REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-1279/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja CI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Franu Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, radi utvrđenja, dana 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba čl. 10. NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103747172 od 3.12.2007. godine zaključenog između tužitelja CI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora koja glasi „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK) obračunate s datumom plasmana“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 316,37 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 13. svibnja 2026. pa do isplate, u visini po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103747172 od 3.12.2007. godine, kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 85.954,03 CHF po srednjem tečaju Banke, odnosno tuženika na dan puštanja kredita u tečaj.

Ističe da je čl. 10. NAKNADA predmetnog Ugovora tužitelju nametnuta/ugovorena naknada u visini od 1,00 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Tužitelju je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 506,21 EUR (1,000 % od iznosa kredita).

Ističe da je spornim čl. (točkom) 10. Ugovora o kreditu regulirana obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita.

Tužitelj ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora.

Ističe da polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužitelj imao mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava.

Tužitelj traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci.

2. Kako su tuženiku tužba i prilozi te poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni uz upozorenje na posljedice propuštanja, a tuženik nije podnio odgovor na tužbu te kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 331b st. 1 toč.1-4 ZPP odlučeno je kao u izreci ove odluke.

3. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

4. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po tbr 7/1 – 100 bodova, trošak PDV 25% - 50,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu po tbr 1 t1 TSP u iznosu od 53,09 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznose od 13,28 EUR tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije – tbr2 t2 TSP u svezi čl. 7 tč. 3 ZSP ili ukupni parnični trošak u iznosu od 316,37 EUR.

5. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 13. svibnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjeraka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP-u). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-u).

Dna:

pun. tužitelja

tuženiku