Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1602/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika Croatia osiguranja d.d., iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po generalnom punomoćniku EG, protiv tuženika- protutužitelja Lovačko društvo "Srnjak", iz Bilja, Ulica Športova, OIB: 02452345954, zastupanog po punomoćniku Josipu Firiju, odvjetniku iz Osijeka, radi regresne tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja EG i punomoćnika tuženika Josipa Firija, 13. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku Croatia osiguranju d.d. da u roku od 15 dana tuženiku-protutužitelju Lovačkom društvu "Srnjak" iz Bilja isplati iznos od 497,00 eura (slovima: četiristodevedesetsedameura) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se tuženik-protutužitelj Lovačko društvo "Srnjak" iz Bilja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.491,00 eura sa zateznim kamatama od 13. travnja 2018. do isplate, kao i s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 1.988,00 eura teku od 28. listopada 2016. do 12. travnja 2018.

III/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju Lovačkom društvu "Srnjak" iz Bilja da tužitelju- protutuženiku Croatia osiguranju d.d. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 660,96 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 13. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (u nastavku: tužitelj) je 14. ožujka 2018. Trgovačkom sudu u Osijeku podnio tužbu u kojoj je naveo da je 5. listopada 2016. na županijskoj cesti između Osijeka i Bilja, došlo do istrčavanja divljači iz lovišta kojim gospodari tuženik- protutužitelj (u nastavku: tuženik), da je divljač istrčala na prometnicu kojom je prilikom udarila u vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LG, a koje je vozilo bilo osigurano kod tužitelja. Navodi da je zbog toga nastala šteta na vozilu koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u iznosu 53.768,00 kuna. Budući da je tuženik imatelj divljači koja je u štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj svom osiguraniku isplatio naknadu iz osiguranja, te budući da se divljač na prometnici smatra opasnom stvari, tužitelj navodi da je za štetu koju divljač počini trećim osobama odgovoran njezin imatelj po pravilima objektivne odgovornosti. Uzimajući u obzir navedeno, tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime ispunjenja regresne tražbine isplati iznos od 53.768,00 kuna (7.136,24 eura) zajedno sa zateznim kamatama od 28. listopada 2016. do isplate i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nije osporavao nastanak štetnog događaja kao ni to da je u štetnom događaju došlo do oštećenja predmetnog vozila, da je tuženik lovoovlaštenik lovišta iz kojeg je divljač dospjela na prometnicu, te da je tužitelj svom osiguraniku na ime naknade imovinske štete nastale na vozilu isplatio iznos od 53.768,00 kuna (7.136,24 eura). Navodi da je do štete djelomično došlo i radnjom oštećenika i to zbog prekomjerne brzine vozila kojim je upravljao LG jer brzina nije bila prilagođena okolnostima štetnog događaja (noć, neosvijetljenost kolnika, opasnost od naleta na divljač), zbog čega se tuženik u cijelosti ili makar djelomično treba osloboditi od odgovornosti za štetu nastalu u štetom događaju. Tuženik osporava i visinu štete. Budući da je u predmetnom štetnom događaju nastala šteta i u odnosu na tuženika, a koja se šteta sastoji u tome što je divljač uginula, a s obzirom da se radi o zreloj ženskoj jedinki jelenske divljači (košuta) koja prema odštetnom cjeniku za izračun naknade štete za štetu na divljači u lovištu iznosi 15.000,00 kuna (1.988,00 eura), tuženik je odmah u odgovoru na tužbu istaknuo protutužbeni zahtjev kojim je predložio sudu da donese presudu kojom će naložiti tužitelju da mu na ime naknade štete na divljači isplati iznos od 15.000,00 kuna (1.988,00 eura) zajedno sa zateznim kamatama od 28. listopada 2016. do isplate.

3. Tužitelj se u cijelosti usprotivio protutužbenom zahtjevu navodeći da tuženik nema pravo na naknadu štete budući da se odredba, na koju se tuženik poziva (čl. 86. st. 4. Zakona o lovstvu) odnosi samo na štetu koja bi mogla nastati na divljači u lovištu prilikom bespravnog lova ili na neki drugi način. S obzirom da je do usmrćivanja divljači došlo na javnoj prometnici i to na način da je divljač iznenada istrčala na kolnik, tužitelj smatra da je protutužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

4. Raspravnim rješenjem od 8. svibnja 2018. povodom prigovora tužitelja, Trgovački sud u Osijeku se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravoj stvari zbog čega je predmet ustupljen ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

5. Općinski sud u Osijeku je 25. svibnja 2022. donio presudu broj P-491/2018-30 kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na način da je naložio tuženiku da mu na ime naknade imovinske štete na vozilu isplati iznos od 51.818,33 kuna (6.877,47 eura), dok ga je s preostalim dijelom tuženog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.949,67 kuna (258,77 eura) odbio. Sud je ujedno odbio protutužbeni zahtjev tuženika, te je naložio istome da tužitelju na ime troška postupka naknadi iznos od 1.700,00 kuna (225,63 eura).

5.1. Dopunskom presudom broj P-494/2018-32 od 31. svibnja 2022. sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak postupka u iznosu 2.549,00 kuna (338,31 eura).

6. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Šibeniku je svojom presudom i rješenjem broj Gž-694/2022-3 od 11. studenog 2025. djelomično odbio žalbu tuženika, te je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.158,11 eura dok je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u dijelu za isplatu iznosa od 1.719,36 eura. Drugostupanjski sud je ukinuo pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o protutužbenom zahtjevu kao i u dijelu u kojem je odlučeno o trošku postupka, te dopunsku presudu, te je u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

6.1. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je osnovan prigovor tuženika o podijeljenoj odgovornosti budući da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je osiguranik tužitelja vozio neprilagođenom brzinom kršeći odredbu čl.51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08) što je u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Nadalje, drugostupanjski sud je utvrdio da postoji suodgovornost osiguranika tužitelja (vozača) za nastalu štetu u omjeru od 25% sukladno čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u nastavku: ZOO). Uzimajući u obzir navedeno obrazloženje drugostupanjskog suda, za napomenuti je da je u ovoj pravnoj stvari pravomoćno utvrđeno da je osiguranik tužitelja (vozač) doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 25%. Dakle, ne radi se o isključivoj odgovornosti tuženika kao vlasnika opasne stvari (divljači) za nastanak štetnog događaja i doprinosu oštećenika vlastitoj šteti, nego se radi o utvrđenom doprinosu osiguranika tužitelja (vozača) štetnom događaju (osnova tužbenog zahtjeva) sukladno čl.1067. st.3. ZOO.

6.2. Prema uputi drugostupanjskog suda, u nastavku postupka je potrebno utvrditi postojanje zakonskih pretpostavki odgovornosti za štetu tužitelja nastalu uginućem divljači (košute) u štetnom događaju kao i visinu štete.

7. U dokaznom postupku pročitani su: potvrda Policijske postaje Beli Manastir od 24. listopada 2016. ( list 7-9 spisa), zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, opojnih doga ili lijekova u organizmu Policijske postaje Beli Manastir od 5. listopada 2016. (list 12 spisa), situacijski plan i zapisnik o očevidu (list 55-60 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LG (list 63-64 spisa). Provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Dumančiću (list 69-80, 92-93, 98-106, 108-110, 130-131 spisa).

8. Budući da je tijekom postupka pravomoćno odučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja, predmet spora u nastavku ovog postupka je protutužbeni zahtjev tuženika za naknadu imovinske štete koja mu je nastala uginućem divljači (košute).

9. Među strankama nije sporno da se 5. listopada 2016. na županijskoj cesti između Osijeka i Bilja dogodila nesreća na način da je košuta istrčala iz lovišta čiji je lovoovlaštenik tuženik, te da je u toj nesreći s jedne strane došlo do oštećenja vozila kojim je upravljao osiguranik tužitelja, a s druge strane do uginuća košute. Nije sporno ni to da vrijednost navedene košute iznosi 1.988,00 eura.

9.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz priloženih isprava Policijske postaje Beli Manastir i to zapisnika o očevidu i Odštetnog cjenika za izračun naknade za štete na divljači u lovištu ("Narodne novine", broj: 67/2006).

10. Među strankama je sporno odgovara li tužitelj tuženiku za štetu nastalu uginućem košute.

11. Tuženik smatra da odgovornost tužitelja proizlazi iz čl. 86. Zakon o lovstvu kao i iz čl. 1063. i 1064. ZOO koji propisuju odgovornost za štetu od opasne stvari. Tuženik smatra da je vozilo u pokretu opasna stvar, te da vlasnik opasne stvari odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti.

12. Tužitelj osporava svoju odgovornost za štetu po bilo kojoj osnovi pa tako i po osnovi objektivne odgovornosti jer se vozač kretao oprezno i unutar ograničene brzine, te ni na koji način nije doprinio nastanu štetnog događaja niti je prekršio bilo koju odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

13. Prema odredbi čl.86. st.1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj: 140/2005, 75/2009, 153/2009, 14/2014, 21/2016, 41/2016, 67/2016, u nastavku: ZL) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, osoba koja nanese štetu divljači u lovištu bespravnim lovom ili na drugi način obvezatna je nadoknaditi štetu.

14. Prema odredbi čl.1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (čl. 1064. ZOO). Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl.167. st.3. ZOO).

15. Budući da su i šteta na vozilu i šteta koja je nastala uginućem divljači (košute) nastale u istom štetnom događaju, te da je Županijski sud u Šibeniku svojom odlukom broj Gž-694/2022-3 od 11. studenog 2025. utvrdio osnovanim prigovor tuženika o podijeljenoj odgovornosti osiguranika tužitelja (vozača) za nastalu štetu na način da je utvrdio suodgovornost istog za predmetni štetni događaj jer je vozio neprilagođenom brzinom kršeći pri tome odredbu čl.51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je ovaj sud u nastavku postupka vezan za pravomoćno utvrđenje iz navedene drugostupanjske presude. Uzimajući u obzir navedeno, kao i činjenicu da se vozilo u pokretu zbog povećane opasnosti za okolinu smatra opasnom stvari, utvrđeno je da je osiguranik tužitelja (vozač) suodgovoran i za štetu nastalu na divljači. Budući da je drugostupanjski sud svojom odlukom utvrdio suodgovornost osiguranika tužitelja (vozača) za nastalu štetu na vozilu u omjeru od 25%, isti je u navedenom omjeru suodgovoran i za nastalu štetu na divljači (košuti) zbog čega je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke iz čl.1045. st.3. ZOO za naknadu štete tuženiku, te da je tužitelj dužan naknaditi štetu tuženiku na temelju čl.86. st.1. ZL u vezi čl.1063. i čl.1064. ZOO.

16. S obzirom da među strankama nije bilo sporno da vrijednost predmetne divljači (košute) iznosi 1.988,00 eura, a imajući u vidu utvrđeni doprinos osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja od 25%, to je i visinu protutužbenog zahtjeva trebalo umanjiti zbog čega je odlučeno da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi 25% iznosa vrijednosti predmetne divljači (košute) što iznosi 497,00 eura. Stoga je odlučeno kao u izreci na temelju čl. 167. st.3. ZOO.

17. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.12. st.6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) i čl.29 ZOO. Budući da tuženik nije dokazao je li podnio i kada je podnio odštetni zahtjev tužitelju, zatezna kamata mu je dosuđena od dana podnošenja protutužbenog zahtjeva 13. travnja 2018.

18. Budući da su stranke djelomično uspjele u parnici, odluka o trošku se temelji na čl.154. st.2. ZPP-a.

18.1. U odnosu na tužbeni zahtjev:

Tužitelj je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio sa 75 % tužbenog zahtjeva, a s visinom 72,26 %, zbog čega ukupni uspjeh tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev uzimajući u obzir i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 73,63 %, a tuženikov 26,37 % tužbenog zahtjeva.

18.2. U odnosu na protutužbeni zahtjev:

Tuženik je s osnovom protutužbenog zahtjeva uspio sa 25 % protutužbenog zahtjeva, a s visinom također 25 %, zbog čega ukupni uspjeh tuženika uzimajući u obzir i osnovu i visinu protutužbenog zahtjeva iznosi 25 %, a tužiteljev 75 % protutužbenog zahtjeva.

18.3. Budući da je tužitelj i s tužbenim i protutužbenim zahtjevom uspio u većem postotku od tuženika (73,63% i 75%), sud je odlučio da je tuženik dužan naknaditi trošak postupka tužitelju. Međutim, kako tužitelja nije zastupao odvjetnik kao punomoćnik, već je isti prema troškovniku tražio naknadu samo troškova sudske pristojbe i vještačenja koji su svakako bili potrebni u parnici, pa se stranci za koju je odlučeno da joj pripada trošak naknađuju u cijelosti, neovisno o postotku njezinog uspjeha u sporu, sud je tužitelju u cijelosti dosudio trošak vještačenja i plaćenih sudskih pristojbi i to trošak vještačenja u iznosu 424,72 eura i trošak pristojbe na tužbu u iznosu 118,12 eura i presudu u iznosu 118,12 eura što ukupno iznosi 660,96 eura.

Osijek, 13. svibnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika