja dodatka ugovora o kreditu s obzirom da je provedena konverzija. Tako je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev svojim podneskom od 26.2.2026. (305-306).

2.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare potraživanja. Ne osporava da je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu br. 485/06, no sporno je da li su u konkretnom slučaju pojedine odredbe ugovora nepoštene, a samim tim i ništetne. Predlaže prekid postupka dok se ne donese odluka povodom revizije tuženika, a ističe i prigovor zastare i to dok se ne donese odluka Vrhovnog suda RH o reviziji tuženika od 17. 8. 2018. Prigovor zastare ističe za sva potraživanja tužitelja smatrajući da je primjenjiv zastarni rok iz odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima prema kojem tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine, a u svakom slučaju za 5 godina. Ukoliko se uzme u obzir da se radi o stjecanju bez osnove zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla.

2.1.

Utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet, odnosno u svakom pojedinom sporu je potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana presuda Visokog trgovačkog suda. Pri tom se poziva i na sudsku praksu pojedinih sudova.

2.2.

U pogledu neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na nepoštene valutne klauzule vezane za CHF tuženik ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane ugovorom ne unesene u ugovor na lako uočljivim mjestima, a tužitelj je potpisom ugovora o kreditu svjesno i dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK. Ističe se nadalje da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Pored toga naglašava da materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, kao i materijalno pravo koje je ostalo na snazi u RH izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kredit iranju. Ugovorom nije ugovoreno samo da je promjenjiva redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze, da je promjenjiva i u skladu s jednostranom odlukom banke. Kako tužitelj nije dokazao niti osnovanost svojeg tužbenog zahtjeva, uopće nema mjesta raspravljanju o visini tužbenog zahtjeva. Predlaže da se u cijelosti tužbeni zahtjev odbije.

3.

U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u potvrdu Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju i sam Ugovor o kreditu (list 11-23), analitički prikaz anuiteta (28-32), pregled mjesečne prosječne kamatne stope (65-126), nalaz i mišljenje vještaka Marinele Vuković s prilozima (list 136-143), dopuna nalaza i mišljenja s prilozima (163-169), očitovanje na prigovor tuženika (313-315), a isti vještak Marinela Vuković se i usmeno očitovala na glavnoj raspravi 18.3.2026. (317 - 318).

4.

Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 23. 11. 2006. br. 56498/06, a ovjeren kod javnog bilježnika. 5.

Sud je radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja po kreditu proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Marineli Vuković koja je u svom nalazu i mišljenju dala analitički prikaz uplata tužitelja po predmetnom kreditu u tabeli 1 (138-139), analitički prikaz preplaćene kamate u odnosu na ugovorenu tabela br. 2 (140-141), zatim analitički prikaz preplaćene valute u odnosu na ugovorenu tabela br. 3 (141-143). U nalazu i mišljenju sudski vještak knjigovodstveno-financijske struke imao je zadatak utvrditi visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku s osnova ugovora o kreditu polazeći od činjenice više plaćenih redovnih kamata, kao i preplaćenih anuiteta radi valutne klauzule. U nalazu i mišljenju dan je prikaz otplate kredita po mjesečnim ratama, tabelarni prikaz, zatim obračun plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule. Tako je utvrđeno da je kreditor banka postepeno povećavala kamatne stope u razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu pa do otplate kredita, a koji kredit je sklopljen 23. 11. 2006. godine. Kredit je sklopljen na iznos od 49.490,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. U zaključku nalaza i mišljenja utvrđeno je da je preplata zbog promjenjive kamate 1.385,82 kn, a da je preplata anuiteta radi tečajne razlike 30.214,77 kn.

6.

Na nalaz i mišljenje je dao primjedbe tužitelj u podnesku od 11. 8.2020. tako da stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na tabelu 3 analitičkog prikaza preplaćene valute u odnosu na ugovorenu jer u tabeli nije uvrstio datum plaćanja anuiteta, već samo datum dospijeća, a što je vidljivo iz tabele 2 analitičkog prikaza. Radi toga je sud pozvao vještakinju da se u pisanom obliku očituje na primjedbe, koja je na ročištu 10. prosinca 2020. se očitovala i na ostale primjedbe stranaka te pojasnila da je tuženik naknadno dodao tečaj Splitske banke koji u vrijeme izrade nalaza nisu bili javno dostupni, a tek sada može kada su objavili iste napraviti izračun polazeći od tečaja Splitske banke d.d. i utvrditi da li je razlika u korist tužitelja ili u korist tuženika.

7.

Vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja (163-169) otklonila sve nejasnoće i odgovorila na sve primjedbe te utvrdila da se radi o preplati kamate u iznosu do 1.383,32 kn i preplata anuiteta za tečajnu razliku od 33.085,86 kn. Sukladno dopuni nalaza i mišljenja, kao i objašnjenju vještakinje sud je utvrdio visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku. Naime, ocjenjuje se da je vještakin ja stručno i objektivno obrazložila sve elemente u svojem izračunu na koji način je došla do izračuna više preplaćenog radi promjenjive kamatne stope kao i više preplaćeno radi valutne klauzule.

8.

U nastavku postupka, a sukladno stajalištu Županijskog suda sud je dao zadatak vještakinji Marinelu Vuković rješenjem od 9.1.2026. godine da utvrdi koliko je tužitelj više preplatio po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule za svako mjesečno razdoblje povrat kredita sve do sklapanja dodatka ugovora o kreditu odnosno do dana konverzije koja je između tužitelja i tuženika i provedena. 9.

U nalazu i mišljenju (269-287) vještakinja je ponovno ocijenila sve činjenice koje proizlaze iz dokumentacije iz spisa te je tako dala uvodne napomene odnosno poslovne podatke vezane za sklapanje ugovora o kreditu, sklapanje dodatka broj 1 ugovora o kreditu i dodatka broj 2 ugovora o kreditu. Detaljno je prikazan slijed činjenica vezanih za konverziju, obrazložila metodologiju izračuna dala analitički prikaz iznosa anuiteta uz povećanu kamatnu stopu i povećani tečaj, te je na kraju dala zaključno mišljenje. U suštini vještakinja je utvrdila da je tuženik sve iznose koje je primio od tužitelja po osnovi otplate kredita sukladno zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te dodatka broj 2 ugovora o kreditu od 1.3.2016. uračunao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu EUR, ali tužitelj o provedenom konverzijom nije obeštećen , odnosno tužitelju nije izvršen povrat svih preplaćenih iznosa temeljenih na ništetnim odredbama o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

10.

Tužitelj je svojim podneskom od 26.2.2026. (305-306) precizirano tužbeni zahtjev.

11.

I na zadnji nalaz i mišljenje tuženik je imao primjedbe iznesene na ročištu 26.2.2026., navodeći da izračun pogrešan zato što vještak anuitete iz provedenog otplatnog plana je množio sa tečajevima dospijeća umjesto da je uzimao u obzir stvarne uplate tužitelja koje nisu bile uredne.

12.

Vještakinja se očitovala na prigovore tuženika svojim podneskom od 1.3.2026. obrazlažući da prigovor tuženika dan na ročištu 26.2.2026.g. nije osnovan niti s ugovornog niti s financijsko matematičkog aspekta jer je člankom 10d. ugovora o kreditu od 23.11.2006.g. izričito navedeno da se tečaj određuje prema datumu dospijeća citirajući odredbu "mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća." Dalje objašnjava da je u nalazu i mišljenju od 23.1.2026. proveden izračun sukladno čl. 10d. ugovora o kreditu primjenom prodajnog tečaja kreditora na dan dospijeća na ugovorene anuitete temeljem otplatnog plana. Prigovor tuženika temelji se na pogrešnom poistovjećivanju dospijeća obveze s njezinim plaćanjem te predstavlja pokušaj izmjene jasne ugovorene odredbe. Stoga smatra vještakinja da su primjedbe tuženika u cijelosti neosnovane, a provedeni izračun je pravilan i metodološki utemeljen tako da ona u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 23.1.2026.g.

13.

Kako je tužbeni zahtjev određen i preciziran podneskom od 26.2.2026. a upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 23.1.2026. i sukladno i stavu i mišljenju istog vještaka sud je takav tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojio , a vještakinja je i usmeno dala očitovanje od 18.3.2026.g. ostajući kod svojeg ranijeg očitovanja u pisanom obliku.

14.

Sud je ponovno ocijenio sve do sada provedene dokaze kao i dokaze provedene u nastavku postupka, te je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci presude.

15.

Tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a sukladno važećoj OT o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tako je sud priznao trošak sastava tužbe 100 bodova iznos od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 18.9.2019. 100 bodova što iznosi 200,00 eura, 5.11.2020. 100 bodova iznosi 200,00 eura, zatim za ročište 10.12.2020.100 bodova iznosi 200,00 eura, za ročište 13.10.2021. 100 bodova iznosi 200,00 eura, za sastav pristojbe na tužbu iznos od 92,50 eura, za presudu 92,50 eura. Nadalje trošak tužitelja se sastoji od predujma za vještačenje iznos od 265,45 eura, te predujam za dopunu nalaza iznos od 39,82 eura, zatim za ročište za objavu odluke 50 bodova iznos od 100,00 eura, za ročište 6.11.2025. 100 bodova iznos od 200,00 eura, ročište 26.2.2026. 100 bodova iznos od 200,00 eura, te ročište 18.3.2026. 100 bodova iznosi 200,00 eura. Trošak očitovanja na nalaz vještaka 100 bodova što iznosi 200,00 eura, dodatni trošak za plaćanje vještaka iznos od 50,00 eura, te predujam za ponovljeno vještačenje 25.11.2025., iznos od 300,00 eura, a uvećano za PDV od 25% što iznosi 525,00 eura. Kada se zbroje svi troškovi koje je sud priznao tužitelju dobije se iznos od 3.262.27 eura koji iznos je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.

10.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 13. svibnja 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).