REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-991/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku dr.sc. Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Ivana Ražnjevića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Luke Smoljenovića, odvjetnika te presude javno objavljene 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, isplatiti tužitelju NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 4.554,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 3.850,00 eura od 26. kolovoza 2024. do isplate, na iznos od 270,00 eura tekućom od 13. svibnja 2026. do isplate, a na iznos od 434,00 eura tekućom od 26. veljače 2024. do isplate, i to prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 26. kolovoza 2024. do 12. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu. II Dozvoljava se preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 26. veljače 2026.

III Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, naknaditi tužitelju NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.800,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 12. rujna 2023. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca CHIRON – Croatia d.o.o. kada je prilikom obavljanja redovitih zadataka svog radnog mjesta, strojobravar – monter, obavljajući poslove u proizvodnom pogonu na adresi sjedišta poslodavca u Zadru, Zagrebačka 100, zadobio ozljedu stopala lijeve noge na način da se je prilikom premještanja robotske glave s transportne palete na mjesto ugradnje teret zaljuljao te tužitelju prignječio prste stopala lijeve noge, a sve kako je to opisano u tužbi. Tužitelju je zadobivena ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Po ozljeđivanju, tužitelju je bila pružena prva pomoć u Općoj bolnici u Zadru gdje mu je utvrđena dijagnoza prijeloma vrhova svih pet prstiju lijevog stopala te fraktura glave falangi IV i II prsta, a sve kako je to detaljno opisano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Tužitelju je bila postavljenja gipsena imobilizacija te je tijekom liječenja trpio fizičke bolove i strah, a kao posljedica ozljeđivanja zaostale su i trajne posljedice. Zbog posljedica ozljeđivanja, tužitelj navodi da je obavljao i fizikalnu terapiju u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice u razdoblju od 26. veljače 2024. do 4. ožujka 2024. Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaje bolnost i ograničena pokretljivost prstiju lijevog stopala. Poslodavac tužitelja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici pretrpe na radu prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, a što je ovdje slučaj, to je naslovljeno osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu štete oštećeniku ovdje tužitelju. Tuženik je tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete od 1.630,00 eura, kojim iznosom je obuhvaćena naknade neimovinske i imovinske štete. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje daljnji iznos od 3.260,00 eura te troškove liječenja u vidu troškove stacionarne rehabilitacije u iznosu od 434,00 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 26. veljače 2026. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje specificirano kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.000,00 eura,

- za pretrpljeni strah iznos od 1.800,00 eura,

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.000,00 eura,

- za duševne boli zbog naruženja iznos od 500,00 eura,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 450,00 eura,

- odnosno ukupno s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 5.750,00 eura, te s osnova troškova liječenja iznos od 434,00 eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 1.630,00 eura, to tužitelj potražuje preostali ukupni iznos od 4.554,00 eura, od čega 4.120,00 eura na ime neimovinske štete i imovinske štete uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od 26. kolovoza 2024. do isplate, a na ime troškova liječenja iznos od 434,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2024. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega prigovara stvarnoj nadležnosti naslovnog suda iz razloga što, kako navodi tuženik, se ne radi o radnom sporu odnosno isplati plaće po osnovi rada, već o sporu iz ugovora o osiguranju odnosno police osiguranja od odgovornosti. Nadalje, tuženik ističe da priznaje pasivnu legitimaciju, činjenicu nastanka štetnog događaja, dok osporava isključivu odgovornost osiguranika tuženika kao i tuženika, te ističe prigovor suodgovornosti i doprinosa tužitelja. Tuženik isti tako navodi da osporava visinu tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete preko isplaćenog nespornog iznosa, osporava osnovu i visinu potraživanja u vidu troškova liječenja, kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao isključivu odgovornost svoga osiguranika, a posljedično i svoju odgovornost te isticao prigovor suodgovornosti i doprinosa tužitelja nastalom događaju i šteti. Naime, tuženik navodi da je tužitelj kao radnik prije štetnog događaja bio osposobljen za rad na siguran način, te da je prošao obuku kako iz teoretskog tako i iz praktičnog dijela. Tuženik ističe da je tužitelj u konkretnom slučaju postupio protivno pravilima za koja je bio osposobljen obrazlažući time da se tužitelj u trenutku štetnog događaja, protivno pravilima zaštite na radu, nalazio u manipulativnom prostoru mostne dizalice dok je ista bila u funkciji odnosno da se nije nalazio izvan zone opasnosti rada. Unatoč provedenom osposobljavanju o zaštiti na radu radnik je postupao na način na koji osiguranik tuženika nije mogao utjecati. Tuženik isto tako navodi da osporava visinu tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, pri čemu ističe kako je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 1.630,00 eura što između stranka nije sporno. Isplaćeni iznos od 1.630,00 eura obuhvaća neimovinsku štetu u iznosu od 1.450,00 eura te imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu od 180,00 eura, čime smatra da je tužitelju naknađena cjelokupna neimovinska i imovinska šteta proizišla iz predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje troškove liječenja i to kako osnovu tako i visinu budući da nije jasno na što se točno taj trošak odnosi, što je obuhvaćeno tim troškom, tko je tužitelja uputio na tu terapiju, kao i radi li se o nekom nadstandardu odnosno doprinosu oštećenika vlastitoj šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja na teret tužitelja, no predlaže obvezati tužitelja na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona s numeriranim stranicama.

Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kao i troškova liječenja zbog zadobivene ozljede na radu koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja od 12. rujna 2023.

4. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja, bio zaposlenik društva CHIRON Croatia d.o.o., da je poslodavac tužitelja bio osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika, kao niti činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja. U ovom postupku sporno je postojanje odgovornosti tuženika obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja jer tuženik smatra da je do štetnog događaja došlo radi nepažnje tužitelja te da postoji suodgovornost tužitelja. Između stranaka je isto tako sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u pogledu troškova liječenja. Također je sporna visina tužbenog zahtjeva naknade neimovinske štete, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u tiskanicu prijave o ozljedi na radu (str. 6-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 10-20 i str. 55-59 spisa), priopćenje Državnog zavoda za statistiku (str. 21-24 spisa), račun za troškove liječenja (str. 25 spisa), policu osiguranja (str. 26-35 spisa), odštetni zahtjev (str. 36-37 spisa), odluku o odštetnom zahtjevu (str. 38-39 spisa), uvjerenje o osposobljavanju za rad na siguran način (str. 50 spisa), Procjenu rizika od 21. rujna 2023. (str. 51-52 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za CHIRON Croatia d.o.o. (str. 53-62 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 101-111 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZU i IU zamolbenim putem o čemu spisu prileži Zapisnik Općinskog suda u Zadru (str. 121-125 spisa) te je usmeno saslušan i tužitelj kao parnična strana (str. 154- 157 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu od 19. rujna 2023. proizlazi da se predmetna ozljeda dogodila za vrijeme rada tijekom premještanja robotske glave s transportne palete na mjesto ugradnje kada se robot u jednom trenutku malo nagnuo uslijed čega je tužitelju prignječio prste stopala lijeve noge.

Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, sud je utvrdio da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 1050/25) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 12. rujna 2023. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (str. 9 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO- a postalo pravomoćno.

10. S obzirom na istaknuti prigovor suodgovornosti i doprinosa tužitelja u nastanku štetnog događaja, sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđenja odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja proveo dokaz saslušanjem svjedoka IU i ZU putem Općinskog suda u Zadru te tužitelja kao parnične stranke.

11. Svjedok ZU u svom iskazu navodi da je na dan nastanka štetnog događaja radio zajedno s tužiteljem na radnom mjestu montera u proizvodnoj hali kod poslodavca Chiron Croatia d.o.o. Svjedok je izjavio da ga je tužitelj u jednom trenutku zatražio za pomoć da mu podigne dizalicom robota budući da to nije mogao sam učiniti. Svjedok pojašnjava da se dizalicom treba podignuti robot i potom staviti na označeno mjesto koje može biti postolje ili se "utiplava" u pod. Robot koji se premještao je bio učvršćen na metalnoj paleti, a kada ga je svjedok počeo dizati tada se je to zatreslo i palo tužitelju na nogu. Nakon toga, došli su i drugi kolege koji su podignuli taj teret kako bi tužitelj mogao izvući nogu. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj tom prilikom imao propisane zaštitne cipele i drugu propisanu zaštitnu opremu. Na upit pun. tuženika da li je tužitelj tom prilikom stajao na paleti svjedok je odgovorio da to ne može sa sigurnošću reći, ali se sjeća da je tužitelj bio iza i odmaknut od palete. Nadalje, na upit pun. tuženika što se je dizalo sa nogu od tužitelja svjedok je izjavio da su oni pomaknuli robota sa stopala, no da nije siguran je li ga bila ukliještila paleta ili robot pri čemu ukazuje da je to velika težina i da tužitelj nije mogao sam izvući nogu. U nastavku svjedok navodi da je tužitelja prikliještio robot, a ne paleta. U odnosu na upit pun. tuženika je li bilo nužno da tužitelj stoji na tom mjestu dok je on dizao teret, svjedok je odgovorio da oni inače tako rade na način da jedan diže, a drugi da prati taj dio dok se ne dođe do mjesta na koje se montira robot. Tom prilikom tužitelj je trebao ispratiti teret pogledom da utvrdi je li sve u redu dok je on dizao teret. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se radi o teretu koji je bio pričvršćen velikim navojnim šipkama, a svjedok je pojasnio da se matice i šajbe skidaju, dok navojne šipke ostaju. Da bi se robot mogao maknuti u cijelosti potrebno ga je podignuti malo iznad tih navojnih šipki, barem 10-15 cm iznad istih. Svjedok IU, koji radi na rukovodećem mjestu voditelja montaže, u svom iskazu navodi da je tog dana bio na radnom mjestu, ali u trenutku nastanka samog štetnog događaja nije bio u pogonu. Nakon što je čuo zapomaganje, svjedok navodi da je došao do mjesta nesreće i vidio je da je tužitelj bio ozlijeđen. Teret koji su maknuli s tužiteljeve noge je bio robotska glava. Svjedok nadalje iskazuje da tužitelj radi u završnoj montaži koja se odnosi na montažu novih proizvoda, a na tom radnom mjestu postoje upute o radu na siguran način i zaštitna oprema. Svi radnici koji rade u pogonu prolaze osposobljavanje za rukovanje dizalicom, kao i edukaciju iz područja zaštite na radu. Isto tako, svjedok navodi da prostor u pogonu mora biti donekle prohodan i siguran, a što je označeno žutim linijama unutar kojih ne smije biti ništa. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj tom prilikom imao zaštitne cipele i odijelo, budući da je zabranjeno ući u pogon bez zaštitnih cipela. Na upit pun. tuženika je li saznao što se točno dogodilo odnosno zašto je došlo do ozljeđivanja, svjedok je odgovorio da ne zna točno budući da se to dogodilo vrlo brzo te su se oni usredotočili na pružanje pomoći tužitelju, no pretpostavlja da se teret zaljuljao. Na daljnji upit pun. tuženika da li u krugu dizalice mogu boraviti zaposlenici, svjedok je odgovorio da mogu biti samo osposobljeni radnici i ukoliko je potrebno može biti više radnika. Na upit pun. tužitelja kako se odvija cijeli proces premještanja dijelova robota pomoću dizalice na mjesto ugradnje svjedok je naveo da se ručnim paletarom doveze što je moguće bliže mjestu rada, a nakon toga, kad je monter predvidio mjesto ugradnje te komponente, fiksiraju se vijci na pod na kojeg će poslije ugraditi robota. Nakon toga potrebno je mostnom dizalicom teret dignuti i dovesti do mjesta ugradnje. Prema iskazu svjedoka slijedi da se u konkretnom slučaju radilo o teretu koji je bio težak par stotina kilograma, otprilike 500 – 700 kg i da je uobičajeno da kod ovakvih tereta rade dva radnika.

12. Iskaze oba saslušana svjedoka sud je prihvatio kao vjerodostojne jer su isti međusobno suglasni u pogledu odlučnih činjenica u ovom postupku, kao i u skladu s iskazom tužitelja. U odnosu na prigovore tužitelja i tuženika u pogledu iskaza oba svjedoka da su isti u suprotnosti s navodima iz tužbe odnosno odgovora na tužbu, sud iste nije cijenio budući da su predmetni prigovori paušalni.

13. Iz iskaza tužitelja, koji je sud ocijenio vjerodostojnim jer je logičan, uvjerljiv i životan, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovitih poslova njegovog radnog mjesta. Posao tužitelja se sastoji u tome da on mora odšarafiti vijke s transportnih paleta na kojima dolazi roba i postaviti na naše postolje. Opisujući nastanak štetnog događaja tužitelj je izjavio da je on tom prilikom odšarafio vijke i pripremio postolje na koje se trebala postaviti robotska ćelija. Težina tog tereta prema njegovoj procjeni bila je otprilike od 700 do 1000 kilograma, a dimenzije tereta su oko 1,5 metara visine te 1 metar širine. Taj teret je trebalo podignuti pomoću dizalice i prebaciti na postolje koje je udaljeno otprilike 1 do 1,5 metar. Nakon što se je podignuo teret sa palete koja je otprilike 10 do 15 cm visine to se je u jednom trenutku zaljuljalo i palo tužitelju na nogu. Kolege su mu pomogle da se taj teret podigne kako bi mogao izvući nogu. Iz iskaza tužitelja slijedi da se posao na ovaj način obavlja godinama. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je on prošao obuku o radu te da je prilikom ozljeđivanja koristio propisanu zaštitnu opremu i to radne cipele sa željeznom kapicom. Nadalje, tužitelj je u svom iskazu istaknuo da je nakon ovog ozljeđivanja obavio 40 terapija u Zadru, ali da mu je i nakon toga noga i dalje bila crvena te mu je njegov doktor preporučio odlazak u toplice na rehabilitaciju. Budući da mu to nije pokrivalo zdravstveno osiguranje on je na to išao u privatnom aranžmanu. Na upit suda tko mu je pružao pomoć i njegu za vrijeme liječenja, tužitelj je izjavio da mu je supruga pružala pomoć i njegu. Na upit pun. tužitelja tko je u trenutku ozljeđivanja upravljao mostnom dizalicom i zbog čega je potrebno da ovaj posao obavljaju dvojica, tužitelj je odgovorio da je dizalicom upravljao njegov kolega ZU, a potrebno je da obavljaju dva radnika iz razloga što se radi o teškom teretu te jedan radnik mora biti prisutan kako bi se taj teret centrirao i stavio na odgovarajuće postolje pri čemu ukazuje da se to ne može učiniti samostalno putem same mostne dizalice. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja gdje je on bio točno pozicioniran u trenutku kada je dizalica počela dizati teret, tužitelj je odgovorio da je bio pozicioniran lijevo od postojeće palete, udaljen oko pola metra od palete. Iz iskaza tužitelja nadalje slijedi da mu nitko od strane nadređenih osoba nije zabranio da se nalazi u toj blizini kada se teret podiže. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li i dalje ima posljedice u vezi ozlijeđenog stopala na lijevoj nozi tužitelj je odgovorio da ima te da uslijed promjene vremena osjeća bolove, zatim da mu noga trne te da ne može npr. dugo voziti auto. Navodi da mu je samo mjesto ozljeđivanja i dalje potamnjelo što mu stvara i psihičke tegobe osobito tijekom ljeta. Na upit punomoćnika tuženika tko je pričvrstio sajlama tu robotsku ćeliju za dizalicu tužitelj je odgovori da je on to napravio i to prema uputama to jest prema slici koja stoji nalijepljena na robotu kako je to stavio proizvođač. Teret se pričvršćuje na dizalicu sa četiri sajle. Na daljnji upit punomoćnika tuženika je li mu njegov kolega taj teret stavio na nogu tužitelj je odgovorio da nije pri čemu pojašnjava da se u konkretnom slučaju radilo o tome da je dizalica podigla robotsku ćeliju na visinu od oko 25 cm kako bi izašla iz transportnih vijaka. Nakon što se odvojila ta robotska ćelija od transportne palete u jednom trenutku je došlo do nekakve inercije te se je teret zaljuljao i pao njemu na nogu. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li mogao stajati izvan radnog opsega dizalice dok se je teret premještao, tužitelj je odgovorio da nije budući da mora biti prisutan kada se teret premješta iz palete i stavlja na postolje. U trenutku kada mu je teret prikliještio nogu, tužitelj je naveo da je njegova noga bila na industrijskom podu, a ne na paleti. Vezano za upit punomoćnika tuženika kada je bio na rehabilitaciji u toplicama da li je provodio kakvu drugu terapiju ili samo terapiju vezanu uz lijevo stopalo, tužitelj je odgovorio da je provodio primarno rehabilitaciju vezanu za lijevo stopalo, a isto tako bilo je i terapija vezano za druge dijelove tijela uslijed mirovanja od 6 mjeseci. Na samoj rehabilitaciji u toplicama tužitelj je bio oko 10 dana.

14. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je isti životan i logičan te je iskazivao jasno i uvjerljivo, kao i u skladu s izjavama svjedoka te dokumentacijom koja prileži spisu.

15. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti. Iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja budući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu osiguranika tuženika već uslijed propusta i nepažnje samog tužitelja, sud je tijekom postupka utvrdio kako tuženik nije dokazao postojanje činjenica iz kojih bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Okolnost da je osiguranik tuženika osigurao sigurne uvjete za rad, sredstva za rad te je osposobio tužitelja za rad na siguran način po stajalištu ovog suda ne dokazuje da je tužitelj prilikom rada postupio suprotno pravilima za rad na siguran način. Sud je pri tom imao u vidu i da tuženik nije naveo na koji način bi tužitelj eventualno postupio suprotno pravilima za rad na siguran način te u čemu se sastoji eventualni propust tužitelja prilikom rada. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je zaključio kako je uzrok nastanka štetnog događaja nepredviđen i iznenadan pad tereta koji je asimetričan (robotske ćelije) uslijed zaljuljavanja prilikom premještanja s palete na mjesto ugradnje, slijedom čega ne postoji odgovornost tužitelja u pogledu nastanka štetnog događaja.

16. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo tijekom obavljanja redovitih poslova na uobičajen način. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, slijedom čega poslodavac, ovdje tuženik kao osiguravajuće društvo, sukladno odredbi čl. 964. i čl. 965. ZOO-a odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu po načelu objektivne odgovornosti. Okolnost da je poslodavac tužitelja proveo obuku za rad na siguran način i osigurao zaštitnu opremu, ne znači da samim time postoji odgovornost niti suodgovornost tužitelja u pogledu nastanka štetnog događaja. Imajući u vidu da je tužitelj koristio propisanu zaštitnu opremu i pridržavao se uputa o radu na siguran način, kao i dinamiku odvijanja cijelog radnog procesa, sud nije našao da bi tužitelj u konkretnom slučaju postupao s krajnjom nepažnjom prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, uslijed čega je otklonio tuženikov prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja. Iz navedenih razloga sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu, kao i prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka VU.

17. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda stopala lijeve noge od 12. rujna 2023. od strane HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženikov prigovor suodgovornosti i doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja neosnovan te da je tuženik po načelu objektivne odgovornosti odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću koji je u svom nalazu i mišljenju od 9. veljače 2026. (str. 101–111 spisa) utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju od 12. rujna 2023. zadobio lom falange II (srednja) i IV (proksimalna) prsta lijevog stopala te lom nastavaka distalnih falangi I, II, III, IV i V prsta lijevog stopala. Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja kojom prilikom mu se tužitelj žali na povremene bolove u lijevom stopalu koji su izraženiji kod promjene vremena te kod većeg opterećenja i dužeg stajanja, a isto tako mu se požalio i na hladnoću lijevog stopala pri čemu navodi da prije nije imao sličnih ozljeda. Temeljem osobnog pregleda i priložene medicinske dokumentacije, vještak zaključuje da kod tužitelja postoji oteklina na lijevom stopalu te tamnija boja kože dorzuma stopala i djela svih prstiju. Nadalje, sudski vještak je utvrdio da kod tužitelja postoji palpacijska bol, kao i otežano i nepotpuno dizanje na prste. Isto tako, vještak je utvrdio da su kretnje svih prstiju bolne i ograničene u interfalangealnim te metatarzofalangealnim zglobovima slabijeg stupnja. Sudski vještak je mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju zadobio opisane ozljede, slijedom čega postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivene ozljede. Po ozljeđivanju tužitelja bilo je provedeno adekvatno liječenje po kirurgu (duže previjanje i toaleta rana) i fizijatru (fizikalna terapija). S obzirom na karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju vještak je mišljenja da je liječenje tužitelja završeno 4. ožujka 2024. U pogledu troškova liječenja u smislu boravka tužitelja na rehabilitaciji u Toplicama, vještak ističe da je isti u svezi samog štetnog događaja, ali da se fizikalna terapija mogla obaviti u sustavu HZZO-a.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta još 40 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tužitelj je isto tako pretrpio tzv. primarni strah prilikom ozljeđivanja koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica bio je prisutan jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabijeg intenziteta 30 dana. Kod tužitelja je zbog navedene ozljede došlo do trajnog smanjenja opće životne i radne aktivnosti u visini od 5% i u tom će postotku tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Isto tako, kod tužitelja je utvrđeno i postojanje naruženja slabijeg stupnja obzirom na vidljivu tamniju boju kože djela lijevog stopala te oteklinu. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u periodu od 2 sata dnevno kroz 30 dana tijekom liječenja te u daljnjem periodu od 30 dana u prosjeku od 1 sat dnevno prilikom održavanja osobne higijene, obavljanja kućanskih poslova, oblačenja te kod odlaska liječniku.

19. Tuženik nije imao primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka pri čemu posebno ističe kako je vještak utvrdio da se fizikalna terapija koju je tužitelj izvršio u Stubičkim Toplicama mogla obaviti i u sustavu HZZO-a, iz čega proizlazi očita neosnovanost tužbenog zahtjeva u tom pogledu u visini od 434,00 eura.

20. Tužitelj se podneskom od 26. veljače 2026. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da na isti nema primjedbi te usklađuje tužbeni zahtjev u skladu s istim i na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, s obzirom vrstu i težinu zadobivenih ozljeda uzimajući u obzir stopu inflacije i rast prosječne mjesečne neto plaće potražuje od tuženika za pretrpljene fizičke bolove 2.000,00 eura, za pretrpljeni strah 1.800,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženja 500,00 eura, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 450,00 eura (90 sati x 5,00 eura). U pogledu opravdanosti troškova liječenja, tužitelj navodi da je provedenim vještačenjem utvrđeno kako su troškovi liječenja u smislu boravka na rehabilitaciji u Toplicama u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, no isto tako smatra kako navod vještaka da su navedeni troškovi mogli biti učinjeni na uputnicu HZZO-a nije relevantan u konkretnom slučaju. Tužitelj smatra kako nije sporno da isti kao oštećenik i pacijent ima pravo na kvalitetnu, primjernu i brzu zdravstvenu zaštitu te mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja pri čemu se poziva na odredbu čl. 1085. i čl. 1095. st. 1. Tužitelj je tijekom postupka ukazivao da je provodio liječenje u Općoj bolnici u Zadru, no kako se njegovo zdravstveno stanje nije popravljao, on je temeljem usmene preporuke svog liječnika opravdano proveo liječenje u vidu stacionarne rehabilitacije u toplicama. Tužitelj smatra kako objektivno nije mogao u sustavu javnog zdravstva ostvariti pravo na stacionarnu rehabilitaciju za ovu vrstu ozljede, budući da HZZO prema Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na bolničku medicinsku rehabilitaciju odobrava stacionarno liječenje isključivo kod teških postoperativnih stanja ili nepokretnosti.

S obzirom da je tuženik prije podnošenja tužbe izvršio uplatu iznosa od 1.630,00 eura s osnova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, tužitelj na ime naknade štete potražuje ukupan iznos od 4.554,00 eura uvećano za zatezne kamate tekuće na iznos od 4.120,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a na iznos od 434,00 eura od dana 26. veljače 2024. do isplate uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na isti nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga.

22. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha, kao i za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i zbog naruženja temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visinu zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za vid predmetne štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, sud ističe da je prilikom odmjeravanja uzeo u obzir stopu inflacije koja je uslijedila nakon donošenja posljednjih Orijentacijskih kriterija od lipnja 2020., a koja prema podacima Državnog zavoda za statistiku iznosi više od 30%, kao i nominalni rast prosječne mjesečne neto plaće, koji u razdoblju od svibnja 2020. do kolovoza 2025. iznosi preko 60%.

23. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja kao i neugodnosti tijekom liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 2.000,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.800,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 5% uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1964. godine) te očekivani životni vijek, lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 5.300,00 eura. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružala supruga, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 90 sati. S obzirom da je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružala supruga, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 5,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike u Republici Hrvatskoj te stopu inflacije, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, ukupan iznos od 450,00 eura.

24. Obzirom da je tuženik u tijeku postupka isplatio nesporan dio od 1.630,00 eura, od čega 1.450,00 eura na ime naknade neimovinske štete te 180,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu to ukupno tužitelju valja dosuditi iznos od 3.850,00 eura s osnova neimovinske štete te iznos od 270,00 eura s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Shodno navedenom, tuženik je dužan tužitelju po ovim utuženim osnovama isplatiti daljnji iznos od 4.120,00 eura, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

25. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 26. kolovoza 2024. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate za naknadu neimovinske štete ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

26. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. kolovoza 2024., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. kolovoza 2024. do dana 12. svibnja 2026.

27. Između stranaka je tijekom postupka bilo sporno ostvaruje li tužitelj pravo na naknadu štete u vidu troškova liječenja. Prema stajalištu ovog suda, pitanje opravdanosti troškova liječenja u privatnim ustanovama ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju. Iako u mišljenju vještaka stoji da se fizikalna terapija mogla obaviti u sustavu HZZO-a, sud je usvojio ovaj dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje troškove liječenja u iznosu od 434,00 eura. Naime, sud ukazuje kako je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s time. Uvidom u navedeni račun (str. 25 spisa) utvrđeno je da se isti odnosi na bolničko liječenje tužitelja u razdoblju od 26. veljače 2024. do 4. ožujka 2024. te da je isti plaćen od strane tužitelja. Prilikom odlučivanja o ovom dijelu tužbenog zahtjeva, sud je uzeo u obzir činjenicu da je vještak utvrdio da je boravak na rehabilitaciji u Toplicama bio u svezi samog štetnog događaja, a isto tako i iz samog iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj prema preporuci svog liječnika otišao na rehabilitaciju budući da mu je i nakon 40 provedenih terapija rana od ozljede i dalje bila vidljiva. Imajući u vidu kako navedeno nije pokrivalo zdravstveno osiguranje, a prema stavu ovog suda tužitelj kao oštećenik ima pravo na pravodobnu zdravstvenu zaštitu radi saniranja posljedica štetnog događaja, koju objektivno nije mogao ostvariti u razumnom roku u sustavu javnog zdravstva. Slijedom navedenog, sud je usvojio ovaj dio tužbenog zahtjeva i s ove osnove dosudio tužitelju iznos od 434,00 eura. Na dosuđeni iznos sud je dosudio tužitelju i zateznu kamatu tekuću od dana 26. veljače 2024. kao dana nastanka ovog vida štete sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a.

28. Obzirom da je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja, kojeg je predložio prije zaključenja prethodnog postupka, tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka i zatražio iznos koji je viši od onog kojeg je postavio u tužbi, sud smatra da je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a takva preinaka dopuštena s obzirom da je predmetna preinaka (povećanje tužbenog zahtjeva) bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te nije dovela do odugovlačenja postupka ili povećanja troškova istog te se ne može smatrati da je do iste došlo krivnjom tužitelja. Obzirom na navedeno sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 26. veljače 2026.

29. Sud je odbio prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda. Člankom 14. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024 i 136/2025), propisano je da sudbenu vlast u RH obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske, a čl. 17. propisano da se nadležnost sudova određuje ovim Zakonom i drugim zakonima. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu naknade štete od tuženika kao osiguravatelja njegovog poslodavca zbog ozljede koju je pretrpio na radu. Nije sporno da su tuženik kao osiguravatelj i poslodavac tužitelja kao osiguranik sklopili policu osiguranja odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. Tužitelj je utužio tuženika kao osiguravatelja, a što je njegovo pravo sukladno članku 965. stavak 1. ZOO-a. Kod ovakve vrste polica, osiguravatelj - tuženik stupa u poziciju poslodavca, te može prema radniku – tužitelju istaknuti sve prigovore koje inače može istaknuti poslodavac, te tuženik odgovara na isti način i u istom opsegu kao što bi odgovarao poslodavac tužitelja, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze. Prema tome, tužitelj traži naknadu štete zbog pretrpljene štete na radu u vezi odgovornosti poslodavca na temelju članka 111. stavak 1. ZR-a.

30. Iako tuženik nije poslodavac, ovaj sud smatra da se radi o radnom sporu. Ovo iz razloga što se sukladno članku 34. ZPP-a radnim sporom smatra spor iz radnog odnosa što znači da je radni spor svaki spor u odnosu na prava i obveze iz radnog odnosa, jer zakon ne određuje personalni kriterij. Tužitelj naknadu štete potražuje s osnove ozljede na radu i odgovornosti poslodavca da naknadi štetu uzrokovanu radniku te tuženik stupa u poziciju poslodavca, pa se radi o radnom sporu za koji je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu na temelju članka 2. točka XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj: 67/18 i 21/22). Kako se u konkretnom slučaju nesporno radi o parnici za naknadu štete nastale na radu ili u vezi rada, te je tužitelj radnik koji se ozlijedio, pri čemu nije od značaja što tuženik nije poslodavac, već njegov osiguravatelj, a ne postoji propis koji bi u takvim slučajevima određivao stvarnu nadležnost drugog suda, pa je valjalo odbiti prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

31. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije provodio daljnje predložene dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

32.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe – svaki po 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištima dana 11.9.2025., dana 5.2.2026. i dana 27.3.2026. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, te sastava obrazloženog podneska od 26.2.2026. – 100 bodova po Tbr. 8/1, odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.500,00 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.800,00 eura.

32.2. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 23.7.2025. kojim se očituje na odgovor na tužbu budući da je isto učinjeno bez prethodnog odobrenja suda prema odredbi čl. 299.a ZPP-a, a navode iz predmetnog podneska mogao je iznijeti i na pripremnom ročištu za što mu je priznat trošak zastupanja. Tužitelju isto tako nije priznat trošak sastava podneska od 18.3.2026. kojima se očituje na iskaze svjedoka i navode tuženika budući da je pojedine navode mogao iznijeti i na ročištu 27.3.2026., a iste je dijelom ponovio i tijekom postupka. Prema stavu ovog suda navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

32.3. S obzirom na to da tužitelj nije u sporu uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u pogledu tijeka zateznih kamata za imovinsku štetu, sud je odlučio da je tuženik sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan u cijelosti nadoknaditi sve troškove postupka tužitelju.

Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. svibnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.