Republika Hrvatska
Poslovni broj: 163 P-2622/2025
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23 000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić- Peroš, u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Perici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika CL iz [adresa], E [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 22.502,16 €, kao i zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku počev od dana podnošenja ove tužbe, 20. prosinca 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 635,74 EUR, kao i zakonske zatezne kamate na taj iznos troška, tekuće od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 20. prosinca 2025. navodi kako je tuženik tijekom 2025. godine, prema njoj ostvario dugovanje u ukupnom novčanom iznosu od 26.202,16 €. Navedeno dugovanje tuženika prema tužiteljici je nastalo na način da je tuženik tražio tužiteljicu da mu pozajmi određene novčane iznose za koje je isti tvrdio da su mu potrebni radi uređenja i opremanja kuće za odmor u [adresa], koju tuženik iznajmljuje tijekom ljetne sezone, ali i radi potreba poslovanja tuženika i njegovog trgovačkog društva METAL TECHNOLOGY j.d.o.o. [adresa]. Nakon opetovanih traženja tuženika, tužiteljica je u više navrata, vršila uplate pozajmica izravno na bankovni račun tuženika, i to 2 dana 28. ožujka 2025. godine iznos od 5.000,00 €, dana 11. travnja 2025. godine iznos od 7.000,00 €, dana 04. srpnja 2025. godine iznos od 10.000,00 €, te dana 07. srpnja 2025. godine iznos od 2.000,00 €. Nadalje, tužiteljica je također na traženje tuženika, putem svoje bankovne kartice vršila plaćanja robe i usluga koje je ostvario tuženik, pa je tako iznos od 1.350,00 € dana 16. lipnja 2025. godine platila na račun staračkog doma Hera d.o.o. za smještaj bake tuženika ZL. Tuženik je također tražio od tužiteljice da mu pomogne u plaćanju za potrebe uređenja i opremanja tuženikove kuće za odmor u [adresa], koju tuženik tijekom ljetne sezone iznajmljuje, tužiteljica je između 14. i 16. lipnja 2025. godine izvršila plaćanja roba i usluga kod TD Lesnina, Ivano Bazeni d.o.o. Lukoran, Santa Domenica i Bauhaus u ukupnom iznosu od 851,54 €. Tužiteljica i tuženik su tijekom 2024. godine i 2025. godine bili u emotivnoj vezi, koja nije zadovoljavala pretpostavke izvanbračne zajednice, te su dobili zajedničko dijete, mlt. C rođenu 2024. godine. Tuženik je iskoristio povjerenje tužiteljice, te je uvjerio tužiteljicu da će joj pozajmljeni iznos vratiti u kratkom razdoblju. U međuvremenu, krajem mjeseca srpnja 2025. godine, tužiteljica i tuženik su prekinuli svoju emotivnu vezu, ali je unatoč tome tuženik nastavio zlorabiti povjerenje tužiteljice te ju održavati u zabludi da će joj cjelokupni dugovani novčani iznos vratiti najkasnije do dana 15. kolovoza 2025. godine. Međutim, tuženik je tek 29. kolovoza, a nakon brojnih opomena i poziva na plaćanje od strane tužiteljice, uplatio iznos od 700,00 € na bankovni račun tužiteljice. Dana 07.studenog 2025. godine tuženik je uplatio iznos od 2.000,00 €, te konačno dana 20. studenog 2025. godine tuženik je uplatio iznos od 1.000,00 €, sve na račun tužiteljice, na ime povrata dijela dugovanja. Nakon dana 20. studenog 2025. godine tuženik je prestao spominjati vraćanje duga tužiteljici, te je ignorirao opomenu pred tužbu i kaznenu prijavu od dana 27. studenog 2025. godine, koju opomenu mu je tužiteljica poslala putem svog punomoćnika putem elektronske pošte. U trenutku pisanja ove tužbe, a kad se uzmu u obzir izvršene uplate tuženika na ime povrata dugovanja u ukupnom iznosu od 3.700,00 €, tuženik ima dospjelo, a nepodmireno dugovanje prema tužiteljici u ukupnom iznosu od 22.502,16 €. Tuženik pored navedenog iznosa glavnice duguje i zakonske zatezne kamate, koje kamate tužiteljica potražuje na cjelokupni iznos glavnice počev od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate. Okolnost postojanja duga tuženika prema tužiteljici je nesporna između stranaka jer su tužiteljica i tuženik velik dio svoje međusobne komunikacije u vezi pozajmica, uplata, i povrata dugovanja vršili pisanim putem, odnosno putem poruka preko mobilne aplikacije WhatsApp u razdoblju od 28. ožujka 2025. godine do 07. studenog 2025. godine. U međusobnoj komunikaciji stranaka tuženik opetovano čini nespornim postojanje dugovanja prema tužiteljici, a visina tog dugovanja također nije i ne može biti sporna budući su sve pozajmice i uplate izvršene putem bankovnih transakcija preko računa tužiteljice i računa tuženika. Unatoč nastojanju tužiteljice i mnogobrojnim pokušajima da se mirnim putem razriješi pravni odnos stranaka, te da tuženik podmiri navedeno dugovanje i izvrši plaćanje dugovanog iznosa od ukupno 22.502,16 €, tuženik to nije učinio ni do dana podnošenja ove tužbe.
2. Na temelju čl. 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a), sud je dostavio primjerak tužbe od 20. prosinca 2025. podnesen u ovom predmetu, tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. U tom pozivu sud je upozorio tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu odnosno da će u slučaju nedavanja pisanog odgovora na tužbu u određenom roku donijeti presudu zbog ogluhe.
3. Osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio te činjenicama koje su opće poznate, niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu.
4. S obzirom na sve naprijed navedeno sud je donio presudu kojom je tužbeni zahtjev prihvatio (presuda zbog ogluhe).
5. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) prema vrijednosti predmeta spora i to trošak sastava tužbe u visini od 500,00 EUR (Tbr.8.1.) te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 135,74 EUR, što sveukupno iznosi 635,74 EUR.
U Zadru 13. svibnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP- a. O žalbi odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. točka 3. ZPP -a.)
DNA:
Tužitelju po punomoćnici,
Tuženiku.
