24 P-1458/2025
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz ZOU Darija Silov i Ivan Milin iz Šibenika, , protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., ul. Radnička cesta br. 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupana po odvjetnicima iz OD Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. Split, Sukoišanska 43, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i u odsutnosti tuženika, po objavi odluke, 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 da u roku 15 isplati tužiteljici PL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.109,25 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 14,63 Eura od dana 31. kolovoza 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 9,92 Eura od dana 30. rujna 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 9,56 Eura od dana 31. listopada 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 13,28 Eura od dana 30. studenog 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 11,34 Eura od dana 31. prosinca 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,97 Eura od dana 31. siječnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 36,17 Eura od dana 29. veljače 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 41,22 Eura od dana 31. ožujka 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,90 Eura od dana 30. travnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 31,06 Eura od dana 31. svibnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 33,78 Eura od dana 30. lipnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 29,46 Eura od dana 31. srpnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 29,76 Eura od dana 31. kolovoza 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,96 Eura od dana 30. rujna 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 59,69 Eura od dana 31. listopada 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 41,67 Eura od dana 30. studenog 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 60,93 Eura od dana 31. prosinca 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 66,23 Eura od dana 31. siječnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 67,53 Eura od dana 28. veljače 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 63,45 Eura od dana 31. ožujka 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 64,10 Eura od dana 30. travnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 58,77 Eura od dana 31. svibnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 54,23 Eura od dana 30. lipnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 55,24 Eura od dana 31. srpnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 57,86 Eura od dana 31. kolovoza 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 57,57 Eura od dana 30. rujna 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 55,07 Eura od dana 31. listopada 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 59,75 Eura od dana 30. studenog 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 63,16 Eura od dana 31. prosinca 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,64 Eura od dana 31. siječnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 67,12 Eura od dana 28. veljače 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 74,29 Eura od dana 31. ožujka 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 82,61 Eura od dana 30. travnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 75,98 Eura od dana 31. svibnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 97,42 Eura od dana 30. lipnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 92,84 Eura od dana 31. srpnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 111,83 Eura od dana 31. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 101,22 Eura od dana 30. rujna 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 143,50 Eura od dana 31. listopada 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 100,52 Eura od dana 30. studenog 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 120,31 Eura od dana 31. prosinca 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 106,67 Eura od dana 31. siječnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 111,62 Eura od dana 28. veljače 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 104,97 Eura od dana 31. ožujka 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,97 Eura od dana 30. travnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 125,99 Eura od dana 31. svibnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 125,82 Eura od dana 11. srpnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 158,77 Eura od dana 10. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 129,50 Eura od dana 12. rujna 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 118,00 Eura od dana 11. listopada 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 160,98 Eura od dana 10. studenog 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 116,86 Eura od dana 09. prosinca 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 124,74 Eura od dana 11. siječnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 129,62 Eura od dana 13. veljače 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 129,32 Eura od dana 12. ožujka 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 126,33 Eura od dana 10. travnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 127,74 Eura od dana 09. svibnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 129,96 Eura od dana 11. lipnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 127,05 Eura od dana 11. srpnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 126,73 Eura od dana 13. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 121,46 Eura od dana 11. rujna 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 123,09 Eura od dana 10. listopada 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 170,55 Eura od dana 08. studenog 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 127,01 Eura od dana 31. prosinca 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 128,36 Eura od dana 10. siječnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 121,92 Eura od dana 11. veljače 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 121,67 Eura od dana 12. ožujka 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 127,04 Eura od dana 10. travnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 117,92 Eura od dana 13. svibnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 116,39 Eura od dana 11. lipnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 114,58 Eura od dana 10. srpnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 117,72 Eura od dana 08. kolovoza 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 119,52 Eura od dana 12. rujna 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 124,25 Eura od dana 15. listopada 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 143,68 Eura od dana 18. studenog 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 133,83 Eura od dana 13. prosinca 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 135,80 Eura od dana 14. siječnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,39 Eura od dana 11. veljače 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 100,09 Eura od dana 10. ožujka 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 98,79 Eura od dana 08. travnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 97,22 Eura od dana 09. svibnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 96,59 Eura od dana 11. lipnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 98,71 Eura od dana 10. srpnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 101,15 Eura od dana 11. kolovoza 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 102,07 Eura od dana 10. rujna 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 101,67 Eura od dana 09. listopada 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 148,44 Eura od dana 07. studenog 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,35 Eura od dana 08. prosinca 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,31 Eura od dana 09. siječnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,36 Eura od dana 31. siječnja 2015. godine, pa do isplate
- na iznos od 105,95 Eura od dana 28. veljače 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,67 Eura od dana 07. travnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,72 Eura od dana 07. svibnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,92 Eura od dana 08. lipnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,81 Eura od dana 08. srpnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 100,49 Eura od dana 10. kolovoza 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,76 Eura od dana 07. rujna 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 105,61 Eura od dana 09. listopada 2015. godine, pa do isplate, I to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od iznosi 2.826,02 EUR u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 13. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1.Tužiteljica PL navodi da je s tuženikom dana 20. prosinca 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj: 9012183639, koji Ugovor je potvrdila Ljiljanka Malenica, javni bilježnik u [adresa], dana 11. siječnja 2007. godine pod brojem : OU- 18/07).
1.1.Člankom 1. uvodno citiranog Ugovora tuženik da je odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 66.184,02 CHF. Citirani ugovor da je sklopljen na razdoblje od 240 mjeseci. Prvotno ugovorena kamatna stopa iznosila je 4,65% promjenjiva, a kredit da je još u otplati.
1.2. Nadalje, ugovorne strane da su dana 7. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak naprijed navedenom Ugovoru o kreditu, koji Dodatak Ugovoru je potvrdila Ljiljanka Malenica, javni bilježnik u [adresa], pod brojem OV-10222/15 dana 30. prosinca 2015. godine, kojim Dodatkom je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EU.
1.3. Nadalje, tužitelj ističe da Ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa da je promjenjiva sukladno odluci banke- tuženika, kako stoji u čl. 4. Ugovora, bez jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati, a o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik da je povrijedio tužiteljevo potrošačko pravo tako što je u Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba da je ništetna.
1.4. Dakle, tuženik da je protupravno, jednostrano, neobrazloženo i na štetu tužitelja vršio promjene kamatne stope, a što da je vidljivo iz Obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate, te Kartice prometa po kreditu.
1.5. Tužitelj navodi kako je ugovoreno da su stranke suglasne da će se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru izvršiti u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute (CHF), obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.
1.6. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.7. Od početka otplate kredita pa nadalje, tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.
1.8. Kao što je ranije navedeno, tužiteljica i tuženik su temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, dana 7. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovora o kreditu, a kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
1.9. Za korisnika kredita to da je značilo da se od zaključenja anexa/dodatka otplata kredita veže za valutnu klauzulu u EUR, u cilju da se krediti koji su bili vezani uz CHF valutu izjednače s kreditima u EUR valuti, anexima/dodacima dolazi do umanjenja preostale neotplaćene glavnice kredita.
1.10. Ništetnost ugovornih odredbi djeluje ex tunc, dakle od trenutka kada je ugovor sklopljen, stoga da se ima smatrati da te ništetne ugovorne odredbe nisu niti sklopljene, tj. da pravno uopće ne postoje. To nadalje, znači da u trenutku sklapanja Anexa7dodatka, u osnovnim ugovorima o kreditu valuta švicarskog franka više nije postojala, čime nestaje glavni razlog za sklapanja Anexa/dodatka – da krediti s valutnom klauzulom u CHF valuti konverzijom postanu krediti s valutnom klauzulom u EUR-u.
1.11. Nadalje, obzirom da ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu djeluje od trenutka kada je ugovor sklopljen, te da u trenutku sklapanja predmetnog dodatka valuta švicarskog franka u osnovnom ugovoru o kreditu više nije postojala, u istom dodatku ugovora o kreditu netočno da je prikazan i iznos preostale kredita, a koji iznos predstavlja bitan sastojak dodatka ugovora.
1.12. Tuženik da je na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist i to na ime nastalih razlika, budući da, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 4,95% godišnje (bez promjene kamatne stope) i obaveze izraze u kunama (bez valutne klauzule vezane uz CHF), za otplatu kredita po Ugovoru tužitelj je više uplatio (preplatio) 99.000,00 kn, odnosno taj iznos je tužitelj preplatio po navedenoj osnovi, na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od kada je tužitelj izvršio preplate.
1.13. Tužiteljica smatra da ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF i po toj osnovi isplatu preplaćenih iznosa.
