Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-361/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koji je zastupan po punomoćnici ĆU, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-920/2023-19 od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-920/2023-19 od 24. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da plati tužiteljici iznos od 860,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. svibnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za iznos od 640,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan (točka II. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku da plati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.475,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu kojim joj je odbijen tužbeni zahtjev i nisu dosuđeni svi troškovi postupka žali se tužiteljica pobijajući je zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoći i njegu od tuženika kao osiguratelja poslodavca tužiteljice koju je tužiteljica pretrpjela u radnoj nezgodi koja se dogodila 20. prosinca 2022. u Klinici za dermatovenerologiju, kada je prilikom premještanja EKG uređaja s police uzimala kartonsku kutiju s EKG uređajem, mase cca 10 kg, koja je skliznula s police i udarila tužiteljicu po zapešću desne ruke.

4.1. U ovome stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, kao ni da je tuženik tužiteljici zbog štete koju je pretrpjela u ovom štetnom događaju u mirnom postupku isplatio iznos od 1.750,00 eura. Međutim, sporna je visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, kao i odluka o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je stalni sudski vještak za ortopediju i traumatologiju, dr. Miljenko Franić u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila u medicinskoj dokumentaciji opisane ozljede desne ruke, da je provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, ortopedu i fizijatru te da je provedena i fizikalna terapija,

- da MR nalaz pokazuje da se radi o lomu skafoidne kosti desne šake,

- da se zdravstveno stanje tužiteljice, s obzirom na karakter zadobivenih ozljeda, stabiliziralo 18. travnja 2023.,

- da trajne posljedice navedenih ozljeda desne ruke smanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 5% i da će u tom postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu,

- da je tužiteljica trpjela tzv. primarni strah, koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja, koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, a takozvani sekundarni strah, koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njezinih posljedica, jačeg intenziteta da je bio prisutan dva dana, srednjeg intenziteta osam dana i slabijeg intenziteta 15 dana,

- da je bol jakog intenziteta tužiteljica trpjela dva dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta 20 dana, a daljnji povremeni bolovi da su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore,

- da je tuđa pomoć i njega bila potrebna dva sata dnevno kroz 10 dana liječenja, te da je u periodu od 20 dana bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od jedan sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...),

- da je visina te naknade 5,00 eura po satu,

- da prije štetnog događaja tužiteljica nije imala sličnih ozljeda.

6. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), smatrao da tužiteljici zbog opisanih ozljeda zadobivenih u radnoj nezgodi za koju odgovora tuženik kao osiguravatelj tužiteljičinog poslodavca pripada iznos od 2.610,00 eura jer je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje zbog čega joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu koju je prvostupanjski sud utvrdio vodeći računa o sveukupnom umanjenju životnih aktivnosti, jačini i trajanju fizičkih boli i straha kao razloga za trpljenje duševnih boli, kao i o ostalim kriterijima iz odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, pa ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da tužiteljici na ime naknade štete isplati taj iznos po umanjenju dijela kojeg je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku.

6.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski je sud smatrao da tužiteljici pripada i pravo na naknadu štete u iznosu od 200,00 eura, na ime pružene tuđe pomoći i njege sve pozivom na odredbu članka 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 223. ZPP-a, a što prihvaća i ovaj sud.

7. Vezano za žalbene prigovore tužiteljice kojim osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete za odgovorit je da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića, kao jasan i potpun, izrađen u skladu s pravilima medicinske struke i iskustva. To iz razloga što je na temelju takvog nalaza i mišljenja u kojem je taksativno i kronološki sudski vještak naveo važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužiteljice, stručno i argumentirano se osvrnuo na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjima i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, na temelju kojih je prvostupanjski sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, pa sada tužiteljica neosnovano u žalbi ustraje u svojim prigovorima glede visine dosuđene naknade štete.

8. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao jasan i potpun, izrađen u skladu s pravilima struke i iskustva, na temelju kojih je utvrdio sve relevantne činjenice za ocjenu nastanaka štetnog događaja i za ocjenu tužiteljičine povrede nastale u ovoj nezgodi, pa neosnovano žaliteljica osporava utvrđenja prvostupanjskog suda. Pri tome sudska ocjena dokaza, koju je činio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske odluke i izvedenih dokaza.

8.1. Iako se prvostupanjski sud posebno ne poziva na Orijentacijske kriterije na koje tužiteljica ukazuje u žalbi, prema ocjeni ovoga suda visina utvrđene pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne odstupa od iznosa iz tih kriterija. Treba dodati da su Orijentacijski kriteriji, kao što im samo ime kaže, samo orijentacija sudovima kod dosude naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a pozivanje tužiteljice na pojedine sudske odluke nisu od značaja jer je obveza sudova da ovisno o konkretnim okolnostima svakoga pojedinog slučaja sukladno odredbama članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a utvrde visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Odluka o troškovima postupka donesena je, suprotno žalbenim navodima stranaka, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, kao i što je pravilno prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23.) primijenjena vrijednost boda.

10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, to je žalbu tužiteljice trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, i odlučiti kao u izreci ove presude.

Split, 13. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić