24 P-1740/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicma iz OD "Rude i partneri" d.o.o., Šibenik, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 3, Zadar, zastupana po odvjetnicima iz OD Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom Josipom Jurlina, odvjetnik u OD "Rude i partneri" d.o.o. Šibenik i u odsutnosti tuženika, po objavi odluke, 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, da u roku od 15 dana tužiteljici VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 11.408,26 eura (85.955,50 kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene uplate i to kako slijedi:

- na iznos od 0,06 eur (0,47 kn) od dana 25.siječnja 2006.

- na iznos od 0,25 eur (1,88 kn) od dana 25. siječnja 2008.

- na iznos od 20,98 eur (158,11 kn) od dana 9.travnja 2008.

- na iznos od 12,50 eur (94,16 kn) od dana 12. svibnja 2008.

- na iznos od 10,86 eur (81,86 kn) od dana 11. lipnja 2008.

- na iznos od 10,94 eur (82,39 kn) od dana 9.srpnja 2008.

- na iznos od 18,95 eur (142,79 kn) od dana 11. kolovoza 2008.

- na iznos od 21,44 eur ( 161,52 kn) od dana 10.rujna 2008.

- na iznos od 35,07 eur (264,27 kn) od dana 14. listopada 2008.

- na iznos od 46,44 eur (349,92 kn) od dana 10. studenog 2008.

- na iznos od 39,01 eur (293,89 kn) od dana 10. prosinca 2008.

- na iznos od 70,16 eur (528,63 kn) od dana 13. siječnja 2009.

- na iznos od 80,14 eur(603,83 kn) od dana 11. veljače 2009.

- na iznos od 86,92 eur (654,88 kn) od dana 11. ožujka 2009.

- na iznos od 73,32 eur (552,40 kn) od dana 14. travnja 2009.

- na iznos od 72,52 eur (546,38 kn) od dana 11. svibnja 2009.

- na iznos od 68,83 eur (518,57 kn) od dana 10. lipnja 2009.

- na iznos od 74,63 eur (562,30 kn) od dana 13.srpnja 2009.

- na iznos od 73,06 eur (550,46 kn) od dana 14.kolovoza 2009.

- na iznos od 77,29 eur (582,31 kn) od dana 8.rujna 2009.

- na iznos od 72,73eur (548,00 kn) od dana 13. listopada 2009.

- na iznos od 76,12 eur (573,56 kn) od dana 11. studenog 2009.

- na iznos od 75,93 eur (572,13 kn) od dana 9. prosinca 2009.

- na iznos od 85,46 eur (643,89 kn) od dana 12.siječnja 2010.

- na iznos od 90,92 eur (685,02 kn) od dana 9.veljače 2010.

- na iznos od 89,32 eur (672,96 kn) od dana 11.ožujka 2010.

- na iznos od 96,59 eur (727,74 kn) od dana 13.travnja 2010.

- na iznos od 102,32 eur (770,92 kn) od dana 10.svibnja 2010.

- na iznos od 116,26 eur (875,99 kn) od dana 10.lipnja 2010.

- na iznos od 126,55 eur (953,52 kn) od dana 9.srpnja 2010.

- na iznos od 114,89 eur (865,61 kn) od dana 10. kolovoza 2010.

- na iznos od 149,31 eur (1.124,96 kn) od dana 10. rujna 2010.

- na iznos od 132,54 eur (998,64 kn) od dana 11. listopada 2010.

- na iznos od 135,90 eur (1.023,95 kn) od dana 10.studenoga 2010.

- na iznos od 152,69 eur (1.150,47 kn) od dana 13.prosinca 2010.

- na iznos od 173,26 eur (1.305,43 kn) od dana 12.siječnja 2011.

- na iznos od 146,10 eur (1.100,77 kn) od dana 11.veljače 2011.

- na iznos od 136,00 eur (1.024,66 kn) od dana 9.ožujka 2011.

- na iznos od 121,61 eur (916,30 kn) od dana 8.travnja 2011.

- na iznos od 134,11 eur (1.010,43 kn) od dana 10. svibnja 2011.

- na iznos od 153,72 eur (1.158,18 kn) od dana 13.lipnja 2011.

- na iznos od 162,71 eur (1.225,94 kn) od dana 8. srpnja 2011.

- na iznos od 211,44 eur (1.593,06 kn) od dana 10. kolovoza 2011.

- na iznos od 180,32 eur (1.358,59 kn) od dana 8. rujna 2011.

- na iznos od 158,35 eur (1.193,12 kn) od dana 10.listopada 2011.

- na iznos od 157,99 eur (1.190,36 kn) od dana 10.studenoga 2011.

- na iznos od 156,67 eur (1.180,43 kn) od dana 9.prosinca 2011.

- na iznos od 160,88 eur (1.212,16 kn) od dana 25.prosinca 2011.

- na iznos od 171,75 eur (1.294,04 kn) od dana 25.siječnja 2012.

- na iznos od 173,41 eur (1.306,55 kn) od dana 25.veljače 2012.

- na iznos od 169,39 eur (1.276,29 kn) od dana 25. ožujka 2012.

- na iznos od 170,39 eur (1.283,78 kn) od dana 25.travnja 2012.

- na iznos od 173,87 eur (1.309,99 kn) od dana 25.svibnja 2012.

- na iznos od 172,12 eur (1.296,82 kn) od dana 25.lipnja 2012.

- na iznos od 168,85 eur (1.272,22 kn) od dana 25.srpnja 2012.

- na iznos od 168,72 eur (1.271,23 kn) od dana 25.kolovoza 2012.

- na iznos od 158,27 eur (1.192,47 kn) od dana 25.rujna 2012.

- na iznos od 169,82 eur (1.279,50 kn) od dana 25.listopada 2012.

- na iznos od 171,61 eur (1.293,01 kn) od dana 25.studenoga 2012.

- na iznos od 168,81 eur (1.271,90 kn) od dana 25.prosinca 2012.

- na iznos od 158,35 eur (1.193,07 kn) od dana 25.siječnja 2013.

- na iznos od 162,63 eur (1.225,37 kn) od dana 25.veljače 2013.

- na iznos od 166,47 eur (1.254,28 kn) od dana 25.ožujka 2013.

- na iznos od 163,10 eur (1.228,86 kn) od dana 25.travnja 2013.

- na iznos od 153,87 eur (1.159,35 kn) od dana 25.svibnja 2013.

- na iznos od 158,12 eur (1.191,33 kn) od dana 25.lipnja 2013.

- na iznos od 153,66 eur (1.157,75 kn) od dana 25.srpnja 2013.

- na iznos od 157,26 eur (1.184,90 kn) od dana 25.kolovoza 2013.

- na iznos od 164,74 eur (1.241,25 kn) od dana 25. rujna 2013.

- na iznos od 164,68 eur (1.240,78 kn) od dana 25.listopada 2013.

- na iznos od 166,96 eur (1.257,94 kn) od dana 25.studenog 2013.

- na iznos od 168,84 eur (1.272,12 kn) od dana 25.prosinca 2013.

- na iznos od 43,18 eur (315,36 kn) od dana 25.siječnja 2014.

- na iznos od 112,36 eur (846,56 kn) od dana 25.veljače 2014.

- na iznos od 112,02 eur (843,98 kn) od dana 9.travnja 2014.

- na iznos od 109,91 eur (828,09 kn) od dana 8.svibnja 2014.

- na iznos od 108,93 eur (820,71 kn) od dana 9.lipnja 2014.

- na iznos od 108,92 eur (820,65 kn) od dana 8.srpnja 2014.

- na iznos od 111,19 eur (837,78 kn) od dana 25. srpnja 2014.

- na iznos od 115,49 eur (870,18 kn) od dana 27. kolovoza 2014.

- na iznos od 112,71 eur (849,20 kn) od dana 25.rujna 2014.

- na iznos od 118,06 eur (889,53 kn) od dana 11 studenog 2014.

- na iznos od 118,95 eur (896,23 kn) od dana 10. prosinca 2014.

- na iznos od 119,07 eur (897,14 kn) od dana 9.siječnja 2015.

- na iznos od 204,43 eur (1.540,27 kn) od dana 10.veljače 2015.

- na iznos od 120,91 eur (911,02 kn) od dana 10.ožujka 2015.

- na iznos od 121,35 eur (914,28 kn) od dana 9.travnja 2015.

- na iznos od 121,82 eur (917,89 kn) od dana 9.svibnja 2015.

- na iznos od 113,20 eur (852,93 kn) od dana 29.lipnja 2015.

- na iznos od 131,77 eur (992,81 kn) od dana 24.srpnja 2015.

- na iznos od 120,38 eur (906,97 kn) od dana 8.kolovoza.2015.

- na iznos od 120,42 eur (907,31 kn) od dana 9.rujna 2015.

- na iznos od 120,76 eur (909,89 kn) od dana 9.listopada 2015.

- na iznos od 119,66 eur (901,56 kn) od dana 10. studenog 2015.

- na iznos od 119,62 eur (901,26 kn) od dana 25.studenog 2015.

- na iznos od 119,62 eur (901,26 kn) od dana 25.prosinca 2015.

- na iznos od 45,10 eur (339,84 kn) od dana 25.siječnja 2016.,

pa do isplate, i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Odbija se prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od iznosi 2.926,19 EUR u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 13. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužitelj VG navodi da je s tuženom, OTP banka d.d. Zadar dana 12. prosinca 2005. zaključio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini, broj: 051213053938 – SP (Ugovor solemnizirala Ljiljanka Malenica, javni bilježnik iz Šibenika, dana 15. prosinca 2005. godine pod brojem : OU-882/05).

1.1.Člankom 1. uvodno citiranog Ugovora tuženik da je odobrio tužitelju stambeni kredit za zatvaranje stambenog kredita u Zagrebačkoj banci d.d. i dovršenje kuće u [adresa], u iznosu od 94.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim istim Ugovorom.

1.2.Citirani ugovor da je sklopljen na razdoblje od 24 godine, odnosno, ugovorena je otplata kredita u 288 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate.

1.3. Prvotno ugovorena kamatna stopa iznosila je 4,89% promjenjiva, a na dan zaključenja Ugovora anuitet je iznosio 555,14 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate anuiteta.

1.4. Tužitelj i tuženik da su 26. siječnja 2016. u Šibeniku sklopili Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu, koji Dodatak broj 1. Ugovoru je solemniziran 27. siječnja 2016. od strane Nevenke Nakić, javnog bilježnika u Šibeniku, posl. broj OV-740/16, a kojim Dodatkom je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EU.

1.5. Nadalje, tužitelj ističe da Ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa da je promjenjiva sukladno odluci banke- tuženika, kako stoji u čl. 3. Ugovora, bez jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati, a o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik da je povrijedio tužiteljevo potrošačko pravo tako što je u Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba da je ništetna. Dakle, tuženik da je protupravno, jednostrano, neobrazloženo i na štetu tužitelja vršio promjene kamatne stope, a što da je vidljivo iz Obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate, te Kartice prometa po kreditu.

1.6. Tužitelj navodi kako je ugovoreno da su stranke suglasne da će se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru izvršiti u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute (CHF), obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.

1.7. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.8. Od početka otplate kredita pa nadalje, tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

1.9. Kao što je ranije navedeno, tužitelj i tuženik su temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, dana 26. siječnja 2016. sklopili Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu, a kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

1.10. Za korisnika kredita to da je značilo da se od zaključenja anexa/dodatka otplata kredita veže za valutnu klauzulu u EUR, u cilju da se krediti koji su bili vezani uz CHF valutu izjednače s kreditima u EUR valuti, anexima/dodacima dolazi do umanjenja preostale neotplaćene glavnice kredita.

1.11. Tužitelj navodi da u odredbi čl. 2. Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu navedeno da preostali iznos glavnice na dan 26. siječnja 2016. iznosi 45.808,99 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR.

1.12. Nadalje, obzirom da ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu djeluje od trenutka kada je ugovor sklopljen, te da u trenutku sklapanja predmetnog dodatka valuta švicarskog franka u osnovnom ugovoru o kreditu više nije postojala, u istom dodatku ugovora o kreditu netočno da je prikazan i iznos preostale kredita, a koji iznos predstavlja bitan sastojak dodatka ugovora.

1.13. Tuženik da je na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist, a koja se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima koje je tuženik zaračunavao uslijed protupravnih (ništetnih) promjena kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu nominalnu kamatnu stopu, kao i u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora.

1.14. U svrhu izračuna preplaćenih sredstava zbog jednostrano povećane kamatne stope i povećanja tečaj CHF, a za potrebe ove parnice, tužitelj je naručio izračun financijskog vještva i sukladno istom utvrđeno da ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 4,89% godišnje (bez promjene kamatne stope) i obaveze izraze u kunama (bez valutne klauzule vezane uz CHF za otplatu kredita po Ugovoru )tužitelj da je više uplatio (preplatio) 75.780,32 kn, ( s tim da ako se uzme period do kojeg je tužitelj imao pozitivnu preplatu, tada ukupan iznos preplate iznosi 80.310,93 kn) s dospijećima pojedinih iznosa kako navedeno u tablicama vještačenja.

1.15. Slijedom navedenom, da je razvidno kao tuženik, (odnosno njegovi pravni prednici) protupravnim postupanjem stekao novčanu korist na štetu tužitelja, stoga tužitelj ovom tužbom zahtjeva da mu tuženik isplati iznos preplaćenih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama od dana kad je pojedina rata uplaćena.

1.16. Nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku MG, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 11.408,26 eura (85.955,50 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana izvršene uplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka, a za slučaj da sud nađe da je tužbeni zahtjev osnovan ističe i prigovor radi prebijanja.

2.1.Tužitelj da nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. godine, konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc.

2.2 Tuženik upućuje na odredbu članka 19. a st. 1. alineja 3. ZID ZPK koja određuje da se ovim Zakonom uređuje odnos između vjerovnika i potrošača „u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu, denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

2.3. Dakle, kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije ni bilo, a nastao je novi ugovorni odnos, tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR s važenjem ex tunc, dakle, kao da je takav bio od samog početka.

2.4. Tuženik navodi da u skladu s odredbom članka 19. b ZPK-a konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da se provodi na način da se položaj potrošača ovdje tužitelja izjednači s položajem u kojem bi tužitelj bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Ovo dosljedno znači da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc.

2.5. Sklapanjem Dodatka br. 1 da je dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz člana 19.b ZID ZPK i upravo zato što konverzija djeluje ex tunc, u skladu s odredbom članka 19.c ZPK-a došlo je do promjene, ali ne samo valutne klauzule na način da je iznos početno odobrene glavnice sada izračunat prema tečaju EUR, već je izmijenjena i početno ugovorena kamatna stopa, početno utvrđeni otplatni plan i sve njegove izmjene (dakle i kamatne stope) zamijenjeni su novim otplatnim planom, pa su dosljedno i svi iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka konvertirani u EUR po tečaju na dan uplate. Samo zato što konverzija kredita djeluje od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc, i samo zato što je sklapanjem Dodatka br. 1 konverzija kredita dosljedno provedena, kod tužitelja je, kao rezultat ukupnosti svih ovih promjena: utvrđena preplata u iznosu od 16.635,34 kn, koja je u skladu s odredbom članka 19.c st. 1. t. 5 alineja 1. i 2. ZID ZPK-a i Sporazuma stranaka u cijelosti iskorištena za zatvaranje kredita s danom 1. srpnja 2016. godine i utvrđen novi iznos nedospjele glavnice iskazan u valuti EUR.

2.6. Tuženik ističe da je glede učinaka konverzije kredita potpuno nebitno kolika je visina preplate, jer je mogao biti utvrđen i dug po konverziji, već je bitno to, da je izračun konverzije rezultat, ne samo promjene valute obveze, već i rezultat činjenice da su na tužiteljev kredit u trenutku sklapanja Dodatka br. 1 primijenjene potpuno određene kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR, a koje kamatne stope su tužitelju bile poznate, jer je prije sklapanja Sporazuma o konverziji kredita, tuženik u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK (NN 102/15) informirao tužitelja o svim činjenicama od značaja za konverziju kredita.

2.7. Tuženik posebno ističe da odredbe ZPK (NN 102/15) o konverziji kredita predstavljaju lex specialis, pa stoga da imaju prednost pred drugim normama hrvatskog pravnog sustava, pa tako i općim odredbama ZOO-a o ništetnosti ugovora i bilo kojim drugim pravilima koja bi bila u izravnoj koliziji s pravilima ZPK o konverziji kredita. Ovo stoga što je zakonodavac radi ostvarenja zaštite korisnika CHF kredita to mogao postići donošenjem ovog Zakona i s retoraktivnom primjenom, a što je zakonodavac detaljno obrazložio u konačnom prijedlogu Zakona br. 899 od 10. rujna 2015.g.

2.8. Kako dakle nije sporno da je između stranaka predmet ugovora o kreditu sklapanjem Dodatka br. 1 ugovoren na drugačiji način nego što je ugovoren osnovnim ugovorom i to s učincima od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, to sporazum stranaka o konverziji kredita da predstavlja novu pravnu osnovu kojom su stranke odredile svoja uzajamna prava i obveze, pa stoga tužitelj nema osnova, pa time niti prava potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog ugovora, pa iz tog razloga niti presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj za utuženo potraživanje.

2.9. Prihvaćanjem izračuna konverzije, sklapanjem Dodatka br. 1 ugovora o kreditu i Sporazuma o korištenju preplate, tužitelj je postupio u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a, sklopljeni Dodatak br. 1 izraz je njegove autonomne volje, a sve izmjene ugovora su pravno valjane jer nisu u protivnosti s Ustavom RH i prisilnim propisima, odnosno sve izmjene ugovora su u skladu s imperativnim odredbama ZPK.

2.10. Tuženik ističe da je postupak koji je prethodio sklapanju Dodatka br. 1 proveo u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) te da je sklapanjem ovog ugovora konverzija kredita provedena u skladu sa Zakonom na način da je dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz članka 19. b po kojem je položaj potrošača- ovdje tužitelja kao korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR.

2.11. Tuženik opreza radi osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

2.12. Tuženik u odnosu na utuženu tražbinu radi isplate ističe prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine a po osnovu utvrđene i za podmiru dospjelih obroka kredita tužitelja iskorištene preplate u iznosu od 16.635,34 kn uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 2. srpnja 2016. godine pa do konačne isplate.

2.13. Slijedom naprijed navedenoga tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznos teče od presuđenja pa sve do isplate, a u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva neka sud o postojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja odluči sukladno odredbi članka 338. st. 3. ZPP-a.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninu br. 051213053938-SP, početnog otplatnog plana, dodatka broj 1. ugovora solmeniziran 26. siječnja 2016., obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate, obavijesti o izmjeni kamatne stope od 17. prosinca 2013., kartice prometa po kreditu, nalaza i mišljenja sudskog vještaka MG od 9. lipnja 2021., čitanjem iskaza tužiteljice.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate i tečaja švicarskog franka za utuženo razdoblje.

7. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave dana 25. ožujka 2026. tužiteljica navodi da je njenoj obitelji radi stanovanja bio potreban kredit za dovršenje kuće u [adresa] i za zatvaranje stambenog kredita kojeg je imala u Zagrebačkoj banci. Budući se pročulo da ima neki super povoljan kredit u OTP banci, a u toj banci je imala tekući račun kao zaposlenik Županije Šibensko-kninske, opća uprava u banci su joj ponudili kredit kojeg je prihvatila, budući iz vlastitih sredstava nije mogla pokriti potrebe svoje obitelji.

7.1. U banci da je nisu upozorili na nikakve negativnosti vezano uz kredit, što se kasnije događala budući da je kamata znatno porasla, tako da je mjesečna rata kredita značajno se povećala, koliko točno ne može se sjetiti, te ponovila da je nitko od službenika banke nije upozorio da bi se takvo nešto moglo dogoditi, jer u tom slučaju ne bi se prihvatila i uzela ovaj kredit.

7.2. Bez obzira na značajno uvećanu mjesečnu ratu kredita svaku ratu da je uredno platila i što činim još i dan danas, još 4 godine.

7.3. U vrijeme uzimanja kredita da je bila zaposlenik Županije, nije imala na sebi nikakav obrt, niti imala udio u nekom trgovačkom društvu, sredstva kredita su isključivo korištena za osobne potrebe.

7.4. Tužiteljica izjavljuje da se ne sjeća da li joj je kod konverzije kredita bila ponuđena mogućnost pregovaranja, ali da se to činilo povoljnije zbog čega je i takvu konverziju i prihvatila.

8. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe i potrebe svoje obitelji. Isto proizlazi i iz same namjene Ugovora o kreditu, koji je odobren za zatvaranje stambenog kredita u Zagrebačkoj banci d.d. i za dovršenje kuće u [adresa] č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Iz navedenog proizlazi da tužitelj pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor da je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.

9. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku.

9.1. Naime, za novčane zahtjeve po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na tuženika, zastarni rok je počeo teći donošenjem pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine

9.2. Valja istaći da je do prekida zastare došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to da nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

10. U ovom postupku utvrđeno da je tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom dana 12. prosinca 2005. zaključila Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini pod br. 051213053938-SP, kojim je tuženik odobrio tužiteljici stambeni kredit u iznosu od 94.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, s rokom otplate od 24 godine od dana stavljanja kredita u otplatu.

10.1. Sukladno čl.3. ugovora, redovna (nominalna) kamatna stopa ugovorena je po stopi od 4,89% godišnje, kao promjenjiva u skladu s izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tužene.

10.2. Otplata kredita regulirana je člankom 2. ugovora na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u 288 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate, a korisnik kredita dužan je otplaćivati kredit u utvrđenim iznosima i rokovima dospijeća, te u skladu s trajnim nalogom ukoliko je isti zaključen s bankom.

10.3. Stranke su dana 26.siječnja 2016.g. zaključile Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N.102/2015).

11. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnim kreditima.

12. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

13. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15 i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit konvertirao, jer traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te konverzijom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane.

14. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

15. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

16. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene banke i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

18. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

19. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

20. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.

21. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.

22. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.

23. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.

24. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.

25. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

26. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.

27. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

28. Sukladno članku 502.c. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate.

29. U odnosu na tvrdnju tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, da je tužitelj na isto pristao, pa da tužitelj više nema pravo ništa potraživati s osnova predmetnog ugovornog odnosa, za navesti je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to da tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/2017 od 14. ožujka 2019. u predmetu FG protv Erste Bank Hungary Zrt, primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6.st.1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno kao da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, da ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

30. Kako je u konkretnom slučaju visina kamatne stope mijenjana isključivo jednostranom odlukom tuženika na kojeg se odnosi i kolektivni spor, a iz ugovora o kreditu nisu vidljivi nikakvi objektivni parametri temeljem kojih dolazi do promjene kamatne stope i tužitelj je o promjeni kamatne stope samo obavještavan, osim visine kamatne stope na dan sklapanja kredita buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, kao ni razumljiva.

31. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredba ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom, to da je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je bio upoznat, te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora.

32. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope i razlike anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnim Ugovorima o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke MG, dipl. oecc.

33. Vještak promjene kamatnih stopa sukladno priležećoj dokumentaciji daje u tabličnom prikazu (list 94 spisa), te navodi da su promjene navedene od dospijeća svakog anuiteta u mjesecu od kojeg se primjenjuju. Vještak napominje da su kamatne stope do 1. siječnja 2014. godine mijenjane sukladno Odluci o kamatnim stopama tužene, a nakon tog datuma sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 143/13), koje zakonske izmjene se odnose na kamatnu stopu 3,23%.

33.1. Izračun razlike anuiteta nastale temeljem promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja je prikazan u tabličnom obliku koji se prilaže u nastavku vještva, na stranicama od broja 5. do 7. (list 97-99 spisa).

33.2 Vještak MG navodi kako je razlika anuiteta nastala temeljem promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja (efekat valutne klauzule ).

33.3. Povećana kamatna stopa i posljedično povećani anuiteti da su proizveli dio razlike anuiteta koji se sastoji od razlike između kamata izračunatih po promjenjivim kamatnim stopama i kamata izračunatih po ugovorenoj kamatnoj stopi.

33.4. Drugim dijelom razlika anuiteta da je generirana promjenom (povećanjem) tečaja, s obzirom da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom, pa se kreditna obveza dužnika (tužitelja) neprestano povećavala sa svakim rastom vrijednosti valute obveze (CHF) u kojoj je nominiran kredit u odnosu na domaću valutu koja predstavlja valutu plaćanja.

33.5. Razlika anuiteta izračunava se na bazi početnog anuiteta u kunama, izračunatog temeljem isplaćenog kunskog iznosa kredita, primijenjenog tečaja na dan isplate kredita i uz sve ostale ugovorene parametre (kamatna stopa, rok otplate).

33.6. Sukladno odredbi čl. 2. radnje kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N.102/2015), kredit je plasiran 20. prosinca 2005. godine u kunskom iznosu od 447.970,91 kn uz primijenjeni srednji tečaj HNB-a od 4,765648 kn za CHF na glavnicu od 94.000,00 CHF na dan isplate. Na bazi ugovorenih parametara, izračunati početni anuitet u kunama iznosi 2.645,59 kn, a nakon promjene kamatne stope na zakonsku od 3,23% anuitet iznosi 2.350,42 kn.

33.7. Početni anuitet dovodi se u korelaciju sa stvarno uplaćenim anuitetima od strane tužiteljice (u kunama) a dobivena (pozitivna) razlika anuiteta u kunama u sebi sadrži porast po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja. Negativne razlike su ostvarene kod plaćanja koja su izvršena po manjem tečaju od ugovorenog i u razdoblju u kojem još nije došlo do promjene kamatne stope naviše.

33.8. U tabličnom prikazu vještak MG je razlučio sam utjecaj promjene kamatne stope i utjecaj promjene tečaja na dobivenu razliku anuiteta. Isto tako, izračunao je i postotnu promjenu tečaja, kao razliku između tečaja po kojemu je plasiran kredit u kunama i tečaja primijenjenog na dan uplate svakog pojedinog anuiteta (najveći porast iznosio je 47,83% na dan 10. kolovoza 2011. godine).

33.9. Dinamika plaćanja dospjelih obveza tužiteljice bila je pretežno uredna, s povremenim razdobljima zakašnjenja, budući da je manji dio anuiteta platila u roku dospijeća jednokratnom mjesečnom uplatom, a većinu anuiteta je platila sukcesivno višekratnim uplatama s rokom zakašnjenja od najviše mjesec dana.

33.10. Kod sukcesivnog plaćanja uplate po jednom anuitetu zbrajane su i njihova suma stavlja se u korelaciju s početnim anuitetom. Bitno je naglasiti da razlika anuiteta ima dospijeće na dan plaćanja anuiteta, odnosno tek kada je dospjela obveza u cijelosti plaćena, a u slučaju sukcesivno plaćene obveze, kada je podmiren anuitet u cijelosti, odnosno na dan kad je došlo do ispunjenja obveze i kad je banka mogla raspolagati s uplaćenim novčanim sredstvima.

33.11. U odnosu na konverziju kredita, stalni sudski vještak Goran Mijas navodi kao spisu prileži radnja kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N.102/2015), koja bi trebala regulirati konverziju, ali u navedenoj radnji utvrđen je plasirani iznos kredita u iznosu od 60.645,16 EUR, nedospjela glavnica na dan 26. siječnja 2016. godine u iznosu od 45.808,99 EUR, dok se eventualna preplata utvrđena konverzijom u radnji ne spominje.

33.12. Od priloženog paralelnog prometa po kreditu u EUR s prikazom svih uplata koje paralelno zatvaraju kredit u EUR, na isti način kako su zatvarale i kredit u CHF, prileži samo prva stranica, na kojoj je naveden iznos preplate od 16.635,34 kn.

33.13. Nadalje, Radnja kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N.102/2015) zaključena je dana 26. siječnja 2016. godine, dok pregled uplata ima datum važenja 30. rujna 2015. godine, a Obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate i sav promet po kreditu (glavnica, redovna kamata i ukupno) vodi kredit u valuti CHF sve do 25. siječnja 2016. godine, dakle, do dana prije zaključene Radnje.

33.14. Toliko o dokumentaciji tužene po pitanju konverzije navodi vještak MG, koja da je u određenom dijelu nedorečena i datumski neusklađena.

33.15. Na temelju izvršenih izračuna razlike anuiteta, prikazanih u naprijed navedenim tabličnim oblicima, stalni sudski vještak MG daje sljedeće mišljenje:

33.16. Tužiteljica je u razdoblju otplate utuženog kredita br. 051213053938-SP, uplatila u kunama ukupno 396.119,30 kn, a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebala je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 313.032,05 kn. Razlika preplaćenih anuiteta koja uključuje pozitivne i negativne razlike iznosi 83.087,25 kn.

