Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-91/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Vatroslav Abramović i Marijan Abramović, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika INSULA - županijska specijalna bolnica za psihijatriju i rehabilitaciju, 51280 Rab, Kampor 224, OIB: 91616680822, kojeg zastupa punomoćnik ŠG, diplomirani pravnik, radnik tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj: Pr-105/2021-60 od 25. studenog 2025., u sjednici održanoj 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj: Pr-105/2021-60 od 25. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke, kojim tužitelju nisi dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj: Pr-105/2021-60 od 25. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkom VI. izreke, kojom je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike plaće zbog pogrešno obračunatog redovnog mjesečnog fonda radnih sati iznos od 1.790,74 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, izuzev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke), na ime razlike plaće zbog nezakonitog neuvećavanja plaće iznos od 951,23 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, izuzev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to specificirano u izreci presude (točka II. izreke), na ime neisplaćenog dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremeni rad iznos od 81,06 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, izuzev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to specificirano u izreci presude (točka III. izreke), na ime neisplaćenog dodatka na plaću za posebne uvjete rada za prekovremeni rad iznos od 324,24 eura bruto s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, izuzev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to specificirano u izreci presude (točka IV. izreke) i na ime neisplaćene naknade za godišnji odmor iznos od 310,12 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, izuzev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to specificirano u izreci presude (točka V. izreke), sve u roku od 15 dana.

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudu naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 2.831,72 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. studenoga 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate (točka VI. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj je pobija u dijelu pod točkom VI. izreke, kojim mu nisi dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način kako je to predloženo u žalbi, kao i da mu se prizna trošak sastavljanja žalbe.

2.2. Tuženik navedenu presudu pobija u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja i u dijelu pod točkom VI. izreke, kojom mu je naloženo da naknadi tužitelju troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi stranaka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koji temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik prilikom obračuna plaće za utuženo razdoblje od ožujka 2016. do veljače 2020. pogrešno primijenio odredbu članka 51. stavak 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15. – u daljnjem tekstu: KU/2013.), i da je pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

5.1. Tužitelj zahtjeva i za isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do veljače 2017., koji temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

5.2. Nadalje je predmet spora i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću, za razdoblje od ožujka 2017. do travnja 2020.

5.3. Tužitelj potražuje i manje isplaćene plaće za razdoblje od ožujka 2017. do travnja 2020, i to s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavka 1. i 2. KU/2013., kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužitelju isplaćen za redovni rad.

5.4. Posljedično navedenom predmet spora je i zahtjev s osnove manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora od travnja 2026. do travnja 2020.

6. Ukazuje se da novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/2018.), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao i citirani KU/2013.

6.1. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja ima primijeniti odredba članka 51., 57. i 59.a KU/2013. i Dodatka I. i odredbe članka 55. i 58. KU/2018., kao i odredbe članka 36. KU/2013. i 34. KU/2018. te odredba članka 53., 54. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012., odnosno 2017., kao i odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01. i 39/09. – u daljnjem tekstu: ZPJS) te članka 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09. i 124/09. – u daljnjem tekstu: ZOPJS).

6.2. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika koji radi na radnom mjestu medicinskog tehničara,

- da tuženik nije tužitelju platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad s osnove dodataka zbog posebnih uvjeta rada, a koji mu je platio za redovni rad,

- da tuženik nije tužitelju platio ni naknadu s osnove dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, a koji mu je platio za redovni rad,

- da je zbog neplaćanja tih dodataka tuženik tužitelju manje isplatio i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora,

- da tužitelju nije u cijelosti plaćena ni naknada za cijeli odrađeni prekovremeni rad,

- da je tuženik kroz za određeno razdoblje isplaćivao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kuna,

- da postoji razlika između obračuna po osnovici 5.108,84 kuna po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kuna po kojoj da su trebale biti obračunavane za razdoblje od veljače 2016. do veljače 2017.,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (u daljnjem tekstu: Sindikati) 23. studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% posto u 2007., 2008. i 2009. i njihova primjena od 1. siječnja svake godine;

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu, a kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kuna bruto, time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja),

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 27. studenog 2015. DSZ RH objavio priopćenje za javnost iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju BDP realno veći za 1,2% dok je BDP za treće tromjesečje 2015. DSZ-a realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka,

- da je u predmetnom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 141/12. – u daljnjem tekstu: TKU).

- da je visinu tužbenog traženja tužitelj postavio prema osnovnom i dopunskim nalazima i mišljenjima provedenog po financijskom vještačenju mr. sc. ZG,

- da tužitelj konačno postavljenim zahtjevom potražuje iznose po navedenim osnovama prema nalazu i mišljenju naznačene vještakinje.

7. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud utvrdio je, da je tuženik po navedenim osnovama tužitelju manje isplatio bruto plaće za sporno razdoblje u zatraženim iznosima, a koje je iznose tužitelj zatražio konačno postavljenim zahtjevom i koje je sud prihvatio u cijelosti te obvezao tuženika da mu ih isplati.

8. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće odnosno dodatci na plaću temeljem citiranih odredbi KU, i to za prekovremeni rad s osnove posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i naknada za cijeli odrađeni prekovremeni rad neovisnu o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, tumačenje tuženika da tužitelju ti dodaci pripadaju samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da navedeni rad (otežani uvjeti rada i dr.) postoji i pri redovnom i pri prekovremenom radu, kao i kod nesporne činjenice da veljače 2016. do veljače 2017. tužitelju nije bila primijenjena osnovica za izračun plaće u iznosu od 5.415,37 kuna već 5.108,84 kuna, a za siječanj 2017. u iznosu od 5.211,02 kuna.

8.1. Iz podataka dostavljenih od strane tuženika te rezultata vještačenja proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju, neprekidno radio na svom radnom mjestu zdravstvenog djelatnika medicinskog tehničara i da je neprekidno imao iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi i da je radio u otežanim uvjetima rada, kao što je utvrđeno i da mu svi odrađeni prekovremen sati rada nisu plaćeni, zbog čega mu je prema pravilnom stavu prvostupanjskog suda tuženik bio u obvezi isplaćivati navedene dodatke na sve sate koje je odradio, a koji prelaze mjesečni fond radnih sati i prema pripadajućoj osnovici.

8.2. Pri tome, valja istaknuti da tužitelj (kolektivni ugovor mu daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka), ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, pri čemu se ukazuje se, da je i na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeto shvaćanje:

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

9. U odnosu na žalbene navode tuženika, za navesti je, da su odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/07., 74/11., 130/11. - u daljnjem tekstu: ZBSN/96.) koji je važio u utuženom razdoblju, propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, dok je odredbom članka 5. istog Zakona propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće.

9.1. Stoga, tužitelju ti dodatci pripadaju ne samo za redovan rad iz razloga što posebni uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovitom i pri prekovremenom radu.

9.2. U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje, kao što je i pravilno primijenio i materijalno pravo, pa tako i Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, suprotno iznesenim u žalbi tvrdnjama tuženika.

9.3. Prema odredbi članka 19. stavka 6. TKU/2013. tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pa je sud vezan zajedničkim tumačenjima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano i sl., a o čemu se ne radi u ovom slučaju.

9.4. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. donijelo je 21. prosinca 2015.

Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

9.5. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora, neosnovana je tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati.

9.6. Naime, iz stanja spisa, kao i pobijane odluke, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer je isti postavljen prema nalazu vještaka za financije i primjenom Zaključka broj 153., pri čemu su uvažena pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-281/2021 i Rev-290/2021, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, pa je pravilno taj sud postupio kad je tužitelju po svim prethodno navedenim osnovama dosudio pripadajuće iznose sa zatraženim kamatama, zbog čega neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

10. Na temelju navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu koji se odnosi na pogrešno obračunatu osnovicu jer je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema osnovici u visini od 5.415,37 kn bruto kroz utuženo razdoblje veljače 2026. do veljače 2017., a sve prema prethodno navedenim Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci.

10.1. Na pravilnost prvostupanjske odluke ne utječe ni ostali žalbeni navodi tuženika koji su u biti sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih navedenim pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Pravilna je i odluka o trošku jer se pravilno temelji na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa). Stoga se u odnosu na žalbene navode tužitelja koji pobija odluku o trošku u dijelu kojim mu nisu priznati svi zatraženi troškovi postupka i to za sastavljanje ostalih osam obrazloženih podnesaka, ističe, da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je tužitelju u ovoj parnici priznao trošak za sastavljanje četiri obrazložena podneska primjenjujući Tbr. 8. točku 1. Tarife, kojim je određeno da odvjetniku pripada pravo na nagradu za sastavljanje četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku kao i za tužbu po Tbr. 7. točki 1. Tarife, a o čemu se radi u ovom slučaju. Inače, ostali podnesci tužitelja nisu bili potrebni za parnicu, kako je zaključio i prvostupanjski sud, pri čemu se ističe da je neosnovano pozivanje tužitelja na ranije važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 75/09., 148/09., 18/11., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), iz razloga što se ova Tarifa ne primjenjuje u konkretnom slučaju, a imajući u vidu sadržaj Tbr. 52. točke 3. Tarife, pa ni ovi navodi ne utječu na pravilnost odluke o troškovima postupka kojom tužitelju nisu dosuđeni svih zatraženi troškovi postupka. Strankama ne pripada trošak žalbenog postupka jer nisu uspjele sa svojim žalbama.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović