Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-59/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu , u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik – specijalist Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku ZŠ, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, OIB: 31982620821, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, zastupanog po punomoćniku MŠ, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1392/2022-30 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1392/2022-30 od 23. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu na ime razlike plaće ukupnog iznosa od 5.615,39 eura (42.309,44 kuna) bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. ). izreke), kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od osam dana (točka I. 2.) izreke).
1.2. Odlukom o troškovima parničnog postupka naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.492,50 eura / 11.245,24 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Žaliteljica potražuje i trošak žalbenog postupka.
2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode u cijelosti i predložio je da se ista odbije kao neosnovana.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću za razdoblje od 01. svibnja.2017. do 30.travnja 2022. godine.
6. U ovom postupku među strankama je sporna isključivo pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je koji se kolektivni ugovor primjenjuje na tuženika iz razloga što je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, a koja se bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio je:
- da je tužiteljica u utuženo vrijeme obavljala poslove servirke kod tuženika, nakon toga poslove skladištara, a od 1.siječnja 2022. pomoćne radnice u kuhinji do povratka drugog radnika, u polovici radnog vremena (20 sati tjedno),
- da iz izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je pravni oblik tuženika ustanova kojoj je jedini osnivač Republika Hrvatska, a registrirane djelatnosti su: socijalna usluga savjetovanja, i pomaganja, socijalna usluga psihosocijalne podrške, socijalna usluga rane intervencije, socijalna usluga pomoći pri uključivanju u programe odgoja, i redovitog obrazovanja (integracija), socijalna usluga boravka, socijalna usluga smještaja, socijalna usluga organiziranog stanovanja, djelatnost srednjeg odgoja, i obrazovanja učenika po primjerenim programima obrazovanja, program osnovnoškolskog obrazovanja od 1. do 5. razreda, i program stjecanja kompetencija, i sposobnosti svakodnevnog životnog rada te da je navedeni centar osnovan 15.srpnja 1996.,
- da iz obavijesti Državnog zavoda za statistiku od 15. prosinca 2022. proizlazi da je temeljem članka 5. stavaka 1. i 2. i članka 7. Zakona o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ("Narodne novine" broj: 98/94), Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava iz Zagreba, Prilaz Tomislava Špoljara 2, razvrstan u djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe, i osobe sa invaliditetom.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je zaključio da tužiteljici ne pripada tražena isplata s obrazloženjem da tuženik kao poslodavac nije dužan u slučaju spora primjenjivati dva, ili više kolektivnih ugovora, jer je Zakonom o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR) u članku 203. stavku 8. propisano, da se u slučaju spora primjenjuje onaj Kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. Kako je prema službenoj statističkoj klasifikaciji tuženik razvrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom, to primjenjujući citirani članak 203. stavak 8. ZR-a, u konkretnom slučaju treba primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i njemu pripadajuće sporazume i dodatke.
9. Naime, u članku 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. ( u daljnjem tekstu: Sporazum o dodacima na plaću) sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, ugovoren je način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina.
9.1. Nadalje, sukladno članku 17. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" br. 51/18., 122/19., 35/24. – u daljnjem tekstu: KU/18) Sporazum o dodacima na plaću sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora te se primjenjuje na način kako isti propisuje.
9.2. Člankom 1. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" br. 61/18., 3/19., 35/24.) propisano je: 'Ovim Kolektivnim ugovorom (u daljnjem tekstu: Ugovor) utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada zaposlenika u ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama. Istovjetna odredba nalazi se i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" br. 133/11., 42/14.).
10. Stoga, bez obzira što tuženik obavlja i djelatnost obrazovanja, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu KU/18 i pripadajućih Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, jer je djelatnost tuženika-poslodavca tužiteljice prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi na koju se primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi.
11. Pri tome se posebice ukazuje na sadržaj revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024. kojom je prihvaćena revizija ovdje tuženika u identičnoj pravnoj stvari. Naime, taj sud je rješenjem poslovni broj Revd-42/2024-3 od 16. siječnja 2024. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Koji se kolektivni ugovor u svezi odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu (Narodne novine 98/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) primjenjuje na ustanovu socijalne skrbi koja se nalazi na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja, a čiji je predmet poslovanja i djelatnosti između ostalih i odgoj, obrazovanje i osposobljavanje u posebnim uvjetima prema redovnim planovima i programima?"
11.1. U navedenoj odluci revizijskog suda dalje stoji:
"Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR-a, prema shvaćanju revizijskog suda, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac."
11.2. Zaključno, u istoj odluci revizijskog suda se navodi:
"Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje."
12. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti, a sve iz gore navedenih razloga, pri čemu se ističe da je odluka prvostupanjskog suda u cijelosti u skladu s citiranim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024.
13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, s tim da je posebnim žalbenim navodima tužiteljica i ne pobija.
14. S obzirom na navedeno, trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci, ove presude.
15. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastavljanja žalbe jer nije uspjela u svojoj žalbi.
U Splitu 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sonja Meštrović
