Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-368/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ER, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Dubravku Čunko, odvjetniku iz Karlovca protiv tuženika DR, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Milanu Janjaninu, odvjetniku iz Karlovca, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 1296/2012-25 od 8. lipnja 2016., 13. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1296/2012-25 od 8. lipnja 2016. u točkama I. i III. izreke.

II. Nepobijana točka II. izreke rješenja nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„I Usvaja se djelomično tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik DR, iz [adresa], smetao tužitelje CR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i HR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u njihovom posljednjem mirnom posjedu kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u posjedovni list broj 107 k. o. [katastarska općina], na način da je 28. ili 29. kolovoza 2012. godine bagerom počeo kopati / razgrtati humus na kč. br. [katastarska čestica] i na kč. br. [katastarska čestica] upisane u posjedovni list broj 107 k. o. [katastarska općina], te mu se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja i nalaže mu se uspostava posljednjeg posjedovnog stanja i to kako slijedi:

1. da zatrpa i vrati humus na zasjek predmetnog puta na kč. br. [katastarska čestica] površine 169 m2 na skici mjerničkog vještaka obilježen točkama A-B-C-D-E-6-7-I-G-H-A

2. da zatrpa i vrati humus na zasjek predmetnog puta na kč.br. [katastarska čestica] površine 13 m2 na skici mjerničkog vještaka označen točkama 6-7-4-6

3. da zatrpa i vrati humus na nasip predmetnog puta na kč. br. [katastarska čestica] površine 280 m2 na skici mjerničkog vještaka označen točkama N-O-P-M-U-T-S-R-N

4. da u cijelosti zatrpa novoizgrađenu trasu puta na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] na skici mjerničkog vještaka obilježenu točkama E-7-5-9-8-M-I

5. da odveze nasipani kamen i pijesak sa naprijed navedenih zasjeka, nasipa i novoizgrađene trase puta i vrati zemlju / humus sa naprijed navedene zasjeke nasipe i novoizgrađenu trasu puta, pobliže označeno na skici mjerničkog vještaka u točkama 1., 2., 3. i 4. izreke ovoga rješenja koji je odvezen sa kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u posjedovni list broj 107 k. o. [katastarska općina], sve to u roku od 30 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Odbijaju se tužitelji sa dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženi smetao tužitelje u zadnjem mirnom posjedu puta obilježenog točkama A-G-H-I-7-8-M-P-O-N-A (na kč. br. [katastarska čestica] ) i služnog puta obilježenog točkama 7-8-9-5-4-7 (na kč. br. [katastarska čestica]). Nalaže se tuženiku da zasipa i zatrpa, te vrati humus na ukupno 981 m2 površine čestica kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista 107 k. o. [katastarska općina]."

III Tuženi je dužan nadoknaditi tužiteljima trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna, u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela rješenja (točaka I. i III. izreke rješenja) pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijano rješenje sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni u okviru kojeg žalbenog razloga tuženik u bitnome osporava utvrđenje suda da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici spornog dijela nekretnine, dakle osporava utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga je ovaj sud ispitivao pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka 24. rujna 2012., te je utvrđeno da je sud o svim odlučnim činjenicama u pobijanom rješenju naveo jasne i obrazložene razloge, zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka, u odnosu na pobijani dio rješenja, sud prvog stupnja prije svega u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja utvrđuje da su tužitelji nekretnine u odnosu na koje traže posjedovnu zaštitu naslijedili iza pokojnog oca IR. Pozivom na odredbu članka 25. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV), prema kojem je posjed koji je s ostavitelja prešao na nasljednike ovlašten štititi svaki nasljednik, odnos sunasljednik od samovlasnog smetanja treće osobe, sud utvrđuje da su tužitelji kao zakonski nasljednici IR aktivno legitimirani za podnošenje ove tužbe time da sud utvrđuje da su tužitelji ujedno i zakonski nasljednici svoje bake po ocu ĐR.

6.1. Među strankama je tijekom postupak bilo nesporno da se tuženik nalazi u posjedu prava služnosti puta koji se odvaja od glavnog seoskog puta koji prolazi kroz selo [adresa] i prolazi preko nekretnina tužitelja označenih kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te dolazi do dvornog mjesta tuženika koje se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Provedenim očevidom uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, a na temelju ortofoto snimke od 21. lipnja 2011., sud je utvrdio da je put služnosti bio širine oko 3 m. Na temelju Ugovora o služnosti zemljišta pristupnog puta od 2. kolovoza 2012. sud utvrđuje da su taj Ugovor kao ugovorne strane zaključili ĐR i MR s jedne strane te tuženik s druge strane te da je tim Ugovorom konstatirano da je pristupni put izgrađen pred 15 godina te da je širina spornog puta 4 m, a dužina 210 m. Ugovorom se je tuženik kao „korisnik služnosti“ obvezao da će o svom trošku dograditi i održavati predmetni pristupni put te da će se pristupni put ograditi i održavati uz najmanje moguće poremećaje okolnog prostora i biljnog svijeta. Na temelju nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka te očevida na nekretninama sud utvrđuje da je postojeći put služnosti širine 4,30 m što bi približno odgovaralo utvrđenoj širini puta prema zaključenom Ugovoru o služnosti zemljišta pristupnog puta od 2. ko lovoza 2012., međutim, da današnji izgled odstupa od utvrđene širine od 4,30 m na dva načina i to: a) time što se njegova ukupna širina zajedno sa zasjecima na sjevernoj strani i nasipavanjem na južnoj strani proširuje na oko 6 do 7 m i

b) time što je na dijelu puta trasa izmijenjena te je novoizgrađena trasa puta obilježena točkama D-E-7-5-8-M-I, s timee da je nesporno među strankama bilo da tuženik i nadalje koristi pored novoigrađene trase puta još i dotadašnji dio puta obilježen u nalazu vještaka plavim crtama od točke D do točke 2, o čemu su iskazivali i tužitelj i tuženik u svojim iskazima. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik izvodio radove na putu služnosti te sud utvrđuje da ih je smetao u posjedu spornog dijela zemljišta time što je na sjevernom dijelu pored postojećeg služnog puta izvršio zasjek zemljišta na dijelu obilježenom točkama A-B-C-D-E-6-7-I-H-G-A na kčbr. [katastarska čestica] te zasjek obilježen točkama 6-7-4-6 na kčbr. [katastarska čestica]. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik smetao tužitelje u posjedu nekretnine time što je uz postojeći put na južnom dijelu sačinio nasip na kčbr. [katastarska čestica], a koji je u skici obilježen točkama N-O-P-M-U-T-S-R-N, kao i time što je izgradio novu trasu puta obilježenu točkama E-7-5-9-8-M-I. Među strankama je bilo nesporno da do izvođenja radova, koje je izveo tuženik, dotadašnji put služnosti nije imao niti zasjeke na zemljištu tužitelja na sjevernom dijelu, niti je postojao nasipani dio na južnom dijelu uz postojeći put, a također nije bilo sporno da nije postojala novoizgrađena trasa puta koju je tuženik napravio u kolovozu 2012. Iz tih razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku povrat u prijašnje stanje.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Tuženik u žalbi u bitnome osporava zaključak suda prvog stupnja da su tužitelji aktivno legitimirani tražiti posjedovnu zaštitu tvrdeći da je sporne nekretnine posjedovala baka tužitelja ĐR sa svojim sinom MR te da tužitelji nisu bili posjednici spornih nekretnina.

8.1. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je pravilno sud primjenom odredbe članka 25. stavak 1. ZV-a utvrdio da su tužitelji kao nasljednici svojeg oca IR, koje činjenice tuženik tijekom postupka ne dovodi u sumnju, ovlašteni štititi posjed od samovlasnog smetanja trećih osoba. Naime, na temelju odredbe članka 129. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje: ZN) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Prema stavku 2. istog članka u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi. Obzirom da su u času smrti ostavitelja, oca, tužitelji postali suvlasnici spornih nekretnina, time su postali i suposjednici zbog čega u smislu citirane odredbe članka 25. stavak 1. ZV-a imaju pravo na posjedovnu zaštitu i u slučaju da nisu posjedovali sporne nekretnine od smrti ostavitelja (svojeg oca) do časa kada je smetanje počinjeno. Osim toga, iz iskaza tužiteljice CR proizlazi da su na spornim nekretninama kao poslužnom dobru živjeli otac tužitelja i baka do 1995. kada su nakon Oluje otišli živjeti u [adresa], a baka se vratila 1999. i živjela je na nekretninama do 2012. kada je otišla k svojem sinu MR u [adresa]. Iz iskaza tužiteljice CR proizlazi da je ona dolazila k baki na spornu nekretninu pet puta godišnje te je čistila oko kuće i pomagala obavljati radove koliko je mogla, obzirom da je samohrana majka četvero male djece. Također iz njezinog iskaza proizlazi da je redovito obilazila poslužne nekretnine.

8.2. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj bio u posjedu prava služnosti puta prema dogovoru s ĐR i MR u širini od oko 4 m, te da je u kolovozu 2012. proširio taj put na širinu od 6 do 7 m, što također tijekom postupka nije bilo sporno, pravilno je sud utvrdio da je proširenjem puta tuženik smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu nekretnina te je pravilno usvojen tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 22. stavak 1. ZV-a. Činjenice koje u žalbi ističe tuženik da je bilo nužno radi sanacije puta izvesti radove koji su doveli do proširenja puta na širinu 6 do 7 m, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja iz razloga što tuženik nije mogao samovlasno proširiti put služnosti, kojim se ranije služio po odobrenju ĐR i MR, skladno zaključenom Ugovoru od 2. kolovoza 2012., jer su tim Ugovorom ugovorne strane ugovorile da će tuženik dograditi i održavati sporni put, ali su također u članku 2. jasno naveli da je širina spornog puta 4 m, a dužina 210 m, pa kako je sud utvrdio prema ortofoto snimci spornog puta da je on bio 2011. širok 3 m, očito je da su ĐR i MR dozvolili proširenje puta za 1 m, a ne za 3 do 4 m, kako to proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojih razloga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da proširenje puta preko 4,30 m ukupne širine predstavlja smetanje posjeda.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (točke I. i III. izreke) potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Koprivnica, 13. svibnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Kučić