P-2608/2025-12
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ul. Ivana Gundulića 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužiteljice LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika EOS Matrix d.o.o.,Horvatova 82, 10010 Zagreb, OIB 76674680107, zastupano po Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, radi isplate, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 09.travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužene, na ročištu za objavu od 13.svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :
'' Utvrđuje se da je prisilna naplata po osnovi OVRV-2319/16 nedopuštena te se proglašava takva naplata nezakonitom, neovisno o tome provodi li se putem ovrhe ili izravne naplate ''.
II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tuženoj iznos od 125,00 EUR.
Obrazloženje
1.Dana 02.srpnja 2025. pred ovim sudom zaprimljena je tužba LU u kojoj navodi da je dana 07.listopada 2016. pokrenuta ovrha pod brojem Ovr-2318/16 na temelju računa izdanih 2014.godine. Radi se o računima za telekomunikacijske usluge koje su dospjele u srpnju, kolovozu, rujnu i listopadu 2014. Od tada do danas nije bilo pravno valjanih radnji koje bi mogle prekinuti tijek zastare nit je dug naplaćen putem blokade računa, osim što je predmet dulje vrijeme bio neaktivan u Očevidniku FINA-e. Smatra da je potraživanje u cijelosti u apsolutno jzastari jer je od dospiječa računa ( najkasnije listopad 2014) do trenutka pokretanja postupka prošli više od 10 godina, a tuženik nije poduzimao radnje prema sudu niti FINA-i koje bi imale učinak prekida zastare. U trenu podnošenja tužbe predmet Ovr-2318/16 nalazi se u naplati kod FINA- e. Tužbom traži da se utvrdi da je potraživanje tuženika iz predmeta Ovr-2318/16 u zastari te da se naloži tuženiku ukloniti osnovu iz naplate. Smatra da se radi o nezakonitom vraćanju isknjižene osnove koja radnja da ne proizvodi pravne učinke prekida zastare. Smatra da neučinkovita i bezuspješna naplata priječi da se tuženik prisilno naplati u predmetnom ovršnom postupku. Podneskom od 09.siječnja 2026. konačno je uređen tužbeni zahtjev te je predloženo utvrditi prisilnu naplatu po osnovi Ovrv-2319/16 nedopuštenom te proglašenje te naplate nezakonitom.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva osporavajući da bi protekao 10-godišnji zastarni rok za prisilnu naplatu tražbine iz konkretne ovršne isprave naglasivši da je tijek zastarnog roka prekinut radnjama ponovnog podnošenja zahtjeva za naplatu kod FINA-e te podnošenjem pravomoćnog rješenja o ovrsi poslodavcu tužiteljice društvu PONS j.d.o.o.
3.U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile : Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate na dan 2. srpnja 2025. godine, Odluka OS ST br. Ovr-1223/2025-5 na dan 6. lipnja 2025. godine, Ovršni prijedlog j. bilježnice OU na dan 10. kolovoza 2016. godine s prilozima, Rješenje o ovrsi br. Ovrv-2318/2016, Izvadak otvorenih stavaka na dan 10. kolovoza 2016.g., Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-2318/16 na dan 2.srpnja 2025.g., Zahtjev za naplatu od 13. rujna 2024.godine, Zahtjev poslodavca 18. siječnja 2024. godine, povratnica poslodavca 18. siječnja 2024. godine, zahtjev poslodavca od 13. siječnja 2025., Rješenje Trgovačkog suda u Splitu posl. broj: 12. St-253/2018-21, Potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 9. siječnja 2026.g.,
4.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pred FINA-om pokrenuo dana 17.rujna 2024. na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Željane Biuk broj Ovrv-2318/16 od 12.kolovoza 2016.
6.Sporno je li nastupila zastara potraživanja po navedenoj ovršnoj ispravi na temelju koje se provodi ovrha pred Financijskom agencijom.
7.Pregledom spisa ovog suda broj Ovr-1223/2025 utvrđeno je sljedeće:
– dana 06.svibnja 2025. zaprimljena je tužba LU radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u predmetu Ovrv-2318/16 koja se vodi protiv LU na temelju zapisa iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje kod FINA-e sve radi nastupa zastare
– dana 06.lipnja 2025. sud je zaključkom uputio ovršenicu LU da u roku od 15 dana od primitka zaključka pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštene pljenidbe i prijenosa u izvansudskom postupku koji se vodi kod FINA-e povodom zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. od 17. rujna 2024. temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.broj Ovrv-2318/16 javnog bilježnika Željane Biuk od 12.kolovoza 2016. sve iz razloga čl.50.st.1.t.11. Ovršnog zakona
– zaključak o upućivanju u parnicu tužiteljica je zaprimila 23.lipnja 2025.
8.Podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (čl.52. Ovršnog zakona, Narodne novine broj 57/96,29/99,42/00,173/03, 88/05,67/08, dalje OZ) vezano je uz prekluzivni rok od 15 dana koji teče od dana dostave odluke kojom je ovršeniku upućen u parnicu. U predmetnom slučaju tužiteljica je kao ovršenika ustala tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dana 02.srpnja 2025., a sam zaključak sa uputom zaprimila je dana 23.lipnja 2025. slijedom čega sud zaključuje da je tužba pravodobna.
9.Iz pisane dokumentacije navedene u sud utvrđuje sljedeće:
– tuženik kao ovrhovoditelj podnio je dana 12.kolovoza 2016. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz otvorenih stavki radi namirenja tražbine u iznosu od 1.880,75 kn sa zateznim kamatama tekuće na pojedinačne iznose ( 374,00 kn od 16.srpnja 2015., 314,00 kn od 16.kolovoza 2015., 345,97 kn od 16.rujna 2015. i 846,78 kn od 16.listopada 2015.)
– ovršni prijedlog je prihvaćen te je javna bilježnica Željana Biuk dana 12.kolovoza 2016. donijela rješenje broj Ovrv-2318/16 kojim je izdala platni nalog kojim je naloženo ovršenici LU isplatiti ovrhovoditelju iznos od 1.880,75 kn sa zateznim kamatama. Ujedno je radi prisilne naplate te tražbine određena ovrha te su odmjereni nastali (479,00 kn) i predvidivi (587,25 kn) troškovi ovršnog postupka
– rješenje o ovrsi od 12.kolovoza 2016. broj Ovrv-2318/16 postalo je pravomoćno i ovršno dana 09.rujna 2016.
– dana 01.prosinca 2016. navedeno rješenje dostavljeno je FINA-i na provedbu
– navedeno rješenje bilo je zavedeno u Očevidniku osnova za plaćanje te je pozivom na čl.12.Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjiženo odnosno FINA-e je po istom prestala postupati zbog nastupa okolnosti iz čl.12.Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima
– dana 17.rujna 2024. pred FINA-om zaprimljen je zahtjev za naplatu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. temeljem ovršne isprave – rješenja od ovrsi Ovrv-2318/16 te je navedena osnova zavedena u Očevidnik.
10.Ovršna isprava u ovom ovršnom postupku izvansudske ovrhe jest rješenje o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave ( Ovrv-2318/16) . Prema odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima ( 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina. Dakle, u konkretnom slučaju tražbina iz rješenja o ovrsi broj Ovrv -2318/16 zastarijeva u roku od 10 godina počevši od 09.rujna 2016.
11. Zahtjev za naplatu naplatu po tom rješenju podnijet je 17.rujna 2014. dakle prije isteka zastarnog roka od 10 godina koji je počeo teći 09.rujna 2016. Okolnost da potraživanje nije naplaćeno unutar tog roka nije od utjecaja na tijek zastarnog roka i sudeći prema priloženoj dokumentaciji posljedica je insolventnosti tužiteljice kao dužnika.
12. Nadalje, za navesti je da je tuženik kao ovršenik u periodu od pravomoćnosti i ovšrnosti osnove za plaćanje pa do ponovne aktivacije iste pred FINA-om poduzeo radnje kojima je prekinut zastarni rok. Člankom 241.ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
13. Vjerovnik EOS MATRIX d.o.o.pokrenuo je ovršni postupak izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom podnošenjem osnove za plaćanje 01.prosinca 2016. čime je tijek zastare prekinut.
14.Dana 04.kolovoza 2018. stupio je na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( Narodne novine broj 68/18, dalje ZOPNS) kojim je u članku 12. propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Upravo postupajući po navedenoj odredbi Financijska agencija prestala je postupati sa izvršenjem osnove. Kako u spisu nema podataka točno kada je Agencija isknjižila osnovu to je sud uzeo da bi to moglo biti najranije 01.prosinca 2019. osobito imajući u vidu da iz priloženog Očevidnika neizvršenih osnova proizlazi da nije bilo naplate po dostavljenoj osnovi Ovrv- 2318/16.
15.Budući da nije bilo novčanih sredstava na računu ovršenice Financijska agencija je pozivom na odredbu članka 12. ZOPNS-a prestala postupati. Dakle, ovrha nije bila moguća jer ovršenica nije imala novčanih sredstva na kojima bi se mogli izvršiti pljenidba i prijenos radi naplate tražbine ovrhovoditelja. Utoliko sud smatra da se radi o nastupu razloga propisanog u članku 72.stavku 2. OZ-a koji uvjetuju obustavu ovrhe odnosno okončanje ovršnog postupka te se od tog trena ima ponovno računati zastarni rok od 10 godina, sukladno članku 245.stavku 5. ZOO-a. Naime, kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka.U konkretnom slučaju do nemogućnosti provedbe ovrhe nije došlo zbog dispozicije vjerovnika već zbog razloga koji su isključivo na strani dužnika (insolventnost).
16. Dakle, zastarni rok od 10 godina imao bi (ponovno) početi teći od isknjiženja osnova za plaćanje. Novi zahtjev za naplatu podnijet je 17.rujna 2024. čime je zastara ponovno prekinuta slijedom čega je razvidno da od isknjiženja osnove pa do ponovnog pokretanja ovršnog postupka izvansudske ovrhe nije protekao desetogodišnji zastarni rok s tim da se napominje da i neovisno o radnjama koje su prekinule zastaru, zastarni rok od 10 godina računajući od 09.rujna 2016. svakako nije protekao do (ponovnog) pokretanja postupka prisilne naplate pred Financijskom agencijom.
17. Za spomenuti je da u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe ovrhovoditelj dužan u roku od dva mjeseca od kada ga je sud obavijestio o nemogućnosti provedbe ovrhe predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, u protivnom sud obustavlja ovrhu (čl.5. st. 3. i 4. OZ-a). Međutim, navedena odredba nije primjenjiva u konkretnom slučaju budući da sud nije ovrhovoditelju dostavio ikakvu obavijest u skladu sa navedenom odredbom, a postupanje Financijske agencije ne može se izjednačiti sa postupanjem suda u ovršnom postupku.
18. Zaključno, iz svega navedenog proizlazi da je tuženik ovlašten voditi postupak izravne naplate kod Financijske agencije za potraživanje po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk broj 2318/16 od 12.kolovoza 2016. u odnosu na koja potraživanje nije nastupila zastara, slijedom čega tužbeni zahtjev kojim se traži proglašenje ovrhe (pljenidbe i prijenosa) nedopuštenim nije osnovan.
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.izreke presude.
20.Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška donijeta je temeljem odredbe čl.154.ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( NN 138/23, 107/25, dalje OT) i sadržana je u točki II.izreke. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 62,50 EUR ( Tbr. 8.t.1., Tbr.46. i Tbr.54 OT) te trošak pristupa na ročište od 09.travnja 2026. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8.t.1., Tbr.46. i Tbr.54 OT), dakle sveukupno 125,00 EUR.
U Splitu, 13.svibnja 2026.g.
SUDAC
Branka Šolić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužiteljici
- punomoćniku tuženika
- u spis
