REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-92/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Klaiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstvo obrane, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  je

I.Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 13.590,06 EUR sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 265,88 EUR od 16. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 214,84 EUR od 16. studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos od 694,46 EUR od 16. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 1.372,98 EUR od 16. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.273,70 EUR od 16. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 908,91 EUR od 16. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 927,95 EUR od 16. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 502,85 EUR od 16. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.098,73 EUR od 16. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 256,81 EUR od 16. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 795,55 EUR od 16. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 65,18 EUR od 16. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 369,56 EUR od 16. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.270,25 EUR od 16. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 69,42 EUR od 16. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 130,90 EUR od 16. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.061,02 EUR od 16. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 143,40 EUR od 16. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 958,73 EUR od 16. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.208,94 EUR od 16. srpnja 2009. godine do isplate,

po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od:

- 202,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2010. do isplate,

- 867,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2010. do isplate,

- 148,94 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2010. do isplate,

- 580,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2010. do isplate,

- 762,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2011. do isplate.

IV. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.565,03 eur sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 5.939,80 eur sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je od 1. ožujka 2008. bio zaposlen kod tužene na dužnosti zapovjednika 1. Desetine, 2. Mehaniziranog voda, 3. Mehanizirane satnije, 1. Mehanizirane bojne "TIGROVI", Gardijske motorizirane brigade s činom narednika. Kao djelatna vojna osoba kod tužene primao je plaću koja mu se obračunava kao da isti radi isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka, iako je u naravi radio u smjenama, noću, subotom i nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno. Njemu se plaća obračunavala prema Evidenciji o korištenju radnog vremena koja se nije ispunjavala sukladno Knjizi dnevnih zapovijedi, odnosno u istoj nije bilo prikazivano stvarno vrijeme, način i satnica, odnosno nije bilo vidljivo je li radio u smjenama, noću, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom ili praznikom. Kraj navedenog, tužena mu nije obračunavala i isplaćivala i dodatke za rad u smjeni, noćni rad, rad subotom i nedjeljom, rad državnim blagdanima i praznicima te prekovremeni rad. Sukladno Pravilniku o naknadama troškova u svezi sa obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji terenski dodatak nije dodatak na plaću s osnova prekovremenih sati, već dodatak kojim im se osigurava cjelodnevna prehrana i smještaj za vrijeme rada na terenu. Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatna vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09) utvrđeno je da se samo stražarska služba i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom, ali ne i terenski dodatak. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom za razdoblje od rujna 2007. pa do prosinca 2010. predlaže sudu na ime razlike plaće a s osnova dodataka na plaću za prekovremeni rad odrađen na stražama, dežurstvima i terenima, odnosno stvarno odrađeni rad u smjenama-turnusu, noćnom radu, radu subotom i nedjeljom, radom državnim blagdanima i praznicima, radu noću, državnim blagdanima i praznicima isplatiti bruto iznos od 121.247,90 kn sa pripadajućim kamatama.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tužitelju plaću isplaćivala sukladno rješenju o plaći. Činjenica što je tužitelj na temelju usmenog naloga povremeno obavljao poslove ne može predstavljati osnovu za stjecanje prava na naknadu plaće za prekovremeni rad. Ističe da je došlo do zastare samog prava, jer se radi o povremenim potraživanjima. Ističe, nadalje, da je tužitelju nakon stražarskog osiguranja, službe dežurstva i rada na terenu omogućeno korištenje slobodnog dana. Nakon 1. listopada 2009. tužitelju je izvršena isplata svakog dana provedenog na stražarskoj službi i dežurstvu, a sve sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće.

3. Presudom Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-1225/2010-65 od 27. veljače 2015. naloženo je tuženoj platiti tužitelju iznos od 121.247,90 kn sa pripadajućim kamatama.

4. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž R-77/2015-2 od 16. prosinca 2015. ukinuta je prethodno navedena presuda zbog proturječnosti izreke, jer se izrekom dosuđuje drukčiji iznos od zbroja pojedinih mjesečnih iznosa.

5. Očitovanjem od 20. veljače 2017. REMAR d.o.o. je pojasnio da veći iznos predstavlja zbroj svih utvrđenih mjesečnih razlika, pa i onih sa negativnim predznakom, a što je tužitelj predvidio.

6. Po provedenom dopunskom vještačenju tužitelj je podneskom od 10. travnja 2018. (list 331-333 spisa) konačno precizirano tužbeni zahtjev kojim predlaže sudu naložiti tuženoj na ime predmetne naknade isplatiti mu iznos od 109.382,99 kn s pripadajućim kamatama.

7. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-65/2016-100 od 8. studenog 2018. naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 73.775,51 kn sa pripadajućim kamatama (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 35.607,48 kn sa zatraženim kamatama (točka II. izreke), dok je točkom III. i IV. odlučeno o troškovima postupka.

8. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-2/2019-2 od 18. svibnja 2020.

9. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1028/2021- 2 od 24. srpnja 2024. ukinute su presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-2/2019-2 od 18. svibnja 2020. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-65/2016-100 od 8. studenog 2018. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Proizlazi da su sudovi nižeg stupnja zanemarili pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u više odluka prema kojim se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz KU-a može ostvarivati samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada djelatnik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Prema tom pravnom shvaćanju u situaciji kada je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva, ili straže, i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor po 8 sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih 8 sati dnevno u kojem se odmarao) unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada ne može se (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja, jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata. Nije obrazloženo zašto se u rad na višednevnoj straži i dežurstvu uračunavaju vrijeme odmora, odnosno nalaže isplatu za tzv. pasivno dežurstvo, dok se za terenski rad u istom razdoblju primjenjuje obračun iz kojeg je izuzet 8 sati odmora.

10. U ponovljenom postupku i po provedenom dokaznom postupku tužitelj je sukladno varijanti 2 iz nalaza i mišljenja Vještak Tkalec d.o.o. od 19. studenog 2025. (na stražarskom osiguranju od ponedjeljka do petka u trajanju od 24 sata 8 redovnih sati rada + 8 prekovremenih sati rada + 8 sati odmora), subotom i nedjeljom u trajanju do 24 sata (16 prekovremenih sati rada + 8 sati odmora), na jednodnevnim dežurstvima od ponedjeljka do petka u trajanju od 24 sata (8 redovnih sati rada + 16 prekovremenih sati rada), subotom i nedjeljom u trajanju od 24 sata (24 prekovremena sata rada), a na terenskom radu od ponedjeljka do nedjelje u trajanju od 16 sati (8 redovnih sati rada + 8 prekovremenih sati rada) podneskom od 7. siječnja 2026. (list 519-520 spisa) postavio končano preciziran tužbeni zahtjev te je predložio sudu naložiti tuženoj na ime naknade plaće za razdoblje od 1. rujna 2007. do 31. prosinca 2010. isplatiti mu iznos od 16.151,62 eura s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

11. Tužena ističe da tužitelj prilikom obavljanja straže dnevno radi 8 sati, 8 sati je u pripravnosti, a 8 sati se odmara, te može dnevno ostvarivati najviše 8 prekovremenih sati u radne dane te 16 u dane vikenda i neradne dane. Pravilnikom o stražarskoj službi (NN 47/13) u cijelosti je regulirana organizacija i rad straže, te istu čine zapovjednik straže, zamjenik zapovjednika straže te potreban broj razvodnika straže i stražara. Jedan od dokumenata kojim je uređena stražarska služba je Elaborat straže koji određuje da je tokom obavljanja stražarske službe modalitet tužiteljeva rada takav da od 24 sata (koliko je tužitelj doista fizički prisutan u vojnom objektu, ali ne u cijelosti na svom radnom mjestu) ukupno osam sati provede na odmoru, dva sata straže, dva sata priprema i dva sata odmora. Dežurstvo unutarnje službe u cijelosti bilo regulirano i prije 2009., a od 2009. pa nadalje regulirano je Pravilnikom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 91/09) koji određuje da se dežurstvo odvija neprekidno 24 sata te da istu funkciju obavljaju dežurni i pomoćnik dežurnog nakon čega se obojica oslobađaju svih obveza i zadaća sljedeća 24 sata. Sama organizacija rada u službi unutarnjeg dežurstva odvija se na način da istu obavljaju dvije osobe (dežurni i njegov pomoćnik), koji se smjenjuju u obavljanju zadaća tijekom tih 24 sata. Dakle, i kod obavljanja službe dežurstva, tužitelj ima vrijeme u kojem se odmara, te dok je on na odmoru dežura njegov pomoćnik. U takvoj situaciji je onda apsolutno neprihvatljivo da se svih 24 sata rada službe u dežurstvu računa kao neprekinuti rad i to iz razloga što: dežurstvo traje 24 sata te ga obavljaju dvije osobe (dežurni i njegov pomoćnik); od tih 24 sata koje provedu na radnom mjestu, 8 sati je redovan rad koji je plaćen, 8 sati odmor, a preostalih 8 sati se nadoknađuje tj. kompenzira slobodnim danom; obojica, i dežurni i pomoćnik dežurnog se sljedeći radni dan oslobađaju svih zadaća, odnosno dobivaju slobodan dan za kojim im se obračunava i plaća 8 sati redovnog radnog vremena.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje tužene od 27. veljače 2008., Zahtjev za zaštitu prava, Dopis tužene od 10. listopada 2007., dokumentaciju, podatke iz Knjige dnevnih zapovijedi, Dopis tužene od 23. prosinca 2010., Evidenciju nazočnosti na radu, preslike kartice djelatnika, sudsku praksu, Pravilnik o naknadama troškova u svezi sa obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji iz 2004., Zapovijed tužene od 25. travnja 2025., provedeno je financijsko vještačenje po REMAR d.o.o., provedeno je financijsko vještačenje po Vještak Tkalec d.o.o., saslušani su svjedoci KŠ, CŠ, ĐŠ, PŠ i DŠ, te je saslušan tužitelj.

13. Na ročištu od 8. travnja 2026. odbijen je prijedlog tužene za saslušanjem svjedok CŠ, budući je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju ostalih izvedenih dokaza. Osim toga, navedenog svjedoka nije bilo potrebno saslušavati, jer je isti na ročištu 4. ožujka 2014. detaljno iskazao o svim relevantnim činjenicama.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tužene od 1. ožujka 2008. bio zaposlen na dužnosti zapovjednika 1. Desetine, 2. Mehaniziranog voda, 3. Mehanizirane satnije, 1. Mehanizirane bojne Tigrovi s činom narednika te je prije toga bio zaposlen kod tužene na dužnosti zapovjednika 3. Desetine, 1. Samohodnog topničkog voda, bitnice protuzračne obrane 1. Gardijske brigade, a što je utvrđeno i uvidom u Rješenje tužene od 27. veljače 2008.

15. Među strankama je sporno pravo tužitelja za neisplaćene dodatke na plaću za prekovremeni rad odrađen na stražama, dežurstvima i terenima te rad subotom, nedjeljom, državnim blagdanima i praznicima u razdoblju od 1. rujna 2007. do 31. prosinca 2010.

16. Uvidom u Zahtjev za mirno rješenje spora od 15. rujna 2010. (list 6-7 spisa) utvrđeno je da se tužitelj prije pokretanja spora obratio tuženoj sa Zahtjevom za mirno rješenje spora koji je tužena zaprimila 16. rujna 2010. (dostavnica na listu 8. spisa). Najstarije potraživanje tužitelja odnosi se na rujan 2007. s dospijećem 16. listopada 2007. iz čega proizlazi da je tužitelj u predviđenom zastarnom roku od 3 godine podnio Zahtjev za mirno rješenje spora čime je sukladno čl. 186 a st. 3 i 5 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) prekinuo zastaru na tri mjeseca Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 17. prosinca 2010., dakle unutar zastarnog roka od 3 godine.

17. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je njegovo redovno radno vrijeme bilo od ponedjeljka do petka u periodu od 08,00-16,00 sati te je imao obvezu obnašanja dežurstva od 24 sata. Ponekad je radio vikendima, državnim praznicima, blagdanima, te je obavljao poslove stražarskog osiguranja koji je obavljaju 7 dana u tjednu u trajanju od 24 sata svaki dan. Također je bio i na terenu koji su trajali najmanje tjedan dana. Za teren i stražarsko osiguranje dobivale su se pisane zapovijedi, dok su za poslove dežurstva dobivali usmen nalog. Njemu je plaća isplaćivana kao da je radio redovno radno vrijeme od 08,00-16,00 sati. U evidenciji nazočnosti na poslu (list 66-95 spisa) pravilno je naznačena njegova prisutnost na poslu. Za vrijeme dežurstva od 24 sata nije smio napuštati objekt. Nakon toga je trebao imati jedan slobodni dan. Ni za vrijeme straža od 7 dana nije smio napuštati objekt. Nakon straža bi u principu dobili 3 dana slobodno. Straža obuhvaća dva sata dužnosti, dva sata odmora i dva sata pripreme i tako svih 7 dana. Razdoblje u kojem su se odmarali ovisilo je o daljini mjesta gdje su se odmarali i mjesta dužnosti, odnosno koliko vremena je trebalo proći od jedne do druge točke. U tom razdoblju odmora oni su jeli, odmarali se, spavali i sve ostalo što je potrebno. Razdoblje pripreme obuhvaća stanje pune fizičke spremnosti i čekanja na preuzimanje dužnosti. Radili su na različitim izdvojenim objektima, na području cijele Republike Hrvatske. U tom razdoblju tužena mu nije isplaćivala nikakvu dodatnu naknadu za pripravnost i rad na dežurstvu i stražama. U utuženom razdoblju također je radio i na terenu na raznim vojnim vježbalištima od istoka do zapada Republike Hrvatske, ponekad su trajala 3 dana, nekad 7 dana, nekad 15 dana. U tom razdoblju su bili u šatorima, ili u tvrdom objektu. Za rad proveden na terenu tužena mu je plaću isplaćivala kao da je radio redovno radno vrijeme od 08,00 do 16,00 sati, od ponedjeljka do petka, a on je u tom razdoblju na terenima radio i duže od 8 sati. Po povratku s terena dobivao je slobodne dane. Kada je bio na dežurstvu od 24 sata, odmor je koristio kako si je sam mogao organizirati, i to nakon što bi obavio sve druge radne obveze. To su bile evidencija svih ulazaka u razdoblju od 08,00-16,00 sati, nadzor straže, upisivanje svih zaprimljenih akata, odgovaranja na telefonske pozive. Kao dežurni je također morao nadzirati objedovanje u vrijeme sva tri obroka. Vikendom je bilo malo manje posla, odnosno nije bilo toliko ulazaka i izlazaka kao preko tjedna.

18. Svjedok KŠ, zaposlenik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske u utuženom razdoblju, iskazao je da je u utuženom razdoblju financijskih sredstava bilo sve manje, pa se vojnicima nisu isplaćivale naknade, već su im se davali slobodni dani. Početkom 2009. četiri mjeseca je bio zapovjednik brigade u Karlovcu, a nakon toga je postao zapovjednik središnjice za upravljanje osobljem. Prije nego što je postao zapovjednik brigade u Karlovcu tri godine je bio u verifikacijskom središtu za kontrolu naoružanja. Nije radio u dežurstvu i na straži. Kada su zaposlenici bili u dežurstvu, ili na straži nisu smjeli napuštati objekt. Postojao je raspored dežurstava. Kada nije bio u svojoj smjeni na straži odmarao je do iduće smjene. Zaposlenici si nisu mogli samoinicijativno određivati odmor, već je to bilo prema rasporedu i nalogu zapovjednika. Njima se odmor nije posebno obračunavao.

19. Svjedok CŠ je u razdoblju od listopada 2007. pa do srpnja 2011. kao zapovjednik 3. Satnije u Petrinji, 1. Bojne Tigrovi, tužitelju bio nadređen. Tužitelj je u razdoblju od kolovoza 2007. pa do listopada 2010. radio u smjenama, noću, subotom, nedjeljom, državnim praznicima, blagdanima i prekovremeno i to kada je poslove obavljao izvan vojarne o čemu se vodila šihterica. Za rad u toku redovnog radnog vremena stavljala se oznaka "X", za stražu "S", za bolovanje oznaka "B", za teren "T", za školovanje "Š", za teren ili vježbu "TV", za dežurstvo "D". Oznaka "3" je značila slobodan od prekovremenog, dok je oznaka "2" značila odmor od dežurstva. Straža u pravilu traje 7 dana po 24 sata. U slučaju dežurstva vojnicima se isplaćivalo pola dnevnice i imali su pravo na jedan slobodan dan, a nakon straže su dobivali dva slobodna dana. U utuženom razdoblju tužitelj je prosječno na terenu bio 2-3 puta godišnje, s time da je svaki teren trajao od 5 dana pa do 2-3 tjedna. Iz šihterice se ne vidi koliko je vojnik radio prekovremenih sati. Kada bi vojnik radio na terenu preko 16 sati on bi to evidentirao u šihterici i slao bi zapovjedniku bojne koji bi na osnovi toga izdavao pisani nalog u kojem je bilo navedeno koliko je sati radio prekovremeno. Za pet prekovremenih sati imalo se pravo na jedan slobodan dan i pola dnevnice.

20. Svjedok ĐŠ iskazao je da je u razdoblju od kolovoza 2007. pa do travnja 2008. bio načelnik Stožera i zamjenik zapovjednika 1. Gardijske brigade Tigrovi. U tom razdoblju radilo se prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, državnim praznicima, blagdanom i o tome se vodila evidencija. U to vrijeme se dežuralo 24 sata dnevno, ali to nije bilo svakodnevno, već je to bilo možda jednom mjesečno. Uz dežurnog je uvijek dežurao i pomoćnik. Dežurni pomoćnici nisu smjeli napuštati vojarnu, ali su imali određeno vrijeme za spavanje. Do pola noći je dežurni trebao biti dežurni, a poslije pola noći do 5 sati ujutro pomoćnik. U to vrijeme je dežurni imao dežuranu u kojoj je spavao. Nakon 24 sata oni su imali jedan dan slobodno. Za taj slobodni dan pisalo se kao da radnik radi 8 sati i to se plaćalo. Kada se stražarilo davalo se 7 slobodnih dana za 7 dana straže. I ti dani odmora su bili plaćeni kao radni dani i nisu ulazili u godišnji odmor, već se smatralo kao da su na radnom mjestu. U evidencijama se pisalo SD, ali mu se plaća isplaćivala kao da je radio 8 sati, odnosno kao da je imao puni fond radnih sati. Za vrijeme sedmodnevnih straža radilo se 2 sata na stražarskom mjestu, i 4 sata je bio odmor, pa onda opet 2 sata straža, pa 4 sata odmor. Kada je bio povišen stupanj ugroze, onda bi bilo 2 sata straža, 2 sata odmor, 2 sata pripravnosti, a što u konkretnom slučaju nije bilo. Svaki izdvojeni objekt je imao svoju stražarnicu gdje su bili smješteni stražari. Tamo im se dovozila hrana i tamo su spavali i sa tog mjesta nisu mogli otići. Vojnici koji su radili na stražama izvan vojarne dobivali su terenski dodatak i po 3 slobodna dana. Za rad na izdvojenim stražama plaćao se terenski dodatak, ali nikakva druga naknada.

21. Svjedok PŠ je od 1. srpnja 2010. pa do listopada 2010. bio zamjenik zapovjednika 3. Mehanizirane satnije u kojoj je tužitelj bio dočasnik. U tom razdoblju je tužitelj radio u smjenama, noću, subotom, nedjeljom, državnim praznicima, blagdanom i prekovremeno. Tužitelj je radio na stražama i dežurstvima. Za 7 dana straže vojnicima je isplaćivana naknada po 600,00 kn i dobivali su po 2 slobodna dana. Vojnici su stražarili na lokaciji tuženika i nisu smjeli napuštati objekt u tih 7 dana. Za vrijeme straže bile su potrebe neke faze odmora, ali se to mijenjalo. Za vrijeme dežurstva od 24 sata također se nije smjelo napuštati objekt. Znali su sjediti na stolici ako je to bilo potrebno.

22. Svjedok DŠ iskazao je da je sa tužiteljem u razdoblju od 2007. do 2010. bio zajedno na straži izvan vojarne. U pravilu su 2-3 putra mjesečno odlazili na straže izvan vojarne koje su trajale po 7 dana u komadu. Za to im se isplaćivala naknada u visini od ½ dnevnice. U utuženom razdoblju on je s tužiteljem 90% bio zajedno na straži izvan vojarne, a ta straža je trajala 7 dana, a nekad i po 9 dana. Svih 7 dana oni nisu smjeli napuštati objekt. U to vrijeme on i tužitelj su bili zapovjednik straže i razvodnik straže, što znači da su na raspolaganju 24 sata. Unutar tih 24 sata oni su u određenim trenucima imali 8 sati odmora, ali ne u kontinuitetu. Za to vrijeme oni su jeli, odmarali se, i spavali, koliko je to straža dopuštala. Oni nisu mogli leći i 8 sati biti slobodni, jer su morali biti na raspolaganju za sve potrebe stražarskog osiguranja. Straža obuhvaća 2 sata straže, 2 sata odmora i 2 sata pripreme i to svih 7 dana. Nakon tih 7 dana imali su slobodno. Stražarili su na različitim izdvojenim objektima na području cijele Republike Hrvatske. Dok je stražario teško da se mogao odmoriti, ali to je moglo biti 6 sati. Pored straže imali su i jednodnevna dežurstva koja su trajala 24 sata i za to vrijeme postojala je mogućnost odmora na način da su se odmarali uglavnom od 18,00 sati pa do ponoći kada su preuzimali od dežurnog satnije smjenu do ujutro. Za vrijeme odmora u dežurstvu nisu smjeli napuštati objekt. Nakon tih dežurstava imali su slobodan dan. Ako je dežurao u Petrinji on taj slobodan dan nije mogao otići kući, osim ako je imao svoj prijevoz. S tužiteljem je radio zajedno i na terenu, a što je bila priprema za Afganistan. Te pripreme su trajale 2-3 tjedna i za to vrijeme je radno vrijeme bilo različito. Obuka je npr. mogla početi u 20 sati i trajati od 2-3 ujutro, ili je mogla početi u 08,00 sati i trajati do 18,00 sati. Na terenu su mogli spavati u prosjeku 6-7 sati, ovisno o tipu obuke. On i tužitelj su u rujnu 2009. otišli u Afganistan u trajanju od 6-7 mjeseci.

23. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ĐŠ u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj za vrijeme 24-satne straže u trajanju od 7 dana uzastopno 2 sata radio, 4 sata se odmarao, 2 sata radio, 4 sata se odmarao, jer iz suglasnih i uvjerljivih iskaza tužitelja i svjedoka DŠ proizlazi da su oni za vrijeme 24-satne straže u trajanju od 7 dana uzastopno 2 sata radili, 2 sata se odmarali i 2 sata bili u pripremi za straži. Kraj navedenog, nije životno da bi tužitelj na straži radio 8 sati, a preostalih 16 sati se odmarao, jer se tužitelj za svaku stražu i trebao pripremiti, a što uključuje dovođenje u stanje pune pripravnosti, čekanja na preuzimanje dužnosti i dolazak do stražarnice. U preostalom dijelu iskazi tužitelja i saslušanih svjedoka prihvaćeni su, jer su iskazivali podudarno i objektivno.

24. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju na temelju izdanih zapovijedi tužene (osim redovnog radnog vremena od 8,00 – 16 sati) radio prekovremeno u jednodnevnim dežurstvima od 24 sata, 24-satnoj straži od 7 dana uzastopno, terenima koji su nekoliko puta godišnje trajali od nekoliko dana pa do 2-3 tjedna, noću, subotom, nedjeljom, državnim blagdanima i praznicima. Tužena je tužitelju u utuženom razdoblju plaću obračunala i isplatila kao da je radio od ponedjeljka do petka od 8,00-16 sati, dok mu nije isplatila prekovremeni rad te dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Tužitelju su nadređeni bili svjedok CŠ, zapovjednik 3. Satnije u Petrinji, 1. Bojne "Tigrovi", Gardijske motorizirane brigade, i u razdoblju od kolovoza 2007. pa do travnja 2008. svjedok ĐŠ, koji je bio načelnik Stožera i zamjenik zapovjednika 1. Gardijske brigade "Tigrovi". Za vrijeme jednodnevnog dežurstva od 24 sata tužitelj nije smio napuštati objekt, i odmarao se nakon što bi obavio sve druge radne obveze (evidencija svih ulazaka u razdoblju od 08,00-16,00 sati, nadzor straže, nadzor sva tri obroka, upisivanje svih zaprimljenih akata, odgovaranja na telefonske pozive). Bez obzira na odmor, tužitelj je kao dežurni na dežurstvu trebao biti na raspolaganju svih 24 sata. Nakon tog dežurstva dobivao je jedan dan slobodno. Za vrijeme 24-satne straže u trajanju od 7 dana uzastopno tužitelj je 2 sata radio, 2 sata se odmarao, i 2 sata je bio u pripremi za straži. Nakon tih straža je dobivao 3 dana slobodno. Na terenu je radio u šatoru, ili tvrdom objektu, te je radio duže od 8 sati, odnosno radio je prekovremeno.

25. Prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 9/03.) pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske određeno je tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje osam sati, te se u pravilu raspoređuje od 8-16 sati uz dnevni odmor od 30 minuta.

26. Temeljem odredbe čl. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 82/09. i 124/09., dalje u tekstu: ZSOS-a) pripadnici Oružanih snaga su vojne osobe i državni službenici i namještenici, a prema odredbi čl. 4. st. 1. ZSOS-a vojne osobe su djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik.

27. Sukladno odredbi čl. 97. st. 1. ZSOS-a, koji se kao lex specialis primjenjuje na tužitelja, decidirano je navedeno da je djelatna vojna osoba obvezna obavljati rad dulji od punoga radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad), između ostalog, tijekom dežurstva ili slične dužnosti u zapovjedništvu, postrojbi ili ustanovi. Odredbom čl. 97. st. 5. i 6. ZSOS-a predviđeno je da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.

28. Za ukazati je i da točka 128. Službovnika Oružanih snaga Republike Hrvatske glede dežurstva, kao unutarnje službe, propisuje ne samo korištenje slobodnog dana nakon predaje službe, već i pravo na isplatu posebne novčane naknade.

29. Citiranim odredbama čl. 97. st. 5. i 6. ZSOS-a nije propisano koliko djelatnoj vojnoj osobi pripada po osnovi uvećanja na plaću za prekovremeni rad, već iste u pogledu uvjeta i iznosa naknade upućuju na opće propise.

30. Odredbom čl. 14. ZSOS-a propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ZSOS, ili propisima donijetima na temelju navedenog Zakona, primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Upravo navedena odredba upućuje na supsidijarnu primjenu propisa o državnim službenicima i namještenicima i općih propisa o radu na odnose koji nisu regulirani ZSOS, neovisno od toga što je tužitelj djelatna vojna osoba, a ne državni službenik ili namještenik.

31. Odredbom čl. 168. ZSOS-a propisano je da djelatne vojne osobe, službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama zakona, a odredbom čl. 169. st. 1. ZSOS-a da se plaća djelanih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

32. Prema odredi čl. 170. ZSOS-a zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti pripadnici Oružanih snaga ostvaruju pravo na dodatke na plaću koji iznos i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom.

33. Odredbom čl. 203. ZSOS-a propisano je da će se plaće i druga materijalna prava vojnih osoba, službenika i namještenika do donošenja novog podzakonskog propisa kojim se uređuje pitanje materijalnih prava određivati u skladu s dosadašnjih propisima kojima se uređuje ovo područje.

34. Uredba Vlade RH o vrijednostima koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj 144/02.) nije regulirala iznos i način isplate dodatka na plaću djelatnih vojnih osoba s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama pa se na predmetno pitanje, sukladno odredbi čl. 14. ZSOS-a, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

35. Zakon o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 142/06., 77/07., 107/07. i 27/08.) nisu regulirali pravo službenika i namještenika na uvećanje plaće s utuženih osnova, već je to pravo bilo utvrđeno Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike od 1. siječnja 2002. ("Narodne novine", broj: 3/02.), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike od 1. lipnja 2004. ("Narodne novine", broj: 92/04., dalje u tekstu: KU).

36. Člankom 39. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za rad noću 40%, prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, nedjeljom 35%, za rad u smjenskom radu u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5%, za rad na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs 150%. Nadalje, propisano je da se dodaci iz st. 1. međusobno ne isključuju. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

37. Slijedom navedenog, imajući u vidu da ZSOS i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima nije regulirano pravo na isplatu dodatka na plaću djelatne vojne osobe s osnova rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, odnosno nije određen iznos i način isplate dodatka za prekovremeni rad (pravo koje je izrijekom priznato čl. 97. st. 5. ZSOS-a), to pravo tužitelju na povećanje plaće pripada temeljem supsidijarne primjene citiranih odredaba KU.

38. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva određeno je financijsko vještačenje po Vještak Tkalec d.o.o. sa zadatkom izračuna visine razlike plaće tužitelja za razdoblje od 1. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2010. u dvije varijante uzimajući u obzir rad tužitelja:

- na stražarskom osiguranju od ponedjeljka do petka u trajanju od 20 sati (8 redovnih sati rada + 12 prekovremenih sati rada + 4 sata odmora), subotom i nedjeljom u trajanju od 20 sati (20 prekovremenih sati rada + 4 sata odmora), na jednodnevnim dežurstvima od ponedjeljka do petka u trajanju od 24 sata (8 redovnih sati rada + 16 prekovremenih sati rada), subotom i nedjeljom u trajanju od 24 sata (24 prekovremena sata rada), a na terenskom radu od ponedjeljka do nedjelje u trajanju od 16 sati ( 8 redovnih sati rada + 8 prekovremenih sati rada)

- na stražarskom osiguranju od ponedjeljka do petka u trajanju od 24 sata (8 redovnih sati rada + 8 prekovremenih sati rada + 8 sati odmora), subotom i nedjeljom u trajanju od 24 sata (16 prekovremenih sati rada + 8 sati odmora), na jednodnevnim dežurstvima od ponedjeljka do petka u trajanju od 24 sata (8 redovnih sati rada + 16 prekovremenih sati rada), subotom i nedjeljom u trajanju od 24 sata (24 prekovremena sata rada), a na terenskom radu od ponedjeljka do nedjelje u trajanju od 16 sati ( 8 redovnih sati rada + 8 prekovremenih sati rada).

39. Nalazom i mišljenjem Vještak Tkalec d.o.o. od 19. studenog 2025. utvrđeno je, a na temelju podataka o odrađenim satima (danima) vidljivim iz evidencije rada tužitelja za razdoblje od travnja 2008. do prosinca 2010. (osim za srpanj 2008.), za razdoblje od kolovoza 2007. pa do ožujka 2008. prema danima kako ih je tužitelj naveo u podnesku od 2. listopada 2013., za srpanj 2008. prema navodima tuženika (list 62. spisa), a uzimajući u obzir iskorištene slobodne dane, ako je rad tužitelja trebalo evidentirati na način opisan u 1. varijanti zadatka, tada neobračunata plaća za prekovremeni rad, dodaci na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a sve umanjeno za ostvarene dodatke za stražarsku službu i dežurstvo, u razdoblju od 01.08.2007. do 31.12.2010. iznosi ukupno 21.325,07 eur bruto. Ako je rad tužitelja trebalo evidentirati na način opisan u 2. varijanti zadatka tada neobračunata plaća za prekovremeni rad, dodaci na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a sve umanjeno za ostvarene dodatke za stražarsku službu i dežurstvo, u razdoblju od 01.08.2007. do 31.12.2010., iznosi ukupno 16.151,62 eur bruto.

40. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorila je tužena i to u odnosu na varijantu 1, navodeći kako je u suprotnosti sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj Rev-1028/2021-2 od 24. srpnja 2024. u kojem je izričito navedeno da se dnevni odmor od 8 sati dnevno koje je tužitelj za vrijeme dežurstva ili straže koristio kao odmor ne može računati kao prekovremeni rad. Iz istog razloga osporava i varijantu 2. Tužitelj prilikom straže dnevno radi 8 sati, 8 sati je u pripravnosti, a 8 sati odmara, te može dnevno ostvarivati najviše 8 prekovremenih sati u radne dane, a 16 u dane vikenda i neradne dane. Pravilnikom o stražarskoj službi (NN, broj: 47/13.) u cijelosti su regulirani organizacija i rad straže. Jedan od dokumenata kojim je uređena stražarska služba je Elaborat straže koji određuje da je tokom obavljanja stražarske službe modalitet tužiteljeva rada takav da se od 24 sata (koliko je tužitelj doista fizički prisutan u vojnom objektu, ali ne u cijelosti na svom radnom mjestu) ukupno osam provede na odmoru, dva sata straže, dva sata priprema i dva sata odmor. Dežurstvo unutarnje službe je od 2009. pa nadalje regulirano je Pravilnikom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („NN" broj: 91/09.) koji određuje da se dežurstvo odvija neprekidno 24 sata, te da istu funkciju obavljaju dežurni i pomoćnik dežurnog nakon čega se obojica oslobađaju svih obveza i zadaća sljedeća 24 sata. Sama organizacija rada u službi unutarnjeg dežurstva odvija se na način da istu obavljaju dvije osobe (dežurni i njegov pomoćnik), koje se smjenjuju u obavljanju zadaća tijekom tih 24 sata. Dakle, i kod obavljanja službe dežurstva, tužitelj ima vrijeme u kojem se odmara, te dok je on na odmoru dežura njegov pomoćnik. U takvoj situaciji je onda apsolutno neprihvatljivo da se svih 24 sata rada službe u dežurstvu računa kao neprekinuti rad i to iz razloga što: dežurstvo traje 24 sata, te ga obavljaju dvije osobe (dežurni i njegov pomoćnik); od tih 24 sata koje provedu na radnom mjestu, 8 sati je redovan rad koji je plaćen, 8 sati odmaraju, a preostalih 8 sati se kompenzira slobodnim danom; obojica, i dežurni i pomoćnik dežurnog se sljedeći radni dan oslobađaju svih zadaća, odnosno dobivaju slobodan dan za kojim im se obračunava i plaća 8 sati redovnog radnog vremena.

41. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj za vrijeme 24-satne straže u trajanju od sedam dana uzastopno 2 sata radio, 2 sata se odmarao i 2 sata je bio u pripremi za stražu (a što je i tužena potvrdila navodeći kako i prema Elaboratu straže kojim je određen modalitet stražarske službe tužitelj dva sata stražari, dva sata se odmara i dva sata je u pripremi za stražu), pa je za zaključiti da je tužitelj za vrijeme 24-satne stražarske službe od ponedjeljka do petka 8 sati radio redovno, 8 sati prekovremeno i 8 sati se odmarao, dok je za vrijeme 24-satne stražarske službe subotom i nedjeljom 16 sati radio prekovremeno, a 8 sati se odmarao. Bez obzira što su za vrijeme jednodnevnog dežurstva od 24 sata zajedno dežurali dežurni i njegov pomoćnik, tužitelj se nije mogao odmarati 8 sati kako to tvrdi tužena, jer je svih 24 sata trebao biti na raspolaganju za potrebe službe. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj na jednodnevnim dežurstvima od 24 sata od ponedjeljka do petka 8 sati radio redovno, a 16 sati prekovremeno, dok je za vrijeme jednodnevnog dežurstva od 24 sata subotom i nedjeljom svih 24 sata radio prekovremeno. Kada je radio na terenu tužitelj je sve sate preko 8 sati redovnog rada radio prekovremeno.

42. Sud je prihvatio varijantu 2. Nalaza i mišljenja Vještak Tkalec d.o.o. od 19. studenog 2025., budući je u tom dijelu isti sačinjen stručno, objektivno i sukladno dokumentaciji u spisu.

43. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva uskladio prema varijanti 2. navedenog nalaza i mišljenja vještaka, a koju visinu tužena nije osporila. Iz prethodno obrazloženih razloga proizlazi da tužitelju predmetna naknada plaće pripada za razdoblje 1. rujna 207. do 30. rujna 2009., slijedom čega je za navedeno razdoblje valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi bruto iznos od 13.590,06 eur, kao pod točkom I. izreke presude.

44. Na dosuđene iznose razlike bruto plaće tužitelju pripadaju zatezne kamate temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO), a ista sukladno odredbi čl. 90. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 137/04.) teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

45. Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

46. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

47. Tužena je tužitelju za razdoblje nakon 30. rujna 2009. sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09.) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaće i načinu isplate plaće isplaćivala dodatak na stražarsku službu. Slijedom navedenog, stražarska služba i dežurstvo unutarnje službe u razdoblju nakon 1. listopada 2009. ne smatraju se prekovremenim radom te za obavljanje takvih oblika rada tužitelju ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanom, rad u turnusu i smjenama, već se isplaćuje poseban dodatak za obavljanje stražarske službe i dežurstva unutarnje službe. Stoga je zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 202,82 eur za srpanj 2010., iznosa od 867,01 eur za kolovoz 2010., iznosa od 148,94 eur za listopad 2010., iznosa od 580,08 eur za studeni 2010. i iznosa od 762,68 eur za prosinac 2010. sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom III. izreke presude.

48. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

49. Tužitelju su kao potrebni dosuđeni troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (250 bodova prema Tbr. 32/1 OT/23), sastava tužbe (250 bodova prema Tbr.7/1 OT/23), sastava podnesaka od 10. siječnja 2013., 3. studenog 2014., 6. ožujka 2017., 14. studenog 2017., 10. travnja 2018., 5. ožujka 2025. i 7. siječnja 2025. (po 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23), sastava podnesaka od 7. veljače 2011., 19. veljače 2013. i 23. rujna 2013. (po 100 bodova prema Tbr. 8/3 OT/23), sastava podnesaka od 22. prosinca 2011., 14. svibnja 2012., 29. svibnja 2012., 20. lipnja 2013., 8. svibnja 2014., 7. lipnja 2016., 14. prosinca 2016. i 2. studenog 2017. (po 62,5 bodova prema Tbr. 8/3 OT/23), pristupa na ročište 3. svibnja 2011., 11. rujna 2012., 12. veljače 2013., 4. ožujka 2014., 8. svibnja 2014., 22. siječnja 2015., 2. lipnja 2016., 22. kolovoza 2017., 3. listopada 2017., 26. rujna 2018., 2. travnja 2025., 6. lipnja 2025., 8. rujna 2025., 19. veljače 2026. i 8. travnja 2026. (po 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), pristupa na ročište 8. rujna 2011. (62,5 bodova prema Tbr. 9/5 OT/23), sastava odgovora na žalbu od 24. ožujka 2015. (250 bodova prema Tbr. 10/6 OT/23) i sastava žalbe od 16. studenog 2018. (312,5 bodova prema Tbr. 10/1 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i PDV od 25% ukupno iznosi 18.562,50 eur

50. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 84%, a tužena u omjeru od 16%, a uvažavajući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sud je ocijenio da je tužena dužna tužitelju u omjeru od 68% naknaditi troškove, a što iznosi 12.622,70 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojati troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 942,33 eur, slijedom čega je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.565,03 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

51. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti u iznosu od 5.939,80 eur sa zatraženim kamatama, kao pod točkom V. izreke presude.

52. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2.punomoćniku tuženika