REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2489/2024-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Bačić i Partneri odvjetničkog društva j.t.d., Zadar, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ivana Ražnjevića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Krešimira Ćurkovića, odvjetnika, dana 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604 isplatiti tužitelju BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.700,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2024. do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.259,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.05.2026. do isplate, po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 13.900,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2024. do isplate.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 05.12.2024. navodi da je u prometnoj nezgodi od 05.09.2023. godine, u [adresa], u [adresa] tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih mu je povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Prometnu nezgodu skrivio je KĆ upravljajući motornim vozilom reg. oznake i br. [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika. Tužitelj je upravljao motociklom reg. oznaka i br. [registarska oznaka] pravilno svojom desnom stranom kolnika navedenom ulicom kad mu je, polukružno se okrećući s parkirališnog mjesta, oduzeo prednost prolaza vozač KĆ, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], radi čega je došlo do prometne nezgode udarom tužitelja u vozilo koje mu je oduzelo prednost prolaza, uslijed čega je tužitelj pao na kolnik i zadobio teške tjelesne ozljede. U nezgodi je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu otvorenog i kompliciranog prijeloma lijeve potkoljenice te ostale udarce po tijelu s ogrebotinama i oguljotinama. Liječio se u Općoj bolnici u Zadru gdje je prvotno bio hospitaliziran u razdoblju od 05.09 do 20.09.2023. god. kada je u dva navrata bio operiran, a fizikalnu terapiju je obavio u Daruvarskim toplicama u razdoblju od 21.03. do 11.04.2024. god. Tužitelj se dugotrajno liječio, bio je dugo nepokretan, hodao je uz pomoć dviju štaka, a danas još uvijek hoda uz pomoć jedne štake. Unatoč dugotrajnom liječenju i pruženoj pomoći tužitelj je trpio fizičke bolove, pretrpio je strah, zaostale su trajne posljedice kao i naruženje, bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć, uništena mu je odjeća i obuća. Temeljem čl. 1100 ZOO zbog povrede prava osobnosti tužitelj potražuje: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 6.000,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 4.000,00 EUR, za trajne posljedice iznos od 15.000,00 EUR i za naruženost iznos od 5.000,00 EUR. Tužitelj trpi štetu i zbog povećanih potreba iz čl. 1095. ZOO, na ime tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja. Tuđu njegu i pomoć su mu pružali ukućani. Po osnovi tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja tužitelj potražuje iznos od 5.000,00 EUR. Tužitelj smatra da mu sud prema slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a za sat tuđe pomoći i njege treba priznati 5,00 eura jer isti iznos predstavlja i satnicu najniže plaćene kategorije radnika, NKV radnika. Naime, prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku plaća NKV radnika u 2022. godini u RH iznosila je 4.920,00 kn, što podijeljeno sa 174 sata rada mjesečno daje netto satnicu od 28,27 kn, zaokruženo na 30,00 kn - 4,00 eura. No, u posljednje dvije godine došlo je do daljnjeg rasta neto plaća u RH od 30 %, a zbog čega tužitelj potražuje satnicu u visini od 5,00 eura. Tužitelju je prilikom pada s motora uništena odjeća i obuća, naočale i mobitel te zaštitna kaciga pa po toj osnovi potražuje paušalan iznos od 1.000 EUR.
2. Tužitelj dodaje da je tuženik je nesporno platio tužitelju po svim osnovama naknade nematerijalne štete i materijalne štete i za tuđu pomoć i njegu iznos od 6.400,00 EUR te je tužitelj suglasan da se taj iznos odbije od presuđenog. Zahtjev za naknadu štete tužitelj je podnio dana 21. 08. 2024. godine pa ga temeljem odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pripada na dosuđeni iznos i zakonska zatezna kamata, zaokruženo od 01.09.2024. godine. Vozilo kojim je šteta počinjena bilo je u trenutku nezgode osigurano od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama kod tuženika. Tužitelj stoga u tužbi predlaže donošenje slijedeće presude:
''1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2024. god. pa do isplate i to po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i to po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''
3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 18.03.2025. potvrđuje navod tužitelja da je na ime nespornog iznosa isplaćeno tužitelju 6.400,00 eur. Iznad nesporno isplaćenog iznosa od 6.400,00 eur, tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovane. Tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja. Tuženik navodi da je tužbeni zahtjev suviše visoko postavljen protivno medicinskoj dokumentaciji i stanju tužitelja, odnosno osporavaju se navodi da bi tužitelj imao pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog neimovinske štete iznad do sada isplaćenog iznosa od 6.400,00 eur. Tako se navodi da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je povodom prometne nezgode tužitelj zadobio prijelom dijafize goljenične kosti. Liječenje tužitelja je uspješno provedeno. Postavljeni zahtjev tužitelja s osnove pojedinih kvalifikatornih okolnosti protivan je zdravstvenom stanju tužitelja i medicinskoj dokumentaciji. Navedeno se odnosi i na potrebu za tuđom pomoći i njegom kako u trajanju, tako i u cijeni sata u iznosu od 5,00 eur za kojeg tužitelj pogrešno navodi da predstavlja satnicu naniže plaćane kategorije radnika. Uvriježeni stav sudske prakse je da se cijena tuđe pomoći i njege, u slučaju kada istu pružaju članovi obitelji, vrednuju u visini od 3,00 eur po satu, kao primjerice presuda Vrhovnog suda posl. br. Rev 408/09-2 od 09. ožujka 2011. godine. Stoga tuženik navodi da je suglasan sa provođenjem medicinskog vještačenja, međutim, prije izvođenja navedenog dokaza, predlaže pozvati tužitelja na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona te cjelokupne medicinske dokumentacije kako bi se posljedice predmetne nesreće mogle odvojiti od onih posljedica i stanja koje nisu u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem te kako bi se moglo utvrditi stvarno stanje tužitelja. Prilikom provođenja vještačenja, predlaže se i očitovanje vještaka na okolnost datuma završetka liječenja. Tuženik osporava i zatraženi trošak na ime uništene odjeće i obuće u iznosu od 1.000,00 eur, obzirom da su vidljiva samo manja oštećenja.
