Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-464/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o. iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB:23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupana po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 24. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, a odluke objavljene dana 13. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku "Erste & Steiermärkische bank" d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB:23057039320 da tužiteljici PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]
isplati
iznos
od
2.537,13
EUR
(slovima:dvijetisućepetstotridesetsedameura i trinaestcenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje do 31.7.2008.g po stopi od 15% godišnje; za razdoblje od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g pa do plaćanja sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, i to na iznose kako slijedi:
na iznos od 171,11 EUR koja teče od 2.2.2005
na iznos od 4,79 EUR koja teče od 2.6.2011
na iznos od 46,10 EUR koja teče od 2.7.2011
na iznos od 58,23 EUR koja teče od 2.8.2011
na iznos od 52,00 EUR koja teče od 2.9.2011
na iznos od 45,18 EUR koja teče od 2.10.2011
na iznos od 44,12 EUR koja teče od 2.11.2011
na iznos od 43,60 EUR koja teče od 2.12.2011
na iznos od 46,79 EUR koja teče od 2.1.2012
na iznos od 49,56 EUR koja teče od 2.2.2012
na iznos od 49,93 EUR koja teče od 2.3.2012
na iznos od 48,01 EUR koja teče od 2.4.2012
na iznos od 49,31 EUR koja teče od 2.5.2012
na iznos od 50,19 EUR koja teče od 2.6.2012
na iznos od 48,70 EUR koja teče od 2.7.2012
na iznos od 49,09 EUR koja teče od 2.8.2012
na iznos od 47,98 EUR koja teče od 2.9.2012
na iznos od 45,56 EUR koja teče od 2.10.2012
na iznos od 48,14 EUR koja teče od 2.11.2012
na iznos od 49,37 EUR koja teče od 2.12.2012
na iznos od 48,50 EUR koja teče od 2.1.2013
na iznos od 43,65 EUR koja teče od 2.2.2013
na iznos od 47,77 EUR koja teče od 2.3.2013
na iznos od 48,14 EUR koja teče od 2.4.2013
na iznos od 46,52 EUR koja teče od 2.5.2013
na iznos od 41,49 EUR koja teče od 2.6.2013
na iznos od 41,36 EUR koja teče od 2.7.2013
na iznos od 42,60 EUR koja teče od 2.8.2013
na iznos od 44,58 EUR koja teče od 2.9.2013
na iznos od 47,32 EUR koja teče od 2.10.2013
na iznos od 45,90 EUR koja teče od 2.11.2013
na iznos od 46,91 EUR koja teče od 2.12.2013
na iznos od 48,04 EUR koja teče od 2.1.2014
na iznos od 42,46 EUR koja teče od 2.2.2014
na iznos od 43,73 EUR koja teče od 2.3.2014
na iznos od 43,30 EUR koja teče od 2.4.2014
na iznos od 41,85 EUR koja teče od 2.5.2014
na iznos od 41,39 EUR koja teče od 2.6.2014
na iznos od 41,60 EUR koja teče od 2.7.2014
na iznos od 43,25 EUR koja teče od 2.8.2014
na iznos od 44,63 EUR koja teče od 2.9.2014
na iznos od 44,35 EUR koja teče od 2.10.2014
na iznos od 45,55 EUR koja teče od 2.11.2014
na iznos od 46,36 EUR koja teče od 2.12.2014
na iznos od 45,88 EUR koja teče od 2.1.2015
na iznos od 46,53 EUR koja teče od 2.2.2015
na iznos od 46,53 EUR koja teče od 2.3.2015
na iznos od 46,53 EUR koja teče od 2.4.2015
na iznos od 46,53 EUR koja teče od 2.5.2015
na iznos od 46,53 EUR koja teče od 2.6.2015
na iznos od 46,53 EUR koja teče od 2.7.2015
na iznos od 46,53 EUR koja teče od 2.8.2015
na iznos od 46,53 EUR koja teče od 2.9.2015
pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se neosnovanim i odbija se prijebojni zahtjev tuženika u iznosu od 476,23 €
(slovima:četristosedamdesetšesteura i dvadesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Tuženik je dužan tužiteljici platiti parnični trošak u iznosu od 2.275,00 €
(slovima:dvijetisućedvjestosedamdesetpeteura) sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanjem referentne stope za tri posto tna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br.51400607 - 5102123399 dana 22. studenoga 2004.g., na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 48.000,00 CHF po prodajnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U pogledu predmetnog ugovora, tužiteljica smatra kako je istim povrijeđeno njeno pravo kao potrošača, jer je tuženik nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke čime je omogućena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Takvo ponašanje tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo je nepoštenu poslovnu praksu a samim tim takva nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Tužiteljica nije imala utjecaj na njihov sadržaj jer su ove odredbe bile sastavni dio ugovora. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P--1401/2012 od 4.srpnja 2013.g. takav način utvrđen je nepoštenim odnosno time su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući je na štetu tužitelja tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača a dana 13.6.2014.g. Vrhovni sud je povodom revizije banaka u predmetu broj Rev-2221/2018--11 povodom kolektivne tužbe udruge potrošač utvrdio da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna a navedenom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž--6632/16 od 14.6.2018.g. Tužiteljica stoga traži da tuženik vrati preplaćeni iznos kojeg je nakon vještačenja precizirala na iznos od 2.537,13 €.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu stavlja prigovor mjesne nenadležnosti te u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice, te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana, jer ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, te tužiteljičino svojstvo potrošača. Ističe prigovor zastare, a navodi kako odredbe ugovora o valutnoj obvezi nisu ništetne jer su dopuštene Zakonom o obveznim odnosima. Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati ili utjecati. Tuženik navodi kako presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 ne obvezuje sud u ovom postupku pokrenutom zbog navodnog stjecanja bez osnove. Tuženik smatra kako tužiteljica u tužbi pogrešno poziva na navedenu presudu jer navodi kako se utvrđenja iz kolektivne parnice ne mogu primijeniti na konkretan predmet odnosno odluke donesene u parnici pokrenutoj kolektivnom tužbom, na nijedan način, niti u bilo kojem segmentu, ne mogu zamijeniti pojedinačnu tužbu iz konkretnog pravnog odnosa te da nema mjesta primjeni utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi na ovaj konkretni spor. Dakle, u svakoj pojedinoj parnici tek treba provesti dokazivanje na okolnost jesu li utvrđen ja u kolektivnom sporu primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj te ako jesu, na koji način su primjenjiva. Tuženik smatra stav tužiteljice da su sporne odredbe nepoštene jer stranke nisu o njima pojedinačno pregovarale te da tužiteljici nije predočen i eventualni rizik od prevelikog tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu je u cijelosti netočan, već naprotiv tvrdi kako je tužiteljica bila upoznata s rizikom promjenjivosti tečaja i dobro informiran od strane tuženika o svemu što utječe na promjenu tečaja. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila sve rizike koje mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita. Tuženik također osporava visinu tužbenog zahtjeva te stavlja prijebojni zahtjev u iznosu od 476,23 € s osnove kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja.
3. U svrhu dokaza pročitani su Aneks br. 1 (list 5-8), Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5102123399 (list 9-13), sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (list 14-17), ugovor o kreditu (list 18-21), posebni zk. izvadak (list 22-27), sudska praksa (list 51-110), zbornik sudske prakse (list 111-123), dokumentacija tuženika s prilozima (list 124-268), podnesak tuženika sa prilozima (list 273-291), saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je knjigovodstveno -financijsko vještačenje, izračun konverzije kredita na dan 30.9.2015.g. i knjigovodstvenu karticu prometa po kreditu, pročitan je otplatni plan za kredit koji se otplaćuje u anuitetima (list 376-401).
4. Analizirajući provedene dokaze, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti, a prijebojni zahtjev tuženika je neosnovan u cijelosti.
5. Nesporno je da su tužiteljica, odnosno korisnica kredita i tuženik, kao kreditor, sklopili sklopila Ugovor o kreditu br.51400607-5102123399 dana 22.studenoga 2004.g., na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 48.000,00 CHF po prodajnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita.
6. Sud je rješenjem broj P-464/2023-4 od dana 7.listopada 2024.g. odbio prigovor tuženika mjesnoj nenadležnosti kao neosnovan a koje je rješenje potvrdio Županijski sud u Bjelovaru odlukom broj Gž-891/2024-2 od dana 12.studenoga 2024.g.
7. Sud smatra kako je ugovorna odredba nepoštena, što proizlazi iz kolektivnog postupka u kojem je ništetnost utvrđena Odlukom trgovačkog suda u Zagrebu br. P -1401/2012 od 4.srpnja 2013.g. jer je takav način ugovaranja utvrđen nepoštenim odnosno time su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući je na štetu tužiteljice tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača a dana 13.6.2014.g. Vrhovni sud je povodom revizije banaka u predmetu broj Rev-2221/2018--11 povodom kolektivne tužbe udruge potrošač utvrdio da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna a navedenom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž - 6632/16 od 14.6.2018.g. Vrhovni sud je već presudio da kolektivna tužba prekida zastaru te petogodišnji rok ponovno počinje teći od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu, budući da je donesena odluka 14. lipnja 2018. rok za tužbe u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći od tog datuma tako da je rok pa podnošenje tužbe do 14. lipnja 2023. godine, pa stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan jer je tužba podnesena upravo 14.lipnja 2023.g.
8. Sud nije prihvatio prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije jer su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu odnosno konverziju, pa tužitelj nema pravni interes jer se radi o novom ugovoru kojim su stranke u cijelosti regulirale pravni odnos. Naime, sud smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a o čemu je stajalište zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18/18 od dana 26.svibnja 2020.g. Samim tim, sve do sklapanja ugovora o konverziji postojao je na snazi Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke temeljem kojih je tužitelj bila u obvezi ispunjavati ugovornu obvezu prema nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi I valutnoj klauzuli što je sud utvrdio ovom presudom stoga sud smatra kako postoji interes tužiteljice za utvrđenje da je preplatio obvezu. Sporno je naime, što tuženik navodi kako je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem do dana 30.rujna 2015.g. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te su prilikom konverzije kredita uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF koji su pretvoreni u EUR te su na taj način konverzijom stranke zamijenili novi otplatni plan u valutnoj klauzuli u EUR, kao i sve ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog Ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog Otplatnog plana i anuiteta, glavnice i kamata. Sud ovakvo osporavanje tuženika nije mogao uzeti u obzir jer smatra kako sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu, pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03- dalje ZZP/03) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. Tužiteljica sklapanjem sporazuma o konverziji nije izgubila pravni interes jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane a o čemu je dosada zauzeo stajalište i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukama Rev 3868/20918 -2 od 12.veljače 2019.g. i odlukom broj Rev 18/2018-2 od dana 26.svibnja 2020.g.
9.Sud je na okolnost preplaćenih iznosa zbog vezanosti iznosa za valutnu klauzulu kroz za cijeli vremenski period otplate kredita, proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije DM. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica tuženiku, zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, platila više iznos od 2.537,13 €. Punomoćnici stranaka nisu prigovorili matematičkom izračunu visine dugovanja pa ovakav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i sud jer je dan jasno i u skladu s pravilima struke. Tužiteljica je u skladu s nalazom i mišljenjem sredila tužbeni zahtjev na iznos od 2.537,13 €.
10. Tuženik je u odgovoru na tužbu uložio prijebojni zahtjev u iznosu od 476,23 € sa zakonskom zateznom kamatom, međutim vještak je vještačenjem utvrdio manjak uplata u iznosu od 175,90 € no manjak nije uključen u izračun jer se nadoknađivao nakon 30.rujna 2015.g. pa je stoga tuženik odbijen s prijebojnim zahtjevom u cijelosti.
11. Tužiteljica je saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja a u iskazu je navela kako je kredit uzela radi kupnje stana u kojem i danas živi, nije ga iznajmljivala niti je imala u vrijeme uzimanja kredita imala firmu. Tražila je kredit u Eurima no rekli su joj da nema sve uvjete za podizanje u Eurima jer je tražila kredit bez jamca pa je na kraju uzela kredit u CHF jer su je djelatnici uvjerili kako se radi o stabilnijoj valuti od EUR-a. Iako je pročitala ugovor nije stručnjak, no nije joj bilo ništa nejasno ali je nisu upozorili da je "švicarac" valuta utočišta, a nije imala ni mogućnost odabira bilo koje odredbe ugovora o kreditu. Aneks ugovora potpisala je jer je na taj način smanjila dio kredita odnosno glavnice.
12. U skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO--a, te iz svih provedenih i utvrđenih dokaza sud smatra da je tuženik dužan tužiteljici vratiti preplaćeni iznos od 2.537,13 €., s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja pojed inog iznosa dok je u pogledu prijebojni zahtjev utvrđen kao neosnovan i odbijen u iznosu od 476,23 € sa zakonskom zateznom kamatom.
13. Na temelju čl. 154. st.5. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu prema postavljenom tužbenom zahtjev u trenutku zaključenja glavne rasprave, za sastav tužbe od 14.6.2024.g 100 bodova Tbr. 7.1. OT, sastav podneska od 15.10.2025.g. 100 bodova Tbr. 8.1. OT,(očitovanje na navode tuženika) sastav podneska od 25.03.2026.g. 100 bodova Tbr. 8.1. OT, (očitovanje na nalaz), za zastupanje na ročištu 16.01.2025.g. 100 bodova Tbr. 9.1. OT, zastupanje na ročištu 22.01.2026.g. 100 bodova Tbr. 9.1. OT, zastupanje na ročištu 26.03.2026.g. 100 bodova Tbr. 9.1. OT, za zastupanje na ročištu od dana 24.travnja 2026.g. u iznosu od 100 bodova te za pristup na ročište radi objave i uručenja presude 50 bodova Tbr. 9.3. OT, odnosno ukupno 750 bodova odnosno ukupno:
1.500,00 EUR, na koje je valjalo obračunati PDV: 375,00 EUR, za predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, odnosno sveukupno 2.275,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja temeljem članka 29.st.2. ZOO -a.
14.Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Koprivnica, 13. svibnja 2026.
Sudac
Darko Magdić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1.Odvj. Krunoslav Vuljak, OD Vuljak & Vuljak, Koprivnica, neposredno
2.Odvj. Dora Hanžeković Žuža, OD Hanžeković i partneri, Zagreb, Radnička c. 22-preko e-oglasne ploče
