Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-463/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Obradoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3498/2025-31 od 8. siječnja 2026., 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužene se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava pa se točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3498/2025-31 od 8. siječnja 2026.:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 956,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. siječnja 2026. do isplate i

- preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.018,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. siječnja 2026. do isplate na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženoj troškove žalbenog postupka od 51,00 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka od 1.199,00 EUR.

IV. Točka I. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3498/2025-31 od 8. siječnja 2026. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena (točka I. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.974,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. siječnja 2026. do isplate (točka II. izreke).

2. To se rješenje temelji na utvrđenju prvostupanjskog suda da je do povlačenja tužbe došlo iz razloga koji se mogu pripisati tuženoj, a doneseno je na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2022. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona).

3. Odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog pogrešne primjene članka 158. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Predlaže da se pobijana točka II. izreke preinači na način da se troškovi postupka dosude tuženici ili da se dosude tužiteljici u manjem iznosu, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o troškovima postupka. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe u vrijednosti od 625 boda.

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ponovljenom je postupku u odnosu na tuženu bila dopuštenost ovrhe na nekretnini u vlasništvu tužiteljice. Taj se zahtjev temeljio na tvrdnjama tužiteljice da je ovrha koja je na prijedlog tuženice kao ovrhovoditelja bila određena na nekretnini koja je njezino vlasništvo radi prisilnog namirenja tražbina koju tuženica ima prema njezinom bratu EŠ, ranijem ovršeniku, bila nedopuštena.

7. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužena Republika Hrvatska kao ovrhovoditelj 2. travnja 2010. na temelju ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-12/2008 od 28. listopada 2008., podnijela protiv EŠ – okrivljenika i ovršenika, ovršni prijedlog prvostupanjskom sudu radi prisilne naplate troškova kaznenog postupka određenih tom ovršnom ispravom i to na nekretnini na kojoj je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj broj Ovr-3364/2008 od 13. listopada 2008. usvojen ovršni prijedlog RBA d.d. te je određena ovrha na nekretnini EŠ koja je u zemljišnim knjigama zabilježena 17. listopada 2008

- da je rješenjem suda prvog stupanja poslovni broj Ovr-1163/2010 od 7. travnja 2010. usvojen taj ovršni prijedlog te je određena ovrha na nekretnini EŠ koja je u zemljišnim knjigama zabilježena 14. travnja 2010.

- da je Republika Hrvatska za čiju je tražbinu kasnije određena ovrha na istoj nekretnini stupila u već pokrenuti ovršni postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr- 3364/2008

- da je tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka, 9. siječnja 2013., na temelju sudske nagodbe prvostupanjskog suda poslovni broj R2-510/2012-5 4. prosinca 2012. uknjižila svoje pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovrha te da je ovršni postupak uslijed promjene vlasnika nekretnine nastavljen protiv tužiteljice kao ovršenika

- da je tužiteljica rješenjem ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 1163/2010 od 7. travnja 2010.

- da je tuženica 3. prosinca 2018. povukla prijedlog na temelju kojeg je određena ovrha određena tim rješenjem

- da je ovršni sud rješenjem od 5. prosinca 2018. obustavio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Ovr-1163/2010 od 7. travnja 2010.

- da je tužena 3. prosinca 2018. priznala tužbeni zahtjev za utvrđenje ovrhe nedopuštenom

- da je tužiteljica u odnosu na tuženu 25. travnja 2019. povukla tužbu i

- da je tužena podneskom od 23. svibnja 2019. opozvala priznanje tužbenog zahtjeva i nije se protivila povlačenju tužbe, ali je zahtijevala naknadu troškova postupka od 10.000,00 kn.

8. Imajući na umu da izneseno stanje spisa, očito je da je tužiteljica povukla tužbu protiv tužene radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe određene na prijedlog tužne i to nakon što je tužena povukla ovršni prijedlog i ta je ovrha obustavljena. Zbog toga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužba povučena zbog razloga koji se mogu pripisati tuženoj. Pritom, s obzirom na to da od nastanka tog razloga (povlačenja ovršnog prijedloga 3. prosinca 2018.) do povlačenja tužbe u odnosu na tuženicu (podneskom od 25. travnja 2019.) nije bilo procesnih aktivnosti u parnici u povodu kojih bi za stranke nastali dodatni troškovi, riječ je o povlačenju tužbe odmah nakon što je nastupio razlog za povlačenje koji se može pripisati tuženici. Zbog toga se obveza tužene da naknadi troškove postupka tužiteljici temelji na pravilnoj primjeni članka 158. stavka 2. ZPP-a.

9. Tužiteljici su do povlačenja tužbe nastali troškovi sastavljanja tužbe koji u skladu s člankom 155. stavkom 2. i Tbr. 7., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025., dalje: OT) iznose 1.250 ,00 EUR te troškovi plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 662,42 EUR. Imajući na umu da je tužba bila podnesena protiv dva tuženika – RBA d.d. i RH koji su (bili) obični suparničari jer je svaki od njih tužena stranka u odnosu na ovrhu koja je određena po njegovom rješenju, ti tuženici podmiruju troškove sastavljanja tužbe i sudske pristojbe na tužbu na jednake dijelove. Zbog toga uz pravilnu primjenu članaka 158. stavka 2., 155. i 161. stavka 1. ZPP-a tužena duguje tužiteljici naknadu troškova postupka od 956,21 EUR. To još više vrijedi u okolnostima ovog predmeta u kojem je na temelju odluke o troškovima postupka iz točke IV. presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-5227/2018-20 od 10. siječnja 2025. koja je u dijelu za iznos od 2.030,41 EUR postala pravomoćna 16. travnja 2025. kada je rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-304/2025-2 odbijena žalba tuženika RBA d.d. i potvrđena je ta odluka, već naloženo tuženiku RBA d.d. naknaditi tužiteljici (drugu) polovinu troškova sastavljanja tužbe i pristojbe na tužbu. Imajući na umu navedene razloge, uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a djelomično je odbijena žalba tužene i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjskog rješenje u dijelu kojim je tuženoj naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 956,21 EUR dok je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP -a jer nema uporišta u člancima 155. i 161. ZPP-a, preinačena odluka kojom je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.018,71 EUR na način da je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbijen.

10. Tuženici koja je sa žalbom protiv odluke o troškovima postupka uspjela djelomično, u omjeru od 51%, u tom je omjeru dosuđena naknada troškova sastavljanja žalbe protiv rješenja (vps za žalbu 1.974,92 EUR, Tbr. 10. stavak 4. i 54. OT-a = 100,00 EUR x 51% = 51,00 EUR) dok je s ostatkom zatraženih troškova sastavljanja žalbe odbijena.

11. Točka I. izreke prvostupanjskog rješenja nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. i članak 381. ZPP-a).

U Varaždinu 13. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić