REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI
Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina
Poslovni broj: P-258/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužiteljice KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Franu Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice IB te zamjenice punomoćnice tuženika odvjetničke vježbenice UB, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.323,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 0,11 EUR od 2.03.2008. do isplate
- na iznos od 3,67 EUR od 2.04.2008. do isplate
- na iznos od 18,08 EUR od 2.11.2008. do isplate
- na iznos od 1,75 EUR od 2.12.2008. do isplate
- na iznos od 19,88 EUR od 2.01.2009. do isplate
- na iznos od 22,34 EUR od 2.02.2009. do isplate
- na iznos od 23,57 EUR od 2.03.2009. do isplate
- na iznos od 20,63 EUR od 2.04.2009. do isplate
- na iznos od 21,05 EUR od 2.05.2009. do isplate
- na iznos od 16,24 EUR od 2.06.2009. do isplate
- na iznos od 12,01 EUR od 2.07.2009. do isplate
- na iznos od 13,49 EUR od 2.08.2009. do isplate
- na iznos od 16,63 EUR od 2.09.2009. do isplate
- na iznos od 14,84 EUR od 2.10.2009. do isplate
- na iznos od 13,10 EUR od 2.11.2009. do isplate
- na iznos od 17,10 EUR od 2.12.2009. do isplate
- na iznos od 20,89 EUR od 2.01.2010. do isplate
- na iznos od 24,88 EUR od 2.02.2010. do isplate
- na iznos od 23,83 EUR od 2.03.2010. do isplate
- na iznos od 30,56 EUR od 2.04.2010.do isplate
- na iznos od 28,82 EUR od 2.05.2010. do isplate
- na iznos od 32,20 EUR od 2.06.2010. do isplate
- na iznos od 51,24 EUR od 2.07.2010. do isplate
- na iznos od 46,91 EUR od 2.08.2010. do isplate
- na iznos od 63,16 EUR od 2.09.2010. do isplate
- na iznos od 54,58 EUR od 2.10.2010. do isplate
- na iznos od 48,14 EUR od 2.11.2010. do isplate
- na iznos od 67,75 EUR od 2.12.2010. do isplate
- na iznos od 70,25 EUR od 22.01.2011. do isplate
- na iznos od 71,08 EUR od 2.02.2011. do isplate
- na iznos od 72,66 EUR od 5.03.2011. do isplate
- na iznos od 0,01 EUR od 2.04.2011. do isplate
- na iznos od 36,36 EUR od 6.05.2011. do isplate
- na iznos od 18,21 EUR od 17.08.2011. do isplate
- na iznos od 20,08 EUR od 16.09.2011. do isplate
- na iznos od 12,92 EUR od 15.10.2011. do isplate
- na iznos od 34,18 EUR od 06.05.2011. do isplate
- na iznos od 7,23 EUR od 15.10.2011. do isplate
- na iznos od 22,30 EUR od 16.11.2011. do isplate
- na iznos od 16,73 EUR od 16.12.2011. do isplate
- na iznos od 56,70 EUR od 27.07.2011. do isplate
- na iznos od 6,19 EUR od 16.12.2011. do isplate
- na iznos od 24,06 EUR od 18.01.2012. do isplate
- na iznos od 43,81 EUR od 27.07.2011. do isplate
- na iznos od 62,10 EUR od 9.02.2012. do isplate
- na iznos od 65,19 EUR od 17.08.2011. do isplate
- na iznos od 12,57 EUR od 9.02.2012. do isplate
- na iznos od 38,68 EUR od 16.02.2012. do isplate
- na iznos od 48,87 EUR od 16.09.2012. do isplate
- na iznos od 33,57 EUR od 16.02.2012. do isplate
- na iznos od 17,45 EUR od 16.03.2012. do isplate
- na iznos od 44,00 EUR od 15.10.2011. do isplate
- na iznos od 8,13 EUR od 17.03.2012. do isplate
- na iznos od 26,03 EUR od 17.04.2012. do isplate
- na iznos od 16,35 EUR od 16.05.2012. do isplate
- na iznos od 41,53 EUR od 16.11.2012. do isplate
- na iznos od 10,00 EUR od 16.05.2012. do isplate
- na iznos od 36,71 EUR od 12.06.2012. do isplate
- na iznos od 6,76 EUR od 16.06.2012. do isplate
- na iznos od 41,89 EUR od 16.12.2011. do isplate
- na iznos od 53,95 EUR od 16.06.2012. do isplate
- na iznos od 46,05 EUR od 17.01.2012. do isplate
- na iznos od 11,93 EUR od 16.06.2012. do isplate
- na iznos od 27,36 EUR od 3.07.2012. do isplate
- na iznos od 13,93 EUR od 17.07.2012. do isplate
- na iznos od 46,59 EUR od 9.02.2012. do isplate
- na iznos od 52,95 EUR od 17.07.2012. do isplate
- na iznos od 44,73 EUR od 17.03.2012. do isplate
- na iznos od 4,08 EUR od 17.07.2012. do isplate
- na iznos od 27,95 EUR od 15.08.2012. do isplate
- na iznos od 19,82 EUR od 15.09.2012. do isplate
- na iznos od 44,38 EUR od 17.04.2012. do isplate
- na iznos od 7,62 EUR od 15.09.2012. do isplate
- na iznos od 44,57 EUR od 16.10.2012. do isplate
- na iznos od 44,69 EUR od 16.05.2012. do isplate
- na iznos od 38,12 EUR od 16.11.2012. do isplate
- na iznos od 45,68 EUR od 12.06.2012. do isplate
- na iznos od 29,44 EUR od 16.11.2012. do isplate
- na iznos od 25,17 EUR od 18.12.2012. do isplate
- na iznos od 44,03 EUR od 03.07.2012. do isplate
- na iznos od 39,11 EUR od 18.12.2012. do isplate
- na iznos od 14,83 EUR od 16.01.2013. do isplate
- na iznos od 43,25 EUR od 15.08.2012. do isplate
- na iznos od 48,48 EUR od 16.01.2013. do isplate
- na iznos od 4,76 EUR od 16.02.2013. do isplate
- na iznos od 39,82 EUR od 15.09.2012. do isplate
- na iznos od 53,16 EUR od 16.02.2013. do isplate
- na iznos od 33,87 EUR od 04.10.2012. do isplate
- na iznos od 6,39 EUR od 16.10.2012. do isplate
- na iznos od 5,85 EUR od 16.02.2013. do isplate
- na iznos od 30,69 EUR od 16.01.2014. do isplate
- na iznos od 18,41 EUR od 11.02.2014. do isplate
- na iznos od 35,33 EUR od 07.11.2012. do isplate
- na iznos od 6,68 EUR od 15.11.2012. do isplate
- na iznos od 17,40 EUR od 11.02.2014. do isplate
- na iznos od 36,19 EUR od 07.03.2014. do isplate
- na iznos od 4,06 EUR od 02.04.2014. do isplate
- na iznos od 35,79 EUR od 05.12.2012. do isplate
- na iznos od 6,08 EUR od 18.12.2012. do isplate
- na iznos od 5,00 EUR od 02.04.2014. do isplate
- na iznos od 35,85 EUR od 10.04.2014. do isplate
- na iznos od 10,74 EUR od 19.04.2014. do isplate
- na iznos od 5,99 EUR od 07.05.2014. do isplate
- na iznos od 35,56 EUR od 04.01.2013. do isplate
- na iznos od 5,68 EUR od 16.01.2013. do isplate
- na iznos od 6,79 EUR od 07.05.2014. do isplate
- na iznos od 35,61 EUR od 08.05.2014. do isplate
- na iznos od 14,83 EUR od 16.05.2014. do isplate
- na iznos od 33,84 EUR od 05.02.2013. do isplate
- na iznos od 4,69 EUR od 16.02.2013. do isplate
- na iznos od 1,69 EUR od 16.05.2014. do isplate
- na iznos od 12,62 EUR od 04.06.2014. do isplate
- na iznos od 34,98 EUR od 06.06.2014. do isplate
- na iznos od 7,37 EUR od 18.06.2014. do isplate
- na iznos od 34,75 EUR od 05.03.2013. do isplate
- na iznos od 4,78 EUR od 06.04.2013. do isplate
- na iznos od 57,66 EUR od 18.06.2014. do isplate
- na iznos od 30,89 EUR od 06.04.2013. do isplate
- na iznos od 9,19 EUR od 07.05.2013. do isplate
- na iznos od 22,63 EUR od 18.06.2014. do isplate
- na iznos od 12,71 EUR od 02.07.2014. do isplate
- na iznos od 22,91 EUR od 08.07.2014. do isplate
- na iznos od 25,72 EUR od 06.05.2013. do isplate
- na iznos od 12,04 EUR od 06.06.2013. do isplate
- na iznos od 12,60 EUR od 08.07.2014. do isplate
- na iznos od 27,34 EUR od 18.07.2014. do isplate
- na iznos od 12,99 EUR od 02.08.2014. do isplate
- na iznos od 6,82 EUR od 05.08.2014. do isplate
- na iznos od 21,18 EUR od 06.06.2013. do isplate
- na iznos od 14,04 EUR od 05.08.2014. do isplate
- na iznos od 29,31 EUR od 05.08.2014. do isplate
- na iznos od 2,13 EUR od 15.08.2014. do isplate
- na iznos od 29,90 EUR od 04.09.2014. do isplate
- na iznos od 18,32 EUR od 07.07.2013. do isplate
- na iznos od 16,10 EUR od 07.08.2013. do isplate
- na iznos od 6,72 EUR od 04.09.2014. do isplate
- na iznos od 36,81 EUR od 07.10.2014. do isplate
- na iznos od 2,10 EUR od 17.10.2014. do isplate
- na iznos od 17,46 EUR od 06.11.2014. do isplate
- na iznos od 16,57 EUR od 07.08.2013. do isplate
- na iznos od 19,11 EUR od 09.11.2013. do isplate
- na iznos od 19,92 EUR od 06.11.2014. do isplate
- na iznos od 4,98 EUR od 18.11.2014. do isplate
- na iznos od 37,61 EUR od 04.12.2014. do isplate
- na iznos od 2,48 EUR od 09.01.2015. do isplate
- na iznos od 4,50 EUR od 09.11.2013. do isplate
- na iznos od 31,15 EUR od 06.12.2013. do isplate
- na iznos od 1,57 EUR od 16.11.2014. do isplate
- na iznos od 35,38 EUR od 09.01.2015. do isplate
- na iznos od 26,81 EUR od 16.01.2015. do isplate
- na iznos od 4,10 EUR od 16.01.2015. do isplate
- na iznos od 2,41 EUR od 16.01.2014. do isplate
- na iznos od 1,53 EUR od 16.01.2015. do isplate
- na iznos od 50,10 EUR od 05.02.2015. do isplate
- na iznos od 48,10 EUR od 06.03.2015. do isplate
- na iznos od 9,94 EUR od 05.02.2015. do isplate
- na iznos od 49,57 EUR od 10.04.2015. do isplate
- na iznos od 49,63 EUR od 07.05.2015. do isplate
- na iznos od 17,18 EUR od 16.05.2015. do isplate
- na iznos od 49,94 EUR od 04.06.2015. do isplate
- na iznos od 49,23 EUR od 07.07.2015. do isplate
- na iznos od 17,94 EUR od 17.07.2015. do isplate
- na iznos od 47,16 EUR od 08.08.2015. do isplate
- na iznos od 4,62 EUR od 18.08.2015. do isplate
- na iznos od 45,47 EUR od 04.09.2015. do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tripostotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj u preostalom djelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.066,59 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.617,38 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio 16. svibnja 2023. tužbu ovome sudu u kojoj u bitnome navodi da su tužitelj i tuženik 07. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5103455985, (dalje u tekstu: Ugovor) temeljem kojeg je tuženik tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 40.000,00 CHF prema srednjem tečaju Banke, odnosno tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Tužitelj se sukladno Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke za CHF, važećem na dan odobrenja žiro- računa Banke, uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim Ugovorom određena kao promjenjiva.Tužitelj, nadalje navodi kako prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome i promjenjiva jednostranom odlukom banke. Tužitelj ističe kako su u predmetnom Ugovoru postojala dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa) što ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja, niti tijekom otplate nije moga znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza.Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovora o kreditima.Tužitelj, nadalje navodi kako se u konkretnom slučaju radilo upravo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, a o pojedinim ugovornim odredbama se uopće nije niti moglo pojedinačno pregovarati, budući su odredbe ugovora bile već unaprijed formulirane od strane banke kao trgovca te ih je tuženik mogao mijenjati kako je htio. Također, tuženik je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorio nepoštenu odredbu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Kako je i spomenutim pravomoćnim presudama utvrđena ništetnost ugovornih odredbi to je tuženik sukladno odredbama čl. 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora. Na temelju dostupnih mu podataka, tužitelj je izvršio izračun kojim je utvrdio kako je tuženik bez osnove, a temeljem nepoštenih odredaba o valutnoj klauzuli stekao iznos od 6.166,94 EUR / 46.464,80 kn.
2. Prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, budući da je predmetnim Ugovorom o kreditu u članku 14. ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke.
3. Ovaj sud, ocjenjuje istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, neosnovanim, budući da je u odredbi čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne Novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje: ZPK) propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Dakle, budući da se u predmetnom slučaju radi upravo o sporu u vezi s ugovorom o kreditu, za rješavanje predmetnog spora mjesno je nadležan i ovaj sud, budući da tužiteljica, kao potrošač, ima prebivalište na području ovog suda. Slijedom navedenoga, odbijen je kao neosnovan tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda (izreka rješenja).
4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 30. lipnja 2023. navodi kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnovu tako i visinu. Nadalje, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, osporava tužiteljevo svojstvo potrošaća, te istiće prigovor zastare. Navodi, kako je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019., posl.br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepravilna i nezakonita. Tuženik ističe da je sam VTS (a kako je to potvrđeno i odlukom VSRH-a) istaknuo kako njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke, budući da je on samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora i kako se, stoga, u pojedinačnim postupcima moraju uzeti u obzir informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik ukazuje na recentnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: USRH) posl. br. U-III-5458/2021 od dana 30. lipnja 2022. Tuženik, nadalje napominje kako su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula. Tuženik ističe kako u tom slučaju tužitelj nije ovlašten potraživati zakonske zatezne kamate od plaćanja svakog anuiteta, nego sljedeći dan od pravomoćnosti presuda kojom je pružena kolektivna zaštita. Tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
5. Podneskom od 8. listopada 2023. tužitelj navodi kako je netočan navod tuženika da tužiteljica ne bi bila aktivno legitimirana u ovome postupku, budući da knjigovodstvena kartica koju dostavlja tuženik dokazuje samo da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti. U odnosu na tuženikov prigovor zastare poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Trgovačkog suda u Zagrebu, poslbr. P-1402/12 od 4. srpnja 2013. prema kojoj zastara počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti odluke donesene u postupku kolektivne zaštite. Iz predmetnog ugovora o kreditu je vidljivo kako je tužitelj kao fizička osoba sklopio ugovor bez određene namjene odnosno za osobne, privatne svrhe. Tužitelj ističe kako ne može dokazivati negativne činjenice pa je teret dokaza ovdje na tuženiku da tužitelj ne bi bio potrošač.Nadalje, tužitelj obrazlaže kako su neosnovani navodi tuženika da navedene odredbe nisu nepoštene odnosno ništetne. Ističe kako tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti. Tužitelj smatra prigovor tuženika vezan uz tijek zatezne kamate u cijelosti neosnovanim. U predmetnom slučaju se radi o potrošačkom ugovoru za koji vrijede druga pravila nego za ugovor o zajmu, a i pravni shvaćanje na koje se poziva je iz 2004. godine, pa se na ovaj slučaj ne može primijeniti.Tuženik predlaže da se na okolnost visine potraživanje provede financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli.
6. Uz svoje podneske stranke se pozivaju te dostavljaju sudsku praksu u sličnim ili istovrsnim predmetima.
7. Tužitelj podneskom od 14. listopada 2025. specificira tužbenih zahtjev sukladno dopunskom Nalazu i mišljenju vještaka te potražuje iznos od 6.390,14 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznima kamatama.
8. Dakle, tužitelj je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja povećao tužbeni zahtjev za iznos od 223,20 EUR.
9. Tuženik na ročištu održanom 18. prosinca 2025. navodi da se protivi specificiranom tužbenom zahtjevu prema obračunu vještaka u kojem se plaćanjima tužiteljice prvo podmiruje glavnica, a onda kamata i trošak.
10. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sve po strankama predložene dokaze i to izračun tečajne razlike za dio otplaćenog kredita (str. 9-16 spisa), početni otplatni plan (stranica 18-20 spisa), Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5103455985 od 7.03.2007. (str. 21-24 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope od 01.04.2009., 06.10.2011. (str. 31-32 spisa), otplatni plan (stranica 28-29, 33-34 spisa), pregled prometa po kreditu 5103455985 za razdoblje od 8.03.2007.-01.12.2018. (str. 35-48 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskg vještaka za financije, računovodstvo i poreze dipl. oec. EB (stra. 209-214 spisa), dopuna nalaza i mišljenja dipl. oec. BB **.**.2024. (str. 223-239 spsia), te je tijekom postupka saslušana tužiteljica (str. 248 spisa).
11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica, kao korisnik kredita sa tuženikom, kao davateljem kredita sklopila dana 7. ožujka 2007. u Zagrebu kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5103455985, 81444/05 na iznos od 40.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja u 144 rate u iznosu od 432,76 CHF, i to uz dva jamca. Nadalje, također je nesporno kako se sve obveze iz Ugovora, kamate, naknade obračunavaju po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke, te kako je kamatna stopa promijenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 7,99 % godišnje, a obračunava se primjenom proporcijalnih metoda.
13. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tužiteljica primila zbog primjene valutne klauzule, a uslijed rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, je li tužitelj potrošač, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, aktivna legitimacija tužitelja i visina tužiteljevog potraživanja.
14. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu pretplaćenih iznosa po ugovoru o potrošaćkom kreditu temeljem stečenog bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjeni tečaja za valutu CHF u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta.
15. Po ocjeni ovog suda u cijelosti je neosnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, budući da je iz knjigovodstvene kartice razvidno kako je predmetni kredit u cijelosti otplačen, te je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
16. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05-156/22 dalje; ZOO), te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno za valutnu klauzulu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke tj. tim je presudama utvrđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna zbog kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl. 241. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 114/22), budući je tužba podnesena 16. svibnja 2023. tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok.
17. Tužiteljica, saslušana kao stranka u postupku u svom iskazu je navela kako su u vrijeme dizanja predmetnog kredita bila teška vremena te kako je imala nekoliko manjih kredita koje je htjela zatvoriti sa jednim većim kreditom. U to vrijeme Erste banka je nudila kredit iz minusa u plus koji su reklamirali.Kada je došla u banku da se raspita o predmetnom kreditu rečeno joj je kako uz 2 jamca može dobiti kredit u CHF. Ona je mislila da je to praktički isto kao i da je kredit u EUR, te je na isti pristala. Sama procedura oko sklapanja kredita je bila vrlo kratka, te je nitko iz banke nije upozorio o nikakvim rizicima. Kada je rata narasla budući da je i suprug imao kredit u CHF morali su prodati stan. Sam ugovor je pročitala, ali nije imala nikakvih nejasnoća, budući da nije bila stručna, a imala je povjerenja u banku.Nikakve letke niti brošure vezano za predmetni kredit nije dobila.Od samog kredita vrlo malo joj je isplaćeno, jer je novac otišao na zatvaranje manjih kredita.
18. Sud je u ovom postupku u cijelosti ocijenio vjerodostojnim navode tužiteljice, budući da je njezin iskaz uvjerljiv i logičan, te iz istog proizlazi kako je tuženik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije upozorio na potencijalne rizike valutne klauzule, niti se o istoj pojedinačno pregovaralo, a iz oblika i sadržaja samog Ugovora o kreditu ( stranica 21-24 spisa) razvidno je kako je predmetni ugovor sklopljen na standardnom obrascu tuženika. Nadalje, iz iskaza nedvojbeno proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu tužiteljica sklopila u svojstvu potrošača, budući da se radilo o kreditu podignutom za zatvaranje obveza, tzv. kreditu iz minusa u plus. Sukladno čl. 3 st. 1. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poslovnoj djelatnosti. Kako tužiteljica u svom iskazu navodi predmetni kredit je podigla jer su joj trebala sredstva kojima bi zatvorila više manjih kredita, a od samog isplaćenog iznosa joj je jako malo ostalo iz čega proizlazi kako je kredit podignut u privatne, a ne poslovne svrhe. Također negativnu činjenicu da tužiteljica nema svojstvo potrošača u ovom postupku je trebao dokazati tuženik, a što on nije tijekom postupka dokazao pa je stoga sud iste ocijenio neosnovanim. Nadalje, valja napomenuti kako je tužiteljica po svom zanimanju drvni tehničar te kako iz njezinog iskaza proizlazi u vrijeme sklapanja kredita nije raspolagala stručnim ekonomskim znanjem o valutnoj klauzuli te drugim ekonomskim pojmovima te je bila u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na tuženika koji je na tom području profesionalac, te je raspolagao stručnim i profesionalnim znanjem, a nije postupio sukladno čl. 4. ZOO-a uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običaja, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi.
19. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) i to člancima 81., 82. i 90., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
20. Sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih inateresa i prava iz tužbe (čl. 502.a stav. 1. ZPP-a) ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.S obzirom na to da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor o kreditu djelomično je nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO-a te isti u tom dijelu nema učinak. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, dužan vrati iznose koje primio temeljem ništetne ugovorne odredbe.Slijedom navedenoga, po ocjeni ovog suda dio predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula svakako ne može proizvoditi pravne učinke te je predmetni Ugovor po ocjeni ovog suda u tom dijelu ništetan. Ovdje je potrebno pojasniti kako tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom i kasnije postavljenim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnim, međutim, na isto sud pazi po službenoj dužnosti.
21. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 27. rujna 2024. proizlazi kako je vještak obzirom da je kredit otkazan 3. rujna 2013. izdvojio aniutete koji su otplaćeni u cijelosti te utvrdio kako ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 859,57 kn, odnosno 114,07 eura.
22. U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je podneskom od 14. listopada 2024. prigovarao u dijelu u kojem je vještak izračunao pretplatu po osnovi tečajne razlike u iznosu od 2.549,82 eura samo za preplaćene anuitete do zaključno anuiteta od 1. rujna 2012., a ne za cijelo razdoblje otplate kredita, obzirom da je zadatak vještaka bio da kroz cijelo razdoblje otplate kredita izračuna razliku plaćenih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute CHF na dan plaćanja po srednjem tečaju HNB i anuiteta koji bi bili plaćeni u kunskoj protuvrijednosti valute CHF da je kroz cijelo vrijeme otplate kredita vrijedio srednji tečaj HNB za CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita. Razliku je potrebno izračunati u valuti HRH s time da se uz ukupni iznos pretplate izrazi i razlika po svakom anuitetu zasebno kao i datum plaćanja svakog anuiteta.
