Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-574/2023-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja LZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Damiru Karajiću, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja MZ, odvjetnika Damira Karajića i zamjenice punomoćnika tužitelja Alme Tatalović, odvjetnice u Karlovcu po objavi 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju LZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.799,42 EUR, uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019.g. do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022.g. do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 1.1.2023.g. do 30.6.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024.g. po stopi od 7,50 %, od 01.07.2024.g. do 31.12.2024.g. po stopi od 7,25%, a od 01.01.2025.g. pa do isplate po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

-15,57 Eur tekućom od 12.03.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.04.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.05.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 11.06.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.07.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.08.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.09.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.10.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 12.11.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.12.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.01.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 11.02.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.03.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.04.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 12.05.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.06.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.07.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 11.08.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.09.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.10.2008.,

-16,21 Eur tekućom od 10.11.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.12.2008.,

-24,22 Eur tekućom od 12.01.2009.,

-38,92 Eur tekućom od 10.02.2009.,

-43,70 Eur tekućom od 10.03.2009.,

-35,31 Eur tekućom od 10.04.2009.,

-33,81 Eur tekućom od 11.05.2009.,

-32,97 Eur tekućom od 10.06.2009.,

-34,66 Eur tekućom od 10.07.2009.,

-31,29 Eur tekućom od 10.08.2009.,

-32,82 Eur tekućom od 10.09.2009.,

-30,19 Eur tekućom od 12.10.2009.,

-32,53 Eur tekućom od 10.11.2009.,

-31,19 Eur tekućom od 10.12.2009.,

-44,23 Eur tekućom od 11.01.2010.,

-47,93 Eur tekućom od 10.02.2010.,

-47,15 Eur tekućom od 10.03.2010.,

-50,29 Eur tekućom od 12.04.2010.,

-54,82 Eur tekućom od 10.05.2010.,

-58,85 Eur tekućom od 10.06.2010.,

-66,59 Eur tekućom od 12.07.2010.,

-59,03 Eur tekućom od 10.08.2010.,

-78,24 Eur tekućom od 10.09.2010.,

-68,16 Eur tekućom od 11.10.2010.,

-70,11 Eur tekućom od 10.11.2010.,

-78,47 Eur tekućom od10.12.2010.,

-89,53 Eur tekućom od 10.01.2011.,

-70,32 Eur tekućom od 10.02.2011.,

-74,07 Eur tekućom od 10.03.2011.,

-68,76 Eur tekućom od 11.04.2011.,

-80,79 Eur tekućom od 10.05.2011.,

-89,03 Eur tekućom od 10.06.2011.,

-92,77 Eur tekućom od 11.07.2011.,

-134,34 Eur tekućom od 10.08.2011.,

-94,91 Eur tekućom od 12.09.2011.,

-89,03 Eur tekućom od 10.10.2011.,

-90,48 Eur tekućom od 10.11.2011.,

-89,94 Eur tekućom od 12.12.2011.,

-95,07 Eur tekućom od 10.01.2012.,

-98,66 Eur tekućom od 10.02.2012.,

-99,77 Eur tekućom od 12.03.2012.,

-97,16 Eur tekućom od 10.04.2012.,

-98,55 Eur tekućom od 10.05.2012.,

-99,99 Eur tekućom od 11.06.2012.,

-97,84 Eur tekućom od 10.07.2012.,

-97,63 Eur tekućom od 10.08.2012.,

-93,58 Eur tekućom od 10.09.2012.,

-94,96 Eur tekućom od 10.10.2012.,

-97,98 Eur tekućom od 12.11.2012.,

-97,02 Eur tekućom od 10.12.2012.,

-98,40 Eur tekućom od 10.01.2013.,

-94,47 Eur tekućom od 11.02.2013.,

-92,95 Eur tekućom od 11.03.2013.,

-97,29 Eur tekućom od 10.04.2013.,

-93,05 Eur tekućom od 10.05.2013.,

-90,81 Eur tekućom od 10.06.2013.,

-88,29 Eur tekućom od 10.07.2013.,

-91,38 Eur tekućom od 12.08.2013.,

-93,07 Eur tekućom od 10.09.2013.,

-94,68 Eur tekućom od 10.10.2013.,

-95,03 Eur tekućom od 11.11.2013.,

-97,16 Eur tekućom od 10.12.2013.,

-82,43 Eur tekućom od 10.01.2014.,

-59,87 Eur tekućom od 10.02.2014.,

-61,01 Eur tekućom od 10.03.2014.,

-60,80 Eur tekućom od 10.04.2014.,

-58,96 Eur tekućom od 12.05.2014.,

-58,70 Eur tekućom od 10.06.2014.,

-60,29 Eur tekućom od 10.07.2014.,

-61,91 Eur tekućom od 11.08.2014.,

-62,76 Eur tekućom od 10.09.2014.,

-62,85 Eur tekućom od 10.10.2014.,

-64,40 Eur tekućom od 10.11.2014.,

-64,89 Eur tekućom od 10.12.2014.,

-65,51 Eur tekućom od 12.01.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.02.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.03.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.04.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 11.05.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.06.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.07.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.08.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.09.2015.,

-656,90 Eur tekućom od 03.02.2016.,

te da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.956,18 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 13. 5. 2026. do isplate stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku 15 dana.

II Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 887,93 eura (prije 6.690,13 HRK) uvećane za zatezne kamate tekuće od dana 2. 2. 2016. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su Tužitelj kao korisnik kredita te HVB Splitska banka d.d. kao kreditor, su sklopile Ugovor o kreditu, broj: 11223/06 od 18.01.2006. Tužitelj sa sljednikom HVB Splitska Banka d.d., Societe Generale - Splitska banka d.d., dana 03.02.2016. sklapa Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu br. 11223/06.Tuženik OTP banka d.d. društvo je preuzimatelj Splitske banke d.d. (rješenje Trgovačkog suda u Splitu, St Tt-19/201-2 od 11.01.2019. Kreditor je korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 46.290,90 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke na dan korištenja. Točkom 2. Ugovora o kreditu određuje se da sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, ako Ugovorom nije drugačije određeno. Točkom 5. Ugovora o kreditu ugovara se redovna kamata u iznosu 4,20% godišnje, promjenjiva. Navedene odredbe članaka 2. i 5. Ugovora o kreditu broj: 11223/06 od 18.01.2006. su ništetne i nepoštene odredbe:

1. na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

2. da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 70/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Dokaz:

1. Ugovor o kreditu,

2. Dodatak 1. Ugovoru o kreditu,

3. Izvod iz sudskog registra (St Tt-19/201-2 od 11.01.2019.),

4. Po potrebi uvid u sudski registar tuženika, HVB Splitska banka d.d., Societe Generale - Splitska banka d.d. i Splitska banka d.d. radi utvrđivanja statusnih promjena društava te utvrđivanja pravnog odnosa sljedništva.

2. Tužitelj je prije utuženja izračunao svoju tražbinu na osnovi preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive (varijabilne) kamate i valutne klauzule u otplatnom razdoblju. Do preplate kredita u otplatnom razdoblju došlo je zbog ništetnih i nepoštenih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu, a koje sadrže parametre promjene iznosa mjesečnih anuiteta kredita i to jednostranom odlukom tuženika, kako u pogledu izmjene dugovane kamate kredita, tako i u pogledu primjene valutne klauzule na dospjele iznose anuiteta, a koje parametre tužitelj u vrijeme zasnivanja ugovornog odnosa nije mogao predvidjeti niti je na njih mogao utjecati u otplatnom razdoblju. Izračun tražbine tužitelj vrši temeljem dokumentacije prethodno dostavljene od strane tuženika. Tražbina tužitelja zasniva se na razlici između kamate koju je korisnik kredita plaćao i kamate koju bi plaćao da se kamatna stopa nije mijenjala i razlike - više isplaćenog iznosa kredita do kojeg je došlo zbog valutne klauzule - promjene tečaja HRK/CHF kroz otplatno razdoblje. Po izračunu tužitelj je utvrdio da je kredit preplatio u iznosu od 46.284,34 kn.

Dokaz:

5. Vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke,

6. Početni plan otplate,

7. Promjene kamatne stope kroz otplatno razdoblje,

8. Otplatni plan od 27.02.2015. u CHF,

9. Dokumentacija po Ugovoru o kreditu, broj: 11223/06,a koja bi bila potrebna vještaku radi izračuna tražbine, zatražiti od tuženika temeljem čl.233. ZPP -a (prvenstveno stvarni plan otplate u CHF i kunama, obavijesti o promjeni kamatne stope).

3. Pravna osnova

Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013. (djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž.7129/13-4 od 13.06.2014., a nakon toga je Vrhovni sud RH svojom odlukom Revt-249/14-2 od 09.04.2015. revizije stranaka odbio kao neosnovane) i u odnosu na ovdje tuženika je utvrđeno da je u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U odluci Vrhovnog suda RH, br. Revt-249/14-2 od 09.04.2015. navedeno je da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrđuje se da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 70/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev- 2868/18 utvrđeno je da potrošač koji je konvertirao CHF kredit time nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu.

4. Temeljem članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog, obzirom na citiranu odredbu članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, kao i pravomoćnu odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P - 1401/2012 od 04.07.2013., u ispunjenju obveza tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu došlo je do povrede prava tužitelja kao potrošača koja se očituje u od tuženika jednostranom povećanju ugovorene kamate, a što je rezultiralo više otplaćenim iznosom stope redovne kamate od ugovorene (varijabilna kamata) i prekomjerno plaćenom iznosom kredita po osnovi valutne klauzule, promjene tečaja HRK/CHF kroz otplatno razdoblje.

Dokaz:

10. Uvid u presude: Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013., VTS RH posl.br. Pž.7129/13-4 od 13.06.2014., VSRH Revt-249/14-2 od 09.04.2015., VTS Republike Hrvatske, posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. SRH posl.br. Rev-2868/18.

5. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese slijedeću presudu:

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju LZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 46.284,34 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od:

- 62,49 kn tekućom od 12.03.2007.,

- 55,44 kn tekućom od 10.04.2007.,

- 31,54 kn tekućom od 10.05.2007.,

- 32,18 kn tekućom od 11.06.2007.,

- 16,09 kn tekućom od 10.07.2007.,

- 35,42 kn tekućom od 10.08.2007.,

- 35,18 kn tekućom od 10.09.2007.,

- 14,18 kn tekućom od 10.10.2007.,

- 30,45 kn tekućom od 12.11.2007.,

- 21,62 kn tekućom od 10.12.2007.,

- 43,63 kn tekućom od 10.01.2008.,

- 61,45 kn tekućom od 11.02.2008.,

- 89,47 kn tekućom od 10.03.2008.,

- 67,29 kn tekućom od 10.04.2008.,

- 49,23 kn tekućom od 12.05.2008.,

- 47,56 kn tekućom od 10.06.2008.,

- 34,82 kn tekućom od 10.07.2008.,

- 27,41 kn tekućom od 11.08.2008.,

- 34,83 kn tekućom od 10.09.2008.,

- 82,69 kn tekućom od 10.10.2008.,

- 155,77 kn tekućom od 10.11.2008.,

- 104,80 kn tekućom od 10.12.2008.,

- 188,53 kn tekućom od 12.01.2009.,

- 292,83 kn tekućom od 10.02.2009.,

- 338,07 kn tekućom od 10.03.2009.,

- 266,44 kn tekućom od 10.04.2009.,

- 267,29 kn tekućom od 11.05.2009.,

- 253,58 kn tekućom od 10.06.2009.,

- 262,88 kn tekućom od 10.07.2009.,

- 239,23 kn tekućom od 10.08.2009.,

- 258,26 kn tekućom od 10.09.2009.,

- 238,87 kn tekućom od 12.10.2009.,

- 253,07 kn tekućom od 10.11.2009.,

- 249,47 kn tekućom od 10.12.2009.,

- 345,74 kn tekućom od 11.01.2010.,

- 370,10 kn tekućom od 10.02.2010.,

- 361,40 kn tekućom od 10.03.2010.,

- 392,09 kn tekućom od 12.04.2010.,

- 420,72 kn tekućom od 10.05.2010.,

- 461,69 kn tekućom od 10.06.2010.,

- 499,67 kn tekućom od 12.07.2010.,

- 446,84 kn tekućom od 10.08.2010.,

- 589,00 kn tekućom od 10.09.2010.,

- 512,66 kn tekućom od 11.10.2010.,

- 532,33 kn tekućom od 10.11.2010.,

- 591,31 kn tekućom od 10.12.2010.,

- 678,74 kn tekućom od 10.01.2011.,

- 532,78 kn tekućom od 10.02.2011.,

- 564,21 kn tekućom od 10.03.2011.,

- 519,71 kn tekućom od 11.04.2011.,

- 609,41 kn tekućom od 10.05.2011.,

- 669,97 kn tekućom od 10.06.2011.,

- 701,62 kn tekućom od 11.07.2011.,

- 1.011,31 kn tekućom od 10.08.2011.,

- 708,69 kn tekućom od 12.09.2011.,

- 674,69 kn tekućom od 10.10.2011.,

- 684,41 kn tekućom od 10.11.2011.,

- 679,95 kn tekućom od 12.12.2011.,

- 725,23 kn tekućom od 10.01.2012.,

- 743,37 kn tekućom od 10.02.2012.,

- 744,50 kn tekućom od 12.03.2012.,

- 732,55 kn tekućom od 10.04.2012.,

- 738,83 kn tekućom od 10.05.2012.,

- 750,66 kn tekućom od 11.06.2012.,

- 734,30 kn tekućom od 10.07.2012.,

- 737,26 kn tekućom od 10.08.2012.,

- 705,16 kn tekućom od 10.09.2012.,

- 713,83 kn tekućom od 10.10.2012.,

- 738,77 kn tekućom od 12.11.2012.,

- 731,64 kn tekućom od 10.12.2012.,

- 741,44 kn tekućom od 10.01.2013.,

- 713,46 kn tekućom od 11.02.2013.,

- 700,53 kn tekućom od 11.03.2013.,

- 733,28 kn tekućom od 10.04.2013.,

- 706,17 kn tekućom od 10.05.2013.,

- 689,26 kn tekućom od 10.06.2013.,

- 665,89 kn tekućom od 10.07.2013.,

- 646,43 kn tekućom od 12.08.2013.,

- 661,48 kn tekućom od 10.09.2013.,

- 680,97 kn tekućom od 10.10.2013.,

- 682,67 kn tekućom od 11.11.2013.,

- 694,26 kn tekućom od 10.12.2013.,

- 584,19 kn tekućom od 10.01.2014.,

- 405,74 kn tekućom od 10.02.2014.,

- 413,26 kn tekućom od 10.03.2014.,

- 407,60 kn tekućom od 10.04.2014.,

- 397,21 kn tekućom od 12.05.2014.,

- 395,15 kn tekućom od 01.06.2014.,

- 403,51 kn tekućom od 10.07.2014.,

- 418,91 kn tekućom od 11.08.2014.,

- 424,51 kn tekućom od 10.09.2014.,

- 420,10 kn tekućom od 10.10.2014.,

- 437,13 kn tekućom od 10.11.2014.,

- 441,64 kn tekućom od 10.12.2014.,

- 443,43 kn tekućom od 12.01.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.02.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.03.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.04.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 11.05.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.06.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.07.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.08.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.09.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 12.10.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.11.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.12.2015.,

- 444,54 kn tekućom od 10.01.2016.,

- 444,54 kn tekućom od 10.02.2016.,

pa sve do isplate po stopi od 15% do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. pa sve do isplate po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 5. 11. 2025. sukladno izračunu varijante 1 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D&S d.o.o. u odnosu na razliku zbog ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule što iznosi 6.142,52 eura, te potražuje i razliku glavnice u iznosu od 656,90 eura, ukupno 6.799,42 eura, slijedom čega tužbeni zahtjev glasi:

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju LZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.799,42 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od:

-15,57 Eur tekućom od 12.03.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.04.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.05.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 11.06.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.07.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.08.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.09.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.10.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 12.11.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.12.2007.,

-15,57 Eur tekućom od 10.01.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 11.02.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.03.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.04.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 12.05.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.06.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.07.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 11.08.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.09.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.10.2008.,

-16,21 Eur tekućom od 10.11.2008.,

-15,57 Eur tekućom od 10.12.2008.,

-24,22 Eur tekućom od 12.01.2009.,

-38,92 Eur tekućom od 10.02.2009.,

-43,70 Eur tekućom od 10.03.2009.,

-35,31 Eur tekućom od 10.04.2009.,

-33,81 Eur tekućom od 11.05.2009.,

-32,97 Eur tekućom od 10.06.2009.,

-34,66 Eur tekućom od 10.07.2009.,

-31,29 Eur tekućom od 10.08.2009.,

-32,82 Eur tekućom od 10.09.2009.,

-30,19 Eur tekućom od 12.10.2009.,

-32,53 Eur tekućom od 10.11.2009.,

-31,19 Eur tekućom od 10.12.2009.,

-44,23 Eur tekućom od 11.01.2010.,

-47,93 Eur tekućom od 10.02.2010.,

-47,15 Eur tekućom od 10.03.2010.,

-50,29 Eur tekućom od 12.04.2010.,

-54,82 Eur tekućom od 10.05.2010.,

-58,85 Eur tekućom od 10.06.2010.,

-66,59 Eur tekućom od 12.07.2010.,

-59,03 Eur tekućom od 10.08.2010.,

-78,24 Eur tekućom od 10.09.2010.,

-68,16 Eur tekućom od 11.10.2010.,

-70,11 Eur tekućom od 10.11.2010.,

-78,47 Eur tekućom od10.12.2010.,

-89,53 Eur tekućom od 10.01.2011.,

-70,32 Eur tekućom od 10.02.2011.,

-74,07 Eur tekućom od 10.03.2011.,

-68,76 Eur tekućom od 11.04.2011.,

-80,79 Eur tekućom od 10.05.2011.,

-89,03 Eur tekućom od 10.06.2011.,

-92,77 Eur tekućom od 11.07.2011.,

-134,34 Eur tekućom od 10.08.2011.,

-94,91 Eur tekućom od 12.09.2011.,

-89,03 Eur tekućom od 10.10.2011.,

-90,48 Eur tekućom od 10.11.2011.,

-89,94 Eur tekućom od 12.12.2011.,

-95,07 Eur tekućom od 10.01.2012.,

-98,66 Eur tekućom od 10.02.2012.,

-99,77 Eur tekućom od 12.03.2012.,

-97,16 Eur tekućom od 10.04.2012.,

-98,55 Eur tekućom od 10.05.2012.,

-99,99 Eur tekućom od 11.06.2012.,

-97,84 Eur tekućom od 10.07.2012.,

-97,63 Eur tekućom od 10.08.2012.,

-93,58 Eur tekućom od 10.09.2012.,

-94,96 Eur tekućom od 10.10.2012.,

-97,98 Eur tekućom od 12.11.2012.,

-97,02 Eur tekućom od 10.12.2012.,

-98,40 Eur tekućom od 10.01.2013.,

-94,47 Eur tekućom od 11.02.2013.,

-92,95 Eur tekućom od 11.03.2013.,

-97,29 Eur tekućom od 10.04.2013.,

-93,05 Eur tekućom od 10.05.2013.,

-90,81 Eur tekućom od 10.06.2013.,

-88,29 Eur tekućom od 10.07.2013.,

-91,38 Eur tekućom od 12.08.2013.,

-93,07 Eur tekućom od 10.09.2013.,

-94,68 Eur tekućom od 10.10.2013.,

-95,03 Eur tekućom od 11.11.2013.,

-97,16 Eur tekućom od 10.12.2013.,

-82,43 Eur tekućom od 10.01.2014.,

-59,87 Eur tekućom od 10.02.2014.,

-61,01 Eur tekućom od 10.03.2014.,

-60,80 Eur tekućom od 10.04.2014.,

-58,96 Eur tekućom od 12.05.2014.,

-58,70 Eur tekućom od 10.06.2014.,

-60,29 Eur tekućom od 10.07.2014.,

-61,91 Eur tekućom od 11.08.2014.,

-62,76 Eur tekućom od 10.09.2014.,

-62,85 Eur tekućom od 10.10.2014.,

-64,40 Eur tekućom od 10.11.2014.,

-64,89 Eur tekućom od 10.12.2014.,

-65,51 Eur tekućom od 12.01.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.02.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.03.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.04.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 11.05.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.06.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.07.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.08.2015.,

-61,34 Eur tekućom od 10.09.2015.,

-656,90 Eur tekućom od 03.02.2016.,

7. U odgovoru na tužbu tuženik prije upuštanja u raspravljanje o osnovi i visini tužbenog zahtjeva ističe prigovor zastare te predlaže prekid ovog postupka do donošenja odluke o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-6623/17 od 14. 6. 2018. (dalje u tekstu: Presuda VTS-a) kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12 od 4. 7. 2013. (dalje u tekstu: Presuda TS-a) donesena u kolektivnom sporu (dalje u tekstu: Parnica Potrošač). Budući da se argumentacija koju je tužitelj prezentirao u Tužbi u bitnome zasniva na utvrđenjima iz Parnice Potrošač, a koja tužitelju služi i kao primarno uporište za utvrđenje spornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu kao ništetnih i nepoštenih, odluka VSRH o reviziji tuženika podnesenoj protiv Presude VTS -a i Presude TS-a nedvojbeno predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12 ZPP-a.

8. Tužba je u cijelosti neosnovana te u nastavku tuženik pravovremeno u zakonskom roku daje odgovor na tužbu i predlaže naslovnom sudu da odbaci, a podredno odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, u skladu sa navodima iz nastavka ovog odgovora na tužbu.

9. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 17. 6. 2019. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa sukladno ZOO-a (NN 35/05- 29/08, dalje: ZOO). Budući da sud sukladno čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 - 89/14, dalje: ZPP), nije vezan pravnom osnovu koju je odredio tužitelj, ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja koju bi sud mogao zauzeti, tuženik obrazlaže svoj gornji prigovor kako slijedi. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjiv je zastarni rok iz odredbe čl. 230. ZOO-a, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Iako tužitelj nije specificirao tužbeni zahtjev, a uzevši u obzir činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 2005. lako je zaključiti kako je nedvojbeno protekao i subjektivni i objektivni zastarni rok. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjiv bi bio zastarni rok iz odredbe čl. 226. ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe da se i kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti. Stoga sukladno čl. 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što su izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Slijedom navedenog, bilo bi nedopustivo da primjerice takve tražbine tuženika prema tužitelju zastarijevaju za tri godine, a li da tražbina tužitelja za povrat istoga zastarijeva u duljem roku. Ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. U tom smislu, tuženik upućuje na odredbe o ništetnosti odnosno činjenicu da ništetnost nastaje ex tunc, tj. od samog trenutka sklapanja posla (tako i L i M u knjizi Građansko pravo).Stoga, i obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti, odnosno od samog sklapanja posla, a od tada počinje teći zastara. Tuženik se poziva na pravno shvaćanje izraženo u presudi VSRH Rev x 183/2011-2, dakle, VSRH je zauzeo pravno shvaćanje da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Dosljednom primjenom ovog shvaćanja, a uzevši u obzir trenutak sklapanja ugovora, jasno je da je u odnosu na potraživanje iz tužbe nastupila zastara.

10. Nadalje, tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretni predmet. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na "prosječnog potrošača" , ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS -a koja predstavljaju jedini temelj postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i argumentacije kojom se isti potkrepljuje. Načelo zaštite potrošača i njegovih dosega potrebno je promotriti kritički, dakle, u svakom pojedinom sporu je potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana Presuda VTS-a, posebno vodeći se uputom VSRH u rješenju broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. S time u vezi, tuženik u prilogu ovog odgovora na tužbu dostavlja i presudu Županijskog suda u Puli broj Gž 311/2018 od 9. siječnja 2018., naime, drugostupanjski sud praktično u cijeloj presudi problematizira činjenicu da je tužitelju bilo jasno što je ugovarao te da se ne može tretirati kao prosječni potrošač s obzirom da je ekonomske naobrazbe. Iz toga razloga, odredbe ugovora se ne mogu smatrati kao nejasne i nerazumljive a priori.

11. Ovakav tužbeni zahtjev ne nalazi opravdanje niti u zakonskoj i drugoj regulativi primjenjivoj na predmetni ugovorni odnos, niti u postupanju tuženika kao ugovorne strane, a niti u Parnici Potrošač, čijim utvrđenjima tužitelj nastoji dokazati opravdanost svojeg stajališta. Slijedom navedenog, ovaj dio tužbenog zahtjeva je apsolutno neosnovan i nedokazan. Predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik sklopili dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Tužena banka ukazuje na to da je sukladno članku 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Prema tome, na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, s obzirom na to da je to upravo i potvrdio neovisni revizor.

12. Nadalje, tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS -a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to uopće nije bilo predmetnom utvrđenja u Parnici Potrošač.

U kolektivnom sporu bila je ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope (a ne sama promjenjivost), u skladu sa jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. Iako je kamatna stopa doista rasla, uslijed promjena na tržištu kapitala, ona niti u jednom trenutku nije bila niti blizu najviše propisane zakonske zatezne kamate. Isto tako, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi, izrijekom je predviđalo tek mogućnost ugovarana promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu RH.

13. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama Tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti:

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,

- da je odredba i/ili nejasna, i /ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva, te naposljetku

- da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja).

Niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, niti je tužitelj ponudio bilo koji dokaz (iako je teret dokaza na tužitelju) kojim bi potvrdio svoje navode, odnosno postojanje konkretnih okolnosti koje se tiču predmetnog ugovornog odnosa i koje bi poslužile kao dokaz eventualnog ispunjenja gore navedenih uvjeta. Prema tome, osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 210 st. 3. ZOO-a.

14. Za početak, pogrešno je stajalište tužitelja o ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora.

Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju vrijednosti određene Odlukom o kamatama banke, što je interni akti tuženika i dostupan je svima. Slijedom navedenog, pozivanje na neravnotežu u pravima i obvezama bilo bi neosnovano, budući da su tužitelju svi relevantni akti i pravni okviri kojima se njegov ugovorni odnos s tuženikom uređivao bili dostupni, te mu je uvijek na raspolaganju stajala i mogućnost neposredno informiranja u poslovnicama tuženika. Nadalje, odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Kriterij za utvrđivanje ništetnosti ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju a za koje je prethodno utvrđeno da su ili nejasne ili neuočljive ili nerazumljive je da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). U nastavku, tuženik objašnjava metodologiju promjene kamatnih stopa. Naime, tijekom 2008 godine, troškovi pribavljanja sredstava banaka su ekstremno rasli kao posljedica nastale ekonomske krize. Naime, tuženik kao banka je dužan primjenjivati Odluku HNB o ograničavanju izloženosti kreditnih institucija valutnom riziku (dalje "Odluka"). Temeljem ove Odluke banke su dužne održavati valutnu usklađenost obveza i tražbina, te bankama nije dopušteno, izvan propisanih mjera, obveze preuzimati u jednoj valuti, a tražbine ugovarati u drugoj valuti. Stoga je tuženik tijekom cijelog razdoblja plasmana kredita u CHF bio dužan održavati odnos danih kredita u CHF s izvorima u CHF. Obzirom na esktreman porast tečaja CHF u navedenom periodu nakon sklapanja Ugovora o kreditu došlo je i to velikog povećanja troškova pribavljanja sredstava za tuženika. Većina izvora financiranja kreditne aktivnosti vezane uz CHF odnosila se na zaduživanje u inozemstvu, što je i očekivano obzirom na dominantu sklonost građana RH da štede u stranoj valuti. Zbog ovih razloga, bez obzira na pad LIBOR -a tuženik nije mogao umanjiti kamatnu stopu jer je parametar troška pribavljanja sredstava izuzetno narastao. Prema gore navedenom jasno proizlazi da tuženik ni na koji način nije donio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga. Potpuno je pogrešno jednoznačno i doslovno tumačenje odredbi Zakona o zaštiti potrošača od strane tužitelja kada zaključuje kako je sama činjenica da bi tuženik mijenjao kamatnu stopu iz predmetnog ugovora o kreditu temeljem jednostrane odluke- nezakonita, odnosno nepoštena. Stav tuženika podržao je i Visoki trgovački sud RH u presudi Pž-2426/03, a na temelju kojeg tuženik opravdano tvrdi da odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nije niti uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana.

15. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. ZZP-a).Sve ugovorne odredbe tuženika razumljive su dobro obaviještenoj, razumno pažljivoj i opreznoj osobi kojoj iz takvih odredbi mora biti vidljivo što je njezina obveza i što ugovarajući takvu odredbu može objektivno očekivati. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora kao savjesna ugovorna strana sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora. Također prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju.

16. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva, pa uopće nema mjesta raspravljanja o visini. Opreza radi, ako bi sud ipak odlučio raspravljati o osnovanosti i visini tuženog zahtjeva, tuženik napominje da manifestacijski zahtjev postavljen od stranke tužitelja nije osnovan. Tužitelj je u konkretnom ugovornom odnosu jedna od ugovornih strana (a ne treća osoba) koja bi kao savjestan i pošten sudionik takvog pravnog odnosa trebao raspolagati dokumentacijom i informacijama relevantnima za precizno postavljanje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku. U skladu s time kao i sa svim prethodnim navodima, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

17. U podnesku od 28. 2. 2020. tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja tužiteljeva potraživanja. Podredno i isključivo u slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja (unatoč provedenoj konverziji dugovanja tužitelja po osnovi Ugovora o kreditu i očitoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja), tuženik ovim podneskom ističe prigovor radi prijeboja tužiteljeva potraživanja koje je predmetom ove parnice i preplate koju je tuženik isplatio tužitelju u postupku konverzije kredita, a po osnovi Dodatka broj 1. Ugovora o kreditu i Sporazuma o korištenju preplate.

Odredbama članka 1113. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje: „ZOO“) predviđeno je pravo osobe koja je isti dug platila dva puta zahtijevati povrat po pravilima povrata stečenog bez osnove. Sporazumom o korištenju preplate utvrđena je preplata tužitelja po osnovi Ugovora o kreditu u iznosu od 46.284,34 HRK.

Tuženik je tijekom daljnjeg razdoblja otplate kredita iznos utvrđene preplate koristio za podmirenje 50% dospjelih anuiteta i na taj način tužitelju isplatio utvrđeni iznos preplate.

Dokaz: - Pregled prometa po računu / otplate anuiteta kredita, po potrebi

- Financijsko vještačenje, po potrebi

S obzirom da je tuženik u korist tužitelja već isplatio iznos preplate po Ugovoru o kreditu utvrđene u postupku konverzije, te da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom preplate po Ugovoru o kreditu tužitelj dva puta bio namiren za isti navodni dug po istoj pravnoj osnovi, podredno i isključivo ako sud utvrdi tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom osnovanim, tuženik ovime ističe prigovor radi prijeboja te predlaže sudu:

• utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 46.284,34 HRK uvećane za zatezne kamate tekuće od dana 25.1.2016. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, • donijeti konstitutivnu odluku o prijeboju tužiteljeva i tuženikova uzajamnih potraživanja, te

• odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

18. U podnesku od 12. 3. 2020. tuženik je precizirao iznos koji stavlja u prijeboj i dospijeće tako da predlaže sudu utvrditi da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 6.690,13 HRK uvećane za zatezne kamate tekuće od dana 2. 2. 2016. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

19. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu, promet po kreditu, otplatne planove, Dodatak Ugovoru o kreditu, Početni otplatni plan, Promjene kamatne stope kroz otplatno razdoblje, sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu, dokumentaciju tuženika, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po D&S d.o.o., te saslušanjem tužitelja.

20. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenog tečaja u CHF s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog iznosa do isplate, te s osnove razlike u glavnici nastale na dan konverzije kredita.

21. Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potraživanje tužitelja iznosi ukupno 6.799,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

22. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

23. Nesporno je među strankama da su sklopile Ugovor o kreditu od 18.1.2006. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 46.290,90 CHF. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. Ugovorena je promjenjiva redovna kamata u visini od 4,20 %1. Kredit se isplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta i to u 239 anuiteta u iznosu od 287,18 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 287,24 CHF. Mjesečni anuiteti dospijevaju u pravilu desetog dana u mjesecu. Ako dan dospijeća pada na blagdan, neradni dan ili dan kada kreditor na radi obveza uplate mjesečnog anuiteta dospijeva prvi radni dan nakon desetog dana u mjesecu. Mjesečni anuiteti izraženi u CHF podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj list Kreditora na dan dospijeća. Na zakašnjele uplate (nakon datuma dospijeća) primjenjuje se prodajni devizni tečaj kreditora na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima. Prijevremene uplate (prije 10. dana u mjesecu) prihvatit će se po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća.

24. Stranke su sklopile i Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu od 2.2.2016. godine kojim je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Kamatna stopa je promjenjiva i nakon provedbe konverzije iznosi 6,59%. Ostatak glavnice nakon konverzije na dan 12.2.2016. godine iznosi 19.764,97 EUR i otplaćuje se u 120 mjesečnih anuiteta. Prvi anuitet iznosi 219,03 eura te 118 mjesečnih anuiteta u iznosu od 226,27 eura i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 226,00 eura. Prvi anuitet dospijeva 10.3.2016. godine a zadnji 10.2.2026. godine.

25. Nadalje, nije sporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž - 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

26. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

27. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a

- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka

- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze

- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)

- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika

- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu C CZ i LZSG protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

28. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:

- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule

- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva

- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.

29. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

30. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

31. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

32. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., JZ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

33. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco, SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

34. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

35. O prigovoru zastare:

- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 30. 5. 2019., da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,

- utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)

- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina

36. Nije osnovan prigovor da tužitelj nije potrošač, konkretno radi se o kreditu za adaptaciju kuće za osobne potrebe tužitelja, što znači da je tužitelj potrošač, a presuda u kolektivnom sporu štiti sve potrošače s kojima su tužene banke ugovorile nepoštene odredbe u utuženom razdoblju. Osim toga tužitelj ne obavlja nikakvu registriranu djelatnost u navedenom stambenom objektu, niti je stambeni objekt kupljen za obavljanje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već za stanovanje tužitelja i njegove obitelji.

37. O informiranosti tužitelja kao potrošača, tuženik nije dokazao da bi tužitelju kao potrošaču da odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope, odnosno o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka (ali ne u smislu da se o tim odredbama pregovaralo jer se o istima nije pregovaralo utvrđeno je u kolektivnom sporu – poslovni broj P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu), a da tužena banka tužitelja kao potrošača doista nije obavijestila o parametrima u odnosu na obje osnove nesporno proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja.

38. O visini zahtjeva:

Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po D&S d.o.o. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio:

u varijanti 1)

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 3.254,29 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala. S obzirom na zadaću danu od strane suda da vještak utvrdi preplaćene iznose negativne razlike nisu računate. Pojedinačni iznosi specificirani su u stupcu 16 tablice 1 u prilogu.

Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi 15.489,41 kunu. Pojedinačni iznosi specificirani su u stupcu 17 tablice 1 u prilogu.

Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 18.

- da ukupna razlika po obje osnove iznosi 46.281,41 kunu i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 19 tablice 1 u prilogu.

Iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi 6.142,52 EUR i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 20 tablice 1 u prilogu.

u varijanti 2)

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 3.180,57 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala. U ovom iznosu negativne razlike zbog toga što je kamatna stopa kod obračuna bila niža od one u trenutku sklapanja ugovora iznose 73,72 CHF, a pozitivne 3.254,29 CHF (stupac 16 tablice 2 u prilogu). Razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi ukupno 15.138,53 kune od čega negativne razlike iznose 350,88 kuna, a pozitivne 15.489,41 kunu (stupac 17 tablice 2 u prilogu).

- da razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 29.179,73 kune u čemu negativne tečajne razlike za vrijeme dok je tečaj bio niži od onoga u trenutku sklapanja ugovora o kreditu iznose 1.612,27 kuna, a pozitivne 30.792,00 kune.

Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 2 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 18.

- da ukupna razlika po obje osnove iznosi 44.318,26 kuna u čemu su negativne razlike 251,12

kuna, a pozitivne 44.569,38 kuna. Ukupna razlika je prikazana u svakomjesečnim iznosima u stupcu 19 tablice 1 u prilogu. Ukupna razlika u eurima po obje osnove iznosi 5.882,05 EUR u čemu su negativne razlike 33,33 EUR, a pozitivne 5.915,38 EUR i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 20 tablice 2 u prilogu.

- da razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 1.039,86 CHF, odnosno 4.949,42 kune obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi 656,90 eura,

- tužitelju je prilikom provođenja konverzije priznata preplata u iznosu od 6.690,13 kuna.

Sud će odlučiti oduzima li se ovaj iznos neposredno od utvrđenih razlika ili je potrebno izvršiti uračunavanje prema čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima. Ako sud odredi da se ima učiniti uračunavanje napravit ćemo dopunu nalaza i mišljenja.

39. Stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen, slijedom čega je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

40. Tuženik je u tijeku postupka isticao da sud treba uzeti u obzir negativne razlike. U odnosu na negativne razlike nesporno je da tužitelj nije ništa stekao u razdobljima kad je plaćao manje anuitete kad je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit. Ovaj sud smatra da tuženik ne može zahtijevati svoje potraživanje jer je tužitelj kredit otplaćivao u određenim iznosima kako ga je tuženik pozivao, a što znači da određenog dana tužitelj tuženiku nije platio manje novčanih sredstava već upravo onoliko koliko je tuženik od njega zahtijevao, pa stoga i ne postoji navodna negativna razlika u korist tuženika.

41. U odnosu na uračunavanje priznate preplate u konverziji, ovaj sud smatra osnovanim navode tužitelja da tužitelj u trenutku sklapanja Aneksa nije znao da ima potraživanje niti je mogao znati u kojem iznosu, a financijsko vještačenje ukazuju da ravnoteža konverzijom nije postignuta. Tužitelj je kao potrošač pristupio konverziji u takvim činjeničnim i pravnim okolnostima u kojima nije imao nikakvih saznanja o tome da konvertira valutu koja je zapravo ništetna niti je znao koliko mu je banka dužna po osnovi nepoštenih odredaba o valuti i kamati. Posljedično, nema govora ni o kakvoj informiranosti potrošača i “prešutnom odricanju” od svojih tražbina temeljenih na ništetnosti. Tvrdnja da je sklapanjem Aneksa po ZIDZPK/15 došlo do zamjene nepoštenih ugovornih odredaba i restitucije u smislu vraćanja koristi koje je banka imala zbog istih neosnovana je. ZIDZPK/15 uopće ne spominje zamjenu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a valutna klauzula u CHF je u trenutku donošenja ZIDZPK/15 bila pravomoćno valjana i potpuno je nelogična tvrdnja da je tim zakonom zamijenjena ništetna odredba valjanom. Sud ukazuje na rješenje Vrhovnog suda RH Rev-1096/2022 kojim je odlučeno da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da samom činjenicom sklapanja dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije se gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja, niti je u trenutku sklapanja Aneksa znao da ima potraživanje niti je mogao pretpostaviti da na to potraživanje neće imati pravo nakon konverzije. Neosnovana je tvrdnja da tužitelj sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu, odnosno provođenjem konverzije, nema više pravo zahtijevati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Tužitelj osnovano ističe da se ZID ZPK/15 i provedena konverzija odnose isključivo na ugovorne obveze dok je potraživanje tužitelja samostalna izvanugovorna obveza koja nije prestala niti je izmijenjena ili umanjena niti na jedan zakonom propisani način. U obrazloženju ove presude sud se već pozvao na europsko pravo, dakle, Sud Europske unije je u presudi C -118/17 od 14. ožujka 2019. (predmet JZ protiv Erste bank Hungary Zrt) dajući odgovor na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (par. 41. i 43. Presude) uz obvezu nacionalnim sudovima moraju utvrditi da li je nacionalni zakon (u ovom slučaju Zakon o potrošačkom kreditiranju), omogućio ponovnu uspostavu, pravno i činjenično, situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da takva nepoštena odredba nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača, na temelju navedene nepoštene odredbe. Sud prihvaća stav tuženika da je jedini način na koji se može utvrditi da li je banka izvršila restituciju matematički obračun koji je u ovom postupku izvršio sudski vještak. Zakon o konverziji imao je za cilj spriječiti daljnju nepoštenu poslovnu praksu banaka, te produbljivanje dužničke krize. Kao takav, regulirao je daljnji ugovorni odnos za period nakon konverzije, pri čemu nikada nije rješavao pitanje do tada preplaćenih iznosa s osnova valute i kamate. To pitanje spada u tzv. vanugovorni odnos između banaka i potrošača, na koji se primjenjuju pravila stjecanja bez osnove, temeljena na Zakonu o obveznim odnosima, a ne Zakonu o konverziji koji uopće ne poznaje niti ništetnost, niti restituciju kao pojmove. Financijsko vještačenje ukazuju da ravnoteža konverzijom nije postignuta.

42. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. I izreke presude. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, te na razliku glavnice od 3. 2. 2016. do isplate, sve po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP - a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 22. 12. 2020. i 5. 11. 2025., zastupanje na ročištu 28. 2. 2020., 11. 12. 2024. i 12. 3. 2026. za svaku radnju iznos od 200,00 eura, te pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 1.625,00 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja od 225,00 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 106,18 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.956,18 eura. Tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 13. svibnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetnik Damir Karajić

2. Odvjetničko društvo Žurić i Partneri

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte