Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-128/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljica ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa] i ĆMK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Franu Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljica i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3657/2023-13 od 8. studenog 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljica djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3657/2023-13 od 8. studenog 2024.:

- potvrđuje u točkama I., II. i IV. izreke te točka III. izreke za iznos od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u točki III. izreke presude za iznos od 125,00 EUR (slovima: sto dvadeset pet eura) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tako da se nalaže tuženiku da tužiteljicama pored troška dosuđenog u točki II. izreke presude plati još i daljnji trošak u iznosu od 125,00 EUR (slovima: sto dvadeset pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to od 13. svibnja 2026. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 20,62 EUR (slovima: dvadeset eura i šezdeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to od 13. svibnja 2026. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljice plate trošak žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 460,50 EUR (slovima: četiristo šezdeset eura i pedeset centi) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti I. tužiteljici ĆM iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici TMK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.692,10 EUR (slovima: dvije tisuće šesto devedeset dva eura i deset centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,75 EUR od 7.11.2008. do isplate,

- na iznos od 12,41 EUR od 30.12.2008. do isplate,

- na iznos od 15,05 EUR od 7.2.2009. do isplate,

- na iznos od 16,25 EUR od 19.3.2009. do isplate,

- na iznos od 13,08 EUR od 18.4.2009. do isplate,

- na iznos od 13,72 EUR od 23.5.2009. do isplate,

- na iznos od 8,64 EUR od 25.6.2009. do isplate,

- na iznos od 4,90 EUR od 18.7.2009. do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR od 22.8.2009. do isplate,

- na iznos od 7,86 EUR od 29.9.2009. do isplate,

- na iznos od 7,69 EUR od 17.11.2009. do isplate,

- na iznos od 5,70 EUR od 23.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,44 EUR od 2.4.2010. do isplate,

- na iznos od 12,44 EUR od 7.5.2010. do isplate,

- na iznos od 16,70 EUR od 12.6.2010. do isplate,

- na iznos od 15,73 EUR od 4.8.2010. do isplate,

- na iznos od 21,52 EUR od 18.8.2010. do isplate,

- na iznos od 20,42 EUR od 18.8.2010. do isplate,

- na iznos od 22,56 EUR od 18.8.2010. do isplate,

- na iznos od 41,09 EUR od 15.9.2010. do isplate,

- na iznos od 37,27 EUR od 14.10.2010. do isplate,

- na iznos od 48,92 EUR od 17.11.2010. do isplate,

- na iznos od 44,90 EUR od 14.12.2010. do isplate,

- na iznos od 38,42 EUR od 12.1.2011. do isplate,

- na iznos od 52,08 EUR od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 69,47 EUR od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos od 57,16 EUR od 16.04.2011. do isplate,

- na iznos od 61,48 EUR od 13.5.2011. do isplate,

- na iznos od 55,99 EUR od 12.6.2011. do isplate,

- na iznos od 56,97 EUR od 12.7.2011. do isplate,

- na iznos od 80,27 EUR od 19.8.2011. do isplate,

- na iznos od 82,54 EUR od 13.9.2011. do isplate,

- na iznos od 102,01 EUR od 12.10.2011. do isplate,

- na iznos od 92,01 EUR od 12.11.2011. do isplate,

- na iznos od 81,06 EUR od 13.12.2011. do isplate,

- na iznos od 79,60 EUR od 13.1.2012. do isplate,

- na iznos od 78,76 EUR od 14.2.2012. do isplate,

- na iznos od 83,96 EUR od 14.3.2012. do isplate,

- na iznos od 88,49 EUR od 13.4.2012. do isplate,

- na iznos od 89,10 EUR od 12.5.2012. do isplate,

- na iznos od 85,96 EUR od 13.6.2012. do isplate,

- na iznos od 88,08 EUR od 13.7.2012. do isplate,

- na iznos od 89,53 EUR od 12.8.2012. do isplate,

- na iznos od 87,09 EUR od 18.9.2012. do isplate,

- na iznos od 87,74 EUR od 13.10.2012. do isplate,

- na iznos od 85,91 EUR od 13.11.2012. do isplate,

- na iznos od 81,96 EUR od 12.12.2012. do isplate,

- na iznos od 86,17 EUR od 12.1.2013. do isplate,

- na iznos od 88,19 EUR od 10.2.2013. do isplate,

- na iznos od 86,77 EUR od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos od 78,83 EUR od 12.4.2013. do isplate,

- na iznos od 85,58 EUR od 12.4.2013. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti I. tužiteljici ĆM iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici TMK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 788,49 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 8. studenoga 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I. tužiteljice ĆM i II. tužiteljice ĆMK za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška postupka.“

2. Protiv točke III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijele su tužiteljice zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da sud drugog stupnja usvoji žalbu te preinači presudu tako da naloži tuženiku da tužiteljicama plati daljnji trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 375,00 eura.

3. Protiv točaka I., II. i IV. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti i naloži tužiteljicama da tuženiku naknade troškove parničnog postupka ili podredno da presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljica djelomično je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a tvrdeći da obrazloženje pobijane presude ne sadrži sve ono što bi prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a trebalo sadržavati, pri čemu ne navodi konkretno u čemu bi se sastojali propusti suda prilikom obrazlaganja presude. Kako prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, općenite žalbene tvrdnje tuženika nisu ispitivane. Sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nesporne činjenice među strankama utvrđuje da je pravni prednik tužiteljica, sada pokojni TM, sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu 12. veljače 2006. prema kojem je tuženik stavio na raspolaganje pravnom predniku tužiteljica iznos od 27.570,77 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Također među strankama je bila nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata, kao i činjenica da je pravni prednik tužiteljica ima svojstvo potrošača.

7.1. Tuženik je tijekom postupka osporavao tužiteljicama aktivnu legitimaciju tvrdeći da tužiteljice, kao zakonske nasljednice ugovaratelja, nisu aktivno legitimirane podnijeti predmetnu tužbu jer tražbina koja je predmet tužbenog zahtjeva nije utvrđena kao ostavinska imovina pokojnog TM, a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju.

7.2. Sud prvog stupnja ocjenjuje da je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica pozivom na odredbu članka 129. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje: ZN) iz razloga što je na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Sanje Ledić broj O-1581/2021, UPP-OS-148/2021 utvrdio da su tužiteljice zakonske nasljednice te da su na njih prešla sva prava i obveze pokojnog TM pa tako i pravo tražiti isplatu po ništetnoj ugovornoj odredbi ocjenjujući da je neosnovana tvrdnja tuženika da se radi o potrošačkom pravu koje je po svojoj naravi strogo osobno i nije prenosivo, a time niti nasljedivo.

7.3. Pozivom na presudu Trgovačkog suda u Zagreb poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19. i 19/22.; dalje: ZZP/14), članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03. i 46/07.; dalje: ZZP/07) i članka 502.c ZPP-a sud utvrđuje da je odredba Ugovora kojim je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica i plaćanje anuiteta ništetna jer tuženik nije upoznao pravnog prednika tužiteljica s rizikom ugovaranja obveze u CHF, iako je kao stručna financijska institucija raspolagao informacijama koje su mogle utjecati na odluku pravnog prednika tužiteljica da ne odabere kredit s valutnom klauzulom u CHF. Umjesto toga tuženik je nudio sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF na jednak način kao i u drugim valutama, bez ikakve ograde, a u slučajevima klijenata s manjom kreditnom sposobnošću takve kredite nudio je kao jedinu opciju. Sud utvrđuje da tuženik pravnog prednika tužiteljica nije upoznao s postojanjem specifičnog rizika rasta tečaja CHF i to na temelju iskaza tužiteljice ĆM, supruge sada pokojnog TM. Iz njezinog iskaza sud je utvrdio da je kredit podigao radi kupnje automobila preko salona rabljenih automobila Erber, iz kojeg salona su ga uputili na tuženika, te da su mu objasnili da je najpovoljnija opcija za njega ugovor u švicarskim francima, odnosno da može dobiti isključivo kredit u švicarskih francima te da ga nitko nije upozorio na specifične rizike ugovaranja obveze u toj valuti, a također da se s njim nije pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama. Na okolnost pregovaranja tuženik je predlagao dokaz saslušanjem javnog bilježnika Damira Andrašića, međutim, sud je takav dokazni prijedlog odbio zaključujući da javni bilježnik nije mogao imati saznanja o odlučnim činjenicama, dakle o rizicima zaključenja ugovora u CHF, koja saznanja je imao jedino tuženik.

