Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kzd-10/2024-227
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Snježane Lukač-Keretić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Marijane Sambolec Kukec i Dražena Copana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Melanije Brozović, u kaznenom predmetu protiv optuženog PN, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točka 2. u svezi članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine": broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. , 114/22., 114/23., 36/24., 136/25 – dalje KZ/11.), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 11. studenog 2024. broj KOz-DO-9/2024, djelomično izmijenje na kraju dokaznog postupka, nakon tajne rasprave održane 22. travnja 2026. i 13. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice državne odvjetnice Sunčice Kocijan Putarek, optuženog PN i njegovog branitelja, odvjetnika Vedrana Barišića, te opunomoćenice žrtve VN, istog dana ujedno i dana objave,
p r e s u d i o j e
I. Optuženi PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin DN i HN, rođen **.**.2004. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], kbr. 52, a boravi u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, završio osnovnu školu i tri razreda srednje škole, nezaposlen, bez prihoda, bez primanja, bez imovine, nije služio vojsku, bez čina, bez odlikovanja, živi u izvanbračnoj zajednici sa NN, bez djece, osuđivan presudom Općinskog suda u Koprivnici broj Kmp-3/2024 od 20. veljače 2024., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 2. i članka 229. stavka 1. i 2. KZ/11. na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, koja kazna je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 660 sati; presudom Općinskog suda u Koprivnici broj Kmp-18/2024 od 27. lipnja 2024., zbog kaznenog djela 228. stavka 1. KZ/11. na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine uz izrečenu posebnu obvezu; presudom Općinskog suda u Koprivnici broj Kmp-21/2023 od 4. srpnja 2024., zbog kaznenog djela iz 228. stavka 1. i članka 234. stavka 2. KZ/11. na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine uz izrečenu sigurnosnu mjeru; presudom Općinskog suda u Sisku broj Kmp-8/2024 od 14. siječnja 2025., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11., na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine; presudom Općinskog suda u Koprivnici broj Kmp-2/2025 od 1. srpnja 2025., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. i članka 234. stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci uz izricanje sigurnosne mjere,
kriv je
što je dana 13. svibnja 2024., između 15,00 i 16,00 sati, u Vlaislavu 72, u cilju da obavi spolni odnos nad djetetom KN, rođenom **.**.2008., kojoj je utvrđeno intelektualno funkcioniranje na razini niže lake mentalne onesposobljenosti , zbog čega nije u mogućnosti razumijevati složenije socijalne odnose i objektivno sagledati situacije niti u potpunosti shvatiti prirodu spolnog odnosa, svjestan da ona ima intelektualnih poteškoća zbog kojih ne može zrelo, sukladno svojoj dobi, rasuđivat i o svojim postupcima pa tako ni o stupanju u intimne odnose, zbog čega mu se neće niti suprotstavljati, u prostoriji s krevetnom na kojem je ležala, skinuo joj tajice i gaće te spustio svoje hlače, legao na nju i svojim spolovilom penetrirao u njezino spo lovilo,
dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinio prema žrtvi posebno ranjivoj zbog duševne smetnje,
čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, opisano i kažnjivo po članku 154. stavku 1. točka 2. u vezi članka 153. stavka 1. stavka KZ/11.
II. Na temelju članka 106. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) u svezi članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. optuženi PN
osuđuje se
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
OD 2 (DVIJE) GODINE I 11 (JEDANAEST) MJESECI.
III. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom PN ,
iz riče se
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci ima izvršiti, a neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako optuženi PN u roku provjere od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11., optuženom PN se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. svibnja 2024. do 20. listopada 2025.
V. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), optuženi PN oslobađa se u cijelosti obveze plaćanja troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je kod ovog suda uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog PN, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točka 2. u svezi članka 153. stavak 1. KZ/11., koju optužnicu je djelomično izmijenilo kraju dokaznog postupka, na način kako se to okrivljenik tereti činjeničnim opisom kaznenog djela.
2. U očitovanju na optužnicu, optuženi PN, nakon izmijenjene optužnice na kraju dokaznog postupka, izjavio je da se smatra krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela koje mu je optužnicom stavljeno na teret.
3. U dokaznom postupku pročitano je izvješće o postupanju policijskih službenika od 13. svibnja 2024. (15), zapisnik o očevidu uz fotodokumentaciju očevida od 13. svibnja 2024. (20-33), medicinska dokumentacija Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek za pacijenta KN (40-42, 212), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora kojima se koristi PN uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00249616 od 14. svibnja 2024. i fotodokumentaciju pretrage (50-64), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00258760 i zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (69-70), službena bilješka djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Koprivnica od 14. svibnja 2024. (72-73), dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gornji grad - Medvešćak uz dopis od 14. svibnja 2024. - socijalna anamneza i mišljenja socijalnog pedagoga (75-78), dokumentacija Centra za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb za žrtvu KN (315-324),
- izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Koprivnica sa socijalnom anamnezom za mlađeg punoljetnika PN (328-332), mišljenje više stručne savjetnice od 12. kolovoza 2024. (361-363), analiza alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić za okrivljenog PN (375-377), analiza alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić za žrtvu KN (379-381), dokumentacija Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja osoba s invaliditetom (410 -414), dopis HZSR zaprimljenog 27. studenog 2025. (1075), pregledan je sp is Općinskog suda u Koprivnici broj Kmp-18/2024. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP -a, u suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o provedenom toksikološkom vještačenju optuženog PN (436-439) i za žrtvu KN (440-444), nalaz i mišljenje vještakinje Jadranke Zorić od 26. lipnja 2025. (790-809), nalaz i mišljenje Klinike za psihijatriju Vrapče od 18. kolovoza 2025. (876-890), te iskaz svjedoka ON na raspravi 18. veljače 2025., iskaz svjedokinje BN na raspravi 18. veljače 2025., iskaz svjedokinje LN na raspravi dana 13. ožujka 2025., iskaz svjedokinje UN na raspravi dana 8. svibnja 2025., iskaz svjedokinje LN na raspravi dana 16. srpnja 2025., dopuna nalaza i mišljenja vještakinje dr. Jadranke Zorić na raspravi dana 16. srpnja 2025., iskaz svjedokinje AN na raspravi dana 12. rujna 2025., dopuna nalaza i mišljenja vještakinje dr. sc. Nataše Đuran na raspravi dana 1. listopada 2025. i vještaka psihologa Matije Kopajtića, mag. psych. na raspravi dana 1. listopada 2025. Preslušani su iskazi djeteta/žrtve KN, te je pročitani izvadak iz kaznene evidencije okrivljenika.
4. Okrivljeni PN je u obrani iskazao da je imao spolni odnos sa žrtvom djetetom KN, naglasivši da se radilo o dobrovoljnom spolnom odnosu, kao i da je mislio da je žrtva punoljetna jer mu je rekla da ima 19 godina. Ističe da se s KN upoznao na Kvaternikovom trgu, gdje je slušao muziku pa mu je ona prišla i počeli su se ljubiti, otišli su u park i tamo se također ljubili, a potom mu je rekla da hoće s njim ići kod njega doma i da neće ići kod svojih niti u dom, da ga neće ostaviti, pa je s njezinog mobitela zvao RN da mu da novac za kartu, ali mu isti novac nije dao. Vlakom su otišli do [adresa], a karte im je kupio jedan dečko, te su tamo došli oko 22,00 sata, čekao ih je RN i P, time da mu je KN dala prsten kao da je s njom zaručen, predstavila se i da je njegova žena, nakon čega su biciklima otišli u Starigrad do RN, KN je vozio na volanu, a kod RN su slušali muziku, kupivši usput hranu i piće, time da tamo živi i Zoranova majka NN. Kako je došla policija, NN ih je potjerala te su pobjegli sakrivši se kod smeća iza njihove kuće i potom otišli natrag do [adresa], gdje su uzeli bicikl i krenuli prema njegovoj kući, kamo su došli oko ponoći i prespavali. Kada su spavali, bili su zagrljeni, ljubili su se, bili su obučeni i KN je stavila noge na njegove. Drugi su dan lutali, pa su tako otišli kod Jadranke i ON, tamo su bili V i ČN, pili su kavu, jeli, time da je KN sjedila na njegovom krilu. Šetali su i u hodu se KN spotaknula na ravnom, no nije mu pokazala da ima hematom na nozi niti zna kada je nastao, a hematom na njezinom vratu je od ljubavnog ugriza. Potom su otišli biciklom kod njegove tete ŠN koja živi u [adresa], a KN se nogom udarila u volan, bili su i kod tete UN, tamo su bili i TN i D, kod UN se KN presvukla jer joj je UN dala svoju odjeću, napravila joj je frizuru i našminkala je, a kod ŠN su jeli meso i pili vodu te je pušio duhan od H. Kad su jeli, KN se počela igrati s djecom od N i K jer su došla iz škole. Oko 4 sata krenuli su iz [adresa] opet kod njega doma, bili su i kod susjede O, tamo su bili i B i L, također su bili i kod U i KN se mazila s njihovom djecom. Kada su otišli kod njega doma, KN ga je pitala da li joj želi napraviti dijete, pa ju je pitao koliko ima godina i odgovorila mu je da ima 19, a tek poslije mu je rekla da ima 16 godina, ljubili su se i napravio joj je ljubavni ugriz. Okrivljenik je pojasnio da se KN prva skinula pa je počela skidati i njega, govorila je da hoće dijete, spolovilo je stavio u njezinu vaginu, a svršio je na plahtu na krevetu, na taj odnos je nije pris ilio i trajao je oko 20 minuta. Po završetku spolnog odnosa otišli su kod BN piti vodu, KN je počela plakati i išla joj je krv iz nosa, odjednom ga se počela bojati, zagrlila je BN i rekla joj da ju je silovao, što nije istina, pa je BN pozvala policiju i hitnu. Okrivljenik je iskazao i da je KN htjela svoj mobitel, zbog čega je plakala, pa ga je išao potražiti u [adresa], ali ga je tamo pronašla policija. Također je naveo da se s KN dopisivao preko "fejsa", slali su si poruke "volim te" i "srčeka", u Zagrebu su se našli slučajno, a za KN se raspitivao na hitnoj jer mu je bilo žao što pije terapiju i što je plakala.
5. Nesporno je, da je okrivljenik s oštećenicom izvršio spolni odnošaj, no, sporno je, je li isto izvršio bez njezinog pristanka.
6. Iz iskaza svjedokinje KN proizlazi da je okrivljenog PN upoznala na Kvaternikovom trgu u Zagrebu, stojeći kraj njega kada je slušala uličnog svirača, nakon čega su zajedno otišli do autobusnog stajališta s kojeg ide kući, no kako nije htjela ići kući te joj je i okrivljenik rekao da ne ide doma, sjedili su i pušili cigare. Rekla je okrivljeniku da ima 19 godina, da je policajka i da radi u Dubravi, a on je njoj rekao da se zove PN, da živi u [adresa] i da je bio u zatvoru iz kojeg je pobjegao, nakon čega su otišli u jedan park, gdje su također pušili cigare, ona mu je sjedila u krilu i ljubili su se u usta. Potom su otišli u park Maksimir i na Trg bana Josipa Jelačića, a potom vlakom u [adresa], time da im je karte platio jedan dečko, došli su oko deset sati uvečer, tamo je bila jedna žena s kojom se potukla jer ju je napala , pa je ona tu ženu udarila u nos, nakon čega su okrivljenikova šogorica i brat došli po njih biciklima, te su otišli kod njih, ali je došla policija pa su bježali pri čemu je pala i raskrvarila nogu. Tada je rekla da želi doma, ali joj je PN rekao da neće nikad vidjeti svoju majku, pojasnivši pritom da joj je to posvojiteljica, nakon čega su najprije hodali, a potom se ukradenim biciklom odvezli do kuće njegovog oca koji nije bio ondje. Zajedno su spavali, PN ju je ljubio i dao joj ljubavne ugrize, dirao je po grudima, trbuhu i spolnom organu, ali mu je rekla da prestane jer ju to smeta i nije joj ugodno, htio ju je i tuči, potom je on zaspao, a ona nije mogla spavati jer se bojala i plakala, on je vidio da plače, no, nije reagirao. Sutradan su otišli kod jedne žene koja je imala malu bebu i dojila ju je, potom kod još jedne žene i čovjeka koji isto imaju malo dijete, a tamo ju je PN pipkao, držao za trbuh i struk, ljubio je, pa ju je bilo sram i rekla mu je da prestane, no, govorio je da je ona njegova beba, da je njegova žena, da ju voli i da s njom želi imati dijete, nakon čega ju je ponovno odveo u tatinu kuću. Što se tiče samog inkriminiranog događaja, svjedokinja je iskazala da je okrivljeni PN prvo sebi skinuo majicu, pojačao muziku i potom nju počeo skidati, skinuo joj je tajice i gaće, zbog čega se počela otimati i gurati ga od sebe, ali nije uspjela jer je bio jači, govorio joj je da želi s njom dijete, a ona mu je rekla da ne želi dijete. Potom je okrivljenik pljunuo na prst i trljao svoj spolni organ koji joj je prvo stavio u stražnjicu i onda u „pipi“, ležala je na krevetu na leđima i on je legao na nju, a potom ju je okrenuo, jako ju je boljelo kad joj je gurao spolovilo u „guzicu i pipi“, dirao ju je po grudima, ljubakao, lizao po vratu, počeo je gristi pa je i ona njega ugrizla za vrat i rekla mu da je pusti i da će zvati policiju, a završio je rekavši joj da joj je procurilo nešto crveno i da nije bitno te neka obuće gaće i tajice. Vidjela je spermu odnosno kao da se popišao na krevet i osjetila je da joj curi po „pipi“ i po gaćama kada ih je obukla. Nakon toga su bili žedni, pa su otišli kod jedne žene gdje je počela vrištati i plakati, rek la joj je za seks i da je bilo silovanje, pa mu je ta žena rekla da ga bude sram i vikala kako to može napraviti tom jadnom djetetu i neka otiđe od njih, nakon čega je žena zvala policiju i hitnu. Svjedokinja KN je izjavila da je bila „mrtvo nadrogirana“, da je pila pivo i vino, da je previše pušila cigare koje se motaju, pojasnivši da misli da je PN stavio drogu, da joj se vrtjelo u glavi i osjećala je mučninu, kao i da je bila crvena oko očiju, plava po nogama i imala masnice po rukama jer ju je A gurnuo na krevet i lupio nogom prije seksa. Svjedokinja ističe da joj je, nakon što je prvo ležala na leđima i bila „naopačke“, okrivljenik gurao spolni organ u stražnjicu i „pipi“, rekao da sjedne na njegovo spolovilo, govorila mu je da prestane i da ju boli, ali je nije slušao, gurala ga je od sebe, no, nije uspjela jer ju je rukom držao za grudi što ju je također boljelo, a boljelo ju je i kada je sjela na njegovo spolovilo, pojasnivši da joj je rekao da će ići doma ako to napravi. Cijelo vrijeme je lagao da će ići doma. Spermu je vidjela da je bijele boje, procurila je po podu i deki te je vidjela da joj je i „pica“ bjelkasta, a sperma je izlazila kada je sjela na njegovo spolovilo i kad je ležala. Okrivljenik je prvu večer, kada su bili u kući njegovog tate, rekao da više nikad neće vidjeti ni majku ni kuću, pa je bila tužna i plakala, a kada mu je rekla da će zvati policiju, htio ju je tuči jer se boji policije, dok se ona bojala jer je vidjela nož na stolu. Porekla je da bi se prije susreta na Kvaternikovom trgu srela s okrivljenikom i da bi prije toga s njim kontaktirala putem mobitela, da ju je, kada su išli do parkića, nosio „ko mladu“, da se nije htjela ljubiti jer je smrdio po cigarama. S njim je otišla u [adresa] jer joj je bilo dosta Zagreba i pričao joj je da će joj tamo biti lijepo, da će je voditi na kavu, frizuru, šminkanje, da će tetovirati njezino ime i staviti anđela, pa mu je dala svoj prsten jer joj je rekao da mu bude žena. Također je objasnila da ju je žena na kolodvoru razljutila jer je rekla da ima „pičku“ i okrivljeniku je govorila „ljubavi moja“, a ona je osjećala kao da je on njezin muž. Okrivljeniku je pričala za dom, da je tamo svi maltretiraju i tuku, pa joj je rekao da se ne boji i da će to on reći svojem odvjetniku, time da mu je rekla da je to učenički dom i da ide za policajku, da ima 19 godina, a drugog dana, poslije događaja na krevetu, rekla mu je da ima 16 godina pa se on iznenadio. Navela je da je uz ženu, kojoj je rekla što se dogodilo, bio i djed, da je došla i jedna žena preko puta te jedna žena s biciklom. Ne sjeća se da bi ona A rekla da su cura i dečko, a rekla je da je policajka jer se htjela praviti važna, ona njemu nije rekla da želi da joj napravi bebu. PN je skinuo samo majicu, a trenirku je povukao i nije je skinuo do kraja, prostorija u kojoj su bili je bila mala, u njoj je bio krevet i zvučnik ili radio, imala je jedna vrata i bila su zatvorena. Razmišljala je da pobjegne, ali nije uspjela jer ju je primio za ruku i udarao po „guzici“, a mamu nije zvala jer nije imala mobitel koji je bio kod Nedeljkovog brata, htjela se javiti mami, ali nitko nije imao mobitel. Ne sjeća se da li ju je PN trknuo u istu nogu na koju je pala, a kad ju je vozio na biciklu, boljela ju je „guzica“ od vožnje.
6.1. Prilikom ispitivanja na raspravi, svjedokinja KN je iskazala da ju okrivljenik nije na silu, legao je na nju, probao je gurati penis u njezinu stvar, rekla mu je da je boli, on je stao, obukli su se i onda joj je išla krv iz nosa, bila joj je muka, bila je jako gladna i onda je vikala upomoć jer je htjela ići kući kod mame, jer joj je mama falila. Kad ju je počeo gurati van iz sobe, tada je vikala „pusti me, pusti me“ i onda ju je pustio. Iskazala je, da je zadnji put zabunom jer se sjetila nečeg iz prijašnjeg života, rekla da joj je okrivljenik gurao penis u stražnjicu, da je sjela na njega i ne sjeća se da bi on prema njoj priminio silu i da bi između njih bilo borbe.
7. Posredna saznanja o inkriminiranom događaju, kao svjedoci po čuvenju imaju svjedoci BN, ON, UN, AN, te LN.
8. Iz iskaza svjedokinje BN proizlazi da je kuća njezine obitelji u [adresa] u blizini kuće okrivljenikovog oca u kojoj okrivljenik PN povremeno i boravi. Toga dana, kada je PN došao na njihovo dvorište s jednom mladom djevojkom, bila je u [adresa], a kada se vraćala, prolazeći kraj kuće Nedeljkovog oca, čula je kako neka ženska osoba viče „pusti me, pusti me“, a potom i PN kako govori da je neće pustiti i da će je ubiti, što joj je bilo čudno, ali se nije htjela miješati. Nadalje iz navoda svjedokinje proizlazi da je ubrzo potom iz kuće izašao okrivljeni PN, koji je nosio djevojku držeći je rukom ispod ramena, a kada su došli na njezino dvorište, vidjela je da ona krvari iz nosa, plakala je i govorila da ju je PN silovao, odnosno da ju je „jebal u dupe i usta“ i da joj je dao pušiti, te neku tabletu, time da je svjedokinja zaključila da bi se radilo o tableti protiv epilepsije koja joj je poznata i vidjela je ih je taj dan u kući okrivljenika. Svjedokinja BN nadalje je iskazala da joj je ta cura rekla da pozove policiju, da je bila van sebe, nije znala kako se zove, a kada ju je PN pustio, pala je. Tada je PN potjerala upitavši ga prethodno što joj je napravio, a on je rekao ništa, nakon čega je nazvala policiju i hitnu pomoć. Svjedokinja je navela da je PN ponovno došao na dvorište i htio tu curu nositi kod sebe u kuću, no rekla mu je da je nikuda neće nositi i ponovno ga je potjerala, a on je govorio da ta cura laže . Ta cura ju je primila za ruku i govorila joj da je ne pušta i da se boji, te se žalila da ju boli „dupe“, ispričavši da ju je PN skinuo. Nije joj poznato da li se ta cura kasnije sama obukla ili ju je obukao PN, no tražila ju je da joj da neke tajice i vestu jer su tajice koje je imala na sebi bile prljave, te je pokazivala što joj je PN učinio na vratu. Rekla je da ima 15 ili 16 godina, da se s PN upoznala u domu u Zagrebu, te da ju je prevario rekavši da idu u grad, a onda je vlakom odveo do [adresa]. Svjedokinja je ujedno izjavila da ta cura „nije bila prava“, da je svojem mužu rekla da ona nije pametna, čudno se ponašala, imala je čudne pokrete tijela i način na koji je govorila bio je čudan.
9. Iz iskaza svjedoka ON proizlazi da je od supruge BN saznao da bi PN silovao jednu mladu curu, u koje vrijeme nije bio kod kuće, a kada se vratio, na njihovom dvorištu je bila hitna pomoć i policija. BN mu je ispričala da je na dvorište došla jedna mlada djevojka, koja ju je molila da pozove policiju i hitnu jer je krvarila iz nosa ili usta, te je rekla da ju je PN silovao. Navodi su svjedoka da je ta djevojka bila u vozilu hitne pomoći, pa je nije vidio, a toga dana nije vidio ni PN.
10. Svjedokinja AN navela je da se njezina obitelj doselila u Vlaislav 10-11 dana prije nego je jedna mlada djevojka tražila pomoć jer se bojala jednog dečka u naselju, pojasnivši da zato ni ne poznaje dobro ljude iz tog naselja. Toga popodneva je bila u kući s djecom, djeca su spavala, a ona je čuvala bebu od 2 mjeseca, bila je tišina i čula je da netko viče „u pomoć, u pomoć“, pa je otvorila prozor i vidjela na dvorištu kod susjede jednu mladu djevojku koja je to vikala, a vidjela je i mlađeg dečka kojeg prije nije vidjela u naselju. Iz navoda svjedokinje proizlazi da je izašla te čula da djevojka govori da zovu policiju, molila je da joj pomognu, da je gladna i da joj dečko nije dao jesti, da ga se ona boji i da ga ne želi vidjeti, te neka ne dolazi blizu, time da se sjeća da je i govorila da joj je dao nešto pušiti, skinuo tajice, ugrizao je za vrat, da ona to nije htjela, kao ni da nije htjela spolni odnos. AN iskazala je i da se taj dečko htio približiti djevojci, no, okupljeni su mu govorili da se makne, a kasnije je saznala da su susjedi kod kojih je bila ta djevojka, kada su se vraćali kući iz grada, čuli da netko viče u pomoć iz susjedne kuće, nakon čega je do njih dotrčala djevojka koju je i vidjela na dvorištu. Saznala je i da su bili u kući od susjeda koji im se došao predstaviti kada su doselili u naselje, rekavši im da živi sam, a da mu žena i sin žive u [adresa], time da tog sina nije vidjela, ali je povezala da je to taj dečko koji je bio s djevojkom na dvorištu susjeda. Iz iskaza svjedokinje nadalje proizlazi da je taj dečko pobjegao i da je došla policija, a ono što je čula od djevojke bilo je prije dolaska policije i vidjela je da se drži za spolovilo. Svjedokinja je opisala da je djevojka na sebi imala crne tajice s točkama i bijelu majicu, bila je raščupana te blijeda u licu, rukama se čvrsto držala za susjedu i rušila se, pa su obje pale na stepenice, glasno je vikala i plakala. Navodi su svjedokinje da joj je bilo čudno to njezino glasno vikanje i cjelokupno ponašanje, kao i da je ona pred svima govorila da djevojka nije pametna i da je za psihijatriju, pojasnivši da se vidjelo da nije svoja te da se ljudi drugačije ponašaju kad se takvo što dogodi kako je to djevojka pričala.
12. Svjedokinja UN izjavila je da poznaje PN jer živi u [adresa] u blizini njezinog supruga TN, dok ona živi u [adresa]. Početkom svibnja ove godine, u jutarnjim satima, kod nje u Plavšinec u posjetu je došao PN s jednom mladom djevojkom, koja je bila lijepa i pristojna, PN je rekao da mu je to djevojka i zamolio za neku odjeću jer je odjeća od djevojke bila prljava, pa joj je tako dala tajice, majicu, čarape i gaće i poslala ju je u kupaonu da se može oprati i presvući. Navodi su svjedokinje da su se kod nje zadržali 10 do 15 minuta, da je ta djevojka čuvala njezino dijete staro godinu dana i igrala se, PN je rekao da je iz Zagreba i da su se našli kod željezničkog kolodvora, a kada je morala otići u [adresa], PN i ta djevojka otišli su u kuću Nedeljkovog oca. Svjedokinja je nadalje iskazala da joj nije poznato što se tamo događalo, no, kada je došla iz grada nije išla kući, već kod supruga u [adresa], pa joj je BN ispričala da su PN i ta djevojka došli kod nje na dvorište, odnosno da je ta djevojka dotrčala, vrištala je i bila krvava te pala na pod, zbog čega je BN zvala hitnu pomoć i policiju. BN joj je ujedno rekla da je, kada je dolazila iz [adresa], čula neku viku iz kuće PN, a poslije je kod nje došla ta djevojka i govorila neka je ne ostavlja s PN, uhvatila se za njezinu ruku i čvrsto je držala, jer ju je PN htio odvući natrag u kuću, a ona nije htje la, BN je govorila i da je djevojka klonula i pala na zemlju, kao i da je PN bio cijeli dan s djevojkom i vjerojatno joj nešto napravio. Na predočene fotografije odjeće na stranicama 27 do 28 spisa, svjedokinja UN potvrdila je da je to odjeća koju je dala toj djevojci, dok je njezina odjeća ostala kod nje i mislila ju je oprati, a kasnije ju je predala policiji, kao i ruksak koji je djevojka zaboravila u kupaoni, u kojem su bile iskaznice na njezino ime, ključevi i ambalaža od nekog lijeka. Svjedokinja UN izjavila je da joj je poznato da je ta djevojka s PN u [adresa] došla dan ranije i da su bili kod ŠN, Nedeljkove tete, koja živi blizu nje u [adresa] i tamo prespavali, time da ŠN u kući živi sama s petero djece. Ta joj je djevojka izgledala kao da ima 14 godina, tako se i ponašala, bila je jako djetinjasta i nije joj odgovaralo da bi ona bila Nedeljkova žena kako ju je predstavljao. Svjedokinja je pojasnila da je djevojka bila više zainteresirana za igru s njezinom djecom nego za PN, kao i da kod nje nije nešto puno govorila, jer su bili kratko, pa nije ni ništa posebno vezano uz nju zapazila, osim da je još dijete.
13. Svjedokinja LN navela je da je njezina kći KN u obitelji dvije i pol godine, žive u [adresa], ali je zbog posla kroz tjedan u Krapini, za koje vrijeme je KN u učeničkom domu u Zagrebu, jer je drugi razred strukovne škole za zanimanje kuhar. Te nedjelje boravile su u stanu u [adresa], KN je išla u obližnji trgovački centar kupiti si nakit i dogovorile su da će se kući vratiti do 12 sati. Nije joj se javljala na više poziva, pomislila je da ju je nešto okupiralo i da će doći na ručak u 13 sati, no, ni tada nije došla, niti je odgovarala na njezine pozive i poruke tijekom popodneva. Negdje oko 17 sati KN se javila, rekla je da ne brine, da je na autobusnom kolodvoru i da prati jednog dečka u Vukovar, pa iako joj je rekla da odmah dođe kući, odgovorila je da će doći oko 20 sati. Kako je nije bilo potražila ju je na autobusnom kolodvoru, potom u učeničkom domu i zamolila za pomoć ako oni s njom stupe u kontakt, a oko 22 sata otišla je na policiju i sve ispričala, time da je ujedno dozvolila da KN pokušaju locirati preko mobitela pa su mobitel locirali na području [adresa] i pitali je da li imaju veze s tim područjem, a potom joj rekli neka ide kući i da će je zvati. Drugi dan navečer nazvao ju je policijski službenik i rekao da su našli KN, da je prijavila silovanje te da je sa socijalnom radnicom, kao i da dođe u bolnicu i ponese joj odjeću. Navodi su svjedokinje da joj je KN u bolnici rekla da joj je taj čovjek svašta radio, nije je htjela ispitivati o tome, činila joj se loše, na momente je bila lucidna, pa bi zaspala, a u snu je govorila „makni se, makni se“ i spominjala je neki nož. Kada se probudila, KN joj je rekla da je taj čovjek legao na nju, da joj je bio težak, pokazivala je modrice na v ratu i rekla da ju je ugrizao, trljala je usta objasnivši da ju je ljubio, da je imao nož i da se boji da ne dođe s tim nožem, kao i da mu je govorila da hoće ići k mami, ali joj je on rekao da više nikad neće vidjeti mamu, no, da mu je uspjela pobjeći kod susjeda i pozvali su policiju.
13.1. Svjedokinja LN na upit o intelektualnim poteškoćama kći KN izjavila je da je KN svakako emocionalno i socijalno nezrelija u odnosu na svoju dob i vršnjake te dobi, da često reagira djetinjasto, što bi trebalo biti drugačije jer je sada u dobi od 16 i pol godina, da ako nešto ne želi ili je ne zanima kod toga ostaje, a kad je nešto zaokupi, lako se povede za tim, kao i da ne može predvidjeti posljedice ponašanja na koje se odlučila, iako dobro zna što se može u nekoj situaciji desiti, ali ne može to racionalizirati na način da zbog toga treba odustati od svoje namjere, već misli da će sve biti dobro. Navodi su svjedokinje da je vidjela da čak vršnjaci njezine dobi znaju uvidjeti da je ona dijete s razvojnim teškoćama, pojasnivši da se kod nje vidi napredak u funkcioniranju, uspješno se snalazi u nekim situacijama, posebice prostorno, a podaci koji su u spisu su otprije dvije godine, te vjeruje da će se kroz njezino sazrijevanje situacija poboljšati, time da je trenutno u tretmanu stručnjaka.
13. Na raspravi je svjedokinja LN navela da je prethodno iznosila svoj iskaz na raspravi 13. ožujka 2025. i tom prilikom iznosila je svoja saznanja o onome što je zatekla kada je došla u [adresa] u bolnicu, te je iskazivala o onim okolnostima koje joj je ispričala žrtva KN. Ona je dijete s emocionalnim teškoćama, zato ju nije posebno ispitivala o samom predmetnom događaju, da ne bi kod nje izazvala neugodne osjećaje i dodatno je traumatizirala. Negdje u drugoj polovici mjeseca lipnja 2025., u vrijeme kada je bilo naloženo vještačenje u ovom predmetu, rekla je R da mora ići na vještačenje, što je nju uznemirilo. Pitala je zašto mora ići, pa joj je rekla da je to dio sudskog postupka, da će se vještačenje provoditi kroz testiranje i razgovor, a unatoč njezinoj uznemirenosti, vještačenju su se odazvali i ono je obavljeno. Nakon vještačenja KN joj je počela govoriti da se ona boji da joj se netko ne bi osvetio i to vezano upravo za događaj koji je predmet ovog postupka. Počela su joj se vraćati sjećanja, pa se bojala i tada je inicirala razgovor KN s liječnicom. Međutim, ona je i dalje bila uznemirena, osobito navečer, tako da je predložila da ona razgovara s odvjetnicom, ne bi li se na neki način umirila. Negdje prije tjedan dana obavljen je taj razgovor između odvjetnice VN i KN, a ona je nakon toga govorila da se boji da joj se netko ne bi osvetio. Dugo su razgovarali i tijekom tog razgovora je pitala zašto bi joj se netko osvećivao jer ako je netko učinio nešto loše, tada mora za to i odgovarati. Pojasnila joj je da je konačna odluka na sudu, da je sud taj koji će utvrditi sve okolnosti, no KN joj je rekla da je ona ljuta na optuženika. Pitala ju je tada zašto je ljuta na njega, pa joj je odgovorila da je on njoj rekao da ima lijepi stan, a odveo ju je u prostor koji nije lijepi, ondje nije imao što jesti i bila je gladna, a u tom prostoru nalazio se madrac na podu. Zato je ona bila ljuta na optuženika, pa joj je tada rekla da to nije razlog zašto bi bila ljuta, odnosno da to nije razlog zašto bi on bio kriv. Pitala ju je da li ima drugih stvari zbog kojih je ljuta na optuženika, a ona je tada rekla da ju je on prisilio, tako je ona rekla, u smislu da je zaključao vrata i da ju je bacio na krevet. Ova okolnost koju je ona spomenula, a tiče se bacanja na krevet, joj je već od ranije poznata iz nekih situacija, jer joj je KN takvu istu situaciju već ranije opisivala, pa je u razgovoru s njom pitala je da li je bilo baš tako. Ona je na to odgovorila da su njih dvoje sjeli na krevet, da su se razodjenuli i da joj je tada optuženik radio "one stvari", on je svojim muškim spolnom organom ušao u njezin ženski spolni organ i nije spominjala penetraciju u neke druge dijelove tijela. Kad joj je optuženik radio one stvari, tada ju je boljelo, pa mu je rekla, u smislu "boli me", a on je odgovorio riječima "baš me briga". Međutim, KN je rekla da je optuženik prestao "s tom namjerom spolnog odnosa", te je ona potom vidjela da je nešto bijelo teklo niz njezine noge. Pri tome joj je pokazivala na svom tijelu od bedra prema dolje. Pitala ju je gdje su bile njezine gaćice, a ona joj je rekla da su bile negdje oko koljena. Vezano uz daljnje događanje, KN joj je rekla da je tada bila žedna, da je u kući bila voda koja je bila prljava, pa je rekla optuženiku da hoće van i on je otključao vrata, a ona je izašla van i došla do neke žene od koje je tražila pomoć i toj je ženi govorila da je bila silovana. Međutim, smatra da bi djeci te dobi u kojoj je bila KN trebalo objašnjavati što znači pojam silovanja, jer ona nije imala neku jasnoću o tome šta taj pojam znači , niti joj je objasnila što to znači. KN joj je ispričala da je tijekom tog događaja rekla optuženiku da je boli, da je on njoj rekao "baš me briga", ali da je potom prestao i rekao joj je "ako te boli onda ću prestati". KN jednom tjedno odlazi na psihoterapiju zato što je imala vrlo negativnih iskustva u djetinjstvu i ta iskustva zasigurno na nju utječu i utječu na njezin doživljaj sadašnjih događaja. Njoj se pomiješaju sjećanja iz prošlosti čak i kada su u pitanju aktualni događaji. Smatra da je kritične zgode određenog intimnog odnosa zasigurno bilo, dok vezano za ostale okolnosti ne može reći je li bilo primjene sile od strane optuženika prema njezinoj kćeri. KN ima problem s učestalim krvarenjem iz nosa, a ponekad je i sama izazvala krvarenje iz nosa, a i stanje stresa može poticati krvarenje iz nosa, pa su bili kod liječnice i razgovarali o tome, pa joj je liječnica ukazala na štetnost toga da joj krvari iz nosa, da joj se može oštetiti sluznica, tako da se sada takve situacije rjeđe događaju. KN učestalo krvari iz nosa, je ona sama zna čačkati po sebi, pa izazvati krvarenje, a i stanje stresa može poticati krvarenje iz nosa. KN joj je ispričala da je tražila pomoć kad je izašla iz kuće optuženika, jer je htjela otići, vratiti se kući k mami. KN joj je u razgovoru rekla da joj je optuženik skinuo majicu, nije spominjala gaćice, dakle nije govorila o tome tko joj je skinuo gaćice, niti joj je govorila o tome da li je ona željela ili nije željela spolni odnos, niti joj je rekla je li ona pristala na spolni odnos. Međutim, kad ju je o tom događaju ispitivala, KN joj je ispričala da joj je bilo lijepo dok su ona i optuženik bili u Zagrebu, dok su šetali, gledali labudove, dakle, u vrijeme dok je to bilo na platonskoj razini. Nije primijetila da bi se KN zbog predmetnog događaja budila po noću, bila uznemirena, da bi imala neke traume , u svezi osvete je počelo u vrijeme kada je određeno vještačenje.
14. Iz služene zabilješke stručne radnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Koprivnica, SN proizlazi da joj je maloljetna KN, opširno ispričala o druženju s muškom osobom koju je srela na kolodvoru te osobama kod kojih ju je odveo, navodeći da je bila drogirana i pijana. Vezano uz spolni odnos proizlazi da je KN ispričala da joj je ta muška osoba stavila spolovilo u guzicu i u "pipi", da mu je govorila da je boli, da ju je skinuo tako da je bila gola, kao i da je skinuo svoju majicu i trenirku do koljena, a ona mu je govorila da prestane. Na okolnost osobnih prilika i postojanja psihičkih poteškoća žrtve KN pribavljena je socijalna anamneza Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gornji grad - Medvešćak te mišljenje socijalnog pedagoga, u kojima se navodi da je nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb od 22. rujna 2022. kod malodobne KN utv rđeno postojanje teškog invaliditeta, odnosno postojanje IV. stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti i to intelektualne poteškoće IV. stupnja.
14.1. Naime, u rujnu 2022. žrtva KN vještačena je po vještacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb, te iz Nalaza i mišljenja o težini i vrsti invaliditeta proizlazi da je prethodnom obradom po psihologu, logopedu i subspecijalistu dječje psihijatrije utvrđeno da je njezino intelektualno funkcioniranje na razini umjerene mentalne retardacije te iskazuje smetnje koje mogu upućivati na postojanje organske podloge teškoća, a prema MKB X radi se o dijagnozi „Retardatio mentalis moderata (V - F71)“. Vezano uz ovu dijagnozu, sukladno Listi oštećenja organizma, u predmetnom nalazu navodi se da se radi o umjerenoj intelektualnoj teškoći (IQ od 35-49), koje oštećenje se klasificira kao intelektualno oštećenje uz postojanje teškog invaliditet (IV. stupanja) i ocjenu da ne postoji sposobnosti za osposobljavanje za samozbrinjavanje te da postoji potreba privremene pomoći i njege u punom opsegu.
15. Nadalje, iz dokumentacije Centra za odgoj i obrazovanje „Slava Raškaj“ Zagreb vidljivo je da je žrtva KN kao učenica tog Centra praćena po stručnom timu zbog poteškoća u učenju kao i poteškoća u socijalnom snalaženju unutar razredne skupine, pri čemu se navodi da ima poteškoća u procjeni i razumijevanju socijalnih situacija, kao i usvojene obrasce ponašanja koji odstupaju od njezinih vršnjaka (učestali sukobi, krive procjene socijalnih situacija, neusklađenost emocija sa ekspresijom ponašanja, neprikladni fizički kontakt).
16. Analizom alkohola u krvi i urina okrivljenika PN, a prema zapisniku Centraa forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić Klasa: NK- 23501/24-03/1350, Urbroj: 511-01-114-24-3 od 20. kolovoza 2024. proizlazi da je okrivljenik u trenutku događaja bio trijezan, a isti rezultat vještačenja prema zapisniku broj NK-23501/24-03/1354, Urbroj: 511-01-114-24-3 od 20. kolovoza 2024. proizlazi za žrtvu KN.
17. Nadalje, iz zapisnika Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić Klasa: NK-23501/24-03/1350, Urbroj: 511-01-114-24-5 od 10. Listopada 2024. o provedenom toksikološkom vještačenju za okr. PN proizlazi da je u biološkim uzorcima, i to u krvi utvrđena prisutnost diazepama i njegovog metabolita nordazepama, a u urinu metabolita tetrahidrokanabinola (THC) THCCOOH, te matabolita diazepama nordazepama, što upućuje da je imenovani konzumirao konoplju ili smolu konoplje ili ekstrakte i tinkturu konoplje, kao i anksiolitik diazepam (Apaurin, Normabel i dr.). Na temelju provedenih analiza procjenjuje se da su u trenutku događaja koncentracije diazepama i nordazepama u krvi imenovanog bile u okviru terapijskih koncentracija, dok kvantitativna analiza mokraće nije provedena jer koncentracija tvari u mokraći nije relevantni podatak za procjenu utjecaja na psihofizičke sposobnosti. Prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (NN19/23), konoplja, smola konoplje, te ekstrakti i tinkture konoplje se na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga nalaze u Dijelu 1, Odjeljak 1, a diazepam u Odjeljku 4.
18. Iz toksikološkog vještačenja bioloških uzoraka žrtve KN iz zapisnika Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić Klasa: NK - 23501/24-03/1354, Urbroj: 511-01-114-24-5 od 10. listopada 2024. proizlazi da je u krvi utvrđena prisutnost diazepama i njegovog metabolita nordazepama, te metabolita kvetiapina, dok je u mokraći utvrđena prisutnost diazepama i metabolita kvetiapina, što ukazuje da je imenovana konzumirala anksiolitik diazepam (djelatni sastojak lijeka Apaurin, Diazepam, Normabel i dr.), te antipsihotik kvetiapin (djelatni sastojak lijekova Kventiaks, Kventiapin i dr.). Na temelju provedenih analiza procjenjuje se da su u trenutku događaja koncentracije diazepama i njegovog metabolita nordazepama u krvi imenovane bile u okviru terapijskih koncentracija, dok kvantitativna analiza mokraće nije provedena jer koncentracija tvari u mokraći nije relevantni podatak za procjenu utjecaja na psihofizičke sposobnosti.
19. Dakle, nije sporno da su inkriminiranog dana okrivljeni PN i žrtva KN imali spolni odnos, što okrivljenik ni ne poriče. Međutim, u tijeku postupka je bilo sporno da li je taj spolni odnos bio ostvaren uz obostrani pristanak.
20. U tijeku postupka provedeno je psihologijsko vještačenje žrtve KN po vještakinji Jadranki Zorić, te je vještakinja utvrdila da je oštećena KN djevojka u osamnaestoj godini života koja intelektualno funkcionira na razini niže lake mentalne onesposobljenosti. Struktura kognitivnih sposobnosti upućuje na primarna svojstva, te trajnu narav intelektualnog deficita. Radi se također o nuklearno depriviranoj i traumatiziranoj osobi zbog utjecaja u formativnojm razdoblju. Utjecaj intelektualne onesposobljenosti maloljetnice kao i bazičnog psihičnog ustroja na svakodnevno funkcioiniranje iste, očituje se u nemogućnosti adekvatnog rezoniranja informacija kojima je izložena, uključujući i razumijevanje kako vlastitih potreba i intencija, tako i intencija i namjera drugih osoba. U odnose i kontakte ulazi nekritički, vođena potrebom da kroz ljutnju ili seksualizirano ponašanje kompenzira svoju unutrašnju napetost. Ona nije u mogućnosti razumijevati složenije socijalne odnose i objektivno sagledati situacije i okolnosti u kojima se zatekne, a ozbirom na mentalni nivo funkcioniranja koji se aproksimativno može odrediti na razini nešto iznad mentalne dobi prosječnog osmogodišnjaka ili nešto iznad toga. Fizički KN imponira sukladno svojoj kronološkoj dobi. No, način socijlane komunikacije i prezentirano rezoniranje upućuje na mogući zaključak prosječne osobe da se radi o osobi s duševnim smetnjama, kako vezano uz nivo mentalne razvijenosti tako i vezano uz mentalno zdravlje odnosno bolest.
20.1. U dopuni nalaza i mišljenja vještakinja Zorić je iskazala da je KN djevojka sada već sa skoro 18 godina, koja intelektualno funkcionira na razini donjih vrijednosti lake mentalne retardacije prema vrijednosti umjerene metalne retardacije. U skladu s tim je i njezin siocalni i emocionalni razvoj. U tom kontekstu bez obzira na kronološku dob, KN bazično ne doživljava heteroseksualne odnose u eksplicitnom obliku već na jednoj infatilnoj razini koja obuhvaća iskazivanje naklonosti tipa držanja za ruku ili eventualno razmjene "puse". To znači da ona uopće nema pojam i predodžbu o tome kako bi izgledao seksualni odnos u punini svoje realizacije. Iz iskaza majke je također vidljivo da je KN govorila o ugodnim iskustvima s okrivljenikom koje vezuje uz period šetnje po Zagrebu, držanja za ruke, obilaska pojedinih destinacija u gradu. Loša iskustva vezuje uz eksplicitni seksualni odnos, a njena reakcija na isto je bila vidljiva i nakon samog događaja, odnosno prilikom njegovog otkrivanja o čemu su govorili svjedoci u ovom postupku. U sadašnjem vremenu tijekom vještačenja ona je pokazala da kod nje egzistiraju traumatski simptomi u vidu ljutnje, razdražljivosti, intulzivnih doživljaja, zaokupljenosti spolnosti, disfunkcionalnog spolnog ponašanja itd. To nedvojbeno govori u prilog aktualne traumatizacije odnosno simptoma koji se mogu vezati uz predmetni događaj, jer u ranijim nalazima iz psihijatrijskih pregleda takvih simptoma nije bilo navođeno. To naravno ne isključuje njen interes za suprotni spol, koji je očekivan obzirom na dob, kao i način njene realizacije tog interesa kroz ulazak u različite interakcije osoba suprotnog spola. Lažno prijavljivanje silovanja od strane žrtve KN moglo bi se pripisati njezinoj nagloj i žestokoj reakciji kao odraz eksternalizacije unutarnje neugode, koji simptomi su vezani uz traumatsko iskustvo i pokazatelj su njezine traumatizacije. Lažno prijavljivanje bi uključivalo eventualno postojanje motiva, interesa kod oštećene koji bi mogli takve stvari polučivati. Međutim, KN kao izrazito pojednostavljena osoba takvih elemenata u svom načinu razmišljanja nema. Konfabulacija znači izmišljanje, ona nema takvih elemenata bazično, ako ima eventualnih načina na koji ostvaruje neke svoje želje, primjerice da izbjegne kontrolu od strane roditelja, onda je u stanju kao i svako dijete dati neku informaciju koja bi nju poštedila odgovornosti. Takvo ponašanje ima svako dijete od pet godina. Što se tiče reakcije KN, napominje da je ona bila uznemirena, mentalno dezorganizirana i da su svjedoci upravo zamjećivali takvo njeno ponašanje u trenutku otkrivanja samog djela. Dakle, ta njezina reakcija nije odraz stida nego straha i potrebe da se odmakne od te neželjene situacije. KN je osoba čiji stupanj metalne retardacije podpada pod pojam teže duševne smetnje, te ona ne može samostalno funkcionirati. Ističe da kategorija lake metalne retardacije obuhvaća tesne rezultate opće intelektualne efikasnosti na nivou 50-70 IQ-a što je najširi opseg jedne tesne kategorije u kvalifikaciji intelektualnih sposobnosti. To znači da osoba od 52 npr. se drastično razlikuje po svojoj efikasnosti odnosno funkcionalnosti od osobe koja funkcionira na 68 IQ. Nisu joj poznati rezultati optuženika ali ukoliko bi se radilo o tim krajnjim vrijednostima jer KN funkcionira na nivou donje granice, a ako bi okrivljenik funkcionira na gornjoj, onda bi on mogao razumjeti da je ona manje intelektualno efikasna od njega. Međutim, to se pouzdano može utvrditi jedino psihologijskim vještačenjem. KN ne razumije prirodu punine intimnog odnosa, i samim time ne može dati ni pristanak na to jer to ne razumije. Njena socioemocionalna zrelost je adekvatna kognitivnoj zrelosti, a to znači da ona socioemocionalno funkcionira na identičnom noviju kao što je utvrđen intelektualni kapacitet. To znači da ona ne anticipira moguća negativna zbivanja jer polazi od svoje predodžbe o tome kakav je odnos između dvije osobe. Krivog tumačenja sadašnjih događaja pogotovo ako su ti događaji eksplicitne naravi zbog toga što je nešto ranije traumatski doživjela, nije očekivano. Radi se zapravo o osobi koja zbog uvjeta odrastanja i zbog prvenstveno svog intelektualnog kapaciteta nije u mogućnosti bila formirati adekvatne mehanizme obrane, ne može sagledati socijalni realitet u pravoj njenoj zbilji, i samim time su njezine reakcije odnosno postupanja naivna.
21. Dakle, žrtva KN detaljno je opisivala okolnosti pod kojima je s okrivljenikom PN iz [adresa] otišla vlakom u [adresa], nakon čega su bili u [adresa] gdje su boravili u kući okrivljenikovog oca, u kojoj u to vrijeme on nije bio, a ujedno je opširno iskazivala o tome kod koga su sve bili u posjetu i kako su provodili vrijeme, nakon čega je drugog dana između njih došlo do spolnog odnosa. Žrtva je najprije opisivala da bi se radilo o nasilnom spolnom odnosu na način da ju je okrivljenik gurnuo na krevet, te unatoč tome što ga je ona odgurivala i govorila mu da prestane, s njom izvršio spolni odnošaj na način da je svojim spolovilom penetrirao u njezino spolovilo, ali isto tako i u njezin anus, kao i da je na njegovo traženje sjela na njega pri čemu je ponovno penetrirao spolovilom u njezino i tijekom tih spolnih radnji ejakulirao. Međutim, u kasnijem svom iskazu žrtva je osporila ovakve navode tvrdeći da nije došlo do nasilnog spolnog odnosa i da je okrivljenik odmah prestao sa spolnim radnjama, penetracijom svojim spolovilom u njezino, kada mu je rekla da je boli, pri čemu se izrazila da je "on stao", da su se obukli, da joj je išla krv iz nosa, bila joj je muka i bila je gladna pa je zato vikala u pomoć, a i zato što je htjela ići doma kod mame. Pritom je žrtva KN opovrgla da bi se radilo i o drugim spolnim radnjama odnosno penetracije spolovilom u anus, kao i promjenama položaja vezano uz vaginalni odnos. Izričito je navela da je okrivljenik "penisom probao gurati u njezinu stvar", da je osjetila da je malo ušao, pa mu rekla da je boli i da je stao odnosno rekao "u redu i onda više neću" te prestao, izrazivši se da je bio dobar. Pojašnjavajući ovakvu svoju razliku u iskazu, žrtva je navela da se prilikom prethodnog iskazivanja zabunila, da se sjetila nečeg što joj se prije dešavalo u životu, ali da o tome ne želi govoriti. Iz daljnjih navoda žrtve proizlazi da se za pomoć obratila susjedi, a radi se o BN, koja je o tome i svjedočila, kao i drugi svjedoci koji su vidjeli žrtvu neposredno nakon događaja, odnosno koji imaju o svemu tome posredna saznanja. Tako je svjedokinja BN posvjedočila da je iz kuće, vlasništvo okrivljenikovog oca, čula okrivljenog PN da viče, kao i da djevojčica, s kojom je okrivljenik nešto kasnije izašao iz kuće, viče "pusti me, pusti me", a krvarila je iz nosa i usta te joj rekla da je bila silovana. Svjedokinja je opširno opisivala kako je pomagala toj djevojčici i branila je od okrivljenika koji je nakon nekog vremena i otišao. Svjedokinja je istu opisivala da je izgledala kao luda što je pripisivala njezinom strahu. I svjedok ON, suprug od svjedokinje BN, iskazao je da je vidio kada je po djevojčicu došla hitna pomoć, a da je od supruge saznao da je njoj rekla da je bila silovana, dok mu neke detalje nije pričala. Kao i svjedok ON, svjedokinja UN u svojem iskazu navela je da je vidjela dolazak policije i hitne pomoći, da joj je svjedokinja BN također pričala o tome što joj je rekla djevojka koja je bila s okrivljenikom prethodnog dana kod nje. Tu djevojku opisivala je kao zaigrano dijete, odnosno da je bila djetinjasta, ponašala se kao curica, bila je zaigrana, družila se više s njezinom djecom nego s okrivljenikom i rekla joj je da je cura od PN. Na ove okolnosti posvjedočila je i svjedokinja AN odnosno da je čula djevojčicu koja je tražila pomoć i vidjela žensku osobu iz obližnje kuće, koja ju je uzela za ruku i dovela je do svoje kuće, a potom je ova djevojčica govorila da je gladna, da nije jela, da joj je PN skinuo tajice, da nije htjela spolni odnos, ali nije govorila da li je uopće spolnog odnosa bilo. Ova svjedokinja iznijela je i svoja zapažanja da je za tu djevojku pomislila da nije normalna i da ju treba voziti na psihijatriju odnosno da je izgledala kao da s njom nešto nije u redu.
22. Dakle, na temelju naprijed opisanih iskaza svjedoka, vidljivo je da nitko od njih nema neposrednih saznanja o samom spolnom činu o kojem je iskazivala KN, odnosno kako je do tog spolnog odnosa došlo i na koji način se odvijao u smislu poduzetih spolnih radnji, već svi svjedoci imaju saznanja o događajima koji su nakon toga uslijedili, odnosno o tome kako im se KN obratila za pomoć izašavši s okrivljenikom iz kuće, pri čemu je spominjala spolni odnos i da više ne želi biti s okrivljenikom. Neposrednih saznanja o tome nema ni svjedokinja LN, majka žrtve, već je ova svjedokinja svjedočila o tome kako je KN otišla od kuće i nije znala gdje je, a tek za dva dana bila je pozvana po policiji i rečeno joj je da je kći u bolnici, kamo je otišla i s njom razgovarala. Navodi su svjedokinje da joj je kći rekla da joj je taj čovjek svašta radio, da mu je rekla da hoće svoju mamu i da hoće otići te da mu je u jednom trenutku uspjela pobjeći kod susjede koja ju je spasila. Te zgode joj kći nije opisivala spolne radnje, osim da je taj čovjek legao na nju i da joj je bio težak. Svjedokinja je opširno govorila o intelektualnom, emocionalnom i socijalnom funkcioniranju kći KN, te da je u tom dijelu nezrelija od svojih vršnjaka, da naivno očekuje da će situacije u koje ulazi dobro završiti, da su kod nje prisutni poremećaji i teškoće koji su povezani uz događaje iz ranijeg djetinjstva. Kada je svjedokinja ponovno ispitivana, a iz razloga što je upravo ona željela sudu iznijeti neka nova saznanja do kojih je došla vezano uz inkriminirani događaj u kasnijim razgovorima sa svojom kćerkom, svjedokinja je navela da joj je kći ispričala da su ona i okrivljenik sjedili na krevetu, da su se razodjenuli i da joj je tada okrivljenik radio one stvari odnosno da je svojim penisom htio ući u njezinu vaginu, ali da ju je to boljelo i da je onda okrivljenik, kada mu je to rekla, s tim prestao. Također joj je kći rekla da su potom ona i okrivljenik izašli iz kuće i da je tražila pomoć od neke žene kojoj je rekla da je bila silovana, no da smatra da kći nema jasnu predodžbu što taj pojam znači. Svjedokinja je potvrdila da kći odlazi na psihoterapiju zbog negativnih iskustva u djetinjstvu, da joj se znaju pomiješati sjećanja iz prošlosti, da smatra da su navodi kći u pogledu toga da je došlo do određenog intimnog odnosa točni, ali da ne može govoriti o tome da li je bilo primjene sile, a isto tako joj kći nije govorila da li je ona željela ili nije željela spolni odnos odnosno na isti pristala.
23. Upravo na okolnost intelektualnog funkcioniranja žrtve KN provedeno je psihologijsko vještačenje, iz kojeg proizlazi da ona funkcionira na razini niže lake mentalne onesposobljenosti, da struktura kognitivnih sposobnosti upućuje na primarna svojstva te trajnu narav intelektualnog deficita, kao i da se radi o depriviranoj i traumatiziranoj osobi zbog nepovoljnih utjecaja u formativnom razdoblju. Navedeno utječe na nemogućnost adekvatnog rezoniranja informacija kojima je izložena, uključujući i razumijevanje vlastitih potreba i intencija, kao i intencija i namjera drugih osoba. U kontakte ulazi nekritički. Nije u mogućnosti razumijevati složenije socijalne odnose i objektivno sagledavati situacije u kojima se zatekla. Način socijalne komunikacije i rezoniranje upućuju na mogući zaključak prosječne osobe da se radi o osobi s duševnim smetnjama. Stoga KN ne doživljava heteroseksualne odnose u eksplicitnom obliku, već na infantilnoj razini te nema pojam i predodžbu kako bi izgledao seksualni odnos u punini svoje realizacije, zbog čega ne razumije prirodu punine intimnog odnosa i samim time ne može dati pristanak na to, jer to ne razumije.
24. Imajući u vidu podatke i o intelektualnim poteškoćama kod okrivljenika provedeno je kombinirano psihijatrijsko-psihološko vještačenje kojim je utvrđeno da je kod njega prisutna dijagnoza disocijalnog poremećaja ličnosti uz granično intelektualno funkcioniranje, kao i odgojna zapuštenost. Kod njega je utvrđen naglašen manjak odgovornosti i nepoštivanje socijalnih normi, pravila i obaveza, nemogućnost održavanja trajnih veza, nizak prag tolerancije na frustracije, što su sve obilježja navedene dijagnoze. Međutim, njegova sposobnost shvaćanja vlastitim postupanjem i vladanjem svojom voljom u vremenu počinjenja djela nije bila umanjena. Vještaci se sa sigurnošću nisu mogli očitovati jesu li ove poteškoće na intelektualnom planu bile od utjecaja na prepoznavanje intelektualnih poteškoća žrtve, no mišljenje je vještakinje Nataše Đuran da postoji velika vjerojatnost da je okrivljeni PN mogao razumjeti da se radi o osobi s nekim poteškoćama, ali da je jedna od karakteristika postavljene dijagnoze disocijalnog poremećaja ličnosti nebriga za tuđe osjećaje i potrebe, pa okrivljenik nije pridavao važnost tome što je mogao zaključiti da se radi o osobi s određenim poteškoćama, pri čemu je i prilikom svoje obrane i sam govorio o tome da mu je ponašanje žrtve bilo čudno. I vještak Matija Kopajtić potvrdio je da granična kategorija intelektualnog funkcioniranja, kakva postoji kod okrivljenika, do neke mjere može utjecati na sposobnost da uoči intelektualni stupanj funkcioniranja druge osobe, ali da konkretno ne može odgovoriti da li je okrivljenik mogao shvatiti intelektualne poteškoće žrtve te se slaže s mišljenjem vještakinje Nataše Đuran. Vještaci Matija Kopajtić i Nataša su u nalazu i mišljenju da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio ubrojiv.
25. Stoga iz svih ovih dokaza proizlazi da je okrivljeni PN nad žrtvom KN poduzeo spolni odnos kako je to žrtva iskazala, pri čemu žrtva opisuje samo početak penetracije spolovila okrivljenika u njezino spolovilo, nakon čega okrivljenik s daljnjim radnjama prestaje, i to zato što je žrtva to od njega tražila govoreći mu da je boli. Navedeno u kaznenopravnom smislu smatra se spolnim odnošajem, iako prema navodima žrtve taj spolni odnos nije realiziran na način da bi se radilo o potpunom spolnom u smislu višestrukih penetracija muškim spolovilom u ženski s ejakulacijom. Na vjerodostojnost iskaza žrtve u tom dijelu upućuju iskazi ostalih ispitanih svjedoka, kako je to naprijed reproducirano, jer je žrtva tim svjedocima, neposredno poslije toga, svojim riječima govorila o tome da je došlo do spolnog akta, ali bez iznošenja konkretnih detalja. Ni okrivljenik ne poriče spolni kontakt. Međutim, imajući u vidu intelektualne poteškoće kod žrtve, na koju okolnost je provedeno vještačenje i sve što je vještakinja Jadranka Zorić utvrdila, a o čemu je iskazivala i žrtvina majka LN te postoji opsežna dokumentacija u spisu, nedvojbeno je da su te poteškoće takve naravi da žrtva ne može dati valjani pristanak i slobodno odlučiti o stupanju u spolne odnose, pa tako u situaciji, u kojoj se našla s okrivljenim PN, nije bila u stanju izraziti svoje odbijanje spolnog odnosa koji je on od nje tražio i s kojim je započeo, a kakvo njezino stanje je okrivljenik očito iskoristio. I kod okrivljenika su prisutne određene intelektualne poteškoće, no prema mišljenju vještaka Nataše Đuran i Matije Kopajtića, one nisu takve naravi da bi utjecale na to da je okrivljenik bio neubrojiv ili smanjeno ubrojiv, a isto tako da bi ga onemogućavale da percipira poteškoće u intelektualnom funkcioniranju žrtve KN, zbog čega vještaci govore da je vrlo vjerojatno mogao razumjeti da je KN osoba s nekim poteškoćama, ali zbog svoje dijagnoze u datim okolnostima za to nije mario. Da su kod žrtve intelektualne poteškoće lako vidljive, osim iz iskaza njezine majke LN, proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka, s kojim je žrtva došla u kontakt tijekom boravka kod okrivljenika, a koji su ju opisivali kao djetinjastu i da s njom nešto nije u redu. Također postoje podaci o ranijoj zlostavi žrtve spolne naravi, o čemu je žrtva govorila da je utjecalo na način njezina svjedočenja.
26. Sud je iskaze svjedoka KN, BN, IN, UN, AN, te LN, koji su u bitnom međusobno suglasni, potkrijepljeni rezultatima provedenih vještačenja, te priloženom materijalnom dokumentacijom, u cijelosti prihvatio kao uvjerljive, istinite i vjerodostojne. Sud je nalaze i mišljenja vještaka u cijelosti prihvatio, cijeneći iste stručnim, objektivnim, te izrađenim na temelju vjerodostojne materijalne dokumentacije, na temelju vjerodostojne dokumetancije, te stručnog znanja i prema pravilima struke. Sud je priloženu materijalnu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu i istinitu. Okrivljenik je, nakon izmijenjenog činjeničnog opisa kaznenog djela, izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela na način kako mu se to stavlja na teret izmijenjenom optužnicom, a takvo njegovo priznanje suglasno i provedenim dokazima u tijeku dokaznog postupka, koji dokazi potvrđuju da je počinio kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 2. u svezi članka 153. stavka 1. KZ/11.
27. Stoga je na temelju naprijed navedenog utvrđeno da je okrivljenik dana 13. svibnja 2024., između 15,00 i 16,00 sati, u Vlaislavu 72, u cilju da obavi spolni odnos nad djetetom KN, rođenom **.**.2008., kojoj je utvrđeno intelektualno funkcioniranje na razini niže lake mentalne onesposobljenosti, zbog čega nije u mogućnosti razumijevati složenije socijalne odnose i objektivno sagledati situacije niti u potpunosti shvatiti prirodu spolnog odnosa, svjestan da ona ima intelektualnih poteškoća zbog kojih ne može zrelo, sukladno svojoj dobi, rasuđivati o svo jim postupcima pa tako ni o stupanju u intimne odnose, zbog čega mu se neće niti suprotstavljati, u prostoriji s krevetnom na kojem je ležala, skinuo joj tajice i gaće te spustio svoje hlače, legao na nju i svojim spolovilom penetrirao u njezino spolovilo, dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinio prema žrtvi posebno ranjivoj zbog duševne smetnje, čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, opisano i kažnjivo po članku 154. stavku 1. točka 2. u vezi članka 153. stavka 1. stavka KZ/11. Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom da obavi spolni odnos nad djetetom JN, pri čemu je, nesumnjivo bio svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, jer je prema nalazu i mišljenju vještakinje, iako je kod njega prisutna dijagnoza disocijalnog poremećaja ličnosti uz granično intelektualno funkcioniranje, isti bio ubrojiv. Stoga je, kraj činjenice da nije našao ispričavajući okolnosti na strani optuženika, sud optuženog PN proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela kojim se tereti.
28. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je utvrdio okolnosti na strani optuženika, koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti).
28.1. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio njegovo priznanje počinjenja djela, nalazeći da je svojim priznanjem optuženi PN iskazao kritičnost u odnosu na inkriminirano postupanje, a ujedno je priznanjem , nakon izmijenjene optužnice, doprinio brzom i ekonomičnom okončanju ovog kaznenog postupka, što je kritične zgode, nakon što mu je žrtva rekla da je boli, prestao s daljnim kriminalnim postupanjem . Nadalje, olakotnom je sud cijenio i činjenicu da živi u izvanbračnoj zajednici i očekuje rođenje prvog djeteta, da je lošeg socijalno ekonomskog stanja, da je kod njega prisutna dijagnoza disocijalnog poremećaja ličnosti uz granično intelektualno funkcioniranje, kao i odgojna zapuštenost. Međutim, kao otegotne okolnosti ocijenjeno da je kazneno djelo počinio izravnom namjerom sukladno svojim intelektualnim sposobnostima, što je do sada bio kazneno osuđivan za kaznena djela na štetu imovine, te se i sada aktualno nalazi u zatvoru zbog počinjenja novog kaznenog djela, što upućuje na zaključak da je sklon kriminalnom i društveno neprihvatljivom ponašanju.
29. Polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, akceptirajući pritom naprijed iznijete okolnosti na strani optuženika, sud je optuženog PN za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci. Pri tome je, zbog činjenice da je okrivljenik počinio kazneno djelo kao mlađi punoljetnik, primjenom članka 106. Zakona o sudovima za mladež, primijenio odredbe Kaznenog zakona te mu u granicama ublažavanja kazne izrekao kaznu blažu od propisane, tako da je primijenio odredbu članka 48. stavka 1. KZ/11. i odredbu članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. te optuženiku izrekao kaznu ispod propisane donje granice kazne za teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. u svezi članka 153. stavak 1. KZ/11., ocjenjujući da se u konkretnom slučaju u odnosu na optuženog PN svrha kažnjavanja može postići izricanjem kazne ispod zakonskog minimuma. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom PN, izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine i pet mjeseci ima izvršiti, a neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće se izvršiti ako optuženi PN u roku provjere od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ocjena je suda da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i da izrečena kazna u dovoljnoj mjeri izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravilnosti kažnjavanja te da će se na taj način omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvu.
30. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11., optuženom PN se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. svibnja 2024. do 20. listopada 2025.
31. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08), optuženi PN oslobađa se u cijelosti obveze plaćanja troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja. To iz razloga što je okrivljenik lošeg imovnog i socijalnog statusa, nije u radnom odnosu, nalazi se na izdržavanju kazne zatvora, pa bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba o kojima je dužan brinuti.
32. Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci.
Varaždin, 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Snježana Lukač-Keretić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pisanom obliku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KOz-DO-9/2024
2. Optuženi PN, Zatvor u Varaždinu
3. Branitelj Vedran Barišić, odvjetnik iz Koprivnice
4. Opunomoćenica oštećenice, odvjetnica VN.
