Poslovni broj: UsI-2208/2024-18
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice IZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Niti Svilokos, odvjetnici u Dubrovniku, Vukovarska 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, radi utvrđivanja svojstva osiguranika - invalidne osobe , 13. svibnja 2026 . ,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03371487207, URBROJ: 341-99-05/3-24-3094 od 20. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03371487207, URBROJ: 341-99- 05/3-24-3094 od 20. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, KLASA: UP/I- 141-06/23-01/03371487207 , URBROJ: 341-05-05/3-23-16366 od 14. svibnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se utvrdi svojstvo osiguranika - invalidne osobe.
2. Tužiteljica je podnijela tužbu pobijajući zakonitost osporenog rješenja u cijelosti. Navodi da su pobijana rješenja donesena na njezinu štetu i da nemaju uporište u zakonskim odredbama, ni u njezinom zdravstvenom stanju. Tvrdi da iz stanja spisa i činjenica utvrđenih tijekom postupka proizlazi da nije pravilan zaključak tuženika da njezin zahtjev nije osnovan. Smatra da su tijela vještačenja na temelju dostavljene medicinske dokumentacije trebala usvojiti njezin zahtjev i donijeti rješenje kojim joj se utvrđuje svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom radi računanja staža osiguranja s povećanim trajanjem te da su tijela vještačenja propustila detaljno pregledati njezinu medicinsku dokumentaciju, posebno nalaze i mišljenja liječnika specijalista (neurologa, fizijatra, neurofizijatra, kao i nalaze ustanove za rehabilitaciju, posebno u Makarskoj). Naglašava da je u prvostupanjskom rješenju Područnog ureda u Dubrovniku naveden datum 29. travanj 2024., dok se u pobijanom rješenju tuženika u uvodnom dijelu navodi datum tog rješenja 14. svibanj 2024., te smatra da to ukazuje da tuženik nije odlučivao o njezinoj žalbi i da je očito zamijenio spis o kojem je trebao odlučivati po njezinoj žalbi. Tvrdi da se radi o neurednom, nezakonitom i površnom postupanju tuženika, a da je to posebno razvidno iz dijela obrazloženja na stranici broj 2. osporenog rješenja, osmom stavku, u kojem se navodi da je rehabilitirana u više navrata u, citirano: "SBMR " Krapinske toplice", u Veloj Luci, SBMR" Biokovka", u Makarskoj te SBMR & quot; Krapinske toplice",…“. U tom smislu navodi da ne samo da je obrazloženje nerazumljivo i da nema razloga, već da se radi o neutemeljenim zaključcima tuženika, a da nadležna komisije za utvrđivanje njezinog zdravstvenog stanja prije donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja nije obavila neposredan uvid u njezino zdravstveno stanje, a na temelju kojeg nalaza i mišljenja tuženik nije mogao donijeti valjano i zakonito rješenje. Smatra da tijela vještačenja nisu provela postupak sukladno zakonu u odnosu na utvrđivanje njezinog zdravstvenog stanja, niti su uvažila nalaze i mišljenja liječnika specijalista. Ističe da je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-141-06/23-01/03371487207, URBROJ: 341-99-05/3-23-5550 od 14. studenoga 2023. u istoj pravnoj stvari njezina žalba uvažena , poništeno je prvostupanjsko rješenje od 19. listopada 2023. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Navodi da je javnopravno tijelo u ponovljenom postupku trebalo postupiti prema nalogu višeg tijela, odnosno u ponovljenom postupku provesti vještačenje isključivo na temelju originalne medicinske dokumentacije i njezinog neposrednog pregleda, sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", 67/17., 56/18. i 16/22. - dalje: Uredba), a što je izostalo u ponovljenom postupku, te navodi da su pobijana rješenja zbog toga ništava. Nadalje navodi da joj je opisanim površnim pristupom tuženika onemogućeno ostvarivanje zakonom zajamčenih prava s osnova utvrđenog 100% invaliditeta. Predložila je da sud provede medicinsko vještačenje po sudskim vještacima, koji će je neposredno pregledati i da se saslušaju stranke (kod tuženika KZ, dipl.iur.). Predlaže da sud poništi pobijana rješenja i predmet vrati na ponovni postupak ili da poništi pobijana rješenja i utvrdi joj svojstvo osiguranika - invalidne osobe na temelju članka 26. stavka 1. Zakona o stažu s povećanim trajanjem ("Narodne novine", 115/18 i 34/21.). Traži naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Ističe da je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, a što je u skladu s člancima 5., 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). Navodi da je osporeno rješenje obrazloženo i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. ZUP -a te da navodi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da se svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom utvrđuje samo osiguranicima koji boluju od bolesti taksativno navedenih u zakonskoj odredbi, a koje moraju biti takvog intenziteta da uzrokuju trajne posljedice za život i rad te im se računa staž osiguranja s povećanim trajanjem. Ističe da se svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom može utvrditi samo ako postoji pravni temelj za utvrđivanje tog svojstva, što znači da je navedeno svojstvo moguće priznati samo osiguranicima koji boluju od bolesti taksativno navedenih u članku 26. stavku 1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem te se za navedene bolesti utvrđuje da li su takvog intenziteta da uzrokuju trajne posljedice na život i rad. U odnosu na navode tužiteljice da je u osporenom rješenju naveden krivi datum donošenja prvostupanjskog rješenja od 14. svibnja 2024. umjesto 29. travnja 2024., ističe da je u osporenom rješenju pravilno navedeno rješenje Područnog ureda u Dubrovniku od 14. svibnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se utvrdi svojstvo osiguranika - invalidne osobe, a rješenje na koje se tužiteljica poziva u tužbi od 29. travnja 2024. odnosi se na rješenje kojim joj je i dalje utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100%. Pojašnjava da tužiteljici utvrđeno tjelesno oštećenje od 100% ne znači ujedno da joj se na temelju istog zdravstvenog stanja može priznati svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom radi računanja staža s povećanim trajanjem , budući da se radi o dva različita prava, a koja se ostvaruju prema različitim kriterijima i zakonima. Naglašava da se tjelesno oštećenje procjenjuje prema Listi I. Uredbe i članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO), a svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom prema članku 26. stavku 1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, kako je navedeno u osporenom rješenju. Vezano za preslike medicinske dokumentacije priložene uz tužbu ističe da je uvidom u spis predmeta razvidno da su iste bile dostavljene u tijeku upravnog postupka te su uzete u obzir prilikom ocjene zdravstvenog stanja tužiteljice. Protivi se dokaznom prijedlogu tužiteljice za pribavljanjem mišljenja sudskih vještaka i provođenjem neposrednog medicinskog pregleda tužiteljice, navodeći da je predmetni postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem i Uredb i. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 21. travnja 2023. za utvrđivanje svojstva osiguranika - osobe s invaliditetom radi računanja staža osiguranja s povećanim trajanjem.
5. Prema članku 26. stavku 1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima - osobama s invaliditetom: osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, slijepim osobama, gluhim osobama, gluhoslijepim osobama, osobama oboljelim od reumatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnog tkiva (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, seronegativni artritis, sistemski eritemski lupus, sklerodermija i polimiozitis/dermatomiozitis), osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica te osobama s Downovim sindromom. Prema stavku 2. navedenog članka Zakona, svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju na zahtjev osiguranika - osobe s invaliditetom. Prema stavku 3. navedenog članka Zakona, osiguranicima - osobama s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci.
6. Tijekom spora održane su rasprave 12. rujna 2025., 22. prosinca 2025. i 30. travnja 2026., na kojim je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i uvidom u nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada pribavljenog u ovom upravnom sporu.
8. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/2024., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka, ocijenivši isti suvišnim, jer su sporne činjenice medicinske naravi o kojima stranke nemaju stručnih znanja.
10. Sud je na okolnost utvrđivanja je li tužiteljica osiguranik - osoba s invaliditetom proveo dokaz medicinskim vještačenjem radi ocjene je li tužiteljica oboljela od bolesti propisanih člankom 26. stavkom 1. Zakona o stažu s povećanim trajanjem, te ako da, da li navedeno zdravstveno stanje sukladno članku 26. stavku 2. tog Zakona uzrokuje trajne posljedice za život i rad tužiteljice.
11. Sudska vještakinja za medicinu rada Milana Varinac - Barač ovom sudu dostavila je nalaz i mišljenje od 19. veljače 2026. u kojem je navela da tužiteljica ne boluje od bolesti koje su taksativno navedene u članku 26. stavku 1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem te da u tom smislu tužiteljica nije osoba s invaliditetom. Navela je da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica 1985. zadobila ozljedu vratnog segmenta kralježnice i da se od tada liječi po nadležnim specijalistima zbog spastične tetrapareze, pretežito desnih ekstremiteta, a koju karakterizira stanje djelomične slabosti sva četiri ekstremiteta uz oslabljene pokrete, koji nisu potpuno izgubljeni. Pojasnila je da se bolesti i stanja od kojih boluje tužiteljica ne mogu podvesti pod mišićne i neuromišićne bolesti koje su srodne distrofiji, navodeći da se u bolesti koje su srodne distrofiji ubrajaju poremećaji koji, kao i mišićne distrofije, dovode do progresivne slabosti mišića, ali da uzrok može biti u samom mišići, živcu ili spoju živac
- mišić. Napomenula je da kod tužiteljice nije zabilježena tetraplegija, kako je to navela u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja i da je u postupku vještačenja od strane vijeća vještaka Zavoda 14. ožujka 2024. tužiteljici nepravilno navedena dijagnoza paraplegije i tetraplegije, ističući da su vještaci Zavoda istovremeno to obrazlažili navodeći da se radi o tetraparezi desno, distoniji te ataksiji, a koja stanja nisu jednoznačna. Navela je da je tužiteljica samostalno pokretna uz korištenje jedne podlaktične štake u lijevoj ruci, a da je njezin klinički status detaljno opisan u nalazu fizijatra od 1. ožujka 2024., te je zaključila da kod tužiteljice ne postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne može samostalno kretati bez upotrebe invalidskih kolica, što je jedan od uvjeta za priznavanje statusa osobe s invaliditetom za ostvarivanje prava s osnova Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem. U odnosu na druge bolesti od kojih boluje tužiteljica (povišeni krvni tlak, dijabetes tipa II, kronični recidivirajući lumbosakralni sindrom, protruzija i.v.L5-S1) ukazala je na to da tužiteljica može podnijeti zahtjev za utvrđivanje radne sposobnosti u odnosu na poslove koje obavlja, dok je u odnosu na utvrđeno 100% tjelesno oštećenje tužiteljice istaknula da se tjelesno oštećenje procjenjuje prema posebnim kriterijima i to sukladno članku 61. ZOMO-a i Listi I. Uredbe, dok se svojstvo osobe s invaliditetom radi računanja staža s povećanim trajanjem priznaje na temelju kriterija koji su određeni u članku 26. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem. Zaključno je navela da su ocjene vještaka u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku pravilne jer je uzeto u obzir zdravstveno stanje tužiteljice te zakonom propisani kriteriji za utvrđivanje staža osiguranja s povećanim trajanjem. Navela je da nije bilo potrebe da osobno izvrši klinički pregled tužiteljice, jer su pregled izvršili za to nadležni specijalisti, a što je razvidno iz medicinske dokumentacije u spisu, koja je bila dostatna za davanje nalaza i mišljenja.
12. Stranke nisu iznijele primjedbe na dostavljeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada niti su imale daljnjih dokaznih prijedloga.
13. Ovaj sud ocijenio je vjerodostojnim i objektivnim dokazom nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada, koji je dan sukladno zadaći suda , koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti i koji je donesen na temelju cjelokupno dostavljene medicinske dokumentacije, a u kojem je valjano obrazloženo da tužiteljica nije oboljela od bolesti propisanih člankom 26. stavkom 1. Zakona o stažu s povećanim trajanjem.
14. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjsko javnopravno tijelo je pravilno postupilo kada je odbilo kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđivanje svojstva osiguranika - invalidne osobe radi računanja staža osiguranja s povećanim trajanjem, jer tužiteljica kao osiguranik nije osoba s invaliditetom u smislu članka 26. stavka 1. i 2. Zakona o stažu s povećanim trajanjem .
15. Neosnovan je prigovor tužiteljice da je u izvršenju rješenja tuženika od 14. studenoga 2023. vještak Zavoda postupio protivno članku 14. stavku 1. Uredbe, jer je iz nalaza i mišljenja vještaka Zavoda od 12. travnja 2024. razvidno da je isti donesen na temelju osobnog pregleda tužiteljice. Također treba reći da je tuženik pravilno naveo da je datum prvostupanjskog rješenja 14. svibanj 2024.
16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, izvedenim dokazima, prvenstveno sudsko medicinskim vještačenjem nije dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Uzevši u obzir sve izneseno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, a u upravnom postupku nisu povrijeđene odredbe postupka koje bi bile od utjecaja na drugačije odlučivanje, niti je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
17. Sud stoga tužbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Tuženik se u odgovoru na tužbu detaljno očitovao o svim tužbenim navodima, a s kojim očitovanjima je suglasan i ovaj sud. Obrazloženje rješenja tuženika sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješenju zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
18. S obzirom na to da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija osporeno rješenje, kao ni razlozi ništavosti na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
19. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke.
U Splitu 13. svibnja 2026.
S U T K I N J A
Mirela Valjan-Harambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužiteljice
- tuženiku
- u spis