7.4. Raspravljajući osnovanost prigovora zastare sud utvrđuje da zastara nije nastupila jer od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012, koja je u odnosu na utvrđenje da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne i nepoštene postala pravomoćna 14. lipnja 2018. , do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 16. svibnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

7.5. Zatezne kamate na dosuđene iznose sud je primjenom odredbe članka 1115. (sud pogrešno u presudi navodi članak 1114.) Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) dosudio tužiteljicama od dana plaćanja svakog utuženog anuiteta do isplate zaključujući da je tuženik nesavjesni stjecatelj jer je znao, odnosno morao znati, da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima imajući u vidu način njihovog ugovaranja i moguće posljedice.

8. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i protiv koje je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. revizija odbijena kao neosnovana, a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9.1. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da se je s pravnim prednikom tužiteljica pojedinačno pregovarao te da je sporna ugovorna odredba korisniku kredita bila razumljiva, zbog čega nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tuženik tu činjenicu u ovom postupku nije dokazao obzirom da je sud prvog stupnja pravilno na temelju iskaza tužiteljice ĆM utvrdio da specifični rizici ugovaranja valute obveze u CHF pravnom predniku tužiteljica nisu objašnjeni, a tvrdnja žalbe da je korisnik kredita imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu EUR-o ili CHF ne utječe na pravilnost zaključka suda prvog stupnja, obzirom na utvrđenu činjenicu da je pravnom predniku tužiteljica ponuđen isključivo kredit u švicarskim francima.

9.2. Suprotno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 138.a ZZP/07, koja je identična odredbi članka 118. ZZP/14, te odredbu članka 502.c ZPP-a, kada je utvrđenje o ništetnosti ugovorne odredbe u valutnoj klauzuli u CHF temeljio na utvrđenjima iz presude u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da su okolnosti zaključenja konkretnog ugovora s pravnim prednikom tužiteljica bile drugačije u odnosu na one o kojima se raspravljalo u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012. obzirom da je tijekom postupka izričito rekao da ne predlaže saslušanje osobnog bankara koji je sudjelovao u zaključenju ugovora s pravnim prednikom tužiteljice.

9.3. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, koje prihvaća i ovo vijeće, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu tužbu tužiteljice su u ovom predmetu podnijele 16. svibnja 2023., zbog čega od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnom valutna klauzula koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., nije protekao rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.

9.4. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 1115. ZOO -a kada je tužiteljicama dosudio zatezne kamate na preplaćene iznose od prvog sljedećeg dana od dana plaćanja jer je i po ocjeni ovog suda tuženik nepošteni stjecatelj obzirom da je unio u ugovor ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF bez da je prethodno informirao pravnog prednika tužiteljica o svim rizicima vezanim uz tu valutu, zbog čega je takva ugovorna odredba utvrđena ništetnom.

9.5. Tuženik osporava odluku o parničnim troškovima sadržanu u točkama II. i IV. izreke presude isključivo iz razloga što smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan zbog čega je neosnovana i odluka o parničnom trošku. Kako su tužiteljice u cijelosti uspjele s tužbenim zahtjevom, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u cijelosti tužiteljicama dosudio troškove u točki II. izreke presude, a odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u točki IV. izreke presude.

10. Tužiteljice žalbom osporavaju dio presude kojom je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, dakle točku III. izreke presude.

10.1. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljica da im tuženik naknadi troškove sastava podneska od 3. listopada 2023., kojim podneskom su se tužiteljice očitovale na navode odgovora na tužbu, iz razloga što smatra da se ne radi o podnesku koji je bio potreban radi vođenja parnice, a prije njegovog podnošenja tužiteljice nisu zatražile odobrenje za podnošenje sukladno odredbi članka 299.a ZPP-a. Također, sud ocjenjuje da je neosnovan zahtjev tužiteljica da im tuženik naknadi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

10.2. Žalbene tvrdnje tužiteljica koje se odnose na trošak sastava podneska od 3. listopada 2023., za sastav kojeg su tužiteljice troškovnikom zatražile iznos od 250,00 eura, neosnovane su jer se pravilno sud prilikom ocjene je li trošak sastava tog podneska bio potreban pozvao na odredbu članka 299.a ZPP-a. Odredbom članka 299.a stavak 1. ZPP-a propisano je da nakon što primi tužbu i odgovor na tužbu, a prije održavanja prvog ročišta, sud može pozvati stranke da se u roku koji odredi, ali ne duljem od 30 dana, pisano očituju na navode protivne stranke. Prema stavku 2. istog članka ako se koja od stranaka bez poziva suda iz stavka 1. toga članka želi dodatno pisano očitovati na navode protivne stranke, ona će prethodno od suda zatražiti odobrenje podnošenja tog očitovanja i rok u kojem se ono mora podnijeti. Sud će odobriti dodatno pisano očitovanje ako smatra da je ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka. O tome može zatražiti i pisano očitovanje protivne stranke. Odobrenje suda nije potrebno za pisana očitovanja stranaka na nalaz i mišljenje vještaka. Kako tužiteljice prije podnošenja podneska od 3. listopada 2023., kojim su se očitovale na navode odgovora na tužbu, nisu tražile od suda odobrenje za podnošenje tog očitovanja u smislu citirane odredbe članka 299.a stavak 2. ZPP-a, niti ih je sud pozvao da se očituju, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da trošak tog podneska nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

10.3. Osnovane su žalbene tvrdnje tužiteljica u odnosu na trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je pogrešno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

10.4. Odredbama članaka 335. i 336. ZPP-a propisan način donošenja, objave, pisane izrade i dostave presude. Iz tih odredbi proizlazi da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Ovu radnju određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište (članak 335. ZPP-a), na koji poziv su se dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju brojne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude). Na ovom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (članak 336. stavak 1. ZPP-a).

10.5. Člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisane su smjernice sudu prilikom odmjeravanja troškova u smislu da se stranci dosuđuju samo oni troškovi koji su bili nužni za vođenje parnice, kao i da te troškove sud treba odmjeriti brižljivo vodeći računa o svim okolnostima slučaja, kao i da se za izvršene radnje stranci dosuđuje naknada troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

10.6. Na temelju naprijed citiranih odredbi ZPP-a pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno je povezano sa pravom na pristup sudu (članak 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“ broj 59/99., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/105/14. i članak 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama „Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude – za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka.

10.7. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljica u odnosu na zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura trebalo je uvažiti, a odluku o parničnim troškovima u točki III. izreke presude za taj iznos preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a i tužiteljicama dosuditi taj trošak.

11. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a u točkama I., II. i IV. izreke, dok je žalbu tužiteljica djelomično trebalo odbiti kao neosnovanu i točku III. izreke presude potvrditi za iznos od 250,00 eura primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

12. Tužiteljice su s podnesenom žalbom uspjele u omjeru od 33 % iz kojih razloga im je tuženik u obvezi u tom postotku naknaditi trošak sastava žalbe s PDV -om. Na temelju Tbr. 10. točka 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) tužiteljice bi imale pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura iz kojih razloga im je tuženik u obvezi prema uspjehu u žalbenom postupku naknaditi 20,62 eura zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

13. S obzirom da je žalba tuženika u cijelosti odbijena kao neosnovan, tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka neosnovan je iz kojeg razloga je odbijen točkom III. izreke ove odluke.

Koprivnica, 13. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković