Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-457/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka 15A, zastupanog po punomoćniku Marku Vukeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić, Rijeka, Trg 128. brigade hrvatske vojske 4, protiv tuženika IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku u Zagrebu, Boškovićeva 13A, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3903/2024-4 od 30. siječnja 2026., 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3903/2024-4 od 30. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-58491/2024 od 23. listopada 2024. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 126,27 eur uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (st. I. izreke). Nadalje, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 eur (st. II. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti (st. III. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 126,27 eur uvećano za zatezne kamate, na ime dospjelih, a neplaćenih iznosa za isporučenu toplinsku energiju na adresi [adresa], za razdoblje od svibnja do prosinca 2023. godine.
5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur, radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. ZPP-a.
5.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga Zakona. Stoga, ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbeni navod tužitelja koji prema sadržaju žalbe predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, kao ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se zbog tih žalbenih razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.
6. Suprotno žalbenim navodima, presuda suda prvoga stupnja može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Dakle, nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
7. Sud prvog stupnja ukinuo je predmetni platni nalog i odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji samo na izvodu iz poslovnih knjiga, a da je tuženik osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva ukazujući da je poslovni prostor na adresi [adresa] iz sustava grijanja isključen još 1998. Pri tome sud prvog stupnja ističe kako je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka ali da ista nema dokaznu snagu sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a jer se radi o privatnoj ispravi tužitelja koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga, sud prvog stupnja navodi da je primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a, a s obzirom na to da sudu nisu predočeni dokazi na temelju kojih bi se moglo zaključiti o postojanju pravnog odnosa između stranaka i postojanju potraživanja tužitelja, utvrđeno da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine.
8. Takvo postupanje, kao pravilno, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
9. Naime, izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, na kojem tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, nema pretpostavljenu dokaznu snagu javne isprave iz čl. 230. ZPP-a pa je tužitelj u situaciji kada je tuženik osporio sadržaj vjerodostojne isprave bio u obvezi dokazivati činjenicu postojanja obveznog odnosa na kojem se temelji navedena vjerodostojna isprava te visinu potraživanja koja proizlazi iz vjerodostojne isprave. Budući da tužitelj te odlučne činjenice ničim nije dokazao, to je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a ZPP- a u vezi čl. 219. st. 1. ZPP-a, ukinuo predmetni platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.
9.1. Pritom na žalbene navode kojima tužitelj ističe da tuženik navode o isključivanju iz sustava grijanja dokazuje rješenjem (pravilno bi bilo dopisom) Hrvatske elektroprivrede d.d., a ne tužitelja Hep-Toplinarstvo d.d. na koji način je došlo do kontradiktornosti između sadržaja isprava koje je sud ocjenjivao i zaključka na kojem sud temelji svoju odluku, prvenstveno valja reći da sud svoju odluku o ukidanju platnog naloga i odbijanju tužbenog zahtjeva ne temelji na ispravama koje je u spis dostavio tuženik, već na okolnosti da tužitelj ničim nije dokazao svoje potraživanje, koje je tuženik izrijekom osporio i u osnovi i u visini, kako je to sve gore već obrazloženo. Ipak, valja reći da je navedeni dopis iz kojeg proizlazi da je potrošač s predmetne adrese ([adresa]) odjavljen 31. kolovoza 1998., sastavila Hrvatska elektroprivreda d.d., Direkcija za proizvodnju, Sektor za toplinarstvo i to 1999. godine, dok je tužitelj Hep-Toplinarstvo d.d. kao zasebno trgovačko društvo osnovan tek 2001. godine, što je javno dostupna informacija iz sudskog registra.
10. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, dok sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Kako tužitelj odluku glede visine troškova određeno ne pobija, to prvostupanjska odluka o troškovima u pogledu visine dosuđenih troškova nije ispitivana.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 13. svibnja 2026.
Sudac
Nikola Ramušćak