33.17. Samo pozitivne razlike anuiteta nastale uslijed promjene (povećanja) ugovorene kamatne stope i promjene (povećanja) tečaja valute CHF u promatranom razdoblju iznose 85.955,50 kn, od čega se 33.895,41 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 52.060,09 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF, odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako slijedi na str. 100-102 spisa.

34.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka MG, te je u odnosu na zaprimljeno vještačenje uredio tužbeni zahtjev.

35. U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka, tuženik prigovara kao metodološki pogrešnom, pa stoga i matematički netočnom u izračunu visine preplate.

35.1. Vještak da je kod izračuna preplate potpuno zanemario činjenicu da on razliku anuiteta, a zbog eventualne ništetnosti valutne klauzule, računa na bazi tečaja CHF na dan isplate kredita, i da taj tečaj uzima kao nepromijenjen za cijelo vrijeme izračuna preplate.

35.2 Pored naprijed istaknutog prigovora, tuženik navodi da je vještak u svom mišljenju razliku preplaćenih anuiteta prikazao u iznosu od 83.087,25 kn, da bi odmah zatim prikazao samo pozitivne razlike u iznosu od 85.955,50 kn.

35.3. Dakle, tuženik smatra da je jedino metodološki, a onda i matematički ispravno, i postupajući lege artis, „ukupnu preplatu“ kredita utvrditi isključivo kao razliku između iznosa koje je tužitelj stvarno platio, te iznosa koje bi bio dužan platiti da je tečaj CHF u odnosu na HRK ostao isti kao na dan plasiranja kredita, a kamatna stopa u visini početno ugovorene i samo tako utvrđeni iznos eventualno može predstavljati iznos koji je tuženik stekao bez osnove.

35.4. Zbog naprijed istaknutih razloga, ali i razloga koje je iznio u dosadašnjem tijeku postupka, tuženik osporava i uređeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 21. listopada 2021. godine.

36. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka MG, valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.

37. Intencija zakonodavca prilikom donošenja ZID ZPK/15 je bila izjednačiti potrošače koji su ugovorili kredite denominirane u CHF s potrošačima koji su ugovorili takve kredite u EUR, a time da nije bilo obuhvaćeno obeštećenje potrošača. Vještačenjem je bilo potrebno matematički usporediti ono što bi potrošač platio po početnim uvjetima ugovora o kreditu s onim što je uistinu platio uz uvažavanje efekta konverzije, što znači uzevši u obzir što je potrošaču konverzijom priznato kao preplata. Time se matematički provjerava je li potrošač prilikom konverzije u potpunosti obeštećen. Ako matematički izračuni vještačenja pokažu da u tome postoji preplata, tada nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđivanja ništetnima ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga, nedvojbeno je da tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe u skladu s Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

38. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29.st.2. ZOO-a.

39. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pod I.

40. U odnosu na istaknuti tuženikov prigovor radi prijeboja iznosa od 16.635,34 kn, navodeći da navedena tražbina proizlazi iz poslovne dokumentacije tuženika i obračuna izvršenih prilikom konverzije, valja istaći da iz nalaza i mišljenja vještaka MG proizlazi da iz dokumentacije koja se odnosi na provedenu konverziju kredita ne proizlazi postojanje preplate niti postojanje tražbine tuženika prema tužitelju po toj osnovi.

40.1. Naime, tuženik nije dokazao postojanje tog potraživanja, a svakako da bi za takvo potraživanje nastupila zastara jer tuženik u ovom poslovnom odnosu nije potrošač i ne može koristiti blagodati potrošača vezano uz prekid zastare podnošenjem kolektivne tužbe, kao što ima pravo tužiteljica kao potrošač.

40.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

41. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.

42. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 1. srpnja 2020., 23. ožujka 2021., 21. listopada 2021., 3. veljače 2022., 2. ožujka 2026. i 25. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., prema Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), trošak zastupanja na ročištu objave dana 13. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9.t.3, trošak za sastav obrazloženog podneska od 1. srpnja 2020. i 21. listopada 2021. za svako u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8.t.1., sve uvećano za 25% PDV-a, što daje iznos od 2.375,00 EUR, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 153,02 EUR, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.926,19 EUR.

43. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, budući je tužitelj oslobođen plaćanja istih temeljem članka 6. Zakona o izmjenama i Zakona o sudskim pristojbama /"Narodne Novine" broj 51/2023). .

Šibenik, 13. svibnja 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika