Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-297/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice DĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Milani Grbić, odvjetnici u Zagrebu protiv 1. ovšenika CĆ OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ovršenice ŠĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. ovršenika BĆ OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], kao pravnih slijednika iza pokojnog VĆ iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pu Ovr-5598/2015-27 od 3. veljače 2026., 13. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pu Ovr-5598/2015-27 od 3. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

"Obustavlja se ovrha u ovoj pravnoj stvari i ukidaju sve provedene ovršne radnje."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditeljica pobijajući isto u cijelosti, i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da pobijano rješenje preinači.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga na koji pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz spisa proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, određena ovrhu protiv 1. ovršenika CĆ, 2. ovršenice ŠĆ i 3. ovršenika BĆ, kao pravnih slijednika iza pokojnog VĆ, na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama za iznos od 1.651,07 eura, a temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3009/2002-40 od 30. ožujka 2007.,

- da je Financijska agencija obavijestila prvostupanjski sud da su osnove za plaćanje u odnosu na I. i II. ovršenika izvršene u cijelosti, a da je za III. ovršenika osnova za plaćanje isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18., 02/20., 46/20., 47/20. dalje: ZPONS),

- da je prvostupanjski sud ovrhovoditelju putem punomoćnika dostavio primjerak navedenog dopisa Financijske agencije, a koji dopis je punomoćnik ovrhovoditelja zaprimio 1. prosinca 2025., na koji dopis se ovrhovoditelj očitovao podnesku od 3. prosinca 2025., navodeći da je riječ o solidarnom dugu ovršenika.

7. Stoga, obzirom da ovrhovoditelj nije u roku od dva mjeseca od obavijesti suda, odnosno dopisa FINA-e iz kojeg proizlazi da provedba ovrhe na novčanim sredstvima nije moguća, nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe, u smislu čl. 5. st. 4. u vezi st. 3. OZ, prvostupanjski sud je u odnosu na III. ovršenika pravilno zaključio da primjena mjerodavnog prava na konkretnu činjeničnu situaciju dovodi do obustave ovrhe, dok je u odnosu na I. i II. ovršenike pravilno utvrdio da se ovrha prema njima više ne može voditi, obzirom da je u odnosu na njih sukladno pravomoćnom rješenju o ovrsi ovrha provedena u cijelosti.

8. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da je došlo do bitnih povreda odredaba parničnog postupka, propisanim u čl. 354. st.1. t. 6. ZPP, jer rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a izreka je nerazumljiva i

proturječi razlozima, međutim ispitujući pobijano rješenje utvrđeno je da navedena povreda postupka nije ostvarena.

9. Suprotno navodima žalitelja da obavijest Financijske agencije od 5. studenog 2025. o nemogućnosti provođenja ovrhe nije dostavljena, istom je za odgovoriti da je navedena obavijest uredno dostavljena i uručena ovrhovoditelju putem punomoćnika 1. prosinca 2025. godine, što je vidljivo iz e-spisa, također je za istaknuti da se na istu ovrhovoditelj i očitovao podneskom od 3. prosinca 2025., tražeći da sud ponovno dostavi Financijskoj agenciji ovršnu ispravu na izvršenje.

10. Nadalje, ovrhovoditelju je za ukazati da je, odredbom čl. 5. st. 4. OZ propisano da će se ovrha obustaviti ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog za promjenu predmeta ili sredstva ovrhe. Naime, sud prvog stupnja je dostavom dopisa Financijske agencije od 5. studenog 2025. obavijestio ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe predmetne ovrhe na novčanim sredstvima, jer je u navedenom dopisu FINA izričito i nedvosmisleno navela da je predmetnu osnovu prestala izvršavati sukladno čl. 12. ZPONS.

11. Prestanak izvršenja osnove za plaćanje u smislu čl. 12. ZPONS znači daljnju nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima te je primitkom dopisa takvog sadržaja ovrhovoditelj uredno obaviješten o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, posebno uvažavajući činjenicu da je ovrhovoditelj zastupan po kvalificiranom punomoćniku, odvjetniku, kao i činjenicu da je navedena obavijest dostavljena upravo punomoćniku ovrhovoditelja.

12. Stoga je prvostupanjski sud dostavom navedene obavijesti ispunio obvezu iz čl. 5. st. 4. OZ pa je ovrhovoditelj moglo prevenirati obustavu ovrhe da je u roku od dva mjeseca od primitka te obavijesti predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe, u smislu čl. 5. st. 3. OZ.

13. Naime od trenutka primitka obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe (1. prosinca 2025.) do trenutka donošenja pobijanog rješenja o obustavi ovrhe (3. veljače 2026.) proteklo je više od propisanog vremena, time da u tom kontekstu treba naglasiti da odredba čl. 5. st. 4. OZ ne zahtijeva da ovršni sud ovrhovoditelje posebno obavještava da imaju pravo u roku od dva mjeseca predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, jer se radi o pravu na koje ih upućuje sam Zakon, nego je dovoljno da ih obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

14. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 1. ZPONS propisano je ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

15. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je ovrhovoditeljica „podijelila dug“ među ovršenicima, slijedom čega bi svaki od njih odgovarao samo za jednu trećinu obveze, za odgovoriti da je upravo pravomoćnim rješenjem o ovrsi određeno da se dug među ovršenicima dijel i to na način do visine 1/3 potraživanja prema svakom ovršeniku. Stoga je ovrhovoditeljici za odgovoriti da je ovršni postupak strogo formalni postupak u kojem je sud vezan načelom strogog legaliteta. Dakle, sud može odrediti ovrhu samo u granicama i opsegu kako je to naznačeno ovršnom ispravom, a Financijska agencija kao provedbeno tijelo, provoditi onako kako je to određeno u istoj.

16. Ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja, stoga je pravilno prvostupanjski sud odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

17. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima ovrhovoditeljice nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, trebalo odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 13. svibnja 2026.

SUTKINJA

Ana Grbavac