4. Tuženik smatra da su i dokazni prijedlozi predloženi paušalno, bez navođenja na koje okolnosti i koje činjenične navode. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve – onus proferandi i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične navode – onus probandi. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, prema samoj sebi. Osim što moraju biti predloženi i izvedeni dokazi na okolnost postojanja činjenica za koje tužitelj tvrdi da postoje, ti dokazi moraju imati takav stupanj uvjerljivosti da se sa sigurnošću može utvrditi postojanje tih činjenica. Dakle, osim što prvenstveno dokazi moraju biti predloženi, te njihov sadržaj mora biti takav da se sa sigurnošću može utvrditi postojanje neke činjenice, dokazi moraju biti i adekvatni, što u konkretnom slučaju također nije ispunjeno. Slijedom navedenog, po procesnim pravilima o teretu dokaza, da dokazi moraju biti predloženi, da dokazi moraju biti adekvatni, te da se iz sadržaja tih dokaza može sa sigurnošću utvrditi sporna činjenica, u konkretnom slučaju sud treba odbiti tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije predložio adekvatne dokaze iz kojih bi se sigurnošću mogla utvrditi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Pogrešno tužitelj navodi da bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva imao pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva jer kamate na naknadu neimovinske štete mogu teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude budući da bi tada i bila utvrđena naknada neimovinske štete. Tako i sudska praksa; presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1354/16-2 od 29. siječnja 2018. godine navedeno je cit. „Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja na dosuđeni iznos nematerijalne štete u visini od 4.800,00 kn priznao zakonske zatezne kamate od 17. lipnja 2014. i na takav način pogrešno primijenio materijalno pravo, budući je čl. 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga a u konkretnom slučaju obzirom da je tužitelju visina naknade neimovinske štete određena na dan zaključenja glavne rasprave treba uzeti da naknada neimovinske štete dospijeva u tom trenutku.“, kao i presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-252/16-2 od 17.05.2016. godine, presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-330/2016-2 od 11.08.2017. godine te dr. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
5. Tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu, a na koje tužitelj nije imao primjedbi, u podnesku od 10.11.2025. u bitnome naveo da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruke tjelesne ozljede, uključujući otvoreni prijelom lijeve potkoljenice i udarno – razderotnu ranu lijeve potkoljenice kao i djelomično razdor mišića kvydricepsa lijeve natkoljenice, a između kojih ozljeda i dinamike štetnog događaja postoji jasna uzročno posljedična veza. Liječen je u OB Zadar od 05.09. do 20.09.2023. god.. Po primitku prijelomi obje kosti lijeve potkoljenice stabilizirani su vanjskim fiksatorom, rana je kirurški obrađena, a nakon devet dana, 14.09.2023. godine učinjena je stabilizacija ulomaka goljenične kosti intramedularnim čavlom. Prijelom je usporeno zaraštavao. Postoperativni tijek se komplicirao prvo infekcijom na mjestu pinova vanjskog fiksatora a zatim i infekcijom mekih tkiva potkoljenice s pojavom apscesa. Infekcija je liječena incizijom u dva navrata (hospitalizacija OB Zadar 09.06. – 18.06.2025. god.) i antibioticima u više navrata. Predviđeno je vađenje intramedularnog čavla. Tužitelj je postoperativno hodao uz pomoć hodalice bez opterećivanja operirane noge a kasnije uz pomoć štaka/štake uz dozirano opterećenje noge sve do sredine lipnja 2024. godine. Stacionarnu rehabilitaciju proveo je u SBMR Daruvarske Toplice od 21.03. do 11.04.2024. god. Tužitelj moli sud da prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti osim trajanja i jačine fizičkih bolova i straha, sukladno zaključku Vrhovnog suda cijeni i neugodnosti koje je tužitelj pretrpio povodom zadobivenih ozljeda: hitna medicinska pomoć, višestruke hospitalizacije i operativni zahvati, korištenje invalidskih kolica, hodanje uz štake i hodalicu, stacionarna rehabilitacija, brojne kontrole i preglede, korištenje antibiotika,recdivirajuće upale mekoh tkiva potkolljenice, incizija u dva navrata, itd. Tužitelj je osim sekundarnog straha sukladno nalazu vještaka pretrpio i primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede.
6. Tužitelj smatra da prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti osim postotka umanjenja životnih aktivnosti od 20 % treba cijeniti i ostale okolnosti slučaja, a posebno činjenicu da je tužitelju zbog zadobivenih ozljeda promijenjen dosadašnji način života budući da će morati ulagati pojačane napore pri svakodnevnim aktivnostima. Trajne posljedice se u svakodnevnom životu manifestiraju na sljedeći način: slabost lijeve noge uslijed hipotrofije mišića i defekta kvadricepsa – ne može trčati, čučati, penjati se uz stepenice bez poteškoća, brzo se umara; kronična bol u potkoljenici pri oslanjanju i duljem hodu
– ograničava hod na kraće relacije bez pomagala, na dulje mora koristiti štaku; lagano šepanje i otežan hod – smanjuje stabilnost i brzinu kretanja, povećava rizik od padova; ograničena pokretljivost koljena i gležnja (fleksija koljena 125°, dorzalna fleksija gležnja 5°) – onemogućuje čučanj, otežava sjedanje u niska sjedala, ulazak/izlazak iz kade, vožnju bicikla; recidivirajuće infekcije mekih tkiva – zahtijevaju redovite antibiotike, uzrokuju periode nesposobnosti za hodanje; višestruki vidljivi ožiljci – estetski i funkcionalni nedostatak, osjetljivost kože na trenje i sunce. Zbog navedenog tužitelj više ne može obavljati uobičajene aktivnosti (rekreacija, kućanski poslovi, duže šetnje) bez značajnih ograničenja, što predstavlja trajnu promjenu životnog stila i opravdava višu naknadu od puke primjene postotka umanjenja životne aktivnosti. Kod tužitelja sukladno vještačenju zaostaje i naruženje u srednjem stupnju opisano kao: lagano šepanje pri hodu i zaostali ožiljci na lijevoj potkoljenici (Na anterolateralnoj strani potkoljenice u srednjoj trećini nepravilan ožiljak uzdužno položen duljine 10 cm, širine do 2,5 cm, tamniji od okolne kože. Uz njega poprečno položen ožiljak duljine 5 cm, širine oko 1,5 cm, tamniji od okolne kože. Oko oba ožiljka areali tamnije pigmantirane kože. Ispod navedenih ožiljaka, na prednjoj strani potkoljenice ovalan ožiljak 3x2 cm i dva ovalna ožiljka promjera oko 1,5 cm,, tamniji od okolne kože). Tužitelj posebno ističe kako sud prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade treba uzeti u obzir i posljednje podatke u pogledu stope inflacije i rasta prosječne mjesečne neto plaće. Naime, Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., koja je iznosila 37,7%, te rast prosječnih neto plaća od 66,9% u istom razdoblju. Od lipnja 2020. do rujna 2025., prema podacima Državnog zavoda za statistiku, kumulativna inflacija iznosila je 30 %, dok je prosječna mjesečna neto plaća porasla s 899 eura u svibnju 2020. na 1.437 eura u srpnju 2025., što predstavlja nominalni rast od približno 60 %. Međutim, ovi statistički podaci ne mogu u potpunosti odraziti stvarni porast troškova života koji nadilazi službene stope inflacije, posebice u pogledu osnovnih životnih potreba, medicinskih usluga i pomagala koja su tužiteljici nužna zbog trajnih posljedica ozljeda. S obzirom na ove gospodarske pokazatelje, očito je da dosuđene naknade, temeljene na kriterijima povećanim za 50 % u odnosu na 2002., više ne odražavaju u potpunosti trenutnu kupovnu moć i životni standard, što upućuje na potrebu daljnje prilagodbe Orijentacijskih kriterija kako bi se osigurala pravična naknada neimovinske štete u skladu s aktualnim gospodarskim uvjetima. Takav je stav zauzela i sudska praksa, primjerice presude ŽS u Zagrebu, posl.br. Gž-2045/2024 i Gž-3137/2024 i ŽS u Puli Gž-1442/2025.
7. Tužitelj stoga uvažavajući provedeno vještačenje, Orijentacijske kriterije VSRH, ali i stopu inflacije i rasta plaća, dakle gospodarske pokazatelje standarda plaća u RH kao i sve okolnosti slučaja drži da pravičnu novčanu naknadu za pojedina mjerila prava osobnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a kroz koja se ogleda povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju sljedeći iznosi: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 5.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 2.500,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 5.000,00 eura i za duševne boli zbog naruženja iznos od 5.000,00 eura. Tužitelju je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 600 sati , a koju su mu pružali ukućani. Tužitelj smatra da mu sud prema slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a za sat tuđe pomoći i njege treba priznati 5,00 eura jer isti iznos predstavlja i satnicu najniže plaćene kategorije radnika, NKV radnika. Naime, prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku plaća NKV radnika u 2023. godini u RH iznosila je 745,00 eura, što podijeljeno sa 174 sata rada mjesečno daje netto satnicu od 4,28 eura, no s obzirom na daljnji rast plaća i troškova života u protekle dvije godine od 30 %, tužitelj smatra kako je opravdano priznati iznos od 5,00 eura. Tužitelj stoga s osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 3.000,00 eura.
8. Tužitelj dodaje da je odlukom VSRH Rev 550/2014-2 od 18. studenog 2015. god. jasno je izraženo pravno stajalište kako je odlučujući o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl.12.st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 76/13) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st.1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske i imovinske štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana podnošenja tužbe. Isto pravno stajalište zauzeto je i u odlukama VSRH Rev-934/14 od 5. travnja 2017., Rev 1052/13 od 05. rujna 2017. i Rev 1361/13 od 28. studenog 2017. god te Rev-2026/2016 od 08. svibnja 2019. god. Recentnom odlukom VSRH Rev 373/2022-3 od 29.11.2022. god. potvrđeno je citirano pravno stajalište i zaključeno kako su sudovi pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu bili dužni cijeniti odredbu čl.12.st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i dosuditi tužiteljici zakonske zatezne kamata koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju - tuženiku, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju, datum završetka liječenja, odnosno stabilizacije zdravstvenog stanja nije odlučan po pitanju tijeka zakonskih zateznih kamata na zahtijevani iznos naknade neimovinske štete. Tužitelj stoga ustraje pri zahtjevu za naknadom štete s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 01.09.2024. god. Tužitelj ustraje i u zahtjevu s osnova uništene odjeće i obuće, naočala i mobitela te zaštitne kacige u visini od 1.000,00 eura. Tuženik je prije podnošenja tužbe tužitelju isplatio nesporan iznos od 6.400,00 eura.
9. Stoga, tužitelj u podnesku od 10.11.2025. predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2024. god. pa do isplate, te naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
10. No, a nakon što se tuženik u podnesku od 19.11.2025. i na ročištu od 06.03.2026. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 10.11.2025., tužitelj je na ročištu od 06.03.2026. naveo da ostaje kod tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, te da drži da je nakon saslušanja tužitelja isti zahtjev u cijelosti osnovan, te predlaže tužbeni zahtjev usvojiti uz naknadu parničnog troška tužitelju. Na istom ročištu od 06.03.2026. tuženik je predložio tužbeni zahtjev odbiti preko primjerenog iznosa, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
11. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU zadarske, PPP Zadar od 07.09.2023. (list 6 – 9 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za tužitelja od 05.09.2023. (list 10 spisa), presudu Općinskog suda u Zadru posl.br. K-496/23 od 08.11.2023. (list 11 – 14 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 15 – 42 i list 224 – 228 spisa), fotografije naruženja tužitelja (list 43 – 52 spisa), fotografije oštećenog mobitela i naočala tužitelja (list 53 – 54 spisa), podatke Državnog zavoda za statistiku o plaćama NKV radnika i inflaciji (list 55 – 60 i list 83 – 92 i list 179 – 181 spisa), odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku dana 21.08.2024. (list 61 – 62 i 64 – 65 spisa), e-mail poruku tuženika upućenu punomoćniku tužitelja (list 63 spisa), obrazloženu ponudu tuženika upućenu punomoćniku tužitelja dana 24.09.2024. (list 66 – 67 spisa) i u zdravstveni karton tužitelja (list 103 – 156 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Ljiljani Kišur Stanušić, spec. neurologu i dr. EĆ, spec. kirurgu od 07.10.2025. (list 160 – 167 spisa), te je vještake dr. EĆ i dr. LĆ saslušao na ročištu od 06.03.2026. (list 219 – 220 spisa). Sud je saslušao tužitelja osobno i izvršio uvid u njegovo naruženje (list 220 – 221 spisa).
12. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u tužbi djelomično osnovan.
13. Sud je na ročištu od 06.03.2026., a na prijedlog tuženika, izvršio uvid u izvornike medicinske dokumentacije tužitelja i usporedio ih sa preslikama medicinske dokumentacije tužitelja koja prileži spisu i utvrdio da su preslike jednake izvornicima, a sve temeljem odredbe čl. 108. ZPP-a.
14. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja - prometne nezgode od 05.09.2023. u kojoj je tužitelj ozlijeđen kao vozač motocikla, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, a isto proizlazi i iz zapisnika o očevidu MUP-a RH, PU zadarske, PPP Zadar od 07.09.2023. (list 6 – 9 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za tužitelja od 05.09.2023. (list 10 spisa) i presude Općinskog suda u Zadru posl.br. K- 496/23 od 08.11.2023. (list 11 – 14 spisa), pa sud temeljem odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a na ove okolnosti nije provodio daljnje dokaze, te se isto neće posebno obrazlagati. Stoga, tuženik je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1072. st. 1., čl. 965., čl. 1100. i čl. 19. st. 2. ZOO-a dužan naknaditi tužitelju svu prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi od 05.09.2023.
15. Uvidom u odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku dana 21.08.2024. (list 61 – 62 i 64 – 65 spisa), e-mail poruku tuženika upućenu punomoćniku tužitelja (list 63 spisa) i u obrazloženu ponudu tuženika upućenu punomoćniku tužitelja dana 24.09.2024. (list 66 – 67 spisa), a isto među strankama također nije sporno, sud je utvrdio:
- da se tužitelj, zastupan po punomoćniku odvjetniku, s odštetnim zahtjevom, koji je upućen tuženiku dana 21.08.2024. obratio tuženiku, zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja,
- da je tuženik dana 24.09.2024. uputio punomoćniku tužitelja obrazloženu ponudu u kojoj priznaje odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja i nudi isplatu daljnjeg iznosa od 1.100,00 EUR po osnovi povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i iznos od 100,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege.
16. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe u ovom predmetu iznos od 6.400,00 EUR.
17. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku o plaćama NKV radnika i inflaciji (list 55 – 60 i list 83 – 92 i list 179 – 181 spisa), a koje je dostavio tužitelj, u bitnome proizlazi da u Republici Hrvatskoj za razdoblje od lipnja 2020. do rujna 2025. stopa inflacije iznosi 31,8 %, te da je prosječna isplaćena neto plaća NKV radnika u 2023. iznosila 745,00 EUR.
18. Među strankama je sporan opseg neimovinske štete, te imovinske štete s naslova tuđe pomoć i njege, te uništenih stvari tužitelja, pa je sud na ove okolnosti izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 15 – 42 i list 224 – 228 spisa), fotografije naruženja tužitelja (list 43 – 52 spisa), fotografije oštećenog mobitela i naočala tužitelja (list 53 – 54 spisa) i u zdravstveni karton tužitelja (list 103 – 156 spisa), sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Ljiljani Kišur Stanušić, spec. neurologu i dr. EĆ, spec. kirurgu od 07.10.2025. (list 160 – 167 spisa), te je vještake dr. EĆ i dr. LĆ saslušao na ročištu od 06.03.2026. (list 219 – 220 spisa), te je sud saslušao tužitelja osobno i izvršio uvid u njegovo naruženje (list 220 – 221 spisa).
19. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 07.10.2025. (list 160 – 167 spisa), koji su vještaci dr. Ljiljana Kišur Stanušić, spec. neurolog i dr. EĆ, spec. kirurg izradili nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja i njegov zdravstveni karton, te nakon pregleda tužitelja kod vještaka, vještaci navode da je tužitelj, rođen 1959. godine, dana 05.09.2023. stradao u prometnoj nesreći kao vozač motocikla u sudaru s osobnim automobilom. Zadobio je otvoreni prijelom lijeve potkoljenice i udarno-razderotnu ranu lijeve potkoljenice. Kod tužitelja je prilikom pregleda od strane vještaka utvrđeno i stanje iza djelomičnog razdora mišića kvadricepsa lijeve natkoljenice a što nije registrirano u medicinskoj dokumentaciji. Liječen je u OB Zadar. Po primitku prijelomi obje kosti lijeve potkoljenice stabilizirani su vanjskim fiksatorom, rana je kirurški obrađena. Nakon devet dana, 14.09.2023. godine učinjena je stabilizacija ulomaka goljenične kosti intramedularnim čavlom. Prijelom je usporeno zaraštavao. Postoperativni tijek se komplicirao prvo infekcijom na mjestu pinova vanjskog fiksatora a zatim i infekcijom mekih tkiva potkoljenice s pojavom apscesa. Infekcija je liječena incizijom u dva navrata i antibioticima u više navrata. Predviđeno je vađenje intramedularnog čavla. Tužitelj je postoperativno hodao uz pomoć hodalice bez opterećivanja operirane noge a kasnije uz pomoć štaka/štake uz dozirano opterećenje noge sve do sredine lipnja 2024. godine. Od obrade je učinjen EMNG DE. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Liječenje tužitelja u trenutku izrade nalaza i mišljenja još nije bilo završeno, predstojalo mu je vađenje intramedularnog čavla. Kao posljedica otvorenog, kompliciranog prijeloma lijeve potkoljenice, kod tužitelja je zaostala slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, bolovi u potkoljenici kod većeg opterećenja noge (dulje hodanje), otežano hoda uz šepanje, ne može trčati, čučnuti. Fleksija u koljenu je terminalno ograničena, dorzalna fleksija lijevog gležnja u srednjem stupnju, ostale kratnje u manjem stupnju. Tužitelj ima i recidivirajuće infekcije mekih tkiva potkoljenice, infekcija kosti još nije dokazana. Kod tužitelja je zaostao u manji defekt u mišiću kvadricepsu lijeve natkoljenice kao posljedica djelomičnog razdora mišića. Vještaci ocjenjuju da umanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 20%. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (dvije operacije, recidivirajuće upale mekih tkiva potkoljenice, incizija u dva navrata) trpio fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, manjeg intenziteta 5 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi manjeg intenziteta i povremenog karaktera ulaze u trajne posljedice. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. Tijekom daljnjeg liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah i zabrinutost zbog pojave komplikacija) jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Vještaci su utvrdili i opisali naruženje tužitelja: lagano šepanje pri hodu i zaostali ožiljci na lijevoj potkoljenici (na anterolateralnoj strani potkoljenice u srednjoj trećini nepravilan ožiljak uzdužno položen duljine 10 cm, širine do 2,5 cm, tamniji od okolne kože, uz njega poprečno položen ožiljak duljine 5 cm, širine oko 1,5 cm, tamniji od okolne kože, oko oba ožiljka areali tamnije pigmantirane kože, ispod navedenih ožiljaka, na prednjoj strani potkoljenice ovalan ožiljak 3x2 cm i dva ovalna ožiljka promjera oko 1,5 cm, tamniji od okolne kože), te su mišljenja da isto predstavlja naruženje srednjeg stupnja. Tuđa pomoć i njega nestručne osobe bila je potrebna tužitelju nakon otpusta iz bolnice u smanjenom opsegu od 5 sati dnevno kroz 4 tjedna, u opsegu 4 sata tjedno 4 tjedana, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 6 tjedana i u opsegu 1 sat dnevno 6 mjeseca za pomoć kod održavanja osobne higijene i za pomoć kod kretanja u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede i previjanje rane u ambulantu, za obavljanje kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.
20. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje, dok je tuženik istome prigovorio u podnesku od 19.11.2025. u kojemu u bitnome navodi kako je suviše visoko ocijenjeno smanjenje životne aktivnosti od 20% nastalo kod tužitelja uslijed štetnog događaja. Vještak obrazlaže kako je kod tužitelja zaostala slabost lijeve noge, da tužitelj otežano hoda uz šepanje te da tužitelj ne može trčati i čučnut, te kako je nastala recidivirajuća infekcija mekih tkiva potkoljenice i manji defekt u mišiću. Tuženik ističe kako vještak prilikom ocjene smanjenja životne aktivnosti nije uzeo u obzir narušenja zdravstvenog stanja koja su nastala prije štetnog događaja, a koje sam vještak evidentira u nalazu i mišljenju. Razvidno je kako je tužitelj 2008. godine pretrpio prijelom trtice, kao i 2010. godine prijelom L kralježnice. Nadalje, tužitelj u stanovitom razdoblju od 2014. godine pa sve do štetnog događaja, pati od dorsalgie, lumboishialgie, nespecificiranih bolova donjeg dijela kralježnice. Slijedom navedenog, očito je da tužiteljev sadašnji stupanj smanjenja životne aktivnosti ne proizlazi isključivo iz štetnog događaja, već predstavlja zbroj posljedica ranijih ozljeda i dugogodišnjih degenerativnih bolnih sindroma, a koje okolnosti nisu valorizirane prilikom određivanja smanjenja životne aktivnosti. Valja uzeti u obzir kako su tegobe, a koje prethode štetnom događaju, utjecale na pokretljivost tužitelja, stupanj mišićne snage, biomehaniku hoda i sklonost bolovima i upalama. Vještak pritom nije jasno razdvojio posljedice štetnog događaja od zdravstvenih tegoba koje su nastupile prije štetnog događaja.
21. Tuženik, a imajući u vidu sve ranije navedeno, smatra kako bi nastalo naruženje srednjeg stupnja također bilo prekomjerno ocijenjeno uzimajući u obzir sve okolnosti. Naime, vještak ističe kako su kod tužitelja zaostali ožiljci na anterolateralnoj strani potkoljenice manjih promjera, a dio naruženja se očituje u šepanju pri hodu. tuženik ističe kako su ožiljci manjeg opsega, a imajući na umu lokalizaciju nastalih ožiljaka, logično je očekivati kako navedeni ožiljci uglavnom nisu vidljivi trećim osobama. Šepanje se u konkretnom slučaju ne može podvesti pod nastalo naruženje s obzirom na to da se ne može sa sigurnošću šepanje dovesti u svezu sa štetnim događajem, odnosno u potpunosti isključiti da bi šepanje bila kao posljedica tužiteljeva narušenog medicinskog stanja i prije štetnog događaja (lumboishiagia, dorsalgia, prijelomi kralježnice). Tuženik također ističe kako je previsoko ocijenjeno trajanje straha i bola kod tužitelja u srednjem i manjem intenzitetu. Vještaci ne obrazlažu u čemu bi se navedeno trajanje bolova i straha očitovalo. Konkretno, pravično bi bilo obrazložiti zašto se ocjenjuje trajanje bolova u tom razdoblju, u kakvoj bi ono bilo korelaciji sa već pretrpljenim ozljedama. Trajanje straha je također prekomjerno ocijenjeno, imajući u vidu da je tužitelj 2014. godine liječen u dnevnoj bolnici neurologije, 2018. godine patio od anksioznih poremećaja, a 2021. godine također pokazuje znakove mentalnog instabiliteta te odbijanje pomoći psihijatra. Stoga je razvidno kako je tužitelj razvio psihološke poteškoće i prije štetnog događaja (skoro 10 godina), a koji nisu uspješno liječeni. Zaključno, tuženik ističe kako vještaci nedovoljno precizno ocjenjuju tuđe pomoći i njege. Predlaže da se vještaci očituju na primjedbe tuženika.
22. Tužitelj je na ročištu od 06.03.2026. naveo da, a kako su to vještaci u svom nalazu i mišljenju konstatirali, da tužitelju predstoji vađenje intramedularnog čavla iz lijeve tibije, te da je isti zahvat i učinjen dana 24.11.2025., te je tužitelj na tu okolnost preda daljnju medicinsku dokumentaciju (list 224 - 228 spisa), te je predloži da se vještaci očituju na istu i utjecaj iste na njihovu ocjenu
23. Radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja, te radi očitovanja na primjedbe tuženika i radi očitovanja na daljnju medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 224 - 228 spisa) nastalu povodom vađenje intramedularnog čavla iz lijeve tibije tužitelja, a nakon izrade nalaza i mišljenja u ovom predmetu, sud je vještake dr. EĆ i dr. LĆ saslušao na ročištu od 06.03.2026. (list 219 – 220 spisa), te je tom prilikom vještak dr. EĆ naveo: ''Ja sam prije današnjeg ročišta proučio primjedbe tuženika iz podneska od 19.11.2025. te se na iste očitujem kako slijedi. Tuženik prigovara ocjeni smanjenja životnih aktivnosti od 20% jer vještaci nisu uzeli u obzir ranije ozljede i bolesti tužitelja. Točno je da se prema preslici zdravstvenog kartona tužitelj prije štetnog događaja u više navrata liječio zbog tegoba sa slabinskom kralježnicom, a u nalazu iz Daruvarskih Toplica navedeno je da je 2008. imao prijelom trtice, a 2010. prijelom kralježnice. Navedeni prijelomi i tegobe od strane slabinske kralježnice nemaju utjecaja na trajne posljedice teškog prijeloma lijeve potkoljenice. Naime, tužitelj je u štetnom događaju zadobio otvoreni višeiverni prijelom obje kosti lijeve potkoljenice koji je zahtijevao liječenje prvo vanjskim fiksatorom, a nakon devet dana fiksacijom ulomaka intramedularnim čavlom. U postoperativnom tijeku došlo je u više navrata do infekcije mekih tkiva potkoljenice zbog čega je liječen antibioticima u više navrata, a u dva navrata učinjena je i incizija apscesa. Navedene recidivirajuće infekcije mekih tkiva mogu dovesti i do infekcije kosti. Kod ocjene smanjenja životnih aktivnosti uzeli smo u obzir samo trajne posljedice koje su direktno posljedica ozljede lijeve noge. Tužitelj prije štetnog događaja nije imao ozljede niti bolesti lijeve noge. Kao trajne posljedice zaostala je slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, kronični bolovi u potkoljenici, otežano hodanje uz šepanje, nemogućnost trčanja i izvođenja čučnja. Fleksija u koljenu je terminalno ograničena, dorzalna fleksija u lijevom gležnju ograničena u srednjem stupnju, a ostale kretnje u manjem stupnju. Kod tužitelja je zaostao i manji defekt u mišiću s prednje strane lijeve natkoljenice kao posljedica djelomičnog razdora mišića. Sve to uz stanje po ponavljajućim infekcijama mekih tkiva potkoljenice adekvatno je ocijenjeno sa smanjenjem životnih aktivnosti od 20%. Tuženik prigovara ocjeni naruženja na što odgovaram da su kod tužitelja zaostali ožiljci na lijevoj potkoljenici koji su detaljno opisani u vještačenju, koža potkoljenice je oko ožiljaka tamnije pigmentirana. Tužitelj pri hodu lagano šepa i stoga smo naruženje ocijenili u srednjem stupnju uz napomenu da ožiljci i tamnija pigmentacija potkoljenice su samo povremeno vidljive trećim osobama, a šepanje je vidljivo samo prilikom hoda. Šepanje je isključivo posljedica ozljede iz štetnog događaja, a ne ranijih ozljeda i bolesti. Tuženik prigovara i ocjeni fizičkih bolova i straha na što odgovaram da su fizički bolovi i strah subjektivna kategorija i da ih nije moguće objektivno izmjeriti. Ocjenu smo dali uzevši u obzir težinu zadobivenih ozljeda, a radi se o teškim tjelesnim ozljedama, te medicinsku dokumentaciju o liječenju iz koje je vidljivo da je liječenje tužitelja trajalo više od dvije godine, da je bio operiran u dva navrata, da se postoperativni tijek komplicirao infekcijama potkoljenice u više navrata, a zbog čega je tužitelj trpio dodatne fizičke bolove kao i strah zbog mogućnosti prelaska infekcija na kost, pa čak i gubitka noge. Smatram da je ocjena trpljenih i fizičkih bolova i straha adekvatna i ostajem kod iste. Na današnjem ročištu nam je dostavljena nova medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo da je tužitelju 24.11.2025. odstranjen intramedularni čavao iz lijeve goljenične kosti. Nakon toga se javljao na kontrolne preglede, uzimao antibiotike, a liječenje je završilo 31.12.2025. Zbog navedenog operativnog liječenja nije došlo do promjene u smanjenju životnih aktivnosti, tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana i manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Tužitelj je trpio i sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 2 tjedna kumulativno. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu dva sata dnevno 10 dana. Ovo sve treba pribrojiti našoj ranijoj ocjeni.'' Vještak dr. Ljiljana Kišur Stanušić je navela: ''Ja sam slušala iskaz mog kolege dr. EĆ i mogu reći da sam sa njegovim iskazom potpuno suglasna, na isti način odgovorila bi na pitanja suda i tuženika.''
24. Nakon saslušanja vještaka na ročištu od 06.03.2026. tuženik nije imao daljnjih primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje, a sud je isto prihvatio u cijelosti, jer su liječnici vještaci svoj nalaz i mišljenje izradili stručno, savjesno, objektivno, na temelju sve raspoložive medicinske dokumentacije tužitelja koja prileži spisu i na temelju kliničkog pregleda tužitelja kod vještaka, a prilikom saslušanja su se detaljno, precizno i argumentirano očitovali na sve primjedbe tuženika, te su na taj način sve primjedbe tuženika otklonili kao neosnovane.
25. Uvidom u fotografije naruženja tužitelja (list 43 – 52 spisa) sud je utvrdio da iste prikazuju ožiljke zaostale kod tužitelja, a koji su detaljno opisani u nalazu i mišljenju vještaka dr. EĆ i dr. LĆ, a koje ožiljke je sud utvrdio i na ročištu od 06.03.2026. neposrednim uvidom.
26. Uvidom u fotografije oštećenog mobitela i naočala tužitelja (list 53 – 54 spisa) sud je utvrdio da iste fotografije prikazuju oštećene naočale za vid i oštećeni mobitel.
27. Sud saslušao tužitelja osobno (list 220 – 221 spisa), te je njegov iskaz sud analizirao, te usporedio sa sadržajem pregledane dokumentacije, sa fotografijama naruženja tužitelja (list 43 – 52 spisa) i fotografijama oštećenog mobitela i naočala tužitelja (list 53 – 54 spisa), kao i sa provedenim medicinskom vještačenju u ovom predmetu. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja, jer je on iskazivao jasno, logično i u cijelosti suglasno sadržaju pregledane dokumentacije, fotografija i provedenom medicinskom vještačenju u ovom predmetu.
28. Sud na ročištu od 06.03.2026. izvršio uvid u naruženje tužitelja (list 220 – 221 spisa), te je tom prilikom sud, uz suglasnost punomoćnika stranaka, konstatirao da je naruženje u vidu zaostalih ožiljaka upravo onakvo kako su opisali liječnici vještaci u svom nalazu i mišljenju, kao i da tužitelj prilikom hoda šepa, jer ne može do kraja saviti lijevu nogu u zglobu.
29. Sud je provođenjem medicinskog vještačenja, kao i na temelju neposrednog uvida u naruženje tužitelja utvrdio da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je uvijek vidljivo trećima, a jer su kod tužitelja zaostali ožiljci koje su detaljno opisali liječnici vještaci i koji su vidljivi trećima samo kada tužitelj ne nosi duge hlače, ali tužitelj prilikom hoda šepa, jer ne može do kraja saviti lijevu nogu u zglobu, a to je uvijek vidljivo trećima. Također, iz iskaza tužitelj sud je utvrdio da zaostalo naruženje opterećuje tužitelja.
30. Sud je iz iskaza tužitelja, kao i uvidom u fotografije oštećenog mobitela i naočala tužitelja (list 53 – 54 spisa), te imajući u vidu među strankama nespornu dinamiku nastanka štetnog događaja (nalet osiguranika tuženika koji je upravljao automobilom na tužitelja koji je upravljao motociklom), utvrdio da su u predmetnom štetnom događaju tužitelju uništene slijedeće stvari: mobitel, koji je bio star oko godinu dana u trenutku štetnog događaja, tužitelj ga je platio 350,00 EUR, nove hlače koje je tužitelj bio platio 40,00-ak EUR, nova majica koju je tužitelj bio platio oko 25,00 EUR, naočale za vid koje je tužitelj bio platio 60,00 EUR i kaciga, koja je bila stara dvije ili tri godine, a koju je tužitelj bio platio oko 800,00 EUR. Stoga, a temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. ZPP-a i jer bi drugačije utvrđivanje visine ovog dijela zahtjeva tužitelja bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, te imajući u vidu vrstu i starost stvari koje su tužitelju uništene, sud je utvrdio da su tužitelju u predmetnom štetnom događaju uništene stvari ukupne vrijednosti 1.000,00 EUR.
31. Cijeneći ovako utvrđene činjenice, vrstu ozljeda koju je zadobio tužitelj – otvoreni prijelom lijeve potkoljenice i udarno-razderotnu ranu lijeve potkoljenice, način, i dužinu liječenja, a posebno trajno smanjenje opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 20 % i sve manifestacije tog trajnog smanjenja opisane u nalazu i mišljenju vještaka, kao i one koje je tužitelj opisao u svom iskazu, te trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, kao i zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je uvijek vidljivo trećima, sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužitelju, sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o lokalitetu i vrsti ozljeda koje je zadobio tužitelj, tijeku i načinu liječenja, o zaostalom trajnom smanjenju opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 20 %, o svim manifestacijama tog trajnog smanjenja opisanim u nalazu i mišljenju vještaka, kao i onima koje je tužitelj opisao u svom iskazu, jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli i straha, te duševnih boli zbog trajnog smanjenja opće životne i radne aktivnosti i naruženja, kao i da se dosuđivanjem naknade tužitelju ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema ocjeni ovog suda, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje tužitelju pravične novčane naknade. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju sud ocijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu takve naknade zbog povrede prava osobnosti.
32. Cijeneći kako je tužitelju uslijed ozljeđivanja smanjena opća životna i radna aktivnosti u relativno visokom omjeru od 20 %, a imajući u vidu da je tužitelj osoba starije životne dobi (rođen 1959. godine), pa je životno očekivano da se tužitelj zbog svoje dobi teže nosi sa ovim smanjenjem opće životne i radne aktivnosti nego npr. mlađe osobe, te imajući u vidu da iz iskaza tužitelja proizlazi da su zaostale posljedice ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju u velikom dijelu promijenile život tužitelja, sud je utvrdio da tužitelju po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 5.000,00 EUR. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, način liječenja, vrstu i lokalitet ozljeda, te vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i duljinu njegova trajanja, sud je utvrdio da tužitelju po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 5.000,00 EUR, a po osnovi pretrpljenog straha kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti tužitelju pripada naknada u iznosu od 3.000,00 EUR. Imajući u vidu da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je uvijek vidljivo trećima (jer tužitelj šepa), sud je utvrdio da tužitelju po osnovi duševnih boli zbog naruženja pripada naknada u iznosu od 5.000,00 EUR. Dakle, tužitelju s naslova pravične novčane nakade radi pretrpljene neimovinske štete pripada iznos od 18.000,00 EUR (=5.000,00 EUR + 5.000,00 EUR + 3.000,00 EUR + 5.000,00 EUR).
33. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 620 sati. Sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. ZPP-a utvrdio da je cijena jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege iznos od 5,00 EUR, cijeneći domicil tužitelja, trajanje i frekvenciju potrebe za koje tuđom pomoći kod tužitelja, kao i raspoloživost radne snage za ovu vrstu posla, a i jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, s tim da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelju pomagala supruga, besplatno. Stoga, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1 i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a sud je utvrdio da je primjerena naknada tužitelju s osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 3.100,00 EUR (=620 sati x 5,00 EUR).
34. Kako je sud utvrdio da su tužitelju u predmetnom štetnom odgađaju uništene stvari ukupne vrijednosti 1.000,00 EUR (kako je gore obrazloženo), sud je temeljem odredbe čl. 1085. st. 1 i 2. ZOO-a utvrdio da je primjerena naknada tužitelju s osnova imovinske štete zbog uništenih stvari iznos od 1.000,00 EUR.
35. Dakle, tužitelju s naslova pravične novčane nakade radi pretrpljene neimovinske štete pripada iznos od 18.000,00 EUR, a naslova pravične novčane nakade radi pretrpljene imovinske štete (radi tuđe pomoći i njege i radi uništenih stvari) pripada mu iznos od ukupno 4.100,00 EUR (= 3.100,00 EUR + 1.000,00 EUR), odnosno tužitelju s naslova pravične novčane nakade radi pretrpljene neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 22.100,00 EUR (=18.000,00 EUR + 4.100,00 EUR). No, kako je tuženik tužitelju s ovog osnova već isplatio iznos od 6.400,00 EUR (ovo je nesporno), to je sud iznos od 22.100,00 EUR umanjio za već isplaćeni iznos od 6.400,00 EUR, pa je sud utvrdio da tužitelju stoga pripada pravična novčana naknada s naslova pretrpljene neimovinske i imovinske štete u iznosu od 15.700,00 EUR, pa je sud ovaj iznos tužitelju i dosudio odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužitelja, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan u ovom dijelu, odnosno kao previsoko postavljen odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 13.900,00 EUR (a što predstavlja razliku između traženih 29.600,00 EUR i dosuđenih 15.700,00 EUR) sa zateznim kamatama, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II glede ovog dijela zahtjeva tužitelja.
36. Kako je sud utvrdio da se tužitelj odštetnim zahtjevom od 21.08.2024. obratio tuženiku zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja, to je sud tužitelju primjenom odredbi čl. 29. st. 1., čl. 1086. i čl. 1103. ZOO-a i odredbi čl. 2. st. 1. toč. 1. i čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete (u iznosu od 15.700,00 EUR) dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 01.09.2024. (kako je tužitelj i zatražio) do isplate, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužitelja, dok je sud o visini stope zatezne kamate u izreci ove presude u točci I odlučio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o "ostalim" odnosima.
37. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj djelomično uspio u ovom sporu s tužbenim zahtjevom u omjeru od 53%, a jer je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 29.600,00 EUR, a dosuđen mu je iznos od 15.700,00 EUR, dok je tuženik predložio tužbeni zahtjev odbiti preko primjerenog iznosa. Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 171,23 EUR i na ovu presudu u iznosu od 342,45 EUR, trošak medicinskog vještačenja od 600,00 EUR, te trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a sve umanjeno sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu u omjeru od 53%. Trošak zastupanja tužitelja koji je tužitelju priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32/1), sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 16.06.2025. i 10.11.2025. (Tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima od 09.07.2025. i 06.03.2026. (Tbr. 9/1) od po 250 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 1.500 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 3.000,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 750,00 EUR, to ukupno iznosi 3.750,00 EUR. Uz trošak sudskih pristojbi i vještačenja, to ukupno iznosi 4.263,68 EUR. No, ovaj iznos umanjen sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu u omjeru od 53% iznosi 2.259,75 EUR, pa je stoga sud upravo ovaj iznos dosudio tužitelju na ime naknade parničnog troška, a na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci I. u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju.
38. Sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III., a sve stoga jer bi se dosuđivanjem parničnom troška tuženiku umanjio iznos naknade parničnog troška dosuđen tužitelju, a sud je iznos naknade parničnog troška dosuđen tužitelju već umanjio sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu.
U Zagrebu, dana 13. svibnja 2026. godine
Sutkinja
Ivana Galić
Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom.
DNA:
1. Pun tužitelja - uz rješenje - nalog tužitelju za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 342,45 EUR
2. Pun. tuženika
