Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: Pr-4/2026-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku KH, dipl. pravniku u NHS – Regionalni ured Osijek, B. Kašića 8, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Dinku Rebroviću iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 9. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja AH osobno i punomoćnika tužitelja KH, dipl. pravnika, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj 165/16 od 10. studenog 2016. godine, donesena 26. siječnja 2023. godine, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, da tužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad sukladno Ugovoru o radu broj 165/16 od 10. studenog 2016. godine, i potom ga rasporedi na radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i radnom iskustvu, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.
2. U tužbi navodi da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 26. siječnja 2023. (Odluka o otkazu), Ugovora o radu 165/16 od 10. studenog 2016., koja je stavljena na oglasnu ploču tuženika 01. veljače 2023. godine, tužitelju otkazao navedeni ugovor o radu s obrazloženjem da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnika. Istom odlukom utvrđeno je i trajanje otkaznog roka, pravo na godišn ji odmor te pravo na otpremninu. Tužitelj u tužbi dalje ističe da je dugogodišnji zaposlenik tuženika i njegovih pravnih prednika, a prema zadnjem Ugovoru o radu broj 165/16 od 10. studenog 2016. godine svoj rad na neodređeno vrijeme obavljao je na poslovima radnog mjesta Planer teretnog prijevoza, s mjestom rada u Vinkovcima.
3. Nadalje, tužitelj navodi da je dana 9. veljače 2023. protiv navedene Odluke o otkazu, u zakonskom roku preporučenom poštom uputio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 10. veljače 2023., ali se na isti nije očitovao. Tužitelj smatra da je odluka o otkazu u potpunosti nezakonita, kao i postupak koji joj je prethodio. Naime, u obrazloženju Odluke o otkazu tuženik navodi da je u konkretnom slučaju zbog teškoća u poslovanju i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnika AH obzirom da je Pravilnikom o organizaciji došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu Planer teretnog prijevoza u Vinkovcima, na kojem je radnom mjestu bilo zaposleno ukupno pet radnika, no samo je tužitelju otkazan ugovor o radu, dok su preostali su radnici i to DH, LH, ŽH i SH, ostali u radnom odnosu. Tužitelju nije jasno zašto je između svih navedenih radnika baš njemu otkazan ugovor o radu. U obrazloženju odluke o otkazu stoji samo jedna paušalna rečenica i to: "da su sukladno članku 115. st.2. Zakona o radu i članku 71. Kolektivnog ugovora prilikom donošenja ove Odluke uzete u obzir činjenice da tužitelj ima 44 godina radnog staža, da ima 60 godina živo ta i da nema obvezu uzdržavanja".
4. Tužitelj smatra da su za pravnu valjanost odluke o otkazu mjerodavni prije svega razlozi koji su navedeni u obrazloženju, s tim da isti trebaju biti detaljni i nedvosmisleni, kako bi najprije radnik, a po potrebi i sud u slučaju pokretanja sudskog postupka, bez ikakvih dvojbi mogli ispitati istinitost i osnovanost istih. Ovakvo obrazloženje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu u kojem se osim radnikovih generalija ne navodi ništa drugo zasigurno nije valjano u smislu odredbe čl. 120. Zakona o radu. Osim navedenog, Odluka o otkazu nezakonita je i zbog činjenice da je tužitelj hrvatski branitelj i dragovoljac iz Domovinskog rata, pa je tuženik kao pravna osoba iz članka 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji već prilikom uvrštavanja tužitelja na listu tehnološkog viška, te kod otkazivanja ugovora o radu bio dužan voditi računa o odredbama članka 105. tog Zakona, obzirom da mu je poznata činjenica da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca. Stoga je tuženik tužitelja mogao uvrstiti na listu tehnološkog viška i posljedično mu otkazati ugovor o radu tek nakon što pod jednakim ili sličnim uvjetima otkaže ugovore o radu drugim radnicima, dakle onima koji taj status nemaju. Po saznanju tužitelja od preostalih četiri radnika dvojica nemaju status hrvatskog branitelja, i to ŽH i SH.
5. Isto tako, tužitelj smatra da tuženik nije ispoštivao odredbe članka 115. st. 2. Zakona o radu kao i odredbe članka 72. Kolektivnog ugovora u svezi s člankom 71. toč. 2. Kolektivnog ugovora koje propisuju da u slučaju smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjene količine posla na radnom mjestu – u tom slučaju primjenjuju se kriteriji iz članka 72. Kolektivnog ugovora. Uvidom u Tablicu 2. Liste tehnološkog viška radnika HŽ Cargo d.o.o. jasno je vidljivo da su kod tužitelja tek nominalno primijenjeni kriteriji iz članka 72. točke 2. i 3., dok točke 4., 5. i 6. uopće nisu primijenjene.
6. Pravilnom primjenom svih propisanih kriterija članka 72. Kolektivnog ugovora nedvojbeno se dolazi do zaključka da u RP Istok na radnom mjestu A teretnog prijevoza nesporno postoje radnici koji su u slučaju usporedbe prema propisanim uvjetima trebali prije tužitelja biti uvršteni na Listu tehnološkog/kolektivnog viška u HŽ Cargo d.o.o., i to: - prema točki 2. koja se odnosi na ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu po kojem uvjetu radnik SH također ima uvjet za prijevremenu starosnu mirovinu, a u listopadu 2023. za razliku od tužitelja stječe i uvjet za punu starosnu mirovinu. Prema točki 4. – Trajanje radnog odnosa – višak je radnik s manje radnog staža ostvarenog u Društvu. Tako radnici DH sa 35 godina radnog staža, LH sa 35 godina radnog staža i ŽH sa 30 godina staža imaju manje radnog staža ostvarenog u Društvu od tužitelja koji ima 44 godine staža uključujući beneficije.
7. U tužbi tužitelj dalje navodi kako prema točki 5. Kolektivnog ugovora, koja se odnosi na status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, višak je onaj radnik koji nakon ispunjenja prethodnih uvjeta pod brojem 1. - 4. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Po saznanju tužitelja radnici ŽH i SH nemaju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Nadalje, prema točki 6. koja se odnosi na socijalni status, radnici RH, ŽH i SH također nemaju obvezu uzdržavanja, kao niti tužitelj. Osim toga, tužitelj u tužbi ističe da postoji još jedan opravdani razlog zašto je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nezakonita jest i činjenica da je tužitelj sindikalni povjerenik Sindikata hrvatskih željezničara, te mu za vrijeme obavljanja te dužnosti sukladno odredbi članka 188. Zakona o radu, kao i članka 220. st.2. važećeg Kolektivnog ugovora nije moguće otkazati ugovor o radu bez prethodne suglasnosti sindikata. S tom činjenicom je poslodavac upoznat, međutim takva suglasnost nije zatražena, a Sindikat hrvatskih željezničara se zbog toga usprotivio se već i uvrštavanju tužitelja na Listu tehnološkog/kolektivnog viška radnika u HŽ Cargo d.o.o., dopisom od 16. prosinca 2022. godine.
8. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo i činjenicu da je tuženik u dva navrata i to prvo 16. listopada 2023. donio novi Pravilnik o organizaciji HŽ Cargo d.o.o. iz kojega je vidljivo da je u Regionalnom području Istok ponovno sistematizirao pet radnih mjesta Planer teretnog prijevoza, te sukladno istom proveo interni natječaj i zaposlio radnika na tom radnom mjestu. Drugi put je tuženik donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ Cargo d.o.o. koji je na snazi od 2. veljače 2024., a iz kojega je razvidno da je u međuvremenu još dodatno povećan broj radnih mjesta Planer teretnog prijevoza u regionalnom području Istok, te je sada propisano da te poslove u Vinkovcima obavlja šest radnika. Iz navedenog jasno proizlazi da u konkretnom slučaju nikada i nije zapravo prestala potreba za obavljanje poslova tog radnog mjesta. Slijedom svega navedenog predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
9. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Šini nespornim navode tužbe o donošenju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 27/2023 od 26. siječnja 2023., te o podnošenju Zahtjeva za zaštitu prava, zaprimanju istog od strane tuženika, te navode tužitelja da na Zahtjev za zaštitu prava tuženika nije odgovoreno.
10. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je prije donošenja osporavane odluke o otkazu donio novi Pravilnik o organizaciji tuženika, kojim Pravilnikom je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu planera teretnog prijevoza u Vinkovcima, na kojem je radio tužitelj, a što je bio razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelja.
11. Također tuženik osporava navode tužbe da u postupku otkazivanja ugovora o radu nije vodio računa o odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Naime, u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, tuženik nije znao da je tužitelj hrvatski branitelj, jer potvrda iz koje je isto razvidno je izdana 7. veljače 2023., odnosno nakon otkaza ugovora o radu te zbog navedenog tuženik nije imao niti obvezu primjenjivati odredbe navedenog zakona.
12. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je prije donošenja odluke o otkazu broj 27/2023 tužitelju proveo zakonom propisani postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem. Točno je da je tuženik proveo usporedni kriterij sa svim radnicima koji su radili na istom radnom mjestu kao i tužitelj i da jedino tužitelj i radnik SH imaju uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu, što je drugi kriterij za izlučivanje temeljem odredbe članka 72. Kolektivnog ugovora. Međutim, tužitelj je višekratno upozoravan na obveze iz radnog odnosa zbog neurednog izvršavanja radnih obveza, a što je treći kriterij za izlučivanje temeljem spomenute odredbe članka 72. Kolektivnog ugovora.
13. Tuženik tvrdi da je imao opravdan razlog za donošenje odluke broj 27/2023 o otkazu ugovora o radu, obzirom da je uslijed organizacijskih promjena, došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu planera teretnog prijevoza na kojem je radio tužitelj. Tuženik je proveo zakonom propisan postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem, te je ispoštovao sve odredbe Zakona o radu i Kolektivnog ugovora. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže na plaćanje troškova ovog postupka tuženiku.
14. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je donio presudu broj Pr- 13/2023-28 od 4. srpnja 2025. kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 165/16, uz obvezu tuženika da tužitelja vrati na rad, sukladno Ugovoru o radu te ga rasporedi na radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i radnom iskustvu.
15. Povodom uložene žalbe tuženika navedena prvostupanjska presuda ukinuta je odlukom višeg suda, Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-513/2025-2 od 2. prosinca 2025., te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
16. U ponovljenom postupku, sada pred drugim sucem pojedincem ovoga suda, na prijedlog stranaka sud je postupio u skladu s odredbom članka 315. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta ZPP) te je ponovno ocijenio sve do sada provedene dokaze.
17. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem preslike Ugovora o radu zaključenog između stranaka 10. studenog 2016., broj 165/16 sa lista 5 – 7 spisa, Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za tuženika broj 27/2023 od 26. siječnja 2023. sa lista broj 8 – 10 spisa, Kolektivnog ugovora (NN 93/14, 26/15) od 30. listopada 2019., sa lista 11 – 12 spisa, zahtjeva za zaštitu prava tužitelja od 9. veljače 2023. sa lista 13 – 14 spisa, potvrde o statusu branitelja iz domovinskog rata sa lista 16 spisa, lista tehnološkog viška sa lista 19 spisa, očitovanja Sindikata hrvatskih željezničara na Zaključak Uprave od 16. prosinca 2022. sa lista 20 – 21 spisa, očitovanja IH predsjednika Radničkog vijeća od 23. siječnja 2023. sa lista 30 spisa, Odluke o usvajanju zahtjeva za zaštitu prava radnika sa lista 99 spisa. Također je proveden dokaz čitanjem Odluke o destimulaciji plaće sa lista 100 -102 spisa, upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa od 26. kolovoza 2019. i 2. rujna 2016. (list 103 i 106 spisa), očitovanja Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava u Vinkovcima u svezi podnesene predstavke tužitelja protiv tuženika kao poslodavca, interni natječaj tuženika od 27. listopada 2023., Pravilnika o organizaciji tuženika od 16. listopada 2023., preslike Službenog vjesnika tvrtke tuženika od 2. veljače 2024. u odnosu na Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji tvrtke tuženika, Izvješća o provedenom inspekcijskom nadzoru tvrtke tuženika u vezi predstavke tužitelja od 14. siječnja 2025. sa lista 274 do 342 spisa, potvrde o statusu hrvatskog branitelja za radnika DH sa lista 351 spisa.
18. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ocijenio u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.
19. U provedenom postupku sud je utvrdio kako je između stranaka nesporno da je tužitelj bio dugogodišnji zaposlenik tuženika i njegovih pravnih prednika, te da je prema zadnjem Ugovoru o radu broj 165/16 od 10. studenog 2016. sklopljenom na neodređeno vrijeme obavljao svoj rad na poslovima radnog mjesta Planer teretnog prijevoza s mjestom rada u Vinkovcima.
20. Također nije sporno da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 26. siječnja 2023. (Odluka o otkazu), Ugovora o radu 165/16 od 10. studenog 2016., koja je stavljena na oglasnu ploču tuženika 01. veljače 2023. godine, tužitelju otkazao navedeni ugovor o radu s obrazloženjem da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnika. Istom odlukom utvrđeno je i trajanje otkaznog roka, pravo na godišnji odmor te pravo na otpremninu.
21. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti i nezakonitosti otkaza ugovora o radu Odlukom o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 27/2023 od 26. siječnja 2023., kojom je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 165/16 od 10. studenog 2016., te vraćanje tužitelja na rad.
22. Kod poslovno uvjetovanog otkaza Ugovora o radu (tzv. tehnološki višak) prema Zakonu o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje: ZR) poslodavac ne smije odlučivati proizvoljno, nego mora voditi računa o jasno propisanim kriterijima.
23. Prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema stavku 2. istoga članka pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Poslodavčevu obvezu da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. valja tumačiti tako da poslodavac prilikom otkazivanja ugovora o radu mora utvrditi tko čini usporednu skupinu radnika koji obavljaju iste poslove pa usporediti te radnike vodeći računa o kriterijima o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, kao i onim kriterijima koje je možebitno sam propisao svojim općim aktima, dakle izbor se mora ograničiti na one radnike koji su u istom pravnom položaju, s tim da se naglašava, da je autonomno pravo poslodavca po kojim će kriterijima utvrditi višak radnika i kojim će kriterijima dati prednost.
24. Odredbom članka 72. stavka 2. Kolektivnog ugovora HŽ Cargo d.o.o. propisano je da su kriteriji za utvrđivanje viška radnika slijedeći: 1. ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu, 2. ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu, 3. zadovoljavanje radnih obveza i propisanih uvjeta iz sistematizacije, 4. trajanje radnog odnosa, 5. status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 6. socijalni status.
25. Prema ocjeni ovoga suda kriteriji za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz članka 115. stavak 2. Zakona o radu, kao i oni iz članka 72. Kolektivnog ugovora, nisu zakonito primijenjeni u tužiteljevom slučaju. Naime, prema odredbi točke 2. članka 71. Kolektivnog ugovora u slučaju smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu, primjenjuju se kriteriji članaka 72. Kolektivnog ugovora.
26. U konkretnom slučaju je na istom radnom mjestu Planer teretnog prometa u kolodvoru Vinkovci bilo je zaposleno ukupno pet radnika. Obzirom na tu činjenicu jasno je da se radilo o usporedivim radnicima koji su svi morali biti obuhvaćeni usporedbom prilikom utvrđivanja tehnološkog viška između njih. Međutim, tuženik u toj situaciji nije proveo objektivan postupak njihove usporedbe temeljem kriterija iz članka 72. Kolektivnog ugovora, a što je utvrđeno iz podataka koje je sam tuženik dostavio.
27. Tako prema točki 2. KU – ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu, između radnika koji rade na radnim mjestima na kojima se smanjuje broj izvršitelja višak je radnik koji ispunjava uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu. U ovom slučaju radnik SH također je imao uvjet za prijevremenu starosnu mirovinu, a u listopadu 2023. za razliku od tužitelja stjecao je i uvjet za punu starosnu mirovinu.
27.1. Prema točki 3. KU - zadovoljavanje radnih obveza i propisanih uvjeta sistematizacije, proizlazi da je radnik DH također je imao upozorenje na obveze iz radnog odnosa, kao što ih je imao i tužitelj.
27.2. Prema točki 4. KU - trajanje radnog odnosa – višak je radnik s manje radnog staža ostvarenog u Društvu, tj. kod tuženika. Prema podacima proizlazi da je radnik DH imao 36 godina i 8 mjeseci radnog staža, radnik LH imao je 38 godina i 4 mjeseca radnog staža, te radnik ŽH, 27 godina i 5 mjeseci staža, odnosno isti su imali manje radnog staža ostvarenog u Društvu od tužitelja koji je imao 44 godine i 3 mjeseca staža.
27.3. Prema točki 5. KU - status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – višak je onaj radnik koji nakon ispunjenja prethodnih uvjeta pod brojem 1. - 4. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Radnici ŽH i SH nisu imali status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dok je tužitelj taj status imao.
27.4. Prema točki 6. KU – socijalni status - radnici RH, ŽH i SH također nisu imali obvezu uzdržavanja, kao što je nije imao niti tužitelj.
28. Analizirajući naprijed navedene podatke, zaključak je ovoga suda da postupak koji je proveo tuženik nije bio objektivan i da kroz izvršeno bodovanje nije napravljena adekvatna usporedba radnika. Naime, da je tuženik postupak utvrđivanja tehnološkog viška na radnom mjestu Planer teretnog prometa u kolodvoru Vinkovci proveo uz poštivanje zakonskih odredbi, kao i odredbi Kolektivnog ugovora, u tom slučaju bi radnik SH zapravo bio tehnološki višak. Ovaj radnik je ispunjavao uvjete za prijevremenu mirovinu, a za razliku od tužitelja stjecao je uvjet i za punu starosnu mirovinu, obzirom da je bio u starijoj životnoj dobi od tužitelja. Osim toga, ovaj radnik nije imao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koji je status tužitelj imao.
29. Očigledno je da već prilikom uvrštavanja tužitelja na listu tehnološkog viška radnika od strane tuženika povrijeđena je odredba članka 102. i članka 105. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Status hrvatskog branitelja iz domovinskog rata također je propisan odredbom članka 72. KU kao kriterij kod poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, na što je tuženik posebno bio upozoravan, kako od strane Sindikata hrvatskih željezničara, tako i od strane tužitelja.
30. Nadalje, po ocjeni ovoga suda osporavana odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita je i iz razloga jer ista ne sadrži valjano obrazloženje. Za valjanost bilo koje odluke o otkazu isključivo je mjerodavno ono što je poslodavac o razlozima otkaza i provedenom postupku naveo u obrazloženju takve odluke. U osporavanoj odluci u obrazloženju je navedeno samo kratko da su prilikom donošenja ove odluke uzete u obzir činjenice da tužitelj ima 44 godine radnog staža, da ima 60 godina života i da nema obvezu uzdržavanja. Međutim, kako su osim tužitelja na radnom mjestu Planer teretnog prometa u kolodvoru Vinkovci u trenutku otkaza bila zaposlena još četvorica radnika i to DH, LH, ŽH i SH, isto je trebalo biti navedeno u obrazloženju odluke, uz navođenje usporedne analize. Naime, poslodavac je dužan sve kriterije konkretno naznačiti, a u odluci o otkazu ugovora o radu navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz.
31. Tuženik opravdanost svoje odluke o otkazu obrazlaže činjenicom da nitko od spomenutih radnika nije imao pisanih i usmenih upozorenja na obveze iz radnog odnosa, kao što ih je tužitelj imao, te stoga po mišljenju tuženika nije bilo uvjeta za davanje prednosti tužitelju s obzirom na njegovo učestvovanje u Domovinskom ratu.
32. Uvidom u priložena upozorenja o povredama obveza iz radnog odnosa od 2. lipnja 2016. i 26. kolovoza 2019. koje je donio tuženik, proizlazi da se tužitelja teretilo za povrede Etičkog kodeksa, Kodeksa poslovne komunikacije – neprimjerena telefonska komunikacija (vrijeđanje, psovke) sa komitentima HŽ Carga i uznemiravajući telefonski poziv upućen radnom kolegi.
33. Iz iskaza svjedoka ŠH proizlazi da je isti zaposlen kod tuženika kao šef Regionalnog područja Istok. U svom iskazu je potvrdio da je tužitelj obavljao poslove na radnom mjestu planera teretnog prometa, da je on potpisao i sročio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju i da je u to vrijeme na tom radnom mjestu bilo pet zaposlenih radnika između ostalih i tužitelj, da se vodio kriterijima propisanim KU, a isto se radilo radi smanjena obujma posla i prebacivanja dijela tog posla u Zagreb. Navedeno je učinio po nalogu nadređenih iz tzv. ljudskih potencijala središta tvrtke u Zagrebu. Pri utvrđivanju te liste morao je usporediti svu petoricu radnika, njihovu obvezu uzdržavanja prema bilo kome, godine starosti, godine staža, poznato mu je bilo i tko je od njih bio branitelj iz Domovinskog rata. Isto tako morao je uzeti u obzir i kriterij odnosa radnika prema radu a tužitelj je imao nekoliko pismenih i usmenih upozorenja na kršenja obveza iz radnog odnosa, prvenstveno međuljudskih odnosa a radi se o vrlo konfliktnoj osobi. Kod tužitelja je dolazilo do vrlo čestih konflikata sa nadređenima i sa podređenima, bila je nemogućnost uredne ljudske komunikacije s njim u određenim trenutcima. Tužitelja je nekoliko puta pozivao i razgovarao s njim da prestane sa takvim ponašanjem. I drugi radnici su se na njega žalili s kojima je radio na terenu kao i oni od kojih je primao naredbe, dolazilo je do konflikata. Dolazilo je do nepoštivanja pismenih i usmenih naloga od strane nadređenih osoba. U trenutku otkazivanja ugovora o radu misli da je tužitelj bio najstariji po godinama života i ispunjavao je uvjete za prijevremenu mirovinu. Tužitelj u trenutku otkazivanja ugovora o radu nije bio sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća iako je on tvrdio da je to tako, ali to nije točno. Svjedoku je poznato da je nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju došlo dva puta do povećanja broja izvršitelja na tom radnom mjestu, ali zato što je došlo do povećanja obujma posla, i ne samo na tom radnom mjestu nego je došlo do značajnog povećanja posla i na drugim radnim mjestima kod tuženika.
34. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je kod tuženika obavljao poslove planera teretnog prometa sa još četvoricom kolega, da nema uvjete za mirovinu i da je bio branitelj iz Domovinskog rata. Tužitelj je dalje iskazao da misli da mu je otkaz uručen iz osobnih razloga zato što je uvijek ukazivao na nepravilnosti i sve što se radilo mimo propisa. U osmom mjesecu kada je bio na godišnjem odmoru izbrisani su dokumenti koje je pisao predsjedniku uprave sa njihovog zajedničkog računala. Nije mogao ni naslutiti da je on osoba koja će ostati bez posla. Nakon što je izašla sistematizacija, u 10. mj. 2022. g., u Pravilniku je radno mjesto sa 5 smanjeno na 4 radnika. Tužitelj je išao šefu ŠH da pita za svoju situaciju a on mu je rekao da nema što o tome s njim razgovarati. Cijeli svoj radni vijek radio je na željeznici, nikada nije stegovno kažnjen, ali je nekoliko puta opominjan zbog nekih insceniranih povreda etičkih načela, zadnji put 16. srpnja 2019. g. od strane ŠH, koji je bio njegov nadređeni, šef Regije Istok. Od njih petorice kolega trojica su branitelji , a dvojica nisu. Od njih trojice koji su branitelji tužitelj je iskazao da ima najviše braniteljskog staža i staža na HŽ, dok je radnik SH je od njih najstariji po godinama života. Smatra da je odluka o sistematizaciji donesena iz razloga da se njemu da otkaz te da nije bilo uopće tehnološkog viška na njegovom radnom mjestu . U prilog tome govori i ova nova sistematizacija radnih mjesta, gdje je ponovno broj radnika povećan na pet. Tužitelj negira da je neuredno obnašao radne dužnosti i da je višekratno upozoravan na obveze iz radnog odnosa zbog neurednog izvršavanja radnih obveza.
35. Imajući u vidu sve naprijed izloženo, zaključak je ovoga suda da tuženik u ovom postupku nije dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, jer prilikom donošenja pobijane odluke nije dokazao zašto je drugim radnicima na radnom mjestu A teretnog prijevoza opravdano dao prednost u odnosu na tužitelja, konkretno u odnosu na radnika SH.
36. Po ocjeni ovoga suda pozivanje tuženika na ranija upozorenja dana tužitelju nemaju težinu koja bi opravdavala nepovoljniji položaj tužitelja u odnosu na druge radnike, koji su ostali raditi na istom radnom mjestu. Sama upozorenja ne mogu nadjačati činjenicu da je radnik SH stariji od tužitelja te da je imao uvjete i za prijevremenu starosnu mirovinu. Za razliku od tužitelja ovaj radnik nije imao braniteljski status. Naglašavanje tuženika na ranijim upozorenjima na povrede radnih odnosa, naprijed spomenute povrede Etičkog kodeksa, dovode sud do zaključka da je tužitelj zapravo trebao po mišljenju tuženika dobiti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Međutim, to ovdje nije bio slučaj, jer se radilo o poslovno uvjetovanom otkazu. U tom slučaju je jedino relevantno utvrditi postoji li stvarni višak radnika, jesu li primijenjeni socijalni kriteriji, te je li odluka objektivna i obrazložena.
38. U predmetnom slučaju, po stavu ovog suda pretpostavke dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu nisu ispunjene zbog čega navedena odluka o otkazu ugovora o radu broj 27/2023 od 26. siječnja 2023. tužitelju nije dopuštena, jer tuženik nije dokazao da je respektirao sve kriterije iz odredbe članka 115. stavak 2. Zakona o radu te članka 72. Kolektivnog ugovora tuženika.
39. Imajući u vidu sve naprijed navedeno očigledno je da tuženik nije zakonito proveo postupak koji je prethodio otkazu ugovora o radu tužitelju, jer nije pravilno primijenio kriterije za utvrđenje tehnološkog viška radnika iz članka 72. Kolektivnog ugovora, odnosno nije uzeo u obzir kriterije koji tužitelju idu u prilog, iako mu je obveza uvijek primijeniti za radnika povoljnije pravo sukladno članku 9. stavak 3. Zakona o radu.
40. Slijedom svega navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te je o istome odlučeno kao u izreci ove presude.
41. S obzirom da tužitelj nije potraživao trošak ovoga postupka, to sud o troškovima postupka nije odlučivao. Tužitelj je po osnovi odredbe članka 11. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18. i 51/23.) oslobođen plaćanja sudske pristojbe.
U Vinkovcima 13. svibnja 2026.
Sudac
Iva Graovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
DOSTAVITI:
1. KH, dipl. pravnik u NHS – Regionalni ured Osijek, B. Kašića 8, Osijek
– punomoćnik tužitelja
2. Odvjetnik Dinko Rebrović, Zagreb, II Barilovićka broj 7 – punomoćnik tuženika