1.14. Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Rev-1096/22 od 08. studenog 2022. godine izrazio pravni stav da se sklapanjem dodataka ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZIDZPK/15 ne gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ako takva razlika postoji, s time da je ujedno Vrhovni sud RH već ranije odlukom poslovni broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. godine utvrdio da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo utvrđivati ništetnost iz osnovnog ugovora o kreditu.
1.15. Dakle, nesporno je, da tužiteljica konverzijom nije izgubila pravo na potraživanje na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, jer osim što to nije propisano odredbama ZIDZPK/15, već to ne proizlazi niti iz odredbi predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu od 08. siječnja 2016. godine.
1.16. Nastavno treba naglasiti da prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem, a ujedno ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule niti nije povreda manjeg značaja, s obzirom da se radi o cijeni, koja predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu.
1.17. Isto tako za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ nije niti odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisno o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu, u odnosu na banku, kreditora dijele jednaki, podređeni položaj.
1.18. Jednako tako treba naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kao i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, kao i odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, odnosno nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa su stoga te odredbe ništetne, a koji pravni stav je potvrđen i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-2221/18 od 03. rujna 2019. godine, prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne. Inače sud je sukladno odredbi članka 502. c ZPP-a, kao i odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 56/13) vezan za navedeno pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kada se u parnici koju pokrene fizička osoba poziva na to pravno utvrđenje.
1.19. Nadalje, bitno je naglasiti da je odredbom članka 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ propisano da odredbama, te Direktive ne podliježu ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, koja iznimka iz područja primjene Direktive je prenesena u hrvatsko zakonodavstvo odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a, koji iz svoje primjene isključuje ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju RH.
1.20. Inače, tužiteljica smatra da se konverzijom priznata preplata treba oduzeti od razlike glavnice, a ne od preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a niti eventualno od zateznih kamata obračunatih na preplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, upravo zbog odredbe članka 19 c ZIDZPK/15, propisane metodologije konverzije, zbog koje je uostalom u konverziji priznata preplata, kojom međutim iz navedenih razloga tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, umanjena preostala glavnica sada euro kredita, pa niti ne bi bilo opravdano konverzijom utvrđenu preplatu sada oduzimati od preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a niti od zateznih kamata obračunatih na preplaćene iznose po osnovnom ugovoru o kreditu, a to tim više što odredbe ZIDZPK/15 vrijede kako za banke, trgovce, tako i za potrošače, a ujedno su te odredbe lex specialis u odnosu na odredbe ZOO- a, pa tako i odredbu članka 172. ZOO-a o redoslijedu uračunavanja.
1.21. Inače, tužiteljica smatra da se konverzijom priznata preplata treba oduzeti od razlike glavnice, a ne od preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a niti eventualno od zateznih kamata obračunatih na preplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, upravo zbog odredbe članka 19 c ZIDZPK/15, propisane metodologije konverzije, zbog koje je uostalom u konverziji priznata preplata, kojom međutim iz navedenih razloga tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, umanjena preostala glavnica sada euro kredita, pa niti ne bi bilo opravdano konverzijom utvrđenu preplatu sada oduzimati od preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a niti od zateznih kamata obračunatih na preplaćene iznose po osnovnom ugovoru o kreditu, a to tim više što odredbe ZIDZPK/15 vrijede kako za banke, trgovce, tako i za potrošače, a ujedno su te odredbe lex specialis u odnosu na odredbe ZOO- a, pa tako i odredbu članka 172. ZOO-a o redoslijedu uračunavanja.
1.22. Podneskom od 25. ožujka 2020. godine sukladno Izračunu kamata i anuiteta po kreditu, kojeg je izradio Jurica Dobrinić, sudski vještak za financije i računovodstvo, tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev u dijelu prijedloga presude, na način da od tuženika potražuje iznos od 66.945,58 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama do isplate.
1.23. Nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku ML, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 9.109,25 Eura (68.633,67 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana izvršene uplate.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, te predlaže sudu isti odbiti uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka. Tuženik ističe i prigovor zastare.
2.1. Tužitelj u svojoj tužbi polazi od sasvim pogrešnih premisa i to: od pogrešne pretpostavke da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi, kao i od pogrešne pretpostavke da bi presude Trgovačkih sudova donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imale učinak na konkretni pravni odnos ovih parničnih stranaka, kako po pitanju osnova, tako i po pitanju zastare.
2.2. Tuženik navodi da je prvotni kredit u CHF prestao postojati nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može biti više nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Konverzijom se, neovisno o nominaciji sporazuma (novi ugovor, dodatak, sporazum)… raniji Ugovor u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je to bio od početka.
2.3. Navedeno podrazumijeva uračunavanje i priznavanje svih učinjenih plaćanja od početka trajanja kredita, što naravno uključuje i sva plaćanja učinjena po osnovi kamata.
2.4. Slijedom navedenog, prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru o kreditu, ugovorne strane ne mogu više jedna od druge bilo što potraživati. Tako je i na strani tužitelja prestalo postojati bilo kakvo potraživanje po ugovoru u CHF.
2.5. Nadalje, tužitelju je odredbom članka 5. Dodatka Ugovoru o kreditu, a u skladu s odredbom članka 19.c ZID ZPK utvrđen iznos pretplate u visini od 4.057,73 EUR-a, te je ugovoreno da će se iznos pretplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli EUR. Pretplata se dakle priznala tužitelju na ime budućih anuiteta koji će tek dospijevati po novom otplatnom planu.
2.6. Obzirom da su konverzijom stranke trajno i potpuno uredile svoj odnos, da su slobodnom voljom, a na način propisan zakonom izvršile konverziju kojom je tužitelju već priznata pretplata koja obuhvaća kako plaćanja učinjena po osnovi valutne klauzule tako i s naslova kamatne stope, to je jasno da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja koji se tiče tražene isplate odnosno vraćanja. U protivnome, na strani tužitelja bi imali dvostruku naplatu – jednu na temelju konverzije i drugu temeljem presude, a sve na štetu tuženika.
2.7. Nadalje, tuženik navodi kako je nesporno Zakonom o obveznim odnosima i to baš člancima 22. i 26. izričito dopušteno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
2.8. Tuženik je nadalje sukladno odredbi članka 306. st. 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke.
2.9. Nakon stupanja na snagu ZOKI, tuženik je sukladno odredbi članka 308. stavak 1. informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te je uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan.
2.10. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska odredba o osobnom obavještavanju korisnika kredita, već se urednim smatralo obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja, tuženik je ipak svojim klijentima dostavljao personalizirane obavijesti o promjenama kamatnih stopa i novoj visini anuiteta.
2.11. Imajući u vidu gore izneseno, jasno je da je tuženik prilikom zaključivanja predmetnog ugovora s tužiteljem, u cijelosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu. Pozivanje na zakonsku regulativu važeću danas, a ne u vrijeme zasnivanja obveze, promašeno je i pogrešno.
2.12. Prema tuženiku, važno je istaknuti i to kako je predmetni Ugovor o kreditu potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku, te ima snagu javnobilježničkog akta. Drugim riječima javni bilježnik je predmetnu ispravu ispitao, utvrdio da oblikom odgovara propisima o javnobilježničkim isprava, a sadržajem propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Nadalje je istu ispravu pročitao sudionicima pravnog posla, upozorio ih na značaj ovršne snage, nakon čega su sudionici posla izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koja za njih iz toga proizlaze i da to odgovara njihovoj volji.
2.13. Tuženik u cijelosti osporava i visinu predmetnog potraživanja i to u iznosu od 66.945,58 kn na ime ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, sve uvećano za pripadajući iznos zz kamata obzirom da je vještvo vještaka Jurice Dobrinića na koje se tužitelj poziva, evidentno izrađeno po njegovom nalogu, prije pokretanja parničnog postupka, i bez mogućnosti izjašnjavanja tuženika o osobi vještaka i naloga istome, pa je isto izrađeno protivno odredbama čl. 251. ZPP-a.
2.14. Zaključno, tuženik navodi da Dodatkom Ugovora o kreditu koji je solemniziran po javnom bilježniku stranke su promijenile ugovorenu valutnu klauzulu i ugovornu kamatnu stopu iz Ugovora o kreditu godine čime je položaj tužitelja kao potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iako nije bio u zakonskoj obvezi prihvatiti konverziju kredita, za razliku od banke koja je to bila obvezna ponuditi, tužitelj je nedvojbeno prihvatio izračun konverzije čime je nastala nova pravna osnova koja onemogućuje tužitelja kao potrošača u ostvarivanju restitucijskog zahtjeva s naslova o stjecanja bez osnove.
2.15. Drugim riječima, potrošač/korisnik kredita, ovdje tužitelj, koji je prihvatio konverziju nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora koji je prestao postojati, niti temeljem takvog ugovora može od banke zahtijevati bilo kakvu isplatu pa tuženik predlaže, kao uvodno, tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao u cijelosti neosnovanima, a istome naložiti podmirenje nastalog troška vođenja postupka.
3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu br. 9012183639, otplatnog plana, specifikacije uplata, dodatka ugovora o kreditu, nalaza i mišljenja sudskog vještaka ML od 7. travnja 2021., čitanjem iskaza tužiteljice.
4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate i tečaja švicarskog franka za utuženo razdoblje.
7. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave dana 25. ožujka 2026., tužiteljica navodi da je njenoj obitelji trebao stan radi stanovanja, a da bi ga kupila bio je potreban stambeni kredit, najpovoljnija kamata je bila u PBZ banci zbog čega je tamo i uzela kredit. Prije samog sklapanja i potpisivanja ugovora nitko od službenika banke je nije upozorio na mogućnost promjene kamatne stope i tečaja, nije dana nikakav mogućnost pregovaranja, već je samo bio ponuđen obrazac ugovora koji je već ranije popunjen od strane banke, tako da je ugovor dat samo na potpisivanje. Nakon nekih 3 godine od uzimanja kredita, kamata je polako počela rasti i mjesečna rata, zbog toga, tako da je mjesečna rata bila znatno uvećana, kamata je s početnih 4,5% narasla na 11%, ali bez obzira na to ona da je redovno plaćala mjesečnu ratu. Čula je da se sklapaju nekakvi dodaci ugovora, banka je nije zvala, već je ona sama otišla raspitati se, i tako su joj ponudili mogućnost sklapanja dodatku ugovora govoreći da je to povoljnije. Sve mjesečne rate uredno plaća, zadnja mjesečna rata je sada u ožujku 2026.
7.1. U vrijeme uzimanja kredita nije imala nikakav obrt na sebi, niti imala ikakav udio u nekom trgovačkom društvu. U vrijeme uzimanja kredita i sve do odlaska u mirovinu je radila u Općoj bolnici Šibenik.
7.2. Uvećana rata kredita je djelovala na njen život tako da se toga niti ne želi sjećati, da nije bilo rodbine i prijatelja da ne bi mogla živjeti, ističući da je bilo dana kada nije imala niti za kruh.
7.3. Tužiteljica izjavljuje da joj kod sklapanja s tuženikom 2015. godine Dodatka Ugovora o kreditu nije bila dana mogućnost pregovaranja u vezi odredbi tog dodatka ugovoru, već da su djelatnici banke njoj ponudili samo već unaprijed formuliran obrazac dodatka ugovora, tako da ona na sadržaj odredbi ugovora nije mogla utjecati.
8. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba i za vlastite potrebe i potrebe svoje obitelji. Isto proizlazi i iz same namjene Ugovora o kreditu, koji je odobren za kupnju stambenog objekta. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor da je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.
9. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku.
9.1. Naime, za novčane zahtjeve po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na tuženika, zastarni rok je počeo teći donošenjem pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine
9.2. Valja istaći da je do prekida zastare došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to da nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.
10. U ovom postupku utvrđeno da je tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom dana 20. prosinca 2006. zaključila Ugovor o kreditu br. 9012183639, kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 66.184,02 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 240 mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu.
10.1. Sukladno čl. 4. Ugovora, redovna (nominalna) kamatna stopa ugovorena je po stopi od 4,65% godišnje, kao promjenjiva, sukladno odluci banke o kreditiranju građana.
10.2. Otplata kredita regulirana je člankom 7. ugovora na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.
10.3. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.
11. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnim kreditima.
12. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.
13. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15 i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit konvertirao, jer traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te konverzijom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane.
14. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.
15. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
16. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene banke i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
17. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
18. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
19. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.
20. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.
21. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.
22. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.
23. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.
24. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.
25. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
26. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.
27. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.
28. Sukladno članku 502.c. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate.
29. U odnosu na tvrdnju tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, da je tužitelj na isto pristao, pa da tužitelj više nema pravo ništa potraživati s osnova predmetnog ugovornog odnosa, za navesti je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to da tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/2017 od 14. ožujka 2019. u predmetu FL protv Erste Bank Hungary Zrt, primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6.st.1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno kao da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, da ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
30. Kako je u konkretnom slučaju visina kamatne stope mijenjana isključivo jednostranom odlukom tuženika na kojeg se odnosi i kolektivni spor, a iz ugovora o kreditu nisu vidljivi nikakvi objektivni parametri temeljem kojih dolazi do promjene kamatne stope i tužitelj je o promjeni kamatne stope samo obavještavan, osim visine kamatne stope na dan sklapanja kredita buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, kao ni razumljiva.
31. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredba ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom, to da je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je bio upoznat, te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora.
32. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope i razlike anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnim Ugovorima o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke ML, dipl. oecc i istome je polazišna osnova za izradu nalaza i mišljenja vještaku ML je bio predmetni ugovor, inicijalni otplatni plan, konačni (provedeni) otplatni plan, promet po kreditnoj kartici, kao i Dodatak ugovoru od 7.prosinca 2015. godine.
33. Vještak ML je promjene kamatnih stopa i mjesečnih anuiteta po utuženom kreditu (sukladno podacima iz provedenog otplatnog plana) dao u tabličnom prikazu (list 69 spisa), te napominje da su kamatne stope do 1. siječnja 2014. godine mijenjane sukladno Odluci o kamatnim stopama tužene o kreditiranju građana, a nakon tog datuma sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 143/13), koje zakonske izmjene se odnose na kamatnu stopu 3,23%.
33.1. Izračun razlike anuiteta nastale temeljem promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja je prikazan u tabličnom obliku koji se prilaže u nastavku vještva, na stranicama od broja 5. do 7. (list 72-74 spisa).
33.2 Vještak ML navodi kako je razlika anuiteta nastala temeljem promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja (efekat valutne klauzule ).
33.3. Povećana kamatna stopa i posljedično povećani anuiteti da su proizveli dio razlike anuiteta koji se sastoji od razlike između kamata izračunatih po promjenjivim kamatnim stopama i kamata izračunatih po ugovorenoj kamatnoj stopi.
33.4. Drugim dijelom razlika anuiteta da je generirana promjenom (povećanjem) tečaja, s obzirom da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom, pa se kreditna obveza dužnika (tužitelja) neprestano povećavala sa svakim rastom vrijednosti valute obveze (CHF) u kojoj je nominiran kredit u odnosu na domaću valutu koja predstavlja valutu plaćanja.
33.5. Razlika anuiteta izračunava se na bazi početnog anuiteta u kunama, izračunatog temeljem isplaćenog kunskog iznosa kredita, primijenjenog tečaja na dan isplate kredita i uz sve ostale ugovorene parametre (kamatna stopa, rok otplate).
33.6. Sukladno podacima tuženika, kredit je isplaćen dana 23.siječnja 2007.g. u kunskom iznosu od 301.180,11 kn uz primijenjeni srednji tečaj kreditora od 4,550647 kn za CHF na dan isplate.
33.7. Na bazi ugovorenih parametara, izračunati početni anuitet u kunama iznosi 1.929,89 kn.
33.8. Nakon zakonske promjene kamatne stope na 3,23%, od 1.siječnja 2014.g., kunski anuitet se mijenja te iznosi 1.772,14 kn.
33.9. Početni anuitet i anuitet iza 1. siječnja 2014. godine dovode se u korelaciju sa stvarno uplaćenim anuitetima od strane tužiteljice (u kunama) a dobivena (pozitivna) razlika anuiteta u kunama u sebi sadrži porast po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja. Negativne razlike po utuženom kreditu ostvarene su samo kod plaćanja prvih šest anuiteta i to do promjene tj. povećanja kamatne stope, kao i zbog plaćanja anuiteta po manjem tečaju od ugovorenog odnosno početnog tečaja kod doznake (plasmana) kredita.
33.10. U tabličnom prikazu vještak ML je razlučio sam utjecaj promjene kamatne stope i utjecaj promjene tečaja na dobivenu razliku anuiteta. Isto tako, izračunao je i postotnu promjenu tečaja, kao razliku između tečaja po kojemu je plasiran kredit u kunama i tečaja primijenjenog na dan uplate svakog pojedinog anuiteta (najveći porast iznosio je 54,73% kod plaćanja anuiteta dana 10. kolovoza 2011. godine).
33.11. Dinamika plaćanja dospjelih obveza tužiteljice bila je pretežno uredna, s obzirom da je prva 52 anuiteta platila u roku dospijeća a ostatak anuiteta do konverzije plaćala je sukcesivno, u dvije ili tri mjesečne uplate, pri čemu je najveće zakašnjenje bilo do mjesec dana.
33.12. Razlike preplaćenih anuiteta dospijevaju na dan konačnog zatvaranja (podmirenja) svakog anuiteta.
33.13. U odnosu na konverziju kredita, stalni sudski vještak ML navodi da je Dodatkom ugovora o kreditu od 7.prosinca 2015.g. regulirana je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
33.14. Sukladno izračunu konverzije i čl.2. Dodatka ugovoru, neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 29.073,29 EUR, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke.
33.15. Nadalje, ugovorne strane u čl.2. suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi 3.966,59 EUR a, koji iznos sukladno čl.19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) preračunato u kune po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke iznosi 30.294,83 kn.
33.16. Toliko da može reći nakon pregleda dokumentacije vezane za konverziju predmetnog kredita, bez namjere da uspoređuje rezultate konverzije s iznosom preplaćene kamate jer to nije zadatak vještaka.
33.17. Na temelju izvršenih izračuna razlike anuiteta, prikazanih u naprijed navedenim tabličnim oblicima, stalni sudski vještak ML daje sljedeće mišljenje:
33.18. Tužiteljica je u razdoblju otplate utuženog kredita br. 9012183639, uplatila (bez zateznih kamata i troškova opomena) ukupno 265.841,54 kn, a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebala je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 197.395,55 kn.
33.19. Razlika anuiteta nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF u promatranom razdoblju, iznosi 68.445,99 kn i sadržava u sebi pozitivne i negativne razlike anuiteta.
33.20. Samo pozitivne razlike anuiteta iznose 68.633,67 kn od čega se 21.799,81 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 46.833,86 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF, odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako slijedi s dospijećem mjesečnih razlika (list 75-77 spisa).
33.21. Nadalje, u Nalazu i mišljenju vještak ML navodi kako je Dodatkom ugovora o kreditu od 7.prosinca 2015. godine regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Sukladno izračunu konverzije i čl.2. Dodatka ugovoru iznos preplate iznosi 3.966,59 EUR a koji iznos sukladno čl.19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) preračunato u kune po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke iznosi 30.294,83 kn.
34.Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka ML, te je u odnosu na zaprimljeno vještačenje uredila tužbeni zahtjev.
35. U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka, tuženik u osnovi nema primjedbi na zaprimljeno Financijsko-knjigovodstveno vještačenje u dijelu koji se tiče matematičke korektnosti izračuna.
35.1 No međutim, nalazu i mišljenju vještaka se prigovora u dijelu koji se tiče neuračunavanja iznosa priznatih tužitelju po provedenoj konverziji.
35.2. Tuženik također prigovara i tijeku zatraženih zakonskih kamata na pojedinačne mjesečne iznose.
36. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ML, valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.
37. Intencija zakonodavca prilikom donošenja ZID ZPK/15 je bila izjednačiti potrošače koji su ugovorili kredite denominirane u CHF s potrošačima koji su ugovorili takve kredite u EUR, a time da nije bilo obuhvaćeno obeštećenje potrošača. Vještačenjem je bilo potrebno matematički usporediti ono što bi potrošač platio po početnim uvjetima ugovora o kreditu s onim što je uistinu platio uz uvažavanje efekta konverzije, što znači uzevši u obzir što je potrošaču konverzijom priznato kao preplata. Time se matematički provjerava je li potrošač prilikom konverzije u potpunosti obeštećen. Ako matematički izračuni vještačenja pokažu da u tome postoji preplata, tada nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđivanja ništetnima ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga, nedvojbeno je da tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe u skladu s Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.
38. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29. st. 2. ZOO-a.
39. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pod I.
40. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.
41. Tužiteljici je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 21. siječnja 2021., 21. rujna 2021., 3. ožujka 2026. i 25. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., prema Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), trošak za sastav obrazloženog podneska od 8. siječnja 2021., 13. siječnja 2021., 26. srpnja 2021. i 20. ožujka 2026. za svako u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8.t.1., sve uvećano za 25% PDV-a, što daje iznos od 2.250,00 EUR, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 177,85 EUR, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.826,02 EUR.
42. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, budući je tužiteljica oslobođena plaćanja istih temeljem članka 6. Zakona o izmjenama i Zakona o sudskim pristojbama /"Narodne Novine" broj 51/2023). .
Šibenik, 13. svibnja 2026.
Sudac:
Alenka Skubic
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dn-a:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
