Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-Frankopanska 9 Poslovni broj: Pp-1684/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Maji Moharić, uz sudjelovanje zapisničarke Elene Štrok, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NN, zbog prekršaja iz čl.57 st.7 u svezi čl.293 st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog tužitelja RH, MUP, Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec broj: klasa: 211-07/24-4/89499, urbroj:511-21-09-24-1 od 15.10.2024., u smislu čl.222 Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), dana 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

okrivljenik: NN, sin N, rođen **.**.1941. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], po narodnosti Š, državljanin RH, adresa prebivališta [adresa], nije osuđivan

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

I. što bi dana 03. listopada 2024. u 15,15 sati u Čakovcu, na križanju ulica O. Keršovanija, Strossmayerova ulica, kao vozač vozila M1 marke Hyundai reg. oznake [registarska oznaka], upravljao u Čakovcu, kolnikom Ulice Josipa Juraja Strossmayera, iz smjera sjevera u smjeru juga, gdje je dolaskom do raskrižja s kolnikom ulice Otokara Keršovanija, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska ušao u raskrižje skrećući ulijevo, a da nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom, zbog čega je u prednji lijevi bočni dio njegova vozila, prednjim lijevim dijelom udario osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], s kojim je kolnikom ulice Otokara Keršovanija iz smjera istoka u smjeru zapada upravljao ŠN. U prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, dok je na osobnim automobilima nastala materijalna šteta.

II. Okrivljenik bi time počinio prekršaj iz čl.57 st.4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), kažnjiv po čl.57 st.7 u svezi čl.293 st.1 istog Zakona,

jer nema dokaza da bi okrivljenik počinio prekršaj.

III. Temeljem čl.140 st.1, u svezi čl.138 st.2 Prekršajnog zakona, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj RH, MUP, Policijska uprava međimurska, Postaja prometne policije Čakovec broj klasa: 211-07/24-4/89499, ur. broj:511-21-09-24-1 od 15.10.2024., izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika NN, na koji je okrivljenik pravovremeno izjavio prigovor, zbog čega je Sud isti stavio van snage, te sukladno odredbi čl.244 st.1 Prekršajnog zakona proveo postupak.

2. Okrivljenik je u obrani naveo da nisu točni navodi optužnog akta, jer je predmetne zgode bio zaustavljen radi uključivanja na prednosnu cestu, još metar s vozilom od crte koja je predviđena za njegovo zaustavljanje, dok je drugi sudionik nezgode skrećući u desno prešao na prometni trak namijenjen za njegov smjer kretanja i zauzevši prilikom kretanja preveliki luk desno s vozilom udario u njegovo zaustavljeno vozilo. Tako da nije skrivio predmetnu prometnu nezgodu na način opisan u optužnom aktu, već je istu skrivio drugi sudionik nezgode. Predložio je pribavu skice i fotografija prometne nezgode, a on je svoju skicu nezgode priložio u predmet. Tužitelj je 29.04.2025. dostavio fotodokumentaciju i situacijski plan, a okrivljenik je po njihovom predočenju naveo da na skici pod oznakom B nije dobro naznačen smjer kretanja drugog sudionika nezgode, jer se isti nije kretao ravno, već je skretao u desno u ulicu J.J. Strossmayera. Nakon toga naznačio je položaj svog vozila u navedenoj ulici na skici dostavljenoj po tužitelju. Posebno je istakao da je drugi sudionik imao uključen desni pokazivač smjera na vozilu.

3. U dokaznom postupku saslušan je svjedok ŠN, provedeno je suočenje okrivljenika i svjedoka ŠN, provedeno je prometno-tehničko vještačenje po sudskom vještaku Miroslavu Vlahu, pročitan je prigovor okrivljenika od 31.10.2024., izvješće o počinjenom prekršaju od 14.10.2024., zahtjev za naknadu troškova od 12.10.2024., zapisnik o očevidu od 17.10.2024., fotografije i skica, nalaz i mišljenje vještaka od 16.04.2026., te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 11.11.2024. iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije kažnjavan.

4. Svjedok ŠN, naveo je da je predmetne zgode bila prometna gužva, ljudi su se vraćali s posla, s vozilom se kretao ul. O. Keršovanija na koju je okrivljenik izašao skrećući ulijevo radi uključivanja na kolnik te ulice. Do kontakta je došlo na mjestu gdje se poklapaju strelice koje označavaju smjer njihovih kretanja na predočenoj skici tužitelja, dakle do kontakta je došlo na ulici J. Oboje se nisu kretali velikom brzinom, ugledavši vozilo okrivljenika, on je zakočio. Kontakt je bio između prednjeg lijevog blatobrana vozila okrivljenika i prednjeg lijevog dijela njegovog vozila. Okrivljenik je njemu oduzeo prednost, jer se kretao glavnom cestom. Na kolniku su bili zaustavljeni oko 5 minuta, a potom su se dogovorili da će štetu riješiti podnijevši zahtjev osiguravajućem društvu. Rekao bi da su nezgodu vidjeli njegovi kolege s posla s obzirom da se vraćao s posla, a koji su bili u istoj koloni vozila kao i on, ali su se oni kretali njemu iz suprotnog smjera, jer se on prethodno na rotoru okrenuo.

4.1. Prilikom suočenja okrivljenika i svjedoka JN, okrivljenik je naveo da je iskaz svjedoka lažan. Svjedok je istakao da su netočni navodi obrane okrivljenika, jer je do nezgode došlo u vrijeme dok se okrivljenik vozilom uključivao na prednosnu cestu, a vozilom je već prošao gotovo cijeli prometni trak kojim se kretao, te prešao nekim dijelom preko razdjelne linije kad je došlo do kontakta. Okrivljenik je pitao svjedoka iz kojeg je razloga, ukoliko je išao ravno, dao desni pokazivač smjera i da li ga je nakon kontakta išao isključiti, a što je svjedok poricao navodeći da nije imao upaljen pokazivač smjera, jer nije imao namjeru skrenuti. Na pitanje okrivljenika svjedoku kako to da ga je u tom slučaju udario lijevom stranom svog vozila u njegov lijevi kotač, svjedok je naveo da način kontakta u kojem je okrivljenik skretao ulijevo na ulicu J i njegov način kretanja ravno odgovara oštećenjima nastalima na vozilo koje je ranije opisao. Okrivljenik je naveo da je nakon kontakta svjedok s vozilom otišao 5,6 metara na kolnik ul. J.J. Strossmayera, na što je svjedok naveo da su oba dva pomaknuli vozila kao što je već naveo, na što okrivljenik izjavljuje da to nije točno, on nije svoje vozilo pomaknuo već je rekao da čekaju policiju, a potom je ispred svog vozila stavio trokut, zatvorio haubu, a već je svjedok došao do njega i dao mu policu osiguranja. Svjedok je naveo da je okrivljenik maknuo svoje vozilo kao i on u Strossmayerovu ulicu, a od policije je saznao da postoji snimka događaja na kamerama FINE i PBZ-a, a da se na kraju nije dogovorio glede štete tako da je očevid naknadno obavljen, jer je on o tome obavijestio policiju i potom je policija dan kasnije obavila očevid i poslikala vozila. Oboje su ostali kod svojih iskaza i protivili se suprotnim navodima.

4.2. Vještak Miroslav Vlah, u nalazu i mišljenju od 16.04.2026., naveo je da s obzirom da je očevid obavljen dan kasnije, te da na samom mjestu nezgode nisu pronađeni nikakvi materijalni dokaz, to su od materijalnih dokaza koje ima na raspolaganju za vještačenje, samo oštećenja na oba vozila koja su foto dokumentirana i izgled (geometriju) raskršća na kojem se nezgoda dogodila. Nesporno je da oštećenja na vozilima upućuju da se kontakt vozila dogodio na način da je vozač vozila PEUGEOT svojim krajnje lijevim prednjim dijelom vozila udario u bočni lijevi dio vozila HYUNDAI, okrivljenog, i to u predio prednjeg lijevog kotača. Sam nalet morao se dogoditi pod velikim međusobnim naletnim kutom nezgode. Za početnu točku mjerenja (PMT) odabrano je sjecište produljenja istočnog zida kuće kbr. u Čakovcu, O. Keršovanija 7 i južnog ruba kolnika u ulici O. Keršovanija. Prema iskazu oštećenog kontakt se desio na 19,6 m istočnije i 7,4 m sjevernije od PMT. U koliko bi postavili vozilo okrivljenog u točku naleta na način za skretanje vozila u lijevo, a uz pretpostavku da se vozilo oštećenog nastavilo kretati ravno kontakt bi se dogodio pod međusobnim kutom od oko 130°. Isto tako i međusobna naletna brzina bila bi nešto veća nego u slučaju da se nezgoda dogodila kako to navodi okrivljenik. Takav sraz morao bi ostaviti veća oštećenja na vozilu PEUGEOT (oštećenog) i malo više locirana prema sredini prednjeg dijela vozila. Kako očevid nije napravljen odmah poslije nezgode već dan kasnije nemaju ni nikakav dokaz da bi vozilo oštećenog u tom slučaju bilo intenzivno kočeno što bi bila normalna reakcija vozača na takvu prometnu sîtuaciju, s obzirom da brzina kretanja vozila oštećenog u prometnoj špici vjerojatno nije mogla biti velika. Evidentirana oštećenja na vozilima mogla su nastati i u ovakvom načinu kretanja u slučaju samo ako je oštećeni prije naleta svoje vozilo usmjerio dodatno prema desno od prvobitnog načina kretanja. Da li je do takve dinamike kretanja i došlo iz raspoloživih materijalnih dokaza ne može s tehničke strane retroaktivno utvrditi. Samo iz raspoloživih materijalnih dokaza nemoguće je retroaktivno utvrditi da li se nezgoda dogodila na način kao što to tvrdi okrivljeni ili kao što to tvrdi oštećeni. Naime, kako je očevid napravljen tek dan kasnije, službenici nadležne PU međimurske, u području gdje se nezgoda dogodila, nisu pronašli nikakve materijalne dokaze na kolniku, kao što su tragovi otpale plastike, laka ili stakla, a oštećenja na vozilima ukazuju da ih je nakon nezgode bilo. Isto tako prilikom očevida drugi dan nisu evidentirani i nikakvi tragovi kočenja na kolnika koji bi se nesporno mogli povezati s nezgodom koja se dogodila dan ranije. Oštećenja na vozilima ukazuju da se nezgoda mogla dogoditi na način kao što to tvrdi okrivljeni u kojem bi slučaju, i lokacije i intenzitet oštećenja na oba vozila, odgovarali evidentiranim oštećenjima na vozilima. S prometne strane evidentirana oštećenja na vozilima u načinu nastanka nezgode kao što to opisuje oštećeni morala bi biti na vozilu oštećenog malo intenzivnija i locirana više prema sredini vozila. Točniju ekspertizu, na žalost, na temelju raspoloživih materijalnih dokaza nije moguće dati.

4.3. Okrivljenik nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka, a tužitelj je dana 27. travnja 2026. Sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da nema primjedbe za nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

5. Nakon provedenog postupka, temeljem obrane okrivljenika, saslušanja svjedoka ŠN i njegovim suočenjem s okrivljenikom, nalaza i mišljenja vještaka Miroslava Vlaha, te u postupku pročitane dokumentacije, Sud je našao da nema dokaza da bi okrivljenik počinio terećeno djelo te ga je stoga oslobodio od optužbe.

6. Sukladno odredbi čl.57 st.4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

6.1. Okrivljenik se tereti da je skrivio prometnu nezgodu, jer je dolaskom do raskrižja s kolnikom ulice Otokara Keršovanija, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska ušao u raskrižje skrećući ulijevo, a da nije propustio vozilo drugog sudionika nezgode ŠN, zbog čega je u prednji lijevi bočni dio vozila okrivljenika, prednjim lijevim dijelom udarilo vozilo kojim je upravljao drugi sudionik nezgode te je na vozilima nastala materijalna šteta.

6.2. Okrivljenik poriče počinjenje terećenog prekršaja, navodeći da nije skrivio predmetnu nezgodu, već je istu skrivio drugi sudionik nezgode, koji je krećući se kolnikom prednosne ulice O. Keršovanija na raskrižju sa Strossmayerovom ulicom skretao u lijevo u tu ulicu te je kontakt bio između prednjeg lijevog bočnog dijela njegovog vozila i prednjeg lijevog dijela vozila drugog sudionika nezgode. Drugi sudionik nezgode potvrđuje točnost mehanizma nezgode opisanog u činjeničnom opisu djela predmetnog optužnog akta. Vještak navodi da je mehanizam nezgode mogao utvrditi isključivo temeljem oštećenja na vozilima, te je utvrdio da ista više odgovaraju mehanizmu nezgode kako ga je opisao okrivljenik, jer bi u slučaju točnosti navoda oštećenika kut između vozila bio 130°, a koji kut, u mehanizmu nezgode koji opisuje oštećenik, vozila u trenutku kontakta nikako nisu mogla zatvarati, već bi oštećenja na vozilima morala biti bitno drugačija, jače izražena na vozilu oštećenog te više locirana prema sredini vozila.

6.3. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Miroslava Vlaha, u cijelosti prihvatio cijeneći ga jasnim, detaljnim i danim sukladno pravilima prometne struke, a stranke na isti nisu imale primjedbe. Kako je obrana okrivljenika sukladna utvrđenjima vještaka to ju je i Sud u cijelosti prihvatio.

7. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđeno da nema dokaza da bi okrivljenik počinio terećeni prekršaj odnosno skrivio predmetnu prometnu nezgodu na način opisan u optužnom aktu, budući na kolniku, s obzirom da je očevid obavljen dan kasnije, nisu pronađeni tragovi nezgode, a oštećenja na vozilima ne odgovaraju mehanizmu nezgode opisanom u optužnom aktu i kako ga je potvrdio oštećenik, odnosno drugi sudionik nezgode, što je u postupku utvrđeno temeljem vještačkog nalaza, jer bi u tom slučaju, vozila u trenutku kontakta morala zatvarati kut od 130°, a koji kut, u mehanizmu nezgode opisanom u optužnom aktu i kako ga opisuje oštećenik, nisu mogla zatvarati, jer bi u tom slučaju oštećenik morao opisati drugačiji način kontakta, morao je u izbjegavanju kontakta skretati u desno i morao je kočiti, što nije navodio, a oštećenja bi na njegovom vozilu bila bitno drugačija, jača i na drugom mjestu, zbog čega oštećenja na vozilima više odgovaraju mehanizmu nezgode kako ga je opisao okrivljenik, te je Sud okrivljenika, temeljem čl.182 toč.3 Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), u nedostatku dokaza, oslobodio od optužbe.

8. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.140 st.1 i st.2, u svezi čl.138 st.2 Prekršajnog zakona, te troškovi postupka, s obzirom je okrivljenik oslobođen od optužbe, padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Čakovcu, 13. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Elena Štrok

Maja Moharić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostavna naredba:

Okrivljenik,

Tužitelj,

Za spis.