23. U dopunskom nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2024. vještak je prikazao razliku anuiteta uzimajući u obzir uplate koje su iskazane u Pregledu prometa po kreditu, odnosno uplate koje je tužiteljica vršila do dana 2. studenog 2018. i to kroz dvije varijante: a) uzimajući u obzir plaćanja tužiteljice gdje se prvo podmiruju redovne kamate i glavnica i varijante b) uzimajući u obzir plaćanja tužiteljice gdje se prvo podmiruju zatezne kamate, a zatim redovne kamate i glavnica.
24. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj sukladno dopunskom Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. oec. EB od 16. prosinca 2024. potražuje sveukupni iznos od 6.390,14 EUR uzimajući u obzir, budući da je kredit otkazan 3. rujna 2013. plaćanja tužiteljice gdje se prvo podmiruju radovne kamate i glavnica.
25. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka stranke nisu imale prigovore na dopunski nalaz i mišljenje od 16. prosinca 2024., već se tuženik na ročištu održanom 18. prosinca 2025. protivio specificiranom tužbenom zahtjevu prema obračunu vještaka u kojem se plaćanjima tužiteljice prvo podmiruje glavnica, a onda kamata i trošak, budući da je poznato da se sukladno članku 172. ZOO-a najprije podmiruju troškovi, pa kamata i glavnica.
26. Sud je prihvatio varijantu B dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka jer je ista izrađena sukladno pravilima o uračunavanju ispunjenja Zakona o obveznim odnosima, prema kojima se sukladno odrebi članka 172. ZOO-a ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Isto s obzirom da je kredit bio otkazan, a navedeno pravno pravilo odgovara stvarnom tijeku zatavaranja obveze nakon otkaza ugovora o kreditu. Sud takav nalaz i mišljenje smatra objektivnim, stručnim i danim u skladu s pravilima struke te ga prihvaća u cijelosti.
27. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju sukladno čl. 1115. ZOO-a isplati iznos od 4.323,55 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/2022).
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., 155. st. 1. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023 - dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik predan na ročištu dana 23. travnja 2026., vrijednost predmeta spora, te činjenicu da je tužitelj u odnosu na osnovu uspio 100%, dok je u odnosu na visinu uspio sa 89,62 % ( potraživao je 6.390,14 eura, a dosuđeno mu je 4.323,55 eura).Ukupni uspjeh tužitelja iznosi 83,83 % (167,65:2) pa kad se od tog uspjeha oduzme uspjeh tuženika od 16,17 % proizlazi kako tužitelju treba priznati ukupni trošak od 67,66 %.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 16. svibnja 2023. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak očitovanja na odgovor na tužbu od 08. listopada 2023. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 3.09. 2024., 18.12. 2025. i 23.04.2026. za svako pod 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak očitanja na nalaz i mišljenje vještaka od 14.10.2024.,14.10.2025 i 16.04.2026. za svako u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 50 bodova(Tbr. 9/3 Tarife) ukupno 850 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.700,00 EUR, odnosno s pripadajućim PDV-om 25 % (Tbr. 42. ) 425,00 EUR ukupno iznosi 2.125,00 EUR. Tužitelju je također priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje prema računu iz spisa u iznosu od 265,45 EUR.
Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.390,45 EUR. Budući da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 67,66 % pripada mu na ime troškova iznos od 1.617,38 EUR.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22). te je odlučeno kako pod točkom III. izreke presude.
29. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, budući da spisu ne prileži dokaz o njezinoj uplati u smislu članka 155. ZPP-a.
U Svetom Ivanu Zelini 13. svibnja 2026.
S U D A C:
Iva Raos
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.
DN-a:
1.tužitelju, po pun
2.tuženiku, po pun.
