Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-1/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice OEB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Bogdanu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika OPĆE BOLNICE „dr. JOSIP BENČEVIĆ“ iz Slavonskog Broda, A. Štampara 42, OIB: 91554844265, zastupanog po punomoćnici Ana-Marii Bogović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 21. travnja 2026. godine, a presude javno objavljene dana 13. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici „dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod isplatiti tužiteljici OEB na ime razlike plaće i naknade plaće ukupan iznos od 3.268,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za 3 postotna poena, i to na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

− na iznos od 147,38 EUR od 16. veljače 2019. pa do isplate;

− na iznos od 189,44 EUR od 16. ožujka 2019. pa do isplate;

− na iznos od 250,04 EUR od 16. travnja 2019. pa do isplate;

− na iznos od 203,57 EUR od 16. svibnja 2019. pa do isplate;

− na iznos od 185,78 EUR od 16. lipnja 2019. pa do isplate;

− na iznos od 256,28 EUR od 16. srpnja 2019. pa do isplate;

− na iznos od 152,06 EUR od 16. kolovoza 2019. pa do isplate;

− na iznos od 246,39 EUR od 16. rujna 2019. pa do isplate;

− na iznos od 247,78 EUR od 16. listopada 2019. pa do isplate;

− na iznos od 187,01 EUR od 16. studenoga 2019. pa do isplate;

− na iznos od 227,00 EUR od 16. prosinca 2019. pa do isplate;

− na iznos od 247,62 EUR od 16. siječnja 2020. pa do isplate;

− na iznos od 223,51 EUR od 16. veljače 2020. pa do isplate;

− na iznos od 342,98 EUR od 16. ožujka 2020. pa do isplate;

− na iznos od 161,80 EUR od 16. travnja 2020. pa do isplate; sve u roku od 15

II. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici „dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.325,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 3. siječnja 2023. godine podnijela stupnjevitu tužbu radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je kod tuženika zaposlena na neodređeno vrijeme kao doktor medicine, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske kardiologije. Ističe da joj tuženik u utuženom razdoblju od 16. siječnja 2019. do 30. ožujka 2020. prilikom obračuna plaće nije isplaćivao propisane dodatke na plaću – dodatak za otežane uvjete rada od 25% (čl. 57. KU/13) i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje od 10%, odnosno 12% (čl. 59. KU/13) – na sate ostvarene u prekovremenom radu i dežurstvima. Također, potražuje razliku naknade za godišnji odmor jer ista nije obračunata na bazi prosjeka koji bi uključivao ove dodatke.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 26. siječnja 2023. u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, istaknuo prigovore zastare, nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, te se usprotivio formi stupnjevite tužbe. Tuženik tvrdi da su dodaci na plaću isplaćivani sukladno Kolektivnom ugovoru (KU) i Temeljnom kolektivnom ugovoru (TKU) isključivo na osnovnu plaću za redovne sate rada, a ne na prekovremene sate. Ističe da se obračun vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) u nadležnosti ministarstva. Poziva se na zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU (zaključci 58, 95 i 106) i pravno mišljenje prof. OE prema kojima se dodaci ne obračunavaju na prekovremeni rad.

3. Tijekom postupka stranke su uložile brojne podneske. Tužiteljica u podnesku od 8. veljače 2023. detaljno pojašnjava zakonsku osnovu prava na povećanu plaću za prekovremeni rad i kumulaciju dodataka, pozivajući se na praksu Vrhovnog suda RH. Tuženik u podnescima od 15. veljače 2023., 12. svibnja 2025. i 1. rujna 2023. ustraje kod svojih navoda, protiveći se stupnjevitoj tužbi i tvrdeći da tužiteljica raspolaže obračunskim listama. Tužiteljica podneskom od 24. ožujka 2025. dostavlja pravomoćnu presudu istih stranaka za prethodno razdoblje (Pr-169/2021).

4. Tužiteljica je podneskom od 30. listopada 2025. godine konačno uredila i povećala tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještakinje na iznos od 3.268,64 EUR, ističući da se povećanje temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi čime je zastara prekinuta podnošenjem same tužbe. Tuženik se podneskom od 10. studenoga 2025. godine izričito protivio takvoj preinaci tužbe bez njegovog pristanka, smatrajući je novom tužbom na koju je nastupila zastara. Sud je dopustio navedenu preinaku tužbenog zahtjeva unatoč protivljenju tuženika. Prvenstveno, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu, a prema odredbi članka 186.b stavka 2. Zakona o parničnom postupku (ZPP), u sporovima u kojima tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego se provede vještačenje, on je ovlašten visinu zahtjeva odrediti tek nakon što se to vještačenje provede. Budući da tužiteljica bez stručnog financijskog znanja i uvida u svu dokumentaciju tuženika nije mogla sama izračunati točan iznos razlike plaće, sud nalazi da ona bez svoje krivnje nije mogla ranije konačno urediti zahtjev, što je sukladno odredbi članka 190. stavka 2. ZPP-a. Nadalje, prema članku 190. stavku 1. ZPP-a, sud može dopustiti preinaku i kad se tuženik protivi ako smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, što je u ovom predmetu bio slučaj jer se time izbjeglo vođenje nove parnice o istom pravnom pitanju. Glede prigovora zastare, sud je utvrdio da povećanje postojećeg zahtjeva na istoj činjeničnoj osnovi nema značaj novog zahtjeva, pa je zastarijevanje sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima prekinuto već podnošenjem prvobitne tužbe

5. U postupku je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu liječnika specijalista pedijatra s koeficijentom složenosti poslova 2,298. Sporno je ima li tužiteljica pravo na obračun dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost i na sate prekovremenog rada, te posljedično i na razliku naknade za godišnji odmor.

6. Provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju, isplatne liste, evidencije radnog vremena te je provedeno financijsko vještačenje po vještakinji Jadranki Crnogorac.

7. Vještakinja je u nalazu od 31. srpnja 2025. utvrdila da tuženik do 30. ožujka 2020. godine tužiteljici nije obračunavao dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost na prekovremene sate, dok ih je za redovni rad ispravno obračunavao. Vještakinja je izračunala razliku plaće i naknade za godišnji odmor uzimajući u obzir najpovoljniji prosjek prethodna tri mjeseca. Ukupna utvrđena razlika za razdoblje od siječnja 2019. do ožujka 2020. iznosi 24.627,56 HRK, odnosno 3.268,64 EUR.

8. Tuženik je iznio primjedbe na nalaz, tvrdeći da vještakinja nije primijenila prisilne propise i zaključke Povjerenstva te da je pogrešno protumačila pravno shvaćanje VSRH. Vještakinja se očitovala 31. listopada 2025., pojašnjavajući da prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće na koji se primjenjuju svi dodaci kao i na redovni rad. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Jadranke Crnogorac kao stručan, detaljan i temeljen na ispravama u spisu.

9. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelj ice osnovanim u cijelosti.

10. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je u utuženom razdoblju bila Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.

11. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

12. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje).

13. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 16. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu mora protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Budući da je tužiteljica u ovom sporu u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom za isplatu razlike plaće, sud joj je priznao sve opravdane i potrebne troškove prema priloženom troškovniku i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi su tužiteljici priznati u ukupnom iznosu od 2.325,00 EUR, a detaljno su specificirani prema sljedećim radnjama i odredbama Tarife: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife), zastupanje na dva ročišta održana dana 11. lipnja 2025. i 21. travnja 2026. u iznosu od ukupno 400,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 8. veljače 2023., 24. ožujka 2025., 18. srpnja 2025., 30. rujna 2025. i 30. listopada 2025. u iznosu od ukupno 1.000,00 EUR (prema Tbr. 8. toč. 1. Tar ife), te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife). Na gore navedene odvjetničke radnje, čiji zbroj iznosi 1.700,00 EUR, obračunat je porez na dodanu vrijednost (PDV) od 25% u iznosu od 425,00 EUR, a tužiteljici je priznat i stvarni trošak isplaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 EUR. Zbrajanjem navedenih stavki dobiva se ukupni iznos od 2.325,00 EUR koji je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici u roku od 15 dana, a na koji iznos tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a

Slavonski Brod, 13. svibnja  2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

3. Porezna uprava po pravomoćnosti