REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2819/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROING d.o.o., OIB 62576900177, X. Vrbik br. 2, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnik direktor PS te punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika AS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-380/2023-4 od 1. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4798/2020-17 od 31. ožujka 2022. ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj P-4798/2020-20 od 7. travnja 2022. i poslovni broj P-4798/2020-24 od 2. ožujka 2023., u sjednici održanoj 13. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-380/2023-4 od 1. listopada 2024.
2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije ne sadrži jasno naznačene razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi mu Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 387. st. 2. ZPP. Naime, u prijedlogu nije dovoljno navesti da „tuženiku nije poznato da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske o postavljenim pitanjima zauzeo stav ali je očito da je zauzimanje stava važno za razvoj sudske prakse“, već treba navesti razloge koji su primjerice navedeni u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i koji će uvjeriti revizijski sud da se radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i za razvoj prava u sudskoj praksi.
3. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet zahtjeva proglašenje nedopuštenim ovrhe koja se na zahtjev tuženika kao ovrhovoditelja vodi protiv tužitelja kao ovršenika , a koji je u parnicu upućen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7353/2015 od 15. rujna 2015., nakon što je u žalbi protiv rješenja o ovrsi naveo da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika jer je ostvaren razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom propisan čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ).
4. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj niti jednim navodom ne obrazlaže zašto tuženik ne bi bio ovlašten zahtijevati ovrhu protiv ovršenika, zbog čega su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev. Također, glede ostalih navoda tužitelja, nižestupanjski sudovi navode da tužitelj iznosi okolnosti koje se tiču pitanja ovršnosti sudske nagodbe kao ovršne isprave a koje je kao neosnovane otklonio Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž Ovr-402/2017 od 7. travnja 2017. kada je odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv rješenja o ovrsi, a izvan razloga zbog kojeg je ovršenik upućen u parnicu.
4.1. Na temelju navedenog, kada je u pitanju povreda temeljnih ljudskih prava, predlagatelj svojim navodima u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). U svojoj presudi sud drugog stupnja odgovorio na sve odlučne navode stranaka, njegova presuda je dovoljno obrazložena, kako je navedeno pod 4. ovog obrazloženja te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumljivom, stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Nadalje, glede tužiteljevih navoda da je došlo do povrede prava na pravično suđenje uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istači da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva, stoga do povrede toga prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5. Zbog navedeno, valjalo je pozivom na odredbu čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 13. